Jesen u Bonnu, magla u Zagrebu

0
418
Max Pixel

Uoči presudne Dinamove tekme u maksimirskoj magli, na promociji filma o Ivici Osimu u sarajevskoj Skenderiji, Zdravko Mamić je, na spomen njegova imena da je među posjetiteljima, dobio ovacije prepune dvorane. Sarajlije, ipak, ne zaboravljaju da je Maminjo doveo u Dinamo trojicu Bosanaca koji su danas glavne violine u Bjeličinom orkestru. Upravo je Sarajlija Amer Gojak bio najbolji igrač na tekmi protiv Slovaka postignuvši atraktivan gol petom. A 'netko' je, ipak, doveo Gojaka iz Sarajeva u Maksimir. Sarajlije to ne zaboravljaju

Prošli tjedan boravio sam na Sveučilištu u Bonnu i razgovarao s kolegama filozofima o društveno-političkoj situaciji u najmoćnijoj državi Europske unije. Njemačke kolege sve više zabrinjava protunjemačko raspoloženje u Europskoj uniji. U vrijeme dok je gospodarska kriza u Grčkoj bila u fokusu analize Europske komisije, kolege iz Grčke su prednjačili u kritici njemačkog imperijalizma. Danas su im se pridružili Poljaci, Česi i Mađari. Protiv Europske unije zajednički djeluju ruski predsjednik Putin, američki cirkusant Trump i njegova lutka na koncu, britanska premijerka Theresa May.

Uglavnom se političari koji danas kritiziraju njemačku dominaciju u Europskoj uniji prisjećaju tvrdnje svojih prethodnika da će ujedinjena Njemačka previše dominirati u Europskoj uniji. Poznati britanski povjesničar John Emerich Edward lord Acton (1834.-1902.) upozorio je neposredno nakon Bismarckova ujedinjenja Njemačke 1871. godine, da će nova moćna država izazvati poremećaje na svjetskoj imperijalističkoj pozornici. Predviđanja lorda Actona da će ujedinjena, moćna Njemačka, postati glavni protivnik engleskog imperijalizma i kolonijalizma ubrzo su se obistinila. Gospodarski moćna Njemačka ubrzo je ojačala vojno pa je htjela pod svaku cijenu aktivno sudjelovati u kreiranju svjetske kolonijalne politike. Zbog britanskog i francuskog protivljenja njemačkim nastojanjima povećavala se napetost koja je izazvala početak Prvog svjetskoga rata u kojem je živote izgubilo više od 16 milijuna ljudi. O uzrocima i razlozima izbijanja Prvog svjetskog rata vode se intenzivne rasprave i analize među povjesničarima. Međutim, neosporna je bila činjenica da je glavni inicijator za rat bila volja za moć nove gospodarske i vojne velesile u središtu Europe. U svakom slučaju Europa je tijekom Prvog svjetskoga rata pokazala svoju duboku podijeljenost. Ovih dana svjedočili smo neobičnoj proslavi stote obljetnice završetka Prvog svjetskoga rata, na kojoj su osim Austrijanaca, svi ispali pobjednicima.

Loading...

Osim ratovanja na bojišnicama, intenzivni okršaj tijekom Prvog svjetskoga rata vođen je i među intelektualcima i umjetnicima. Broj dragovoljaca iz intelektualnih krugova bio je nevjerojatno visok kako u Njemačkoj tako i u Francuskoj. Jedan od najutjecajnijih estetičara 20. stoljeća, Walter Benjamin, sin židovskog bankara iz Berlina, dva puta se javljao kao dragovoljac, ali je proglašen vojno nesposobnim. Među njemačkim intelektualcima lansirana je teza o borbi za pobjedu duha nad materijom, odnosno kulture nad apstraktnom civilizacijom, koja potječe iz vremena francuske moderne. Nobelovac Thomas Mann napisao je na početku Prvog svjetskoga rata da je „njemačka duša preduboka da bi je porobila apstraktna francuska civilizacija.” Nakon poraza „Centralnih sila”, Njemačke i Austro-Ugarske, na mirovnoj konferenciji u dvorcu Versailles u režiji pobjednika skrojena je nova zemljopisna karta država. Konferencija je prividno uspostavila mir, ali nezadovoljstvo poraženih ubrzo je preraslo u stvaranje nacionalističkih pokreta fašističke provenijencije. Jedan od najuglednijih teoretičara gospodarstva, engleski nobelovac John Maynard Keynes, napustio je povjerenstvo za izradu Versajskog mirovnog sporazuma s obrazloženjem da ratnu odštetu koju su saveznici nametnuli poraženoj Njemačkoj nije moguće platiti, te da će takva nepromišljena i nepravedna odluka izazvati novi revolt i pobunu kod Nijemaca, a na međunarodnom planu gospodarsku krizu. Keynesovo ime i danas se s dužnim respektom spominje u njemačkim intelektualnim krugovima.

Nakon ujedinjenja 1990. godine uslijedio je početak nove njemačke gospodarske ekspanzije. Ogorčeni i frustrirani Englezi uvidjeli su da se ne mogu oprijeti njemačkoj dominaciji u Europskoj uniji, pa su na referendumu glasovali za izlazak iz Europske unije. Glavni razlozi famoznog „brexita” bili su u prvom redu imigracija i suverenitet. Njemačka dominacija u Europskoj uniji započela je u vrijeme kancelara Gerharda Schrödera, kada je na temelju savezništva s Rusijom stvorio novo njemačko gospodarsko čudo. Putin je kao rođendanski poklon svom njemačkom prijatelju Schröderu izgradio plinovod kroz Sjeverno more dug 1224 kilometra. Prijateljstvo bivšeg kancelara s ruskim autokratom postaje sve zanimljiviji predmet analize među politolozima. Unatoč sankcijama prema Rusiji zbog okupacije Krima i istočnog dijela Ukrajine, Njemačka je ipak zadržala poseban odnos prema Rusiji u odnosu na ostatak zemalja Europske unije. Gerhard Schröder se nedavno javio izjavom da bi nakon odlaska Angele Merkel, Europska unija trebala ukinuti sankcije prema Rusiji i prihvatiti sadašnju političku konstelaciju.

Iako je njemačka kancelarka dr. Angela Merkel na početku svoga trećeg mandata naglasila da stvaranje nacionalnih pokreta pripada prošlosti, a da je budućnost u postnacionalnim konstelacijama, ubrzo se u vlastitoj državi nakon stvaranja „Alternative za Njemačku”, uvjerila da nacionalizam nije prošlost nego budućnost europskih država. Jačanje nove desnice “Alternativa za Njemačku” odgovor je na liberalnu politiku Angele Merkel. Riječ je o partiji koja je osnovana prije pet godina i koja je u kratkom roku, s obzirom na vladavinu “Velike koalicije”, postala najveća opozicijska snaga u njemačkom parlamentu. Iako u programu stranke koja postaje „pokret za Njemačku” stoji da je riječ o “desnoj liberalnoj” političkoj stranci, svoje glasače “Alternativa za Njemačku” regrutira na temelju neprijateljstva prema azilantima, na islamofobiji, a dijelom čak i na antisemitizmu. Zabrinjavajuće je što su među biračima i pristašama pokreta “Alternativa za Njemačku” većinom osobe sa završenim fakultetom na odličnim njemačkim sveučilištima. Pojava radikalne desnice “Alternativa za Njemačku” najviše je naškodila Angeli Merkel koja je u prošlom desetljeću izgradila o sebi sliku moćne i karizmatične političarke. Uspostava “Velike koalicije” njemačkih demokršćana i socijaldemokrata pokazala se kao voda na mlin njemačkih nacionalista. To su primijetili čelnici bavarske CSU (Kršćanske socijalne unije) pa su krenuli u verbalni rat protiv novopridošlih stranaca s jakim islamofobijskim crtama, jer je pretežito riječ o migrantima iz islamskih država pri čemu prednjači Horst Seehofer, ministar unutarnjih poslova i čelnik CSU. Seehoferova izjava za najčitanije njemačke novine “Bild”, da islam ne pripada Njemačkoj, izaziva sve češće rasprave u intelektualnim krugovima. Argument ide sve više u smjeru da je islam teško integrirati u njemačko društvo zbog njegove antisekularnosti islama i nespremnosti članova islamske religije da prihvate sekularni svjetonazor. Neodmjerene izjave njemačkog ministra unutarnjih poslova nisu previše potresle novoformiranu koaliciju njemačkih demokršćana i socijaldemokrata, niti su pak smanjile zanimanje birača za liste krajnje desnice.

Nakon loših rezultata na pokrajinskim izborima u Hessenu, kancelarka Merkel je odlučila da se više neće kandidirati za predsjednicu njemačkih demokršćana. Krenula je intenzivna kampanja među potencijalnim nasljednicima gospođe Merkel. Nekako sam stekao dojam da desničarske novine, predvođene tabloidom „Bild”, forsiraju kandidata Friedricha Merza, koji je konstantno bio interna oporba gospođi Merkel u stranci. Merzova je poruka jasna da ne smiju više dopuštati da se biračice i birači zbog frustracije priključuju populističkim pokretima. Merz namjerno nije kritizirao desničarsku političku opciju, jer planira demokršćanski zaokret u desno. Iza Merza nedvojbeno stoji jaki njemački kapital predvođen firmom “Blackrock”. Nema sumnje da će kancelarka Merkel svoju podršku dati sadašnjoj glavnoj tajnici stranke, Annegret Kramp-Karrebauer. Hoće li dama s dva imena, dva prezimena i troje djece uspjeti naslijediti najmoćniju političarku najdominantnije države u Europskoj uniji, vidjet ćemo početkom prosinca. U Njemačkoj je već pozna jesen, lišće žuti i opada. Ostaje pitanje – hoće li pasti i moćna političarka kojoj Nijemci sve manje vjeruju? Hoće li kancelarka Merkel otići dok je u zenitu moći, ovisit će također i o ishodu izbora njezina nasljednika…

Dok u Njemačkoj dominira jesen, koja se reflektira u šarenilu boja, u Hrvatskoj caruje magla, baš kao što pjeva Josipa Lisac – „…magla svuda oko nas”. Posebno u politici! Maglu je iskoristio zagrebački Dinamo da je konačno uspio izboriti „europsko proljeće” koje je čekao gotovo pola stoljeća. Uoči presudne utakmice protiv slovačkog „Spartaka” iz Trnave, uprava GNK Dinama jednoglasno i bez ikakvog obrazloženja smijenila je potpredsjednika kluba, Tomislava Svetinu. Kada izostane obrazloženje za tako važan događaj, otvara se prostor za medijske spekulacije u traganju za razlozima. Uoči presudne Dinamove tekme u maksimirskoj magli, na promociji filma o Ivici Osimu u sarajevskoj Skenderiji, Zdravko Mamić je, na spomen njegova imena da je među posjetiteljima, dobio ovacije prepune dvorane. Sarajlije, ipak, ne zaboravljaju da je Maminjo doveo u Dinamo trojicu Bosanaca koji su danas glavne violine u Bjeličinom orkestru. Upravo je Sarajlija Amer Gojak bio najbolji igrač na tekmi protiv Slovaka postignuvši atraktivan gol petom. A „netko” je, ipak, doveo Gojaka iz Sarajeva u Maksimir. Sarajlije to ne zaboravljaju. Tri dana nakon trijumfa protiv Slovaka na tekmi protiv Dinamove filijale, „navijači” skandiraju – „Vratite nam Dinamo”. Karavana ide dalje…

Da magla bude dominanta pojava u Zagrebu, potrudio se Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuvši odluku Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu da se njihovom djelatniku prof. dr. Anti Čoviću, prorektoru u timu rektora Damira Boras, ispita valjanost izbora u zvanje redovitoga profesora. Ustavni sud je zatražio od Fakultetskog vijeća, kako pišu najčitanije hrvatske novine, da „promisli još jednom”, ima li razloga za pokretanje postupka „oduzimanja znanstveno-nastavnog zvanja profesoru Anti Čoviću” jer je, navodno, „varao pri izboru u zvanje redovita profesora te tako stekao titulu koju ne zaslužuje”. Da podsjetimo prorektor Čović je doktorirao kod Milana Kangrge u vrijeme pada Berlinskog zida doktorskim radom „Marksizam kao filozofija svijeta”.