Za dom nespremni

0
646
wIKIPEDIA

Represijom se ništa ne postiže, puno je bolje rješenje široka lepeza tolerancija. Tolerancija, kao moderna vrednota, temeljna je odrednica demokratskog društva, a hapšenja zbog verbalnog delikta, pa makar to bilo skandiranje 'Za dom spremni' na stadionima, samo je odraz slabosti društva koje nije sposobno kanalizirati marifetluke vlastite nezrelosti u kontekstu demokratske tolerantnosti

Revno hapšenje hrvatskih građana nakon sporadičnih izgreda povodom proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, dalo je ponovno povoda da razmislimo, živimo li u društvu s ograničenom slobodom, izloženi latentnoj opasnosti da upadnemo u neželjeno minsko polje “govora mržnje”. Nespretna formulacija iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji datira još iz vremena socijalizma (vidi NN 5/1990 od 13.2.1990), govori tome u prilog. Sporni članak 5 Zakona o prekršajima, po kojemu policija provodi uhitbu građana ili podnosi protiv njih kaznene prijave, glasi: “Tko na javnom mjestu izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom…“ Nespretna zakonska formulacija primarno je usmjerena protiv onoga što je svojedobno bilo okarakterizirano kao “zabranjeno voće”. Postupanja policije u skladu sa Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira događaju se u pravilu u vrijeme nogometnih utakmica hrvatske repke, prisjećanja žrtava Bleiburga, te proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti. Mediji, posebno oni susjedski iz regije, obično nas svojim fotkama i snimkama bombardiraju na svojim naslovnicama o sveprisutnoj ustaškoj koreografiji.

Proslave u Kninu povodom najznačajnijega hrvatskog državnog blagdana često su bile zapaprene znakovljem HOS-ovih postrojbi koje su krenule u obranu svojih domova sa sloganom “Za dom spremni” . Riječ je prije svega o bivšim pripadnicima IX. bojne HOS-a koja je bila sastavni dio Hrvatske vojske tijekom Domovinskoga rata. Poznato je da su hosovci bili nepoželjna pojava u hrvatskim vojnim postrojbama iz čisto političkih razloga zbog implicitne konotacije s ustaškim režimom. IX. bojna HOS-a „Rafael vitez Boban” uspjela je ostati kao zasebna postrojba u sklopu 114. brigade, unatoč tom što je dobila ime po zapovjedniku Crne legije. Djelovala je na gotovo svim ratištima u Dalmaciji i dubrovačkom zaleđu. Veterani IX. bojne HOS-a uspjeli su od splitskog gradonačelnika Ive Baldasara, prije tri godine, dobiti odobrenje za postavljanje spomenika svojim poginulim članovim. Gradonačelnik Baldasar je podržao inicijativu, osobno je nazočio otkrivanju spomenika i održao čuveni govor u kojem je istakao profesionalnost i zasluge u ratu IX. bojne HOS-a: “Prva stvar zbog koje ih cijenim je ratni put koji su prošli, ali iznad svega cijenim čast s kojom su se borili jer nije lako u ratu ostati čovjek. Druga stvar zbog koje vas cijenim je ova inicijativa da se postavi spomenik poginulim pripadnicima IX. bojne HOS-a. I danas su nam potrebni branitelji kako bismo izgradili bolju Hrvatsku. Kao da do današnjeg dana nije bilo dovoljno želje da slavimo svoje ratne postrojbe, nadam se da će ovaj dan, koji se slavi i kao dan pobjede nad fašizmom, postati tradicija u kojoj ćemo se sjećati naših ratnih uspjeha”. Olako poistovjećivanje IX. bojne HOS-a, koja je u svojim redovima imala gotovo 40 posto pripadnika islamske vjere, s ustaškom ideologijom samo zbog korištenja znakovlja „Za dom spremni“, potvrda je paušalnoga pristupa i jednostranoga pogleda na suvremenu hrvatsku povijest.

Loading...

Bivši hosovci nisu se zaustavili postavljanjem spomeničkih obilježja samo na splitskoj rivi, nego su postupno upozorili javnost da ih je bilo i na drugim mjestima i ratištima. Postavljanje spomen ploče s natpisom „Za dom spremni“ u Jasenovcu izazvalo je burnu reakciju u javnosti. Najdalje je u svojim osudama otišao kontroverzni Zoran Pusić iz Antifašističke lige, usporedivši ploču s natpisom „Za dom spremi“ u Jasenovcu, s ozloglašenim natpisom „Sieg heil“ u blizini logora Auschwitz. Saborski zastupnik, dr. Zlatko Hasanbegović, jedan od boljih stručnjaka za razdoblje NDH, prokomentirao je to dosta hladnokrvno za jednu privatnu televiziju, rekavši da je riječ o „službenom grbu udruge, koja je registrirana u Registru udruga“, pa ako postoji u zagrebačkoj Kustošiji, Hasanbegović ne vidi razloga zašto po analogiji ne bi mogla biti i u Jasenovcu. Hasanbegović je eksplicitno naglasio da je Jasenovac grad kao i svaki drugi, te da ne može cijelo mjesto „imati hipoteku zločina“.

Strogo fenomenološki gledano, slogan „Za dom spremni“, kao amblem postrojbi HOS-a, reakcija je na jedan fašizam, naime, onaj četničkog etničkoga čišćenja nakon proglašenja samostalne hrvatske države. Otegotna je okolnost pritom, da se isti pozdrav koristio tijekom tzv. Nezavisne Države Hrvatske u drugom kontekstu. No, u tom nesretnom razdoblju hrvatske povijesti korišteni su također hrvatski grb, te kuna kao službena državna novčanica. Kunu i hrvatski grb uspjelo se rehabilitirati neposredno nakon proglašenja suverene hrvatske države, uz napomenu da su korišteni također prije uspostave NDH. Pozdrav „Za dom spremi“, ostao je sporan, iako su postojale varijante njegova ranijega korištenja kod Nikole Šubića Zrinskog, te u vojnim postrojbama bana Josipa Jelačića. Danas se navedeni pozdrav uglavnom promatra u kontekstu poistovjećenja s nedjelima NDH-a. Djelomična rehabilitacija ovog slogana u okvirima postrojbe IX. bojne HOS-a, jedan je od razloga da se „Za dom“ ipso facto ne bi trebalo poistovjećivati s glorificiranjem ustaštva. Uostalom, gospoda branitelji iz hosovih postrojbi trebali bi izrijekom naglasiti da se njihov kontekst razlikuje od upotrebe u Hrvatskim oružanim snagama tijekom NDH-a.

Pogledamo li, primjerice, pažljivije medijske napise o „ustaškim dernecima u Kninu“ povodom obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, primijetit ćemo da ipak na spornim fotkama nije riječ o ustaškoj koreografiji, nego o znakovlju već spomenute IX. bojne HOS-a. A to su ipak dvije različite, samo homonimne stvari, a neki mediji, željni afera i skandala, uporno ih poistovjećuju.

Osobno sam veliki protivnik svih formulacija verbalnog delikta jer slobodu govora i manifestacija smatram temeljnom odrednicom ljudskog dostojanstva, kao i obilježjem liberalnog demokratskog društva. Stoga smatram uhitbe zbog remećenja javnog reda i mira neprimjerenim pojavama u jednom društvu koje još nije doseglo visoku razinu liberalnosti. Nalogodavci uhićenja trebali bi dati plauzibilno obrazloženje iz kojeg bi bilo razvidno da je remećenje javnog reda u Kninu ugrožavalo nečije živote, pa da je bilo prijeko potrebno provesti sporna uhićenja. Paradoksalno je da se u prilog hrvatskom liberalizmu izjasnio svojom osudom hapšenja „izgrednika“ samo jedan hrvatski biskup, koji je inače poznat po krajnje konzervativnim stavovima. Na svom Facebook profilu, biskup je napisao: „Moram vam reći, dragi prijatelji, da me rastužuje to što čitam što govore oni koji su jučer bili u Kninu. Recimo, kako je Damir Markuš, hrvatski branitelj hosovac, opisao svoje razočaranje. Je li moguće da hrvatska policija hapsi hrvatske branitelje? Kakva je sad opet ova protuhrvatska vlast koja se usuđuje to činiti u Kninu na proslavi Dana pobjede? Pozivam ministra Božinovića da podnese ostavku!!!“

Hapšenjem se, zapravo, ništa ne postiže. To su samo privremene represivne mjere koje nisu obilježja zemalja s visoko razvijenom demokracijom. Adorno je jednom lijepo rekao da sve ono što biva potisnuto, isplivat će na površinu jednom drugom prilikom u nezgodnom kontekstu. Represijom se ništa ne postiže, puno je bolje rješenje široka lepeza tolerancija. Tolerancija, kao moderna vrednota, temeljna je odrednica demokratskog društva, a hapšenja zbog verbalnog delikta, pa makar to bilo skandiranje „Za dom spremni“ na stadionima, samo je odraz slabosti društva koje nije sposobno kanalizirati marifetluke vlastite nezrelosti u kontekstu demokratske tolerantnosti.

Slučaj drastične kazne nogometašu Josipu Šimuniću pokazao je da UEFA nema razumijevanja za skandiranje koje je udruga HOS uvrstila u svoj službeni amblem. Za gospodu u gradiću na obali Ženevskog jezera, takve manifestacije okarakterizirane su kao rasistički ispadi. Ne možemo, valjda, od Davora Šukera očekivati da će objasniti gospodi u Nyonu da je sintagma „Za dom spremni“ korištena u različitim kontekstima, te da ne mora imati nužno ustašku konotaciju. Shvatili su to, uostalom, i navijači iz braniteljskih udruga pa su uoči zadnje nogometne utakmice protiv Ukrajine, koja se igrala u Zagrebu, pozvali gledatelje na stadionu da se suzdrže skandiranja „Za dom spremni“, kako ne bi naškodili hrvatskoj reprezentaciji oduzimanjem bodova ili diskvalifikacijom iz natjecanja za Svjetsko prvenstvo.

Kada su prije tri godine građani Dubrovnika slavili sa Severinom ulazak Hrvatske u Europsku uniju, nas nekolicina intelektualaca odlučilo se istu večer otići na koncert Mate Bulića u Mrčevo, u pograničnim brdima 20-ak kilometara sjeverno od Dubrovnika. S popularnim zabavljačem razgovarali smo o svemu i svačemu, pa je na red došlo i pitanje problema s kojima su suočava njegov kum Marko Perković zvani Thompson. Epilog njegove pjesme „Bojna Čavoglave“ je da Thompson u međuvremenu ima više zabrana koncerata nego održanih manifestacija. Mate Bulić je tada, u obranu svoga kuma, citirao Mišu Kovača koji je svojedobno rekao: „A zamisli da nismo za dom spremni…”

Popularnom Mati Buliću tada smo rekli da brigu za vlastiti dom od sada trebamo voditi iz perspektive Bruxellesa. Dosadašnja je politika, nažalost, pokazala da smo ušli totalno nespremni u novu zajednicu država. Rezultat te nespremnosti je šokantni egzodus mladih, gospodarstvo u rasulu jer nije bilo spremno za nove izazove tržišta, a službena politika pokazuje jake crte vazalstva i dodvoravanja gazdama u Bruxellesu. S druge strane, vidimo kako je švedska Ikea spremna svojim namještajem opremiti svaki hrvatski dom.