Budući da sam od Ministarstva znanosti dobio samo trećinu obećanoga novca, morao sam utočište potražiti kod potencijalnih sponzora. Kad uspješne firme čuju riječ filozofija i filozofijska konferencija, u pravilu se hvataju za revolver u skladu s čuvenom izrekom Hitlerova savjetnika
Hrvatski mediji uredno su prešutjeli jedan od najznačajnijih događaja u ovoj godini iz područja humanistike, naime, održavanje konferencije Međunarodnog instituta za filozofiju iz Pariza (Institut International de Philosophie) u Dubrovniku, u prostorijama Interuniverzitetskog centra, od 25. do 30. rujna. Iako smo poslali poziv medijima s preciznim objašnjenjem o kakvom je akademskom događaju riječ, nitko od predstavnika sedme sile nije bio nazočan pri svečanom otvaranju konferencije. Dubrovnik je već davno prodao svoju duštu đavlu, tako da je grad s najvećim suficitom u državi, zainteresiran za nove forme konzumerizma u gospodarskoj grani turizma.
Tema konferencije „Praksa? Spoznaja i ljudsko djelovanje“ (Πρᾶξις? Knowledge and Human Action) prihvaćena je na zadnjoj godišnjoj konferenciji u Istanbulu, prije točno godinu dana. Prijedlog naslova osobno sam izložio na generalnoj skupštini, s obrazloženjem da je naša akademska zajednica godinama bila zatrovana pojavom grupe „Praksis“ koja je ostavila duboki trag u indoktrinaciji društveno-humanističkih znanosti, posebno u području filozofije, sociologije i političkih znanosti (nauka). Predložili smo posebnu sesiju s kritičkim osvrtom na temu grupe praksisovaca.
Ove godine akademija Institut International de Philosophie slavi 80. obljetnicu postojanja. To je svakako veliko priznanje našoj državi, našoj akademskoj zajednici kao i gradu Dubrovniku što će proslava biti u Dubrovniku. Organizirana je posebna sesija na kojoj će govoriti bivši predsjednici IIP-a, s osvrtom na utjecaj koji je imala ova svjetska akademija za filozofiju u proteklom vremenu. Na konferenciji, koja se odvija pod visokim pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske, Kolinde Grabar-Kitarović, kao predavači sudjeluju uglavnom članovi akademije (IIP), te trojica kolega filozofa iz Hrvatske koji nisu članovi akademije, Neven Sesardić, Davor Pećnjak i Predrag Šustar. Odabir ovih trojice kolega bila je moja osobna odluka. Pri otvaranju konferencije sudionicima su se obratili, zamjenica dubrovačkog gradonačelnika, Jelka Tepšić, te prorektor Sveučilišta u Dubrovniku zadužen za međunarodnu suradnju, prof. dr. Martin Lazar. U ime IIP-a sudionike znanstvenog skupa tijekom svečanog otvaranja pozdravila je sadašnja predsjednica IIP-a, prof. Ioanna Kuçuradi, koja je bila u izvrsnim odnosima s predstavnicima nekadašnje grupe praksisovaca iz bivše Jugoslavije. Prekrasne riječi zahvale uputio je glavni tajnik akademije, prof. dr. Bernard Bourgeois. Njega sam upoznao prije dvadeset dvije godine kada je došao na poziv Francuske ambasade i Filozofskog fakulteta u Zagrebu, da kao ugledni francuski filozof, hegelovac liberalne orijentacije, osudi nacionalizam u Hrvatskoj. Kao pojavu ekstremnog nacionalizma gledalo se tada na osnivanje Hrvatskih studija na Sveučilištu u Zagrebu. S obzirom da sam bio jedan od osnivača ove institucije, slovio sam tada u ljevičarskim krugovima kao jedan od predstavnika hrvatskog nacionalizma. Bourgeois je ipak postupio u skladu s pravilom akademske čestitosti da treba čuti i drugu stranu (audiatur et altera pars), pa je došao k meni u Ministarstvo znanosti i obrazovanja da sasluša motive osnivanja novog sveučilišnog studija koji je u početnoj fazi imao filozofiju, sociologiju i studij hrvatske kulture. Kad sam Bourgeoisu pokazao tiskani program Hrvatskih studija, zanimao se primarno za program studija filozofije. Bivši marksisti indoktrinirali su Bourgeoisa da se na Hrvatskim studijima studira samo hrvatska filozofija, te da je studij nastao iz Tuđmanove radionice, sa svrhom da educira diplomirane nacionaliste. Vidjevši moj kolegij o Hegelovoj filozofiji, kao jedan od najuglednijih hegelovaca u svijetu, Bourgeois je odmah pohvalio program rekavši da podržava našu reformu koja je tada s naše strane shvaćena kao stvaranje konkurencije marksistički indoktriniranim državnim institucijama. Bilo mu je jako drago da smo već tada planirali organizirati kongres hegelovaca u Zagrebu. Bourgeois je otišao iz Hrvatske davši nam punu podršku, naravno na razočarenje drugarica i drugova koji su ga pozvali.
Bourgeoisa sam ponovno sreo dvanaest godina kasnije, nakon što sam izabran za redovitog člana Institut International de Philosophie. On je tada preuzeo veoma utjecajnu ulogu glavnog tajnika u Insititut International de Philosophie, postavši siva eminencija akademije. Brzo sam postao njegov miljenik koji je brzo napredovao u hijerarhiji akademije IIP-a. Danas sam predsjednik Odbora za prijem novih članova u IIP i nekako imam dojam da je moj izbor primarno Bourgeoisova zasluga. Ove godine Bourgeois se povlači s pozicije glavnog tajnika, izabravši kao povod 80. obljetnicu proslave IIP-a, te Dubrovnik kao mjesto oproštaja. Dubrovački liberalizam i isticanje slobode kao temeljne vrijednosti moderne,, uvelike se poklapa s Bourgeoisovim tumačenjem Hegela kao slobodarsko konstituiranje moderne. Kao hegelovac nikada nisam krio svoj svjetonazor u smislu da je sloboda pojedinca, koja podrazumijeva slobodu govora, djelovanja, bez državnih i institucionalnih cenzura.
Priprema i organizacija konferencije „Praksa? Spoznaja i ljudsko djelovanje“, uvjerila me da je praksa daleko složenija stvar od svih teorijskih eksplikacija. U svome pozdravnom govoru citirao sam čuvenu latinsku izreku, „Theoria sine praxis sicut arma sine axis“. Umjesto doslovnog prijevoda „Teorija je bez prakse poput kola bez osovine“, sudionicima konferencije dao sam aktualizirani engleski prijevod: „If there is no money, you can not organize a conference“ – „Bez love nema konferencije“.
Najteže mi je bilo suočiti se s činjenicom da neke institucije nisu ispunile svoje obećanje u pogledu novčane potpore konferenciji. Kolega Neven Sesardić, jako je inteligentno analizirao problem s Kantovim objašnjenjem danog obećanja i mogućnosti njegove univerzalizacije. Na vlastitoj koži sam osjetio što znači kada ti državna institucija, kao što je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, ne ispuni obećanje koje su dali glede financiranja elitne konferencije najuglednije filozofijske akademije u svijetu. U vrijeme kada su jugopraksisovci organizirali konferenciju IIP-a davne 1974. godine u Dubrovniku, sudionici konferencije bili su smješteni u hotelu Imperijal, današnji Hilton. Ja sam ih smjestio u dormitorij IUC-a u Dubrovniku, koji je primarno namijenjen za studente. Drugi dio sudionika smjestili smo u samostan časnih sestara na Pilama, primarno kolege iz laicističke Francuske.
Budući da sam od Ministarstva znanosti dobio samo trećinu obećanoga novca, morao sam utočište potražiti kod potencijalnih sponzora. Kad uspješne firme čuju riječ filozofija i filozofijska konferencija, u pravilu se hvataju za revolver u skladu s čuvenom izrekom Hitlerova savjetnika koji je ostao zapamćen po rečenici: „Kad čujem riječ kultura, hvatam se za revolver“. Posebnu zahvalu kao sponzoru dugujem njemačkoj zakladi „Konrad-Adenauer-Stiftung“ i njezinu šefu za Hrvatsku, dr. Michaelu Langeu. To su fina gospoda, pa su kao preduvjet sponzoriranja izrazili želju da u program, kao jednu sesiju, uvrstimo temu o razračunavanju s komunističkom prošlošću (Vergangenhatsbewältigung).
Kao referenta sam pozvao Stjepu Bartulicu s Hrvatskog katoličkog sveučilišta.
Nova vlasnica portala Dnevno.hr, Marija Dekanić, također je obećala u skladu s mogućnostima pomoći održavanje konferencije IIP-a. Njezina je ekipa dizajnirala plakat koji je impresionirao sve sudionike konferencije. Zahvalan sam i pravašu Karlu Starčeviću, uglednom poduzetniku, gradonačelniku Gospića i vlasniku pivovare Ličanka. Od danas pijem samo Velebitsko pivo, a na feštama pjevam Vilu Velebita, kao u komunistička vremena.
Nakon što sam pozorno pogledao zadnju konferenciju za tisak, gospodina Zdravka Mamića, zatražio sam posredstvom jednog našega zajedničkoga prijatelja hitan prijem kod Maminja. Zanimljivo, popularni „Consigliere“ se javio na mobitel i ponudio mi već sutradan termin u deset sati. Odmah po ulasku u Mamićevu kancelariju, nakon pozdrava, rekao sam u ozbiljnom tonu: „Gospodine, Mamiću, ja sam crtao svastiku na Poljudu“. Maminjo je dan ranije obećao nagradu od pola milijuna kuna onome tko dostavi informacije o počinitelju ovog neobičnog performansa, koji je najviše naštetio hrvatskom nogometu od osnutka hrvatske države. Zdravko je odmah prasnuo u smijeh upitavši: „Profesore, recite zašto su Vam potrebni novci?“ Tada sam popularnom „Consigliereu“ do kraja otvorio svoju dušu. Zdravko Mamić je medijima pričao dan ranije kakav su štimung stvorili Turci tijekom tekme s hrvatskom nogometnom repkom. Trideset tisuća navijačkih zastava, burno navijanje i podrška turskom nacionalnom timu. Maminju sam ispričao kako je bilo tijekom konferencije IIP-a u Istanbulu. Sve perfektno organizirano, sudionici smješteni u hotelu s pet zvjezdica, s pogledom na Bospor. Sve je plaćeno, kao i putni troškovi članovima akademije. Ta ista gospoda, u Hrvatskoj će biti smješteni u dormitoriju IUC-a. Gospodin Mamić je obećao donirati jednu pristojnu sumu novca, iako je GNK Dinamo u tom trenutku bio u blokadi zbog presude isplate u korist bivšeg nogometaša Dražena Ladića.
Nadam se da će ovo biti tek početak suradnje akademske zajednice s najuglednijim nogometnim menadžerom južno od Njemačke i Italije, tj. s ove strane Alpa. Zdravku Mamiću sam ispričao da sam sretan kao malo dijete što je moj najdraži klub donirao moju najdražu i najznačajniju konferenciju koju sam organizirao. Ipak sam ja neobičan dinamovac koji dolazi iz krajeva gdje krave ne dobiju ništa za večeru kada Dinamo izgubi, gdje se pjeva, „Oj, Dinamo, kad udare na te…“