Kad Nijemac kaže Poljaku da je fašist!

0
283
screenshot

Prije tjedan dana u Varšavi se održao prosvjed desnice pod naslovom „Za bijelu Poljsku.“ Nitko se nije spalio niti je bio ugrožen i jedan Afro-Slaven. Ljudi su izrazili svoju bojazan od demografske supstitucije uslijed migracija, legitimno. Odmah po tom zastupnici u Europskom parlamentu izglasali su rezoluciju kojom su se založili da Europski parlament pripremi službeni zahtjev prema Vijeću za aktivaciju preventivnog mehanizma iz članka 7.1 zbog ozbiljne prijetnje za vladavinu prava u Poljskoj. Ljevičari su iz svega napravili cirkus koji su prihvatili i pučani ucijenjeni novo-moralno političkom prekorektnošću

U Njemačkoj predsjednik želi da se zasnuje koalicija te da vlada počne sa radom, dok u Austriji imaju koaliciju, a njihov im predsjednik ne želi prihvatiti takvu koaliciju.

Pobjednica na izborima u Njemačkoj, Angela Merkel ne uspijeva zaokružiti veliki koalicijski koncept, popularno nazvan „Jamajka-vladom“ pa ju je Predsjednik Njemačke, Steinmeier uputio da napravi makar manjinsku vladu, ali da neka ne ide na nove izbore. Ponavljanje izbora nitko ne voli i nije se dokazalo kao dobar alat za neku ozbiljniju stabilnost. Već sada se javljaju vrlo ozbiljni glasovi unutar CDU koji traže smjenu svoje Predsjednice, pa nije za vjerovati da bi Merkel preživjela neuspjeh u stvaranju vlade bez ozbiljnih unutarstranačkih ozljeda. U susjednoj Austriji koalicijski pregovori idu korak po korak, ali sa sigurnim ishodom koji koči jedino Predsjednik Austrije. Alexander Van der Bellen bi radije htio sve samo ne koaliciju pučana i slobodaraca koja je na pomolu.

Loading...

Prije mjesec dana se u Varšavi spalio protivnik Poljske vlade PiS-a (stranke prava i pravičnosti) koju vodi Jaroslaw Kaczynski, podijelivši letke u kojima navodi namjeru samospaljivanja, polio se zapaljivom tekućinom i zapalio. Potpuno nevezano na taj događaj prije tjedan dana u Varšavi se održao prosvjed desnice pod naslovom „Za bijelu Poljsku.“ Nitko se nije spalio niti je bio ugrožen i jedan Afro-Slaven. Ljudi su izrazili svoju bojazan od demografske supstitucije uslijed migracija, legitimno. Odmah po tom zastupnici u Europskom parlamentu izglasali su rezoluciju kojom su se založili da Europski parlament pripremi službeni zahtjev prema Vijeću za aktivaciju preventivnog mehanizma iz članka 7.1 zbog ozbiljne prijetnje za vladavinu prava u Poljskoj. Ljevičari su iz svega napravili cirkus koji su prihvatili i pučani ucijenjeni novo-moralno političkom prekorektnošću. Naglasak se stavlja na ugroženu nezavisnost sudstva u Poljskoj, ali i na ljudska prava, prava na okupljanje, odnosno prava žena, uključujući reproduktivna prava kao i nedopustivost uskraćivanja financiranja civilnog društva. Europarlamentarci su u raspravi od poljske vlade zatražili i da osudi „ksenofobni i fašistički marš“ u Varšavi. Sve u svemu, cirkus nastao iz ničega pri čemu se dogodio paradoks da su se spominjali i bivši NS logori, a retorika je dovela do apsurda, pa je ispalo da Nijemac kaže Poljaku da je fašist. Kada bi se radilo o debatnom klubu, ne bih imao ništa protiv, ali na žalost to se dogodilo u Europskom Parlamentu. Toliku zatucanost monističkim moralom pamtim samo kod nekih polit-komesara osamdesetih koji su po školama osuđivali učenike. Ako malo bolje pogledamo o čemu se zapravo radi, vidjet ćemo da je Poljska uspjela ostvariti za svoje građane kakav-takav standard i da Poljaci rade za nešto malo više novaca, nego li je to bila namjera onih koji su mislili da će tamo biti poligon lon-poslova i da će Poljaci graditi dobar dio Europe u svojim škverovima. Mnoge države su baš i na tome mjestu puknule – u škveru, a mi to znamo. U Poljskoj je škver presudio onome što je opjevano u pjesmi „Gdanjsk osamdesete“ i prema tom fenomenu se valja odnositi sa respektom. Danas je zahvaljujući svjetskom poduzetništvu Poljska je najveći europski receptor radne snage iz Sjeverne Koreje, čiji radnici tamo rade preračunato za deset kila kikirikija mjesečno! Migracije i disbalans tržišta rada nisu neka nova pojava koju ovdje valja elaborirati, pa je jasno da će izazvati neku društvenu reakciju, koja će se artikulirati prema političkom trenutku. Ako EU želi od toga raditi cirkus, može ali bez onih koji razumiju materiju i shvaćaju o čemu se ovdje zapravo radi. Jako sam ugodno iznenađen kada sam vidio da su naši EU-parlamentarci, koji zaslužuju da ih se imenuje, odlučili da im više predstavlja zdrava pamet nego stranačka stega. Protiv rezolucije su glasali svi hrvatski pučani – Ivana Maletić, Dubravka Šuica, Željana Zovko, Ivica Tolić, Marijana Petir. Protiv je bila i Ruža Tomašić koja se nalazi u grupaciji ECR. Marijana Petir i zastupnici HDZ-a glasali su suprotno od odluke Europske pučke stranke koja podržava rezoluciju. Od 152 glasa protiv rezolucije (23 %) našli su se glasovi zastupnika koji pripadaju desnim grupacijama (EFDD, ENF i ECR), a među pučanima protiv je bilo manje od šestine – njih 23. Najviše je Mađara (11), a potom slijedi četvero Hrvata, tri Španjolca, po jedan Talijan i Litvanac, Alojz Peterle iz Slovenije te Slovakinja Anna Zaborska. Posebno mi je drago da je razum i kritično mišljenje zadržao moj prijatelj Peterle. On je zahvaljujući toj svojoj vrlini održao hrvatsko-slovenske odnose na visokoj razini u vremenima kada je sve govorilo da bi naši odnosi mogli biti narušeni, pa je sada opet pokazao da je važnije poslušati zdravu pamet, nego dizati ruku onako kako trendovi nalažu.

Ovaj čin demantira sve one koji pokušavaju našim zastupnicima u EU-parlamentu prišiti svojstvo „EU-poslušnika“ ili kako ih često nazivaju „Briselskim slugama.“

Zanimljivo je kako su i poljski pučani bili za rezoluciju ili su se suzdržali od glasanja. Biljana Borzan, Ivan Jakovčić, Tonino Picula, Jozo Radiš i Davor Škrlec ostali su vjerni svojim grupacijama i glasali su za rezoluciju, pa su se morali istaknuti s nekim proglasom za domaću javnost. Borzan je odmah napala Zagreb i zamjerila Zagrebu na tomu što nije zanimljivija lokacija od Amsterdama. Razumijem dotepence da je u njihovim očima Zagreb velegrad, ali što sa Zagrebom ima Osječanka manje mi je jasno. Koji puta treba biti realističan i prihvatiti činjenicu da je Amsterdam bolje izlobirao svoju kandidaturu za sjedište Europske agencije za lijekove i da je Amsterdam, konačno i bolje prometno povezan. Sjetimo se da je samo lani, Croatia Airlines prodala svoje slotove (dozvole slijetanja) koje je uživala na londonskom Heathrow-u, pa je opravdano pitanje kako si zamišljamo glumiti ozbiljnu destinaciju ako nismo u stanju održati tako važne elemente povezanosti. Kruha gladna, Croatia Airlines, prodala je prava korištenja važne zračne luke kako bi mogla nabaviti zrakoplove s kojima može sletjeti drugdje. Žalosno, ali realno je da u mnogočemu moramo ponekad prerezati granu radi kila trešanja ili ubiti vola radi kile mesa. To se, valjda, mora događati na velikom broju polja poslovne djelatnosti u kojem lijeva ruka države ne zna što radi desna. Ipak najgore šamare dobivamo od vlastitih ministara kada postanu bivši, tako je Ranko Ostojić pošao u BiH i umjesto da se bavi onim poslom koji dolikuje opozicijskom političaru u zemlji u kojoj živi velik broj Hrvata, on se obrušio na našu Predsjednicu i to ne zbog njenih izjava o BiH, nego zbog njenih izjava o Srbiji. Pojednostavljeno, opozicionar iz zemlje „A“ ode u zemlju „B“ i kritizira izjave predsjednice zemlje „A“ o zemlji „C.“ Teško je naći presjek skupova koji bi definirao interes Ostojića, ali je sigurno zanimljivo sjetiti se njegova nesmotrenog pristupa „prebacivanja“ izbjeglica u susjedne zemlje kada je poput turističkog vodiča ulijetao u autobuse i pozdravljao izbjeglice sa „Selam Uleiku,“ što god da to značilo. Radi takvog nesmotrenog upravljanja dogodio se i fenomen Ahmada Shaimieha, koji je koncem 2015.godine ostao „visjeti“ u Sloveniji zbog svog puta u Austriju. Zbog Shamiehovog slučaja dolazi do sukoba između slovenske stranke umirovljenika i Premijera Cerara i ubrzo „Slučaj Shamieh“ prerasta u „Slučaj Cerar.“ Shamiehovo podnašanje zahtjeva za azil u Sloveniji višestruko je odbijeno od Slovenskih nadležnih tijela, on je jedan od izbjeglica koji se slovom Dublinskog sporazuma moraju vratiti u Hrvatsku odakle su i došli. Hrvatska je bila prva zemlja članica EU u koju je potonji došao i s time postaje zemlja koja je nadležna za njegov izbjeglički postupak. U Sloveniji postoje više slučajeva poput ovog i već su mnogi zajedno sa svojim obiteljima otpravljeni u Hrvatsku. Međutim u Sloveniji, kao i u mnogim drugim zemljama, pojedini migranti uživaju podršku ne-vladinih organizacija i medija. Uzorito integriran, izbjeglica s kojim se svi „progresivni“ političari žele fotografirati i prikazati koliko se zalažu za „inkluzivno“ okružje svoje zemlje, analizira politolog Marko Lovec, razlozi su zbog kojih se u toj zemlji stvaraju u otporu izručenja Shamieh-a iz Slovenije. Shamieh je naučio slovenski i društveno je angažiran. Mnoge „udruge civilnog društva“ organizirale su peticije kako bi se spriječila deportacija Shamieh-a. Zastupnici opozicijske „Ujedinjene ljevice“ i „Socijaldemokrata“ koji su u vladinoj koaliciji, Kordiš i Škoberne poveli su i osobno Shamieh-a u parlament gdje policija nema pristup. Čak se čini da je i Milan Brglez, predsjednik slovenskog parlamenta naklon Shamieh-u. Na to sve je reagirao i Miro Cerar, predsjednik slovenske vlade, koji je odgodio deportaciju dok se ne preispitaju sve mogućnosti za legalan boravak ovog, popularnog, migranta. Cerar je pokušao pomoći ovom migrantu temeljem članka 51. slovenskog zakona o strancima, koji omogućava državljanstvo pod uvjetima da se radi o „nacionalnom interesu,“ što se je u praksi odnosilo na športaše. Taj problem iznio je Cerar pred sve političke stranke, a ministar vanjskih poslova i predsjednik umirovljeničke stranke, Karl Erjavec otvoreno se suprostavio Ceraru, kojemu je predbačeno da se služi zloporabom članka 51. Čak je i novoizabrani predsjednik Pahor cijeloj stvari dao na težini komentiravši da se po ovom pitanju mora postupati oprezno kako se ne bi stvorio presedan. U čitavoj raspravi spomenulo se i pitanje bodljikave žice koju je Slovenija postavila na granice i taman kada je Cerar htio pokazati Europi „blagu stranu Slovenije,“ opozicijska stranka, SDS, zatražila je pokretanje postupka protiv Cerara u cilju ukidanja njegovog mandata. To su reperkusije ulaska samo jednog ilegalnog izbjeglice kojemu je Ostojić pokazao put u stranputice traženja azila u EU. Danas taj isti političar daje izjave po susjednim zemljama, kao da nije učinio dosta štete za svog mandata. Štetama nikada kraja, pa je možda zanimljivo kako se neke civilizirane zemlja nose sa vlastitim slučajevima. Ovih dana je u Njemačkoj okončan krivični postupak protiv Obitelji Schlecker koja je prije pet godina prijavila stečaj svojih drogerija u kojemu je 25.000 ljudi u Njemačkoj ostalo bez posla i isto toliko u inozemstvu. Tereti ih se da su za 16 milijuna Eura zakinuli vjerovnike. Sud u Stuttgart-u dosudio je presudu u kojoj otac Schlecker dobiva tri godine, sin je dobio dvije godine i deset mjeseci, a kćer je osuđena na dvije godine i devet mjeseci. Sam stečaj u kome su vjerovnici bili zakinuti za oko milijardu Eura nikome nije bio sporan. Ovo pišem kako bih podsjetio naše pravosuđe da se i krivima može suditi i presuditi.