Svoju nogometnu biografiju skromni Dani Olmo jezgrovito je sažeo u lakonsku izjavu na svome Facebooku: 'Niti u jednom trenutku nisam požalio što sam iz Barcelone došao u Dinamo, a jako sam ponosan kada čujem da ljudi žele da obučem hrvatski dres'. Olmo je zapravo rekao da u Dinamo nije došao zbog novca, nego da bi se razvio kao igrač i osoba. Zaista je nezamislivo uz ime ovoga mladića vezati bilo kakvu aferu ili nepodopštinu. Riječ je o fino odgojenom, uzornom igraču o kojem će se u idućim desetljećima pričati u superlativima. Prije godinu i pol dana Olmo je podnio zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva...
Kada jednoga dana u dalekoj budućnosti neka nova Ivana Brlić Mažuranić bude pisala bajke iz hrvatske prošlosti, među njima će sigurno posebno mjesto imati priča o katalonskom nogometnom čudu od djeteta, Daniju Olmu, koji je prešao iz peterostrukog europskog prvaka F. C. Barcelone u GNK Dinamo, zamijenivši luksuzne salone katalonskog nogometnog diva, derutnim maksimirskim odajama. Bit će to divna „Priča iz maksimirske šume” za koju će buduća pokoljenja misliti da je samo bajka koja se nikada nije dogodila. Olmov menadžer, Andy Bara, u razgovoru za ovu kolumnu rekao mi je da je ključnu ulogu u prelasku Olma iz Barcelone u Dinamo prije četiri i pol godine odigrao, Zdravko Mamić, Dinamov alfa i omega. Naime, menadžer Bara je prije sedam godina organizirao nogometni kamp Barcelone u Hrvatskoj, pa je u tu svrhu zatražio od katalonskog kluba nekog trenera za mlađe kategorije. Dobio je Miguela Olma, oca Danija Olma koji je tada s 13 i pol godina već bio meta najuglednijih španjolskih managera. Godinu dana kasnije Dani Olmo proveo je ljeto na Krku, a entuzijast Bara predložio je njegovom ocu da bi bilo izvrsno za njegova sina ako bi svoju karijeru nastavio u zagrebačkom Dinamu koji je već odgojio nekoliko svjetskih nogometnih zvijezda, poput Luke Modrića, Dejana Lovrena, Marija Mandžukića, Mateja Kovačića. Ozbiljna obitelj Olmo, reagirala je u tom trenutku, prisjeća se Bara, „kao da danas u Hrvatskoj nekome predložite da ide u Afganistan.”
Uporni Andy Bara nije se dao zbuniti nego je dogovorio sastanak obitelji Olmo sa Zdravkom Mamićem. Čuvena Maminjova izjava tijekom sastanka s Miguelom Olmom bila je presudna za Olmov dolazak u Dinamo: „Tata, u Barci će Vaš sin biti samo broj, ovdje kod nas će biti projekt Dinama”. Nakon sastanka s Gazdom Dinama, Miguel Olmo je shvatio da su kod Maminja riječi djela, kao kod Wittgensteina, pa je za menadžera svome sinu izabrao Andyja Baru, te odlučio da Dani prijeđe iz Barcelone u Maksimir. Vijest da kapetan španjolske kadetske nogometne reprezentacije ne želi produžiti ugovor s Barcelonom, brzo se proširila u menadžerskim krugovima, pa su skauti najmoćnijih europskih klubova, posebice Juventusa, Chelseaja, Manchester Cityja i Uniteda počeli bombardirati obitelj Olmo basnoslovnim novčanim iznosima, ne bi li njihov sin potpisao za njihov klub. Mitska priča o pastiru Davidu koji je praćkom upucao diva Golijata u slučaju Danija Olma dobila je konkretnu potvrdu, jer je ostvaren transfer najvećeg talenta španjolskog nogometa iz Barcelone u Dinamo. Dinamo je pobijedio Barcelonu u lovu na njezina dragulja Olma. Kada je tadašnji trener Dinama, Zoran Mamić, početkom kolovoza 2014. godine sazvao konferenciju za tisak povodom prelaska nogometnog „vunderkinda” iz La Masije u Maksimir, novinari nisu vjerovali da se radi o transferu, nego su mislili da je zapravo riječ samo o posudbi. Dinamov trener je rezolutno demantirao da se radi o posudbi: „Dani Olmo je 100 posto naš igrač. Uostalom, nisam pobornik toga da Dinamo bude ičija filijala i poligon za odgoj kadrova, pa makar u pitanju bila i Barcelona.”
Olmov potpis za GNK Dinamo izazvao je nevjericu među stručnjacima diljem Europe koji prate nogometne talente. Moćni Adidas je ozbiljno razmišljao o raskidu ugovora s mladim talentom, a iz La Masije su poslali čuvenu poruku: „Dani, ostavi se gluposti, trening je u ponedjeljak u deset sati”. Dani je umjesto povratka u Barcelonu strpljivo trenirao s drugom momčadi Dinama. Pola godine kasnije nastupio je za prvu momčad Dinama protiv njihove „filijale” Lokomotive, kao jedan od najmlađih debitanta. O kakvom moćnom talentu je riječ, vidjelo se ponajbolje ove godine tijekom Dinamovih nastupa na europskoj nogometnoj pozornici. Prošle godine Olmo je u izboru kapetana nogometnih klubova izabran za najboljeg nogometaša u HNL-u. Nogometni eksperti očekuju u bliskoj budućnosti senzacionalne naslovnice o „povratku izgubljenoga sina u Barcelonu”.
Svoju nogometnu biografiju skromni Dani Olmo jezgrovito je sažeo u lakonsku izjavu na svome Facebooku: „Niti u jednom trenutku nisam požalio što sam iz Barcelone došao u Dinamo, a jako sam ponosan kada čujem da ljudi žele da obučem hrvatski dres”. Olmo je zapravo rekao da u Dinamo nije došao zbog novca, nego da bi se razvio kao igrač i osoba. Zaista je nezamislivo uz ime ovoga mladića vezati bilo kakvu aferu ili nepodopštinu. Riječ je o fino odgojenom, uzornom igraču o kojem će se u idućim desetljećima pričati u superlativima.
Prije godinu i pol dana Olmo je podnio zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva. Iz pouzdanih izvora saznao sam da je Hrvatski olimpijski odbor dao zeleno svjetlo za dodjelu hrvatskog državljanstva Daniju Olmu, ali je zapelo u Središnjem državnom uredu za šport. Skijaška heroina, Janica Kostelić, predsjednica Središnjeg državnog ureda za šport, navodno je odbila potpisati preporuku za primitak Olma u hrvatsko državljanstvo. Da se revna Janica Kostelić malo bolje razumije u nogomet, bilo bi joj jasno o kakvom se nogometnom talentu radi. Andy Bara još uvijek otvoreno govori da bi Katalonac Olmo radije igrao za hrvatsku, nego za španjolsku reprezentaciju. Dobri poznavatelji nogometne vještine smatraju da će odlaskom Luke Modrića, u hrvatskoj reprezentaciji doći do velike krize u igri, te da bi tu prazninu u bliskoj budućnosti mogao popuniti jedino Dani Olmo. Ako se uzme u obzir da za francusku nogometnu reprezentaciju igra preko 70 posto naturaliziranih Francuza, onda se s punim pravom postavlja pitanje – zašto ne bi za Hrvatsku mogao igrati dečko koji je naučio hrvatski jezik i iskreno zavolio ovu zemlju? Očekujemo da će u slučaju Olmova državljanstva prevladati mudrost i promišljena strategija brige o budućnosti hrvatskog nogometa. Vjerojatno će nakon još jednoga poraza nogometne repke „progledati” i izbornik Zlatko Dalić, te aktualizirati mogućnost poziva Olma pod hrvatski stijeg. Dinamo, uostalom, ima predsjednika Mirka Barišića koji s lakoćom rješava sve probleme i dileme koje se javljaju u klubu i oko njega. Nadam se da će tako biti s Olmovim primitkom u hrvatsko državljanstvo.
Olmova priča važna je i iz jednog drugog razloga. U trenucima kada je u Hrvatskoj zavladala pošast iseljavanja, Dani Olmo bi mogao poslužiti kao dobra paradigma mladim talentima da olako ne napuštaju Hrvatsku. Brojni su primjeri velikih talenata koji su gotovo nestali. Sjetimo se spektakularnog odlaska Alena Halilovića u Barcelonu, nekako u isto vrijeme kada je Olmo došao u Dinamo. O Haliloviću se pisalo kao o hrvatskom Messiju. Bio je najmlađi debitant u hrvatskoj A reprezentaciji, do sada jedini maloljetni hrvatski reprezentativac. Nakon odlaska u Barcelonu, Halilović je lutao po posudbama da bi dvije godine kasnije prešao u njemački HSV, gdje gotovo uopće nije nastupao. Riječ je o momčadi koja se bori za ostanak u njemačkoj prvoj ligi. Dvije godina kasnije Halilović je potpisao za talijanskoga prvoligaša A. C. Milan koji ga je poslao na posudbu u belgijski Standard Liège. Danas Halilović svoju karijeru pokušava spasiti kao kapetan reprezentacije igrača do 21 godine.
Isto godište kao Alen Halilović je i bivši Dinamov junior Robert Murić, jedan od najvećih talenata hrvatskog nogometa. U godini kada je Olmo došao u Dinamo, Murića je otac odveo u nizozemski Ajax s nadom da će njegov talent zablistati u jednoj od najboljih nogometnih škola na svijetu. Murić, nažalost, nije uspio, a danas svoju karijeru spašava u HNK Rijeci. Prošlo ljeto mogli smo čitati o „potresima u Dinamu”, odnosno kako je Ajdin Hasić, jedan od najtalentiranijih mladića iz Dinamove škole, pobjegao iz kluba. Navodno je glavni krivac bio tadašnji predsjednik Uprave GNK Dinama, Tomislav Svetina, jer je na adresu Hasićevih roditelja u Banoviće poslao dva ugovora- jedan o raskidu dosadašnjeg ugovora o stipendiranju i drugi, novi profesionalni ugovor. Potpisan je samo onaj o raskidu ugovora s Dinamom. Igračeve su roditelje samozvani menadžeri uvjerili da njihovo dijete traže Real i Barcelona, te da nema smisla gubiti vrijeme u Dinamu. Hasić je još uvijek bez kluba, a ako mu pamet proradi, vratit će se u Dinamo.
Olmova priča zanimljiva je također u kontekstu lansiranja vijesti o „Bijegu iz Uhljebistana”, kako neki mediji danas nazivaju Hrvatsku. Sve što je pametno i sposobno bježi iz ove zemlje. Pitanje koje hrvatski novinari postavljaju Olmu, u pravilu glasi: „Kada odlazite iz Hrvatske?” U jednom od intervjua, Olmo je nedavno izjavio: „Uživam u Hrvatskoj, sretan sam, ljudi me cijene, ovdje imam kuću, Zagreb i Hrvatska su moj drugi dom i stvarno nema potrebe za žurbom. Želim još uspjeha s Dinamom, pogotovo u Europi.”
Kada čitamo fascinantnu priču Olmova menadžera Andyja Bare kako je bivšega kapetana kadeta španjolske nogometne reprezentacije doveo u Dinamo, sve nekako zvuči kao neobična nogometna fantastika. Kad sam upitao Andyja Baru, ima li ikakvih šansi da se nekada u bliskoj budućnosti ponovi slučaj Olmo, samo se zagonetno nasmiješio. Nikad ne reci nikad! Prijatelji iz Međugorja javili su mi da su prošli tjedan u Villa Regini imali radni sastanak Dinamov Consigliere, Božo Slišković i Andy Bara. Čisto sumnjam da se moj Širokobriježanin Slišković našao s Maminjom i Barom samo radi molitve u Međugorju. Uskoro ćemo vidjeti jesu li nam „dobri ljudi”, kako je Dinamov trener prije četiri i pol godine nazvao Božu Sliškovića i Andyja Baru, pripremili novo spektakularno iznenađenje.
Uostalom, ovo je vrijeme kada rode donose darove…