Lider njemačkog AfD-a Alexander Gauland reče da su nacisti "ptičji drek" u odnosu na tisuću godina velike njemačke povijesti. Njemački povjesničar Alexander Korb mišljenja je da su dva milenija veličanstvene hrvatske povijesti zanemariva u odnosu na NDH.
Ukratko: Nevjerojatna je ta predanost i posvećenost s kojom prikriveni njemački nacisti zajedno s pragmatičnim Židovima i protukatoličkom alijansom prevaljuju na Hrvate i Poljake odgovornost Nijemaca za Holokaust. Židovima to paše, jer žele obvezati cijeli svijet, jer žele cijelom svijetu nametnuti restituciju, pa i svoje arbitriranje u svim pitanjima. Tu je i sva sila parazita diljem svijeta, koji trebaju što širu disperziju odgovornosti za Holokaust da mogu kraljevski živjeti kao profesionalni antifašisti.
Tu je i problem onih koji su pisali novinske tekstove i knjige o autonomnom hrvatskom fašizmu. U ponedjeljak se dogodio neukusan napad novinara Zvonimira Despota na našeg povijesnog detektiva Igora Vukića, na našeg famoznog vremenskog putnika. Strašno je da Despot arbitrira, a zapravo ne zna što je to bio radni logor u Trećem Reichu. Imamo niz kampanja da se Hitler, Staljin i Tito svedu na “ptičji drek”, ali to ne prolazi kod dobronamjernih osoba, jer su bili najveći zločinci u povijesti ljudske vrste. Za nas je pozitivno što Alexander Gualand prihvaća njemačku odgovornost za Hitlerovih 12 godina terora i smrti, u Trećem Reichu i šire. Alexander Gauland žestoko kritizira politiku Angele Merkel. Gauland je prebjegao iz DDR-a, a Merkel je pad Berlinskog zida dočekala kao glasnogovornica DDR-a. Njemačku ovih dana trese afera putovanja lidera AfD-a u Rusiju, o trošku Rusa. AfD je od Crvene glasnogovornice prozvan kao prudužena ruka Vladimira Putina. Alexander Korb na Jasenovac prevaljuje 130 tisuća žrtava, ali ne prezentira kako je do te brojke došao. Najprije su Britanci neposredno nakon rata napuhali broj žrtava u Jasenovcu na 20 tisuća, a kada takva kampanja krene, konvergira prema 20 milijuna, da bi zapela na 2 milijuna, kao da smo mi Hrvati najnesposobnija nacija na ovome svijetu.
Odluka o formiranju Radnog logora Jasenovac donesena je 20. siječnja 1942. na nacističkoj Konferenciji u Wannseeu, tematski okrenutoj židovskom pitanju i iskorištavanju Židova kao radne snage. Da nije tragično, bilo bi zabavno gledati kako naši neprijatelji antidatiraju formiranje Radnog logora Jasenovac u 1941. Korb obnavlja udbaški termin “divlji ustaša”. Rezerviran je za Hrvata izvan ustaške postrojbe ili ustaške administracije. Svaki je Hrvat na svoj način “divlji ustaša” iliti “protoustaša”.
Ako mene pitate, Hrvatsku su 90-ih od srbijanske agresije zajednički obranili “civilizirane ustaše” i “divlje ustaše”. Neosporno je da su četnici i partizani bili divlji pa je to nepotrebno naglašavati, ali gdje su se zametnuli “divlji nacisti”, oni dobri Nijemci, koji su znali instinktivno zatući prolaznika kojega prepoznaju kao Židova? Kod Nijemaca imamo civilizacijski defekt: civilizirani nacisti i civilizirani narod. Koji su bili gori? Robert Bajruši iz Jutarnjeg lista posvađan je s elementarnom logikom. Predlaže reviziju mita o Jasenovcu bez sudjelovanja revizionista! Činjenica da isti Robert Bajruši reklamira Alexandera Korba na svoj način diskreditira obojicu.
Ptičji drek Treći Reich
Alexander Gauland zajedno s Jörg Meuthen vodi njemački AfD. Prebjegao je iz DDR-a u Zapadnu Njemačku 1959. godine, nakon mature. Najvjerojatnije nije ubačen kao istočnonjemački i/ili sovjetski agent, jer jedini iz vrha AfD-a nije umiješan u aferu koja trenutno trese Njemačku: putovanja lidera AfD-a na različita okupljanja u Rusiji, o trošku domaćina, u najskupljim hotelima. Frauke Petry je kao supredsjednica ranije napustila AfD upravo zbog stavova Gaulanda, koji je izjavio da Njemačka može biti ponosna na učinke vojnika Wehrmachta, ali je i ona letjela na sve strane. U Marburgu je Gauland studirao povijest, političke znanosti i pravo. Dugih 40 godina bio je utjecajan pripadnik CDU, koji napušta 2013. Kako nam prenosi “The Time of Israel” i mnoge druge tiskovine, kao i sva sila internetskih portala, Alexander Gauland izjavio je da Nijemci moraju preuzeti odgovornost za 12 godina vladavine Adolfa Hitlera, ali da je ta nacistička era “ptičji drek (Vogelschiss) u više od tisuću godina velike njemačke povijesti”. Reče da je veličanstvena njemačka povijest trajala dulje od tih 12 godina. Poentirao je Annegret Kramp-Karrenbauer, glavni tajnik Angele Merkel: “50 milijuna žrtava rata, Holocaust i svjetski rat samo su ptičji drek?” Nemojte nasjesti na “pokajničke” izjave Nijemaca, jer su i danas uglavnom nacisti. Skočili su na Gaulanda zato što prihvaća njemačku odgovornost za sve ono što se događalo unutar Trećeg Reicha, pa i šire. Nijemci su veliki egoisti, pa znaju da Gaulandova savjest na njemačkoj strani povećava troškove restitucije za Židove, i da za nekoliko punta spušta Njemačku na planu svjetske raspodjele utjecaja. Nijemci i Židovi žele da za Auschwitz i Jasenovac kesu odriješe Poljaci i Hrvati. Ne samo da otvore blagajne i lisnice, nego da do kraja svijeta dopuste Židovima, Amerima, Britancima, i ostalim priljepcima, da u Poljskoj i Hrvatskoj provode što ih volja, nakon što su tim nacijama nametnuli kolektivnu krivnju za zločine drugih.
Gigantska NDH Alexandera Korba
Njemački povjesničar Alexander Korb sukladno gradi jednu drugu nacističku istinu: dva milenija veličanstvene hrvatske povijesti posve su zanemariva u odnosu na četriri godine NDH. Obje teze obojice Alexandera posve su promašene.
(1) Hitler i nacisti bili su svjetska razina povijesti, jedna od strana u Drugom svjetskom ratu, koji je iza sebe ostavilo stotine milijuna ubijenih i raseljenih, uključujući milijune direktno smaknutih Židova, ili odvedenih u smrt kroz logore i progone.
(2) Bez obzira što su bili ustanici i ustaše protiv prve Jugoslavije i njene segregacije prema nesrpskoj populaciji, Pavelić i ustaše nisu bili svjetska razina povijesti, dok je to (primjerice) naš veličanstveni Branimir bio. Bili su to svi naši vladari narodne krvi. Branimir je u svome vremenu slavljen kao spasitelj Rima! Niti Ante Starčević, niti Stjepan Radić, niti sve kasnije političke pojave nisu bili svjetska razina povijesti, da ne spominjem posve suvišne prispodobe poput Ivice Račana, Stipe Mesića, Josipa Manolića i Ive Josipovića.
Naravno da je Josip Broz izašao na svjetsku razinu, ali samo kao najveći zločinac u povijesti ljudske vrste, na svoj način gori od Hitlera i Staljina. Nitko prije njega nije uspio smaknuti toliko nesretnika u samo tjedan – dva krvoločnog ubijanja s hladnim oružjem. Streljivo se šparalo za pohod na Trst, pa “posao iz svibnja 1945.” nije obavljen temeljito. Svi su komunistički lideri izašli na svjetsku razinu, od Lenjina, Staljina i Tita do Castra i mnogih drugih, to je jedna od karakteristika komunizma, a ne nekakva povijest uspona sposobne osobe, to je deformacija povijesti i civilizacije, koju su jako skupo platili Hrvati, Poljaci i druge nacije kojima je oružjem nametnut zločinački komunizam, kakav smo jedva preživjeli, ako smo ga uopće preživjeli. Prava je šteta da gigantska NDH Alexandera Korba nije okupirala Gaulandov ptičji drek od Trećeg Reicha, ali tu ima naše poslovične lijenosti – stalno propuštamo povijesne prilike. Primjerice, BiH se naprosto zavukla u RH tražeći zaklon i sigurnost, a otuđeni Hrvati nikako da prigrle svoju majku.
Partizanska zasjeda Zvonimira Despota za Igora Vukića
Kao što je Franjo Tuđman za komunizma sve istine dotakao samo jedan promil, da ne izgubi glavu, da mu njegovi “ne pakuju”, tako se i novinar Večernjaka Zvonimir Despot u svojim knjigama približavao istini koliko su vrijeme i urednici dopuštali, pa danas ima veći problem sa svojim tekstovima nego s tuđim. Vjerovali ili ne, Despot je napao Igora Vukića, tog nevjerojatnog Poirota naše prošlosti, koji nepogrešivo razotkriva ubojice, kao i sve ono što vas navodi na krivi trag. Otprilike, što taj Vukić ima pisati o tome kako su njegovi doživjeli Jasenovac, u kojemu su kao Srbi dobili potrebitu medicinsku pomoći i drugu skrb, kada je on, Zvonimir Despot, prihvatio sramotnu tezu Franje Tuđmana o 60-70 tisuća ubijenih u Jasenovcu.
Toliko ubijenih prije nego što su tamo partizani proveli svoj poratni genocid, uglavnom nad Hrvatima! Među ostalim, Despot je napisao i ovo: “Kad netko kraj svih mogućih istraživanja, činjenica i svega ostalog objavi knjigu pod naslovom ‘Radni logor Jasenovac’, onda je sasvim jasno da je autor krajnje tendenciozan, da je već naslovom zadao tezu koju pokušava braniti u knjizi i da sve doslovce svodi na ‘ptičji drek’ od Koncentracijskog logora Jasenovac. Što bi se on mučio zločinima, sustavom zatvaranja i ubijanja… To je netko izmislio. To su nam uvalili oni tamo u Beogradu. Kako ova ‘istraživanja’ idu dalje, mogli bismo jednog dana dobiti i knjigu pod naslovom ‘Turistički resort Jasenovac’. Jer bi autor mogao zaključiti da se onamo išlo na odmor, nešto se radilo, malo su se zatvorenici između sebe znali potući zbog cigareta ili alkohola, mjesecima su se kave ispijale, možda je zimi bilo malo prehladno pa se netko i smrznuo, neki su se utopili u Savi jer nisu bili plivači… I došli bi do toga da je Jasenovac zapravo bio ustaški turistički eksperiment.”
Despot se zalaže za revizionizam koji će biti utemeljen na činjenicama i dokumentima, a Igor Vukić je upravo taj koji ide za istinom na temelju dokumenata i izjava svjedoka. Zamislite tu Despotovu “nacionalno odgovornu pamet” – napada akademika Josipa Pečarića i biskupa Vladu Košića. Vukića je u Saboru u srijedu žestoko kritizirao i Milorad Pupovac, koji bez srama svima nama nameće svoju osobnu istinu o Domovinskom ratu, što je izazvalo prosvjed Steve Culeja. Pupovac bi kao manjinski zastupnik trebao nastupati u ime svih Srba u Hrvatskoj, ali je to sve više upitno, jer se postavlja pitanje tko zastupa velik broj Srba u Hrvatskoj koji su se priključili obrani Hrvatske od srbijanske agresije, koji ne podržavaju teze Milorada Pupovca. Čije mišljenje ova država treba poštivati u većoj mjeri?
Da više čita nego što piše, Despot bi znao što je to bio radni logor u Trećem Reichu i da se mogao uspostaviti samo na zahtjev nacista, i da je zapovijed za formiranjem Radnog logora Jasenovac inicirao najviši vrh Trećeg Reicha 20. siječnja 1942. na famoznoj Konferenciji u Wannseeu, tematski okrenutoj židovskom pitanju i iskorištavanju Židova kao radne snage. Nije Adolf Eichmann bio dizajner Konačnog rješenja, koje mu pripisuju. Istina, u partijskom zapisniku te komunjarske sjednice stoji da se protivio preseljavanju Židova, ali se to krivo interpretira. Eichmann nije želio da transporti Židova opterećuju željezničku mrežu, koju je trebao za transport trupa, vojne opreme i svega drugog.
Zbog toga su topologiji logora dodani povremeno popunjeni kampovi uz glavne pruge, za privremeno “oslobađanje” vlakova za potrebe hitnog transporta vojnika i vojne opreme. Tek nakon te sjednice, u proljeće 1942. počinju pripreme za Radni logor Jasenovac, pa tako lokalno stanovništvo pomaže u gradnji nasipa uz Savu. O tome postoji pisana dokumentacija. Vukići zapravo nisu bili u Radnom logoru Jasenovac. Nakon partizanskog i četničkog pokolja nad katolicima i muslimanima Prijedora, Potkozarja i Kozare, uslijedila je njemačka intervencija u tome području, pa se Vukići sklanjaju u kamp za radnike i kažnjenike angažirane na uspostavi Radnog logora Jasenovac, koji je u svojoj široj topologiji obuhvatio lokalne manufakture i neke ekonomije južno od Zagreba.
Prostor spavaonica za radnike i za kažnjenike osuđene ili posuđene na rad, pretvoren je u prihvatni centar za sve izbjeglice Potkozarja i Kozare – četničke i partizanske junačine ostavili su žene i djecu na milost neprijatelju. Na njihovu sreću, djeca su se pojavila uglavnom južno od Zagreba, pa su dobila pomoć ustaških institucija, Caritasa i Crvenog križa – većina djece udomljena su u zagrebačkim obiteljima. Značajan doprinos dugujemo Diani Budisavljević, našoj humanitarki austrijskog podrijetla. Već slijedeće godine dogodio se pad Italije, pa se može reći da Kord zapravo godinu dana Radnog logora Jasenovac uzdiže iznad dva milenija veličanstvene hrvatske povijesti.
Jasenovac je bio mit sve dok ga nisu preuzeli antifašisti i pretvorili u jezovit logor smrti. Teze Igora Vukića krenule su kao korektna obiteljska predaja, ali su danas potkrijepljene s dokumentacijom i znanstvenim istraživanjima, čime je isti znanstveni istraživač zadužio hrvatsku naciju. Zvonimir Despot je od onih novinara koji pažljivo grade svoj kult velikog desničara, koji takvo svoje izdanje i izdavanje naplaćuju. Danas su žestoki tuđmanovci, jer se to danas nosi i u “bivšoj” Partiji, gdje žale što nad Hrvatima nije provedeno Konačno rješenje. Naravno, kada isplivaju najosjetljiviji dokumenti o lažnoj Tuđmanovoj pomirbi, Despot će tvrditi da je prvi prepoznao Franju Tuđmana kao šefa Labradora u SRH/RH.
Korbačov
Alexander Korb pridodaje se rafinirano, tako da sa svojim lukavim tezama često prevari i one koji uvažavaju Ustaški pokret kao oslobodilački. Kada vam Nijemac izjavi “da bi se svačije srce trebalo slomiti zbog toga što je postojalo mjesto u hrvatskoj povijesti u kojemu je tolika količina ljudi izgubila život”, onda je posve jasno kuda taj smjera. Jer, svim je ljudima nepovratno slomljeno srce već zbog toga što se dogodilo u logorima smrti Auschwitz, Dachau, Treblinka i tisućama drugih mjesta na kojima su njemački nacisti ubijali Židove, Rome, pa i Srbe, pa i Hrvate. Njemački povjesničar Alexander Korb predavač je na Katedri za modernu europsku povijest na engleskom Sveučilištu u Leicesteru i zamjenik direktora na Stanley Burton Centre for Holocaust and Genocide Studies. Autor je knjige “Im Schatten des Weltkriegs: Massengewalt der Ustaša gegen Serben, Juden und Roma in Kroatien 1941-1945”, pa uskoro u našim knjižarama možete očekivati naslov “U sjeni svjetskoga rata: masovno nasilje ustaša protiv Srba, Židova i Roma u Hrvatskoj”, koji će Hrvatima prezentirati misiju Alexandera Korba. Boravio je Hrvatskoj godinu dana – 2000. se pridružio “Antiratnoj kampanji”, vjerojatno pogađate kojoj i kakvoj.
Koliko se zna, prva je Jugoslavija ušla u pakt s Hitlerom. Kako je posvjedočio sam Vladimir Bakarić, u svojoj znamenitoj ispovijedi pred TV kamerama, britanska mreža provela je u Jugoslaviji državni udar, pa su uslijedili Travanjski rat i njemačko bombardiranje Beograda, slom Jugoslavije u samo nekoliko dana, uključujući brzu okupaciju od strane njemačkih i talijanskih formacija. Korb je previdio nešto sitno, okupaciju: “NDH nije bila takozvana, kako se opisuje, nego stvarno nezavisna država”.
Nema više one tvrdnje da NDH nije bila niti nezavisna, niti država niti Hrvatska – gradi se novi projekt hrvatske krivnje. Korb previđa i pokolj hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu i razloge nastanka Ustaškog pokreta, koji je tako nazvan na matrici ustanka protiv velikosprske represije. Zar nisu mnogi Židovi ušli u Ustaški pokret zbog srpske, srbijanske i jugoslavenske segregacije prema Židovima? Ne, Korb ide zacrtanim stazama: “Politički cilj ustaškog režima bilo je uništenje manjina koje su živjele u NDH i stvaranje etnički homogene hrvatske države”, a onda ipak govori o njemačkoj okupaciji, o talijanskoj okupaciji, o jako složenoj situaciji na prostoru NDH.
Po Korbu, ne trebamo slijediti događaje, nego kronologiju događaja, a svi dobro znamo tko je kronologije sastavljao. Gdje su se zagubili Velebitski ustanak i njegovo gušenje u krvi. Kako nam Bajruši interpretira Korba, izjavio je da prihvaćena “kronologija pokazuje kako su najprije ustaše počinili masakre nad Srbima u nekim dijelovima države i takvi njihovi postupci izazvali su reakcije i oružani otpor srpskog stanovništva. Kako se širio otpor Srba, jačala je i paranoja kod ustaša te se često događalo da su lokalne ustaške postrojbe kretale u akcije odmazde nad srpskim stanovništvom, i to bez toga da su dobile zapovijed iz Zagreba. Od početka je ideja vlasti u NDH bilo protjerivanje Srba i kako je jačao otpor srpskog stanovništva, tako se pojačavalo ustaško nasilje nad pravoslavnim stanovništvom.”
Veliko je pitanje jeli Korb zaista to tako formulirao ili ga tako reinterpretira Bajruši. Prema Korbu, to ipak nije bio genocid, jer “nema dokaza da je postojao master-plan za sustavnu likvidaciju srpskog stanovništva u toj državi”. Ali su po Korbu likvidacije Srba poprimile razmjere genocida. “Istodobno dok su lokalne ustaške postrojbe ubijale po srpskim selima, u domobranstvu su se zgražali nad tim zločinima, a u vladi u Zagrebu se razmišljalo o preseljenju Srba u Srbiju. Drugim riječima, u trenutku kada je uspostavljena NDH, ustaški režim nije imao koncept što napraviti sa Srbima, a kasniji zločini u velikoj su mjeri bili posljedica eskalacije oružanog sukoba unutar države.” Korbov biser: “Ustaše su napadali Srbe i Rome, a četnici Muslimane, dok partizani nisu sudjelovali u takvoj vrsti nasilja”. Nema veze što su četnici i partizani 1942. zajedno poklali Prijedor i okolna mjesta. Korb previđa okupaciju kada je ona bila najžešća, pa tako ubacuje svoju tezu o građanskom ratu u NDH. I, sve te ideje pokupio je u RH kada su na vlast došli Ivica Račan i Stipe Mesić. Sve laži o nekakvom građanskom ratu u RH 90-ih, Korb projicira u našu prošlost 40-ih. I može biti uvjerljiv, jer su mjesto radnje i odnosi skoro isti. Ne može napraviti neku veću pogrešku. Zagreb je tu gdje je bio i za NDH. Pun sovjetske i britanske agenture, kao i za NDH.
Korb nema blage veze o Jasenovcu
Iako je odluka o osnivanju Radnog logora Jasenovac donešena početkom 1942., iako je prošlo pola godine dok isti logor nije pušten u (proizvodni) pogon, Korb sve pomiče za godinu dana: “Jasenovac je osnovan u kolovozu 1941., a prvi ustaški masakri dogodili su se još u travnju i u tih nekoliko mjeseci već su počinjeni brojni užasni zločini. Jasenovac nije bio početak, ali je case study ustaških zločina.” Korb odbija poistovjećivanje Jasenovca i Auschwitza, uz ovakvo obrazloženje: “Jasenovac je bio mjesto smrti za mnoge ljude i nije bio radni logor, bio je puno više od toga, bio je puno gori od toga. Jasenovac je imao nekoliko svrha.
Ponekad je bio logor u kojem se odvijao genocid, na primjer 1942. Romi su deportirani u Jasenovac i tamo odmah ubijeni (!) Kada se radi o genocidu počinjenom spram Roma, Nijemci u tome nisu igrali ulogu (!) Naravno, jednim je dijelom Jasenovac služio i kao radni logor, tu su bile tvornice, projekti, rijeka Sava, nasipi. No, ni to ga ne čini boljim jer su mnogi zatvorenici umrli tijekom prisilnog rada. Za zatvorenike je bila velika mogućnost umiranja tijekom prisilnog rada zbog loših uvjeta. Isto tako, Jasenovac je bio tip logora u kojem se situacija ponekad znala izmaknuti kontroli. Broj umrlih zatvorenika bio je nevjerojatno velik, ponekad ne kao dio plana administracije logora, nego zbog nedostatka kontrole. Primjera radi, u prosincu 1941. Sava se izlila, dogodila se poplava i logor je uglavnom poplavljen. Tijekom toga umro je velik broj zatvorenika. Ne kažem da zatvorenike nisu usmrtili ustaše, nego rijeka Sava, no istodobno je to bio neplanirani događaj koji je doveo do pogoršanja situacije u samom logoru, tako da su ponekad i vanjski čimbenici pridonosili eskalaciji situacije i broju usmrćenih zatvorenika u logoru. Naravno, ustaše su ti koji su odlučili deportirati te ljude u Jasenovac te ih tamo držati jer je to bio ustaški logor.” – tako nam Korba interpretira Bajruši, a obojica bi trebala znati da Jasenovac kao izbjeglički centar, sabirni logor i radni logor nije profunkcionirao sve do ljeta 1942. Poplava iz 1941. nije se dogodila u logoru, jer logor tada nije postojao.
Brojevi, brojalice i plaćene narikače
“Kada se radi o stručnjacima, među koje ubrajam i svoje kolege u Beogradu … broj žrtava je nešto veći od 100.000 ljudi u Jasenovcu, mišljenja se razlikuju u tome radi li se o broju od 130.000 ili više, ali to je konsenzus stručnjaka… I prema nadbiskupu Alojziju Stepincu, Jasenovac je tamna mrlja na hrvatskoj povijesti.” – poji nam Korb ili to Bajruši stavlja Korbu u usta. Zašto je Stepinac morao znati da je zapovijed o osnivanju Radnog logora Jasenovac došla iz Berlina? Nije bio poštar! “Sve studije treba objediniti” – kaže nam Korb. A po Korbu, Bajrušiju i takvima, vjerodostojne su samo one studije koje za Jasenovac konstatiraju desetke tisuća ubijenih, pa vi dekriptirajte smisao i zadaću međunarodne komisije za Jasenovac. Jeste li proniknuli tu bizantsku lukavost jednog Nijemca ili tu negdje. Jeste li razumjeli smisao međunarodne komisije za Jasenovac? Koliko god studija objedinite u jednu studiju, ako je samo u jednoj Jasenovac označen kao logor smrti, to se prenosi i u objedinjenu studiju. Ako u smješavanju podataka dođete do prosjeka od 100 ubijenih u Jasenovcu, to je opet logor smrti. Korb ne samo da predlaže Ivu Goldsteina u takvu komisiju, nego drži da bi trebao biti predsjedavajući te komisije, što je mišljenje i hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Sve dok predsjednica ne shvati da će Ivo Goldstein i domaći Židovi podržati drugog kandidata za novi mandat na Pantovčaku. Čak se niti Ivi Goldsteinu ne sviđa takva ideja. Korb posve iskreće odnose unutar Unije, ili možda ne prati situaciju, nego ide u okvirima davno zacrtane antikatoličke matrice. Suprotno tezama Korba, Poljska i Mađarska su nacionalno osviještene zemlje, a u Hrvatskoj je na vlasti udbaško – liberalna postava. Kako dopustiti reviziju prošlosti nekome tko se ne snalazi u sadašnjosti? Sramotno je glede broja ubijenih u Jasenovcu uzimati procjene Vladimira Žerjavića i Franje Tuđmana, koje se plasiraju kao primjereno umanjivanje pretjeranih srpskih statistika, a zapravo potvrđuju Jasenovac kao industriju smrti. Osobno sam se zanimao za jasenovačke popise i u dostupnim fragmetnima prepoznao mnoge krivotvorine. Nadajmo se da će digitalizacija svih popisa i cijele povijesne građe olakšati prepoznavanje krivotvorina.
Divlje ustaše
Rasprave o tome tko je počinio zločine, “civilizirane ustaše institucija i postrojbi NDH” ili “divlje ustaše”, odnosno hrvatski narod, imaju za funkciju da se izbjegne postavljanje ključnog pitanja: jeli se zločin uopće dogodio? Ukazom Ante Pavelića od 21. kolovoza 1941. ustašku odoru imaju pravo nositi pripadnici Poglavnikove tjelesne bojne, Ustaške nadzorne službe, Ustaške vojnice, 13. jurišne satnije sveučilištaraca, i djelatnici u službi u Ustaškom pokretu. Zanimljivo, oni koji glede Holokausta prevaljuju odgovornost Nijemaca i Talijana na Hrvate i Poljake, ne žele da se krivnja utrpa samo ustašama – zločinci su svi Hrvati. Hrvat izvan ustaških institucija i ustaških postrojbi postaje “divlji ustaša”, što je na svoj način referenca na “ustašku zmiju u hrvatskom srcu”. Čak je i Ivica Račan rekao da smo za Beograd svi mi ustaše. Korb brani jednu perfidnu igru. Naime, sve institucionalno, njemačko, talijansko i ustaško, uključujući njemačke i talijanske postrojbe, uključujući i ustaše, uključujući i četnike i partizane, nije počinilo nikakve zločine, nego su zločine počinili “divlje ustaše”, odnosno Hrvati izvan institucija i regularnih postrojbi. To je ta lukavost osviještenog Nijemca, koji vas postrance tapše po ramenu, jer je Pavelić ostao s Hitlerom do njegovog kraja, a kada se okrenete, onda vam Nijemac poput četnika zarije nožinu u leđa. U današnjim zločinačkim kampanjama za preotimanjem hrvatskih nacionalnih resursa i razbijanjem hrvatske okrenutosti domu, obitelji i Domovini, najglasniji su Nijemci i Talijani. Eto, tome se pridodaje i Zvonimir Despot, koji napada hrvatsko civilizacijsko opredijeljenje “Za dom”. A za dokument koji dokazuje postojanje “divljih ustaša” uzima se presuda “divljem ustaši Hasanu Dubici” iz Vrpolja broj 313/46 od strane Okružnog suda u Banjoj Luci od 21. prosinca 1946. Naravno da se ustaše vraćaju u zemlju nakon Travanjskog rata i da tada nisu mogli počiniti zločine, pa je rezervna opcija “protoustaša” i/ili “divlji ustaša”, koji okolo ubija nevine Srbe čim je čuo njemačke bombardere u naletu prema Beogradu. “Divlji ustaša”, desetke kilometara daleko od najbližih novina, bez radija i goluba pismonoše, ima šesto čulo – nepogrešivo je pogodio čiji su to zrakoplovi i koga će bombardirati. Znate, kako to vide Korb i slični pobornici totalne disperzije Holokausta, nisu četnici i partizani poklali Ramu, što je izazvalo osvetničku reakciju Hrvata u susjedstvu, nego su nakon hrvatskih zločina izvan Rame četnici i partizani poklali Ramu. Poštedjeli su zločince u susjedstvu Rame! Partizani su Hrvatima Rame i okolice donijeli kavu i namirnice – tvrdio je Slavko Goldstein. I dobro da je to izrekao, jer je s takvom izjavom pokazao koliko možemo vjerovati njegovim ostalim konstrukcijama, a napose onima o Šaranovoj jami i Jasenovcu. Kako vrijeme prolazi, a protuhrvatske laži gube partijsku nedodirljivost, nelogičnosti teza poput Korbove sve više dolaze do izražaja.
Gdje su se zametnuli divlji nacisti?
Jesu li baš svi četnici najgori primitivci, pa nema potrebe da govorimo o “divljim četnicima”? Što je s “divljim nacistima”? A ne, Holokaust su u Trećem Reichu proveli nacisti, dok su ostali Nijemci bili pitome bubice, koje su ginule za Adolfa, ali znate, treba sve to prevaliti na divlje Hrvate i divlje Poljake. Jedno je posve sigurno: srpska klanja i srpsko divljanje nad nesrpskom populacijom u NDH pojačano je 24. lipnja 1941. godine, što se prezentira kao Vidovdanski ustanak. Vidovdanske ustaše! Dogodio bi se i da je Jugoslavija ostala u paktu s Hitlerom. Zapravo su zvjerstva Srba prema ne-Srbima krenula ranije, kada su potvrđene pripreme za pakt s Hitlerom, s početkom 1941. godine. Ekipa pretovara krivnje prepoznaje “reakciju nevinog naroda na zločine Hrvata Mije Babića i Ive Herenčića”, koji će poslužiti za tezu o “divljim ustašama”. Čak nije nužno da su počinili neki zločin, ali se zna da su nosili ustaške oznake. Svi osvetnici u odnosu na tiraniju prve Jugoslavije i velikosrpskih koljača, proglašeni su “divljim ustašama”. A opet, zašto prve “divlje ustaše” ne bi nosili ustaške oznake, ako ustaša prije toga nije počinio nikakav zločin? Imamo onu proširenu dogmu o nasljednom grijehu, koja se razvlači sve do pripadnika HOS-a u Domovinskom ratu. Jeli svaki ustaša postao zločinac čim je ušao u Ustaški pokret, ili je to postao kasnije, nakon što je neki ustaša počinio prvi ustaški zločin? Jeli nakon toga svaki Hrvat ustaša u negativnom smislu? Jeli Srbin zločinac čim se takav rodi, ili je to nakon prvog četničkog zločina? Ili je to nakon njegovog osobnog zločina? Jeste li razumjeli kuda pretovar vodi? U toj reviziji povijesti, padaju teze da su domobrani rastjerali ustaše. Dobro, a tko je to onda smaknut na Bleiburgu i na našem Križnom putu, zapravo u našem Križnom vremenu? U rujnu 1941. Ministarstvo unutarnjih poslova NDH izdaje obavijest za tisak o izvršenju smrtne kazne strijeljanjem nad Smajilom Jusićem i Ivanom Gržanićem, jer su “samovoljno ubijali grčko-istočnjake te iste pljačkali”. Ali, eto, to se ne uzima za dokaz da Ustaški pokret nije podržavao i/ili provodio zločine, nego se prezentira kao dokaz postojanja “divljih ustaša”, odnosno genocidnosti hrvatske nacije. Nije lako.