Kohabitacija na izdaji biračkog tijela!

0
1175
Ilustracija: sabor.hr/ vlada.hr/uredpredsjednice.hr

Prije nekoliko mjeseci dobio sam poziv s portala HKV-a da komentiram mandat predsjednice Grabar Kitarović i bez puno promišljanja stavio sam naslov - 'Svjetlo na kraju tunela', a danas s gorčinom moram priznati da mi se u ušima može naslutiti pjesma s Pantovčaka: '...u tunelu usred mraka sija zvijezda petokraka'. Jer, bez ikakve razumne sumnje sklopljen je novi savez bratstva i jedinstva između Pantovčaka i Banskih dvora i konačno hrvatski narod može sa 'zadovoljstvom' odahnuti i konstatirati novi sklad u odnosima između ta dva hrvatska brda

Na kraju 2018., u predbožićno vrijeme adventa, kada se diljem Hrvatske s nadom okupljamo oko betlehemskog svjetla, ugašeno nam je i ono zadnje „svjetlo na kraju tunela”. Prije nekoliko mjeseci dobio sam poziv s portala HKV-a da komentiram mandat predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i bez puno promišljanja stavio sam naslov – „Svjetlo na kraju tunela”, a danas s gorčinom moram priznati da mi se u ušima može naslutiti pjesma s Pantovčaka – „…u tunelu usred mraka sija zvijezda petokraka”. Jer, bez ikakve razumne sumnje sklopljen je novi savez bratstva i jedinstva između Pantovčaka i Banskih dvora i konačno hrvatski narod može sa „zadovoljstvom” odahnuti i konstatirati novi sklad u odnosima između ta dva hrvatska brda…

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, osim svojih ustavnih ovlasti, malih ili velikih, s pravom je trebala imati ulogu etičke i moralne vertikale, kao korektiv političkih devijacija, kao legitimni institucionalni kritičar svih netransparentnih pojava u društvu, jer njena je snaga riječi, s obzirom na medijsku probojnost uvijek imala svoju težinu. Njezine kritike političkih poteza vlasti i sukobi s vladom Andreja Plenkovića u mainstream medijima brutalno su prikazivani kao sukob ideologija, kao sukob dvaju različitih svjetonazora ili kao njeno dodvoravanje desnom biračkom tijelu, pomoću kojega je isključivo i dobila svoj prvi mandat.

Loading...

U trenutku kada 75 posto ispitanika u anketama tvrdi da Andrej Plenković vodi Hrvatsku u pogrešnom smjeru, svaka njena realna kritika vlasti svedena je na otrcanu priču o „ustašama i partizanima”, svaki njezin potez prikazan je u pravilu notornim populizmom, a od lijeve neoliberalne političke scene proglašavana je „hodajućim skandalom”. Ta pozicija žrtve, homogenizirala je njeno biračko tijelo koje je bilo sasvim dostatno za osvajanje prvog mandata, a bilo bi dostatno i za osvajanje drugog mandata, da nije napravila pravi politički saltomortale.

Popuštanje Plenkoviću i njegovim liberalnim politikama

Problem Andreja Plenkovića u ovoj priči je jednostavan. Biračko tijelo Kolinde Grabar Kitarović nije i njegovo biračko tijelo i bilo je potrebno na bilo koji način privesti Predsjednicu u svoje svjetonazorsko dvorište, jer ona bi trebala biti ta sinergijska točka koja bi Plenkovićevom HDZ-u trebala na birališta dovesti one birače koji su svoj preferencijalni glas dali Karamarkovim ljudima na zadnjim parlamentarnim izborima. Dakle, Kolinda Grabar Kitarović trebala bi glumiti desno krilo HDZ-a i biti domoljubni smokvin list, kao što su to bili Miro Kovač, Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih, Anton Kliman, Željko Glasnović, Milijan Brkić i mnogi drugi na prošlim parlamentarnim izborima. Birači su im dali svoj glas, nadajući se kontinuitetu konzervativnih i domoljubnih politika i bili su prevareni i lustrirani!

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović propustila je primijetiti da HDZ Tomislava Karamarka, pomoću kojega je osvojila Pantovčak, nije isti kao HDZ Andreja Plenkovića, a politike jednog i drugog drastično su različite u svakom, pa i u svjetonazorskom smislu. Padom u Plenkovićev zagrljaj, što je vjerojatno plod ucjene i besprimjernog torbarenja u samom institucionalnom vrhu hrvatske politike, Predsjednica je ušla u skladnu kohabitaciju koja sada egzistira na prijevari biračkog tijela. Kako je Plenković izdao svoje biračko tijelo koje mu je donijelo više od 130.000 preferencijskih glasova konzervativnih domoljuba, tako je i Kolinda Grabar Kitarović prevarila svoje biračko tijelo i odrekla se konzervativnih i suverenističkih politika preko noći. Ako netko preko noći pod krajnje sumnjivim okolnostima promijeni svoje svjetonazorske politike tražeći svoj spas u neoliberalnom krilu, to je nepobitan dokaz da se radi o osobi s jasnim državničkim deficitima…

Jednostavno, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u savezu s Plenkovićem, danas je zajedno s njim u koaliciji s Pupovcem, Sauchom, Vrdoljakom, Opačićkom i svetim Milanom Bandićem mučenikom, koji na štakama, smrtno bolestan brani grad Zagreb na prvoj liniji obrane do zadnje kapi krvi. Ili do zadnje kune uložene za množenje zastupnika u svom saborskom klubu!? Da je kojim slučajem Predsjednica bila u takvoj koaliciji u svojoj prvoj predizbornoj kampanji, nikada ne bi vidjela Pantovčak ni izbliza. Da je slučajno Tomislav Karamarko bio u takvoj koaliciji, a ne u Domoljubnoj koaliciji, nikada ne bi dobio sve izbore na koje je izašao, uključujući i bitku za Pantovčak.

Popuštajući Plenkoviću i njegovim liberalnim politikama, Predsjednica je samoj sebi svezala jezik, samu sebe je dragovoljno cenzurirala što se već sada može tumačiti u njenoj izjavi da je demografski slom Hrvatske zaustavljen i da je na samom kraju… Možda bi Predsjednica trebala pitati prof. Akrapa što on o tome misli, ili će i njemu koji je u funkciji njenog savjetnika za demografiju, SOA „zavezati jezik”, kao što su to neprimjerenim pritiskom pokušali učiniti gospodinu Mati Radeljiću? Gospodin Mate Radeljić nije sam sebe dezavuirao, već je samu sebe dezavuirala predsjednica Kolinda Kitarović, jer je bespogovorno stala uz Plenkovićeve politike promjene svjetonazorske svijesti u Hrvatskoj, pomoću suspektnih pretumbacija u vladajućoj većini.

Jer, kako će sada Predsjednica kritizirati devijacije u „maloj zemlji za veliko torbarenje”, prelijetanje iz stranke u stranku, kako će progovoriti o prijevari glasačkog tijela kada je i sama postala dio toga, kako će govoriti o grupi Borg, o nabujalom klijentelizmu, korupciji i nepotizmu? Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je ovim novim svjetonazorskim savezom s Plenkovićem, zapravo, počinila „samoubojstvo iz zasjede”. Jer, već danas svjedočimo još brutalnijim napadima s lijeve strane kojima su se pridružili i vidno razočarani protagonisti desne političke opcije, kojima je postalo potpuno svejedno hoće li na Pantovčaku stolovati Zoran Milanović ili Kolinda Grabar Kitarović…

Zašto Radeljić nije htio podnijeti ostavku?

Nakon ovih recentnih poteza Kolinde Grabar Kitarović, desno biračko tijelo prema njoj nema baš nikakvu moralnu obvezu i potpuno legitimno, bez grižnje savjesti, može istaknuti svoje predsjedničke kandidate u potrazi za državnikom nakon predsjednika Tuđmana. Kada se na desnom političkom spektru pojave jedan ili dva relevantna predsjednička kandidata i kada nasuprot njima budu stajali Zoran Milanović i Kolinda Grabar Kitarović, malo je vjerojatno da će ona ugledati drugi krug predsjedničkih izbora…

Kao prilog ovoj analizi, čitateljima 7Dnevnog donosimo mišljenja uvaženih novinara i etabliranih političkih analitičara koji su komentirali vođenje kadrovskih politika na Pantovčaku i novu kohabitaciju predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i predsjednika Vlade Republike Hrvatske, Andreja Plenkovića. Donosimo još jednom i cijelu izjavu gospodina Mate Radeljića o susretu s djelatnikom SOA-a koju nitko nije demantirao.

MATE RADELJIĆ: “Povodom mog današnjeg razrješenja dužnosti savjetnika za unutarnju politiku Predsjednice Republike Hrvatske, želim hrvatsku javnost upoznati s okolnostima koje su tome prethodile i pojasniti razlog zbog kojeg nisam htio podnijeti ostavku.

Odluku o mom razješenju priopćio mi je 5. prosinca 2018. u kafiću ‘Torte i to’, Grahorova 5, u Zagrebu, šef kabineta ravnatelja SOA-e, Davor Franić. Taj dan (srijeda) bio sam u Sisku s Predsjednicom Republike u sklopu izmještenog ureda. Franić me nazvao oko 13 sati sa zamolbom da se hitno sastanemo nakon što se vratim iz Siska. Sastali smo se u 18 sati. Odmah na početku razgovora rekao mi je da je od ravnatelja SOA-e, Daniela Markića, dobio zadatak da obavi sa mnom razgovor, a da je Markić taj zadatak dobio od Predsjednice Republike. Priopćio mi je da Predsjednica ide u rekonstrukciju Ureda i da ja neću više biti njezin savjetnik.

Rekao mi je da mu je jako neugodno što je on dobio tu zadaću, ali da je mora izvršiti. U daljnjem tijeku razgovora posebno je naglasio kako mi mora dati do znanja da će, citiram: – ‘Služba u svakom pogledu štiti Predsjednicu od mog mogućeg negativnog djelovanja nakon što odem iz Ureda i da je spreman, ako dobije takav zadatak, i autom se zabiti u mene’. Zatečen time što čujem, uzeo sam pred njim telefon i nazvao Predsjednicu. Najprije se nije javila, ali je nazvala koju minutu kasnije. Prepričao sam joj razgovor s Franićem. Prvo je šutjela koju sekundu, a onda mi je rekla da ne zna o čemu je riječ i da će odmah nazvati njegovog šefa Markića. Franić se na to samo nasmijao i rekao da, ako je tako, ostanemo još neko vrijeme, pa ćemo vidjeti hoće li ga njegov šef Markić nazvati nakon poziva Predsjednice i citiram – ‘opozvati zadatak’. Markić ga nije nazvao i mi smo se razišli.

Iduća dva dana izmještenog ureda odradio sam profesionalno svoj posao i Predsjednici, s kojom sam se cijelo vrijeme vozio u kombiju, nisam spominjao naš telefonski razgovor, jer nije ni ona meni. Samo mi je najavila da ćemo razgovarati u ponedjeljak.

U ponedjeljak, 10. prosinca, Predsjednica me pozvala na razgovor oko 19 sati. Trajao je samo nekoliko minuta. Rekla mi je isto što i Franić pet dana ranije – da ide u rekonstrukciju Ureda i da se više ne uklapam u njezine planove, jer sam smetnja u odnosima s premijerom. Rekao sam joj da je to njezino pravo, ali da je krajnje nekorektno da mi je tu odluku priopćila preko djelatnika SOA-e. Kratko je prokomentirala da ona nema veze s tim i da je, citiram: ‘Franić glup što se sa mnom sastajao u kafiću’. Rekao sam joj: ‘Predsjednice, ali Franić mi je rekao isto što i vi sada’. Odgovorila je da to nije povezano jedno s drugim…

Tada sam odlučio da ostavku neću podnijeti, jer nisam htio pristati na činjenicu da mi je moju smjenu prvi najavio visoki dužnosnik obavještajne službe, a ne osoba koja me imenovala na tu istu dužnost. Bez obzira na sve, bila mi je čast služiti četiri godine svojoj Domovini na dužnosti savjetnika za unutarnju politiku Predsjednice Republike. Neosporno je pravo Predsjednice Republike mijenjati svoje savjetnike, isto kao što je njezino pravo i mijenjati svoj politički smjer, ali način na koji mi je priopćena odluka o razrješenju ne služi na čast osobi za koju sam radio u predizbornoj kampanji i u dosadašnjem dijelu mandata”, stoji u pismu.

‘Kolindina nesamostalnost je fatalna…’

TIHOMIR DUJMOVIĆ: „I na kraju je kako vidimo pala i hrvatska Predsjednica! Parni valjak Andreja Plenkovića melje sve ispred sebe koristeći pritom kao nikad nitko, sve dopuštene i nedopuštene načine vladanja, svjestan da je sam na tronu i da mu nitko ništa ne može. Vlast drži uz pomoć čovjeka koji je prije dvije godine optužen u aferi dnevnica, ali tu se zamoli DORH da stvar stavi u ladicu i pravosuđe mu je na usluzi. Kada, pak, treba pustiti u javnost dijelove ispitivanja Brkića u Uskoku i tu mu se izađe u susret i još dok Brkić od Uskoka ne dođe doma, iskaz je u medijima! Uz posvemašnju kontrolu medija i ovako uslužno pravosuđe gotovo da i ne možete biti drugo negoli gospodar života i smrti u Hrvatskoj! Baš toj i takvoj nakaradnosti suprotstavljala se cijelo vrijeme hrvatska Predsjednica, da bi sada i ona posustala, predala se i pritom fatalno pogriješila. Jer, kako god ispalo, ona više ne može izaći kao pobjednica…! Naime, izbacivši savjetnike koji su inzistirali na suverenističkoj politici (premda ne treba glorificirati niti jednog, niti drugog savjetnika), ona je zapravo najavila promjenu vlastite politike. Zašto? Navodno joj je u tom slučaju Plenković obećao posvemašnju podršku na predsjedničkim izborima! Ali, Predsjednica zaboravlja da je ona pobijedila glasovima desnice. Ako sada desnica istakne svog kandidata, kako najavljuje Velimir Bujanec, taj će kandidat odnijeti barem desetak posto glasova upravo Kolindi i time će biti otvoren put Zoranu Milanoviću da glasovima kompletne ljevice – trijumfira! Zar je bilo tako teško zbrojiti dva i dva? Kolindina, pak, nesamostalnost je fatalna. Ured joj od prvog dana slažu drugi, pa su joj drugi poslali Matu Radeljića, kao i Vladu Galića. Sad joj neki treći šalju Mirjanu Hrgu! Inzistirala je, dakako, s punim pravom na ‘Jadran Baltiku’ i to je istinska kruna njene politike, ali kada ju je nedavno napustio savjetnik baš za to područje, nije imenovala drugoga.

Zašto? I ovdje je kleknula pred Plenkovićem koji je macronovski alergičan na ‘Višegradsku skupinu’! Uzmemo li u obzir da niti jedan jedini konkretan potez nije povukla glede ‘Jadran Baltika’, pa tako nije čak ni inicirala niti pokušala inicirati barem kulturni centar srednje Europe. Barem neki prvi korak u uozbiljenju njene uspravnice! Ništa! Sada čitamo da su svi njeni naglašeni politički potezi, poput uklanjanja Titove biste, te preuzimanje pokroviteljstva nad Bleiburgom i niz sličnih ideja, zapravo, bile ideje upravo odbačenih savjetnika!!! Je li moguće da ćemo na kraju morati pristati na Josipovićevu tezu o Kolindi – kao slici bez tona? Politiku Kolinde Grabar Kitarović, ovako suverenistički postavljenu, branio sam od prvog dana, jer mislim da je srednja Europa naše idealno okružje. Kada se je bojala da će joj HTV podmetnuti nekog Plenkovićevog novinara koji će se na njoj iživljavati, zamolila me da nakon suspektnog puta u Ameriku, baš ja napravim s njom intervju. Dakako, pristao sam, štoviše, bila mi je čast! Kada joj je trebala puna dvorana suverenističke publike nakon katastrofalnog posjeta Vučića, stigla je na promociju moje knjige o Zvonku Bušiću.

Bez obzira na motive dolaska, jer je hitno nakon Vučića grozničavo trebala neki desni iskorak, bilo mi je osobito drago da je došla na tu promociju. Ali, kada je razabrala da je Plenković alergičan na mene i da me upravo sadistički izbacuje iz svakog medija u kojem se pojavim, ove godine me je izbrisala s liste novinara za Božićni domjenak na Pantovčaku! Kolinda se, dakle, predala, posve se prepustila Plenkovićevoj moći i očito ne razumije da je time – izgubila… Ako i pobijedi na izborima, s ovako kontroliranim Uredom, ona će uistinu biti – fikus. Lijepi buket ruža na stolu Andreja Plenkovića… Naime, upravo joj savjetnici koje je izbacila nisu dopuštali da bude fikus. Jedini veliki pobjednik ove runde je Andrej Plenković koji sad ima gotovo godinu dana da se odluči: Kolinda ili Milanović. Slatka muka za našeg premijera. Na parlamentarnoj sceni tek može biti miran. Mediji su posve neutralizirali Most, lijeve oporbe niti nema, a jedini kojega se uz Most boji, Zlatko Hasanbegović, iritantno je usporen. Nekad mi se čini da će prije s Plesa kretati vikend letovi na Mars, nego li će Hasanbegović premrežiti Hrvatsku s ograncima svoje stranke!”

‘Miješanje ovlasti SOA-e u ovlasti predsjednice…’

ZVONIMIR HODAK: „Predsjednica je smijenila krivog Matu, no moglo je biti i gore; mogao je netko na Pantovčak došlepati i Vedranu Rudan…”

ŽELJKO CVRTILA: „Je li moguće da SOA smjenjuje savjetnike predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović? To ne bi trebalo biti moguće, a ako je tako, onda je to žalosno. To je miješanje ovlasti SOA-e u ovlasti predsjednice, to se tako ne radi. Onaj tko je mogao smijeniti savjetnika je onaj tko ga je imenovao – predsjednica. Eventualno je taj razgovor mogao obaviti šef Ureda predsjednice i to u službenim prostorijama, a ne ni u kakvim birtijama.”

Prof.dr.sc. ZDRAVKO TOMAC: „Osobno se nalazim u vrlo teškoj situaciji komentirati najnovije događaje. Poznato je da sam bio u najužoj Karamarkovoj ekipi koja je u žestokoj borbi izvojevala tijesnu pobjedu Kolinde Grabar Kitarović. U tom stožeru bio je i Mate Radeljić, njen najvažniji savjetnik od prije izbora do danas. Poznato je da sam često imao razgovore s predsjednicom u četiri oka i da sam napisao mnogo tekstova u kojima sam podržavao i hvalio njenu politiku. Često sam razgovarao i sa Matom Radeljićem, a nazvao sam ga i nakon njegove smjene, jer sam se u proteklom razdoblju uvjerio da je Mate bio čvrsti temeljac predsjedničine suverenističke i domoljubne politike.

Ovo što se dogodilo i način kako se dogodilo, otvara brojna pitanja i dvojbe. Hrvatska Predsjednica sve vrijeme od predizborne kampanja do danas izložena je pravoj sotonizaciji i uvredama najgore vrste. Istodobno, kako je HDZ počeo radikalno mijenjati Karamarkovu suverenističku politiku na kojoj je Predsjednica izabrana, ona je objektivno morala kritizirati tu politiku. Njena kritika je bila umjerena, argumentirana, načelna, ali s obzirom da je to bila kritika ključnih poteza promjene HDZ-ove politike, vrh HDZ-a ju je počeo sve više pritiskati i napadati. Predsjednica je uklanjanjem Titove biste iz Predsjedničkih dvora otvorila proces detitoizacije i to joj lijeve jugonostalgičarske snage nikada nisu oprostile.

Predsjednica je, obnovivši pokroviteljstvo nad Bleiburgom i faktički promoviravši Brunu Esih kao svoju izaslanicu na nekoliko skupova, izazvala pravi bijes lažnih antifa i mentalnih komunista. Plenkovićevo povjerenstvo za povijest svojim zaključcima otvorilo je novi svjetonazorski sukob sa predsjednicom. Predsjednica je primila izaslanike udruge građana kojima vrh HDZ-a osporava pravo na referendum. Odustala je od uzvratnog posjeta Beogradu, odustala od odlaska u Marakeš i nije podržala ideološki zaokret vrha HDZ-a prema lijevom liberalizmu.

Zbog toga su ju njeni birači, kao što je to sjajno izrazio Kazimir Mikašek u svom članku, ne samo podržavali nego su ju i vidjeli kao ‘svjetlo na kraju tunela’. Njena politika i ključna uloga odvođenja Hrvatske u Srednju Europu, također je dovela do oštrog sukoba sa Plenkovićem i vrhom HDZ-a. Izabrana je ove godine za 47. najpopularniju i najmoćniju ženu svijeta, a svojim domoljubljem, koje je po mom mišljenju iskreno, postala je za većinu hrvatskog naroda – ‘Kolinda nacionale’ – narodna predsjednica.

Moram priznati da sam i osobno bio ponosan na nju kao predsjednicu i da sam se rasplakao kada sam vidio kako ju cijeli svijet uvažava i podržava, osobito kada je uzela za ruke dvojicu najmoćnijih ljudi Europe, Putina i Macrona i dovela ih da zajedno zagrle znojne i umorne hrvatske nogometaše. Bio sam ponosan na nju kada je otišla u Francusko o svom trošku i navijala kao građanka za hrvatske tenisače i kada se pojavila na svjetskim televizijama čestitajući osvajanje Davisovog cupa.

‘Politička pogreška, koja se još uvijek može ispraviti’

Narod je prihvatio takvu predsjednicu i ona ako bi ostala na svojoj politici nije nužno trebala formalnu podršku HDZ-a za svoj reizbor, jer bi one stotine tisuća navijača, domoljuba kojima je isključen mikrofon i osporeno slavlje, glasovalo za nju. Čak je prof. Puhovski, koji je njen žestoki kritičar, u jednoj analizi rekao da je već danas, na njegovu žalost, Kolinda osigurala drugi mandat…

S obzirom da sam od izbora do danas bio dio te politike, znam da je i Mate Radeljić bio važan kotačić u toj politici. Ne znam razloge zašto je odlučila smijeniti Radeljića, ali to je njeno pravo i njena odgovornost. Ako to znači da ona odustaje od svoje dosadašnje politike i da prihvaća politiku vrha HDZ-a koji gubi podršku naroda iz dana u dan, koji pokušava spriječiti branitelje da kažu što misle o zločinima u Vukovaru, koji je ušao u sukob sa Crkvom u Hrvatskoj i koji je razbio Karamarkovu domoljubnu koaliciju pa vlada uz pomoć prijetvorne ljevice, faktično bez legitimiteta, onda sam jako zabrinut, ne samo za sudbinu Kolinde Grabar Kitarović, nego i za sudbinu Hrvatske.

Ako je Predsjednica smijenila Radeljića jer joj smeta, ili jer je to tražio Plenković, onda neće biti dobro ni za nju, ni za Hrvatsku. Za sada bih ipak dao šansu predsjednici da konkretnim potezima pokaže da ne mijenja svoju domoljubnu politiku, da neće prestati biti domoljubni korektiv i pod cijenu sukoba oko nekih pitanja s Plenkovićem i HDZ-om. Ako bude tako onda možda ‘svjetlo na kraju tunela’ nije do kraja ugašeno…

Upozorio bih predsjednicu da ona zavisi isključivo od svojih poteza, a ne od podrške HDZ-a. Mislim da je način na koji je izvršeno ovo kadroviranje na Pantovčaku, bila politička pogreška, ali to se s vremenom i aktivnim djelovanjem još uvijek može ispraviti…”