Kome u Istri pjevaju Boro Drljača i Boris Miletić?

0
950

Zovu ih Srbi Istre. Od onih su Istrijana kojima je strano čakavsko narječje. Borac do borca. Pristigli su kroz masovne seobe oficira JNA. Prema Nikoli Žutiću s beogradskog Instituta za savremenu istoriju, Istru i Kvarner su do početka 20. stoljeća naseljavali Srbi.

Ostarjela srpska muška pevaljka Boro Drljača već dva desetljeća nesmetano nastupa po Istri, a ove je godine planiran njegov nastup za “julijanski” doček Nove godine 13. siječnja. U Domu hrvatskih branitelja u Puli. Prosvjedovao je hrvatski branitelj Ivica Pandža Orkan, pa se morao izjasniti i Boris Miletić, gradonačelnik Pule i predsjednik IDS-a. Prema kazivanju Miomira Jeremića, organizatora julijanskog dočeka Nove godine u Puli, isti Mileta izjavio je da “u Puli nije nastupio Thompson, pa da neće niti Drljača”. Onog šovinističkog pjevača Boru Drljaču, koji u svojim cajkama sve Hrvate naziva ustašama i otvoreno veliča ratnog zločinca Radovana Karadžića, izjednačavati s hrvatskim domoljubnim pjevačem Markom Perkovićem? Zar to nije govor mržnje i prema Marku Perkoviću i prema svim Hrvatima? Osobno nisam sklon glazbi Marka Perkovića, iako ima dobrih tekstova, ali me smeta taj otvoreni i bezobrazan rat protiv svega što se rodilo na razini obrane Hrvatske u našem Domovinskom ratu. Po novome, sve pjesme koje možete po tekstu prepoznati kao hrvatske, istovremeno su ustaške, dok su četničke pjesme samo sumnjive pjesme, kako ih kvalificiraju sumnjivi političari Istre. Dobro, tko je taj Boris Miletić? Na nekim portalima prozvan je za kriminal. Koji vražji Istrijan? Kada progovori čakavski zvuči jadno kao kada Milan Bandić pokuša nešto izreći na kajkavskom. U jednom tekstu iz 1691. u okvirima Matične knjige Katoličke crkve upisana je riječ “miletick”, koja može značiti baš svašta, ali se koristi kao dokaz istarskog podrijetla Miletića. Neki srpski povjesničari vide to kao dokaz da su Istru naseljavali Srbi. Istražuju i značenje riječi dracula i jakobcick. A ono, Miletića Hrvata ima koliko i Hrvata Drakulića. Neki od svih njih izjašnjavaju se Hrvatima za labradorske potrebe. Nakon četničke proslave “antifašističkog” ustanka 27. srpnja 2016. u Srbu, isti Miletić je na svome Facebook profilu objavio fotografiju istarske putovnice, što je briljantno analizirao Ninoslav Mogorović na portalu hkv.hr. Riječ je o blasfemiji koja se ponavlja svake godine – Srbi Srba i okolice slave četnička klanja kao antifašistički ustanak. Simbolika je neupitna. Primjerice, antifašisti su katoličkog svećenika stavili na ražanj. Nema da bidne Bora u Hrvata, niti Hrvata u Boričevcu, gdje je pobijeno i/ili protjerano sve hrvatsko stanovništvo, a cijelo selo i njegova katolička crkva sravnjeni su s zemljom. Nemas da bidne u Hrvata niti boraca. Antifašisti su tada ubili komunističkog prvaka Marka Oreškovića. Velikosrpske metastaze izvirale su i izviru na sve strane. “Antifašizam Istre” ima slične značajke. Pojavljuju se novi identiteti, s već dizajniranim putovnicama, kojima je funkcija relativizirati hrvatski karakter Istre, pa i onaj talijanski. Zapravo je krajnji cilj brisanje katoličkog određenja i katoličke povijesti Istre. Na temelju jugoslavenske politike zatiranja Talijana i Hrvata, kao i beogradskog projekta naseljavanja Istre i Dalmacije s ne-Hrvatima, prisutnost Talijana u Puli svedena je na oko 5 posto. Pojavili su se i takozvani Srbi Istre, kao zasebna kategorija u odnosu na Srbe u Hrvatskoj, koji se tako predstavljaju samo na razini hrvatske državne sise, za potrebe nevjerojatno ukorijenjene obrnute diskriminacije, ali takve srpsko pravoslavlje ipak ne prepoznaje, jer se u njihovu nazivu spominje Hrvatska, koja je izmišljotina. Takozvani Srbi Istre mogu računati na dodatnu obrnutu diskriminaciju i na toj razini. Nije problem niti sama ta mužnja državne blagajne i svih nas, da istovremeno nije okrenuta iskorjenjivanju Hrvata. Opaka zaraza ubija domaćina. Svačija kravica Hrvatska je presušila, ali se nastavlja zaduživanje zemlje i za potrebe smrtonosne obrnute diskriminacije. Zanimljivo, ne postoje Srbi Slovenije. Uvjereni smo da Slovenci znaju kako zauzdati Srbe, a zapravo je riječ o beogradskom dizajnu. Srbi znaju da bi svojom zasebnošću u Sloveniji oslabili Sloveniju, što bi oslabilo i slovenačke pretenzije prema Hrvatskoj. Stoga Srbi u Sloveniji ulaze u mimikriju integriranosti, može se reći na labradorskom konceptu, pojavljujući se i kao slovenski nacionalisti, usmjeravajući Slovence protiv Hrvatske. Mariborski Večer objavio je faksimil ugovora koji nam razotkriva da će Dijana Đuđić iz Republike Srpske uplatiti SDS-u Janeza Janše 450 tisuća eura uz kamatu 2 posto.

U Istri, kao i u cijeloj Hrvatskoj, slijevaju se različiti strani interesi. Iz Italije, Slovenije, Mađarske, Srbije, Republike Srpske i sveukupne BiH. Na izrazito protuhrvatskoj matrici imamo stvarne referentne ogranke unutarnjeg i vanjskog neprijatelja, ali to ne znamo iskoristiti za jačanje hrvatske samosvijesti, onako kako su to radili dizajneri jugoslavenstva, nego se događa suprotan proces – uzmicanje Hrvata na svim razinama. Kao da RH nema nikakve zaštitne mehanizme, kao da nije država, koja bi na ugroze trebala uzvratiti, i nekome od tih proždrljivih psina razvaliti prokletu predatorsku gubicu. Sukladno tome, gledano na razini protuhrvatske supstance, kod nas na istoj zadaći djeluju talijanski fašizam, mladi slovenski nacizam, obnovljeni mađarski imperijalizam, (veliko)srpstvo i (sveto)savlje, pa i novi ne baš europski islam, okrenut protiv hrvatskog identiteta, imamo i sebičnost katoličke crkvene hijerarhije, tu je i najgora zvijer: kvalitetno uzidani Labrador, pa onda sva sila profesionalnih manjinaca, mješovitih brakova, i more osoba bez identiteta i bilo kakvog prihvatljivog sustava vrijednosti – zajednička je karakteristika mržnja prema svemu hrvatskom, a napose prema hrvatskom civilizacijskom određenju za dom, obitelj, Domovinu i obranu, neprihvatljivom okolnim agresivnim plemenskim otadžbinama. U Njemačkoj lezbijka predvodi nacionalnu opciju, a kod nas je takva populacija strogo protuhrvatski nasađena. Imam predosjećaj da se protuhrvatske skupine pripremaju za nekakvo “Konačno rješenje” protiv Hrvata i hrvatske nacionalne ideje. Talijani, Nijemci i Austrijanci bez da trepnu prebacuju svoju krivnju za Holokaust na Hrvate i Poljake, a u tome im pomažu Srbi, Rusi, pa i Židovi. Žrtve “slovenske” Rižarne i srbijanskih logora smrti pripisane su NDH.

Loading...

Privatiziranje Istre

Da vas podsjetim, IDS i njegov predsjednik Boris Miletić, zajedno s PGS-om i Listom za Rijeku, uputili su u saborsku proceduru prijedlog da se dopunama Kaznenog zakona zatvorskom kaznom od šest mjeseci do dvije godine kažnjava propagiranje nacističkog, fašističkog i ustaškog režima. Ako je ustaški režim bio fašistički i/ili nacistički, zašto je posebno specificiran? Prijedlog nije prošao, pa je Ivan Jakovčić za plenarnu sjednicu Europskog parlamenta prijavio sličnu raspravu. Niti Miletić, niti Jakovčić nisu osjetili nikakvu potrebu da spomenu bilo koji od svih tih srpskih i srbijanskih fašističkih režima, pa niti sovjetsku i Titovu diktatoru, ili njima supstancijalni komunistički fašizam. U Amsterdamu su IDS i GLS najavili koaliciju za slijedeće izbore. “Hrvatska presudu Haaškog suda mora prihvatiti. To nije presuda državi, to je presuda za konkretne ratne zločine.” – izjavio je bešćutno Miletić povodom herojskog čina Slobodana Praljka, podmećući nama i osuđenim Hrvatima da su počinili nekakav konkretan zločin. Miletić očekuje oduzimanje činova nesretnim žrtvama međunarodnog pravosudnog kriminala. Mišljenja je da komemoraciji za Slobodana Praljka nisu trebali nazočiti dužnosnici RH. “Vlada ignorira ustaške incidente i normalizira fašizam u javnom prostoru” – poji nam Miletić, u stilu Aleksandra Vučića. Osjetite li to besramno imenovanje ili zazivanje neke pojave, koje implicitno nameće negativne konotacije. A ono, Boro Drljača već 20 godina nesmetano u Puli i ostatku Hrvatske pjeva četničke pjesme. Valjda je to za Miletića normalizacija antifašizma? I, što je to ustaško? Koliko znam, ustaše su 1945. pobijene od strane takozvanih antifašista, u koje sebe danas svrstava Miletić. Bilo bi korektno da Miletić objasni zašto u saborsku proceduru i proceduru Europskog parlamenta nije uputio prijedlog da se zabrane svi totalitaristički simboli, ako ustaške simbole možemo ubrojiti u takve. Ustaški pokret nastao je nasuprot totalitarnoj Jugoslaviji. Najveća zvjerstva u Istri i svim hrvatskim zemljama, tijekom Drugog svjetskog rata i tijekom agresije Srbije na RH i BiH, počinjena su pod simbolom crvene (antifašističke) petokrake. Sve Miletićeve teze nose u sebi konflikt i prilično plitku pamet, ako nije riječ o nekom opakom bezobrazluku, ili nečemu još gorem.

Aktualnu reokupaciju RH najbolje oslikava čuđenje Slavenke Drakulić da Hrvati drže kako je Istra njihova. To je ta pojava, programirana u velikosrpskom Beogradu. Kao što je Boris Miletić rođen u Puli, u obitelji oficira JNA, tako je Drakulićka rođena u Rijeci, u obitelji oficira JNA. Velikosrpska jugoslavenska politika naseljavala je ne-Hrvate u Istri i na Kvarneru za potrebe dekroatiziranja Lijepe naše. Nema tu nikakve zagonetke o istarskom korijenju: ako je netko bio oficir JNA u Istri, zasigurno je tamo raspoređen ili umirovljen iz nekog drugog dijela Lijepe naše, ili iz susjedstva. Tako smo dobili i one rođene Istrijane po beogradskoj zadaći, koji se prezentiraju kao staro istrijansko plemstvo, a ono su im očevi došli u Istru iz daleke šume. I riječ dracula pojavljuje se u starijim tekstovima Istre. Kojoj su to jugoslavenskoj republici komunjare mogle priključiti Istru? Makedoniji? Crnoj Gori? Možete li razumjeti dubinu te pokvarenosti: Hrvati trebaju biti zahvalni partizanima jer su partizani Istru priključili matici Hrvatskoj, a Istra ipak nije hrvatsko tlo! Drakulićka agresiju Srbije na RH i BiH reinterpretira kao rat muškaraca protiv žena. Zapravo, nije 1945. Istra pripojena Hrvatskoj, nego je provedena okupacija Istre od strane orjunaša i četnika. Možete li doživjeti da neki stanovnik Floride kaže da je najprije Floriđanin pa tek onda Amerikanac? Da neki stanovnik Münchena kaže da je najprije Bavarac, pa tek onda Nijemac? I još imamo onu poslovicu: “Ono si od kuda si oženjen”, koja sve dodatno komplicira. Nevjerojatan je bezobrazluk fotografija Borisa Miletića u Večernjaku. On je rođeni Istrijan! Što bi to trebalo značiti? Jeli uopće katolik? Ili bi rođenjem u Tunguziji postao Tunguz? I Musa Efendić Karabegović rodio se u Puli ili tu negdje, i ne maše s tim da je rođeni Istrijan. Boris Miletić, sin bliskoistočnog imigranta, ili tu negdje, nacrtao se ispred karte naše Istre, koju svojata raširenih ruku, kao nekakav srpski, jugoslavenski ili tko zna čiji leno. Nesretna Istra nije podigla žilet žicu i sada ima posla s drugom generacijom dotepenaca. Sve sami protuhrvatski fundamentalisti. Kao, Miletić se rodio u Puli i on brani Istru! On sam je žilet žica! Prema kome? Prema Bori Drljači? Kojeg je tolerirao dva desetljeća. Ne, on je ustava prema ustašama! Kako su ustaše pobijeni, to se svodi na djelovanje protiv Hrvata i Hrvatske. Istra ne mora biti hrvatska, ali će svejedno ostati katoličko tlo.

Ustaše nisu nikoga ubili u Istri

Činili su to talijanski fašisti, ali su to činili i partizani, odnosno orjunaši iliti antifašisti, kako se na ovome prostoru kite najveće ubojice. Da bi fotografije odsječenih glava Hrvata i Talijana u Istri prikazivali kao egzekucije nad partizanima. Nije samo Boris Miletić u našoj Istri uvozni proizvod, niti je njegovo “istarsko” antiustašovanje i antihrvatovanje nešto novo, nama nepoznato. Moramo prepoznati ključ obmanjivanja. Što nikako ne smijemo previdjeti? Samo hvalisanje antifa da su vratili Istru matici Hrvatskoj ukazuje na neospornu činjenicu: Istra 1941. nije uključena u NDH. Zbog talijanskih imperijalističkih pretenzija dogodilo se da Istrijani ne mogu prigovoriti ustašama bilo kakve zločine u Istri. Istra je za ustaške postrojbe bila zabranjena zona. Koji ustaški zločini u talijanskim okupacijskim zonama na našoj strani Jadrana? Dakle, zločine u Istri počinili su talijanski fašisti i istrijanski orjunaši, i oni Istrijani koji su se takvima priključili. Činile su to i četničke milicije. Da bi na kraju Drugog svjetskog rata divljali partizani, odnosno sovjetska agentura i orjunaši, uključujući i presvučene četnike. Pokušali su okupirati talijanski Trst. Nakon pada Italije, Ante Pavelić je formalno uključio Istru u NDH, ali ustaše nisu u Istri niti tada mogli počiniti zločine, jer su Nijemci na vojnoj razini formirali OZAK – Operationszone Adriatisches Küstenlandje, koja je pokrivala Istru i zaleđe Trsta, sve pod krinkom obnove austrijske prisutnosti na Jadranu. Kao istarska regionalna stranka, IDS bi se na viktimološkoj razini Drugog svjetskog rata trebao prvenstveno baviti zločinima na području Istre, koji nemaju nikakve veze s ustašama. Kao što sam naglasio, u svojoj antifa inicijativi prema Europskom parlamentu, Miletić, Jakovčić i ekipa ne specificiraju istarski talijanski fašizam, njemački nacizam, jugoslavenski totalitarizam i velikosrpski fašizam, nego se u tome smislu apostrofiraju samo Hrvati, koje novopečeni “Istrijani” vide kao susjednu naciju. Na portali narod.hr 14. prosinca prošle godine pojavio se zanimljiv komentar. “Po svojoj zlobi prema Hrvatskoj Jakovčić i Radoš približili su se dvojcu Mesić i P. Jedini su ljudi na svijetu koji su tužili strancima vlastitu domovinu.”

Da se zna: ako Istra nije hrvatska, najmanje je srpska, slovenska, slavenska ili jugoslavenska. Sve srpske i slovenske pretenzije prema Istri kretale su od prihvaćene činjenice da je Istra hrvatsko tlo, pa onda tu slavenska braća pokušavaju nešto preoteti za sebe. Ako Hrvatska odapne, tu je slavenska rodbina. Zar bi bio kraj svijeta da je Istra postala talijanska? Prije svega, roditelji Borisa Miletića i likovi poput njega ne bi dobili mogućnost da se skrase u Istri niti na prljavim poslovima, a kamoli da ugodno žive kao nametnička politička i društvena elita. Boris Miletić ne bi zapišavao hrvatski i/ili talijanski teritorij, nego bi čistio talijanske toalete. Naravno da bi Miletić i tada ukazivao na ustašku opasnost, ali znamo od kuda to dolazi. Zar bi bio kraj svijeta da su i Istra i cijela Dalmacija pripali Italiji, da su stanovnici našeg priobalja tako izbjegli pola stoljeća komunističke i srpske represije, pa i one slovenske, uživajući u najboljem zapadnom kapitalizmu iz razdoblja Hladnog rata. Hrvati bi živjeli u susjedstvu Talijana, sve sami katolici, svoj sa svojima. Možda bi Hrvati dobili izlaz na Jadran kod Neuma, ali se Sarajevo u svezi toga ne bi smjelo niti oglasiti. Skromni hrvatski izlaz na Jadran kod talijanskog Neuma je sveukupno za katolike bolja opcija od današnjih pretenzija Ljubljane i Sarajeva. Niti bi se Sarajevo moglo očitovati glede gradnje Pelješkog mosta, niti bi taj most bio potreban. Bilo bi krasno gledati Crnogorce kako dolaze u talijansku ili hrvatsku Boku Kotorsku, kao turisti ili u shoping. Čija bi bila Prevlaka – taj problem ne bi se niti pojavio. Baš me zanima kako bi barbarski Srbi štovanim Talijanima objasnili da je drevni Dubrovnik stari srpski grad. Najveći prigovor Anti Paveliću odnosi se na njegov najbolji potez – prepuštanje Istre i našeg ostalog priobalja Italiji, čime su potisnute ambicije Ljubljane, Sarajeva, Podgorice i Beograda.

Izmišljena slovenska obala

Operationszone Adriatisches Küstenland formirana je nakon pada Italije – pojam Slovenije kao dežele tada nije niti postojao. Takozvana Sovjetska Slovenija izmišljena je u Moskvi s dalekosežnim Staljinovim planovima, koje danas realizira Vladimir Putin. Slovenci su uspjeli u svjetskoj povijesti namjenski interperetirati OZAK kao Sloveniju u Drugom svjetskom ratu, da bi kroz Osimske sporazume kreirali slovensku obalu. Koliko je faza imala zloglasna Rižarna? Danas ruski prodor na Jadran ide kroz Sloveniju, koja je po svome identitetu i svome kršćanstvu praktično postala autokefalna pravoslavna patrijaršija. Hijerarhija Katoličke crkve posve je nemoćna na teritoriju Slovenije. Hrvati su zaboravili partizansku i jugoslavensku agresiju na Trst, kao i Slobodnu zonu Trst, koja je u velikoj mjeri priključena Sloveniji, sve u okvirima Hladnog rata, sovjetske opasnosti i sovjetskog plana Polarna zvijezda, koji je bio sovjetska obmana za potrebe Osimskih sporazuma kakvi su potpisani. Hrvatska ne zna voditi proaktivnu vanjsku politiku. Na slovenske aspiracije prema našem moru i prema našem ozemlju trebamo odgovoriti zahtjevom za revizijom Osimskih sporazuma, koji su nepravedni i nametnuti pod prijetnjom sovjetske agresije. Slobodnu zonu Trst u cjelini treba vratiti Italiji. Miro Kovač predlaže u Savudrijskoj vali poseban režim bez utvrđene granice. Ponovno dajemo svoje za svoje, po uzoru na sporazum Njemačke i Nizozemske glede Dollarta. Zar nije pametnije cijelu Savudrijsku valu prepustiti Italiji. Hrvatska nužno treba kopneni dodir s Italijom, bilo prirodnim vraćanjem Slobodne zone Trst u sastav Italije, bilo prepuštanjem cijele Savudrijske vale Italiji. Znali bismo da nas u Savudriji čekaju trajekti za Italiju, pa bismo izbjegli ovo maltretiranje na slovenskim cestama, na putu za Italiju i Austriju. Put do Graza preko Mađarske traje jednako kao i put do Graza kroz Sloveniju. I nije tako stresan. Zar nije pametnije pokloniti Neum katoličkoj Italiji, nego dopustiti nekakav turski izlaz na Jadran, a nakon proglašenja samostalnosti Republike Srpske u BiH, krenut će i zahtjevi za izlaskom te četničke tvorevine na Jadran, ako ništa drugo, onda u Neumu. U Banja Luci za sada ne pokreću tu temu, jer bi se RS s novim specificiranjem pretenzija prema hrvatskoj obali teže osamostalila, ali nakon ne tako dalekog otcjepljenja RS, krenut će nova ugroza na našu Dalmaciju. Postaje razvidno zašto je ukinuta Herceg-Bosna, kojoj bi Neum prirodno pripao.