Kruh naš plagijatorski

Patrik Macek/PIXSELL

Trakavica oko prepisivačine  dr. Pave Barišića, znanstvenog savjetnika na Institutu za filozofiju   i profesora na Filozofskom fakultetu u Splitu, trenutačno  uhljebljenog u  fotelji ministra znanosti i obrazovanja, dosegla je ovaj tjedan svoju kulminaciju

 Nakon što je nekoliko uglednih hrvatskih znanstvenika prozvalo ministra znanosti da  hitno podnese ostavku, a od premijera Plenkovića zatražilo da ga smijeni s dužnosničkog položaja ministra znanosti zbog sramotnog plagiranja,  stiglo je pismo potpore “100 članova akademske zajednice”. Pismo je  objavljeno  u režimskim novinama koje su po profilu namijenjene kumicama  na placu i šljakerima bez posla, nekadašnjoj radničkoj klasi. Neposredno nakon objavljivanja pisma potpore, najčitaniji hrvatski portal  upozorio je čitatelj(ice)e na brojne, početničke gramatičke greške u pismu potpore. Imali smo što vidjeti. Gospoda ugledni znanstvenici i akademici imaju problema s padežima, pisanjem velikog i malog slova, a zarez im je bolna točka. U  kratkom i krajnje zbrkanom dopisu s tridesetak pravopisnih grešaka, stotinjak članova akademske zajednice zajedno s Barišićevom sekretaricom Mirom osuđuje «difamaciju» ministra Pave Barišića, koja, kako rekoše, “prerasta u pravi medijski linč i mobbing, fokusiran na nedokazanu optužbu i osudu za plagijat krnjega Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju upitne legitimnosti”. U vapaju, upućenom predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću i predsjedniku Sabora Boži Petrovu,  članovi akademske zajednice tvrde da je Pavo Barišić ugledno ime akademske zajednice,  “stručno i znanstveno kompetentan, te intelektualno i moralno dostojan visoke dužnosti ministra”. Dopis završava apelom Plenkoviću i Petrovu da omoguće Barišiću “da nastavi obnašati zahtjevnu dužnost ministra uspješno i odgovorno, kako na korist razvoja obrazovanja i znanosti, tako i društvenog i kulturnog prosperiteta Hrvatske.”

Polupismenim dopisom članova akademske zajednice ministra Barišića se pokušava prikazati kao “stručnog i znanstveno kompetentnog filozofa”.  Filozof Neven Sesardić u svom članku “Hrvatski filozof s respektabilnom međunarodnom karijerom“, objavljenom u Jutarnjem listu, piše: ‘Vjerojatnije je da više puta dobijete na lotu nego da Barišićev rad nije plagijat’”. Neposredno nakon imenovanja Barišića za ministra,  Sesardić je iscrpno  analizirao filozofijski opus ministra znanosti, kojeg je počeo nagrizati crv plagiranja. Nakon temeljne i sustavne Sesardićeve analize razvidno je da je Barišićevo gomilanje beznačajnih publikacija bila najobičnija Sizifova rabota. U međunarodnoj bazi podataka Current Content  Barišić ima zabilježena  tri rada, sva tri iz hrvatskog časopisa “Synthesis Philosophica” koji je osobno uređivao. Radovi su ostali nezapaženi i bez ikakva odjeka, osim članka ‘Does Globalization Threaten Democracy’,  koji je postao udarna tema medija u zadnjih  pet mjeseci, jer je službeno proglašen plagijatom. Sesardić je također prostudirao  bazu podataka Web of Science Core Collection, koja pokriva 12 tisuća vodećih časopisa u svim disciplinama i došao do rezultata tipičnog za sve filozofe u ministarskoj fotelji:  Barišićevi  članci i knjige koji dakle nisu referirani u bazi  Current Content, citirani su samo jedanput u  isusovačkom časopisu “Obnovljeni život”. Sesardić sažima svoju analizu Barišićeva doprinosa filozofiji: “njegov opus je ostao bez iole značajnijeg traga u međunarodnoj literaturi.” Ostaje misterij, pita se Sesardić,  “zašto je od svih mogućih opcija upravo taj čovjek bez znanstvenog ugleda i s mrljom plagijata izabran da bude ministar znanosti.“  Toliko o tvrdnji potpisnika polupismenog pisma potpore da je Barišić stručno i znanstveno kompetentan.  Nakon objave ovog sramotnog pisma potpore ponovno se potvrdila istinitost Adornove tvrdnje da je poluobrazovanost daleko opasnija od neobrazovanosti.

Sesardić u svome članku spominje također “skandale moralne naravi” koji se vežu uz Barišićevu biografiju pa se pita kako  je moguće da smo dospjeli u paradoksalnu situaciju da je izbor Pave Barišića za ministra znanosti  usporediv  sa stanjem  iz narodne poslovice da se “lisici daje da čuva kokošinjac”. Slično je prokomentirao Barišićevo imenovanje za ministra znanost njegov kolega s Instituta za filozofiju dr. Stipe Kutleša rekavši: “To je kao da lopova postavite za ministra policije.” Potpisnici pisma potpore ministru znanosti tvrdnjom da je ministar Barišić “moralno dostojan visoke dužnosti ministra” ignoriraju brojne malverzacije iz Barišićeve biografije.

Barišić je vjerojatno rekorder po  dobivenim odlukama o razrješenju s ravnateljskih i dužnosničkih funkcija. Pitanje je samo kada će svoju kolekciju upotpuniti Premijerovom odlukom o cipeliranju iz ministarske fotelje. Da podsjetimo, smijenjen je s funkcije zamjenika voditelja Hrvatskih studija koncem 1995. godine. Razlog smjenjivanja vrlo je jednostavan. U dogovoru s tadašnjim ministrom znanosti prof. Brankom Jerenom Ministarstvo znanosti je za djelatnike novoosnovanih Hrvatskih studija, koji su tada imali status sveučilišnog studija, slalo novac na žiro račun Instituta za filozofiju, koji kao javni institut nije bio u sastavu Sveučilišta u Zagrebu. Rektor  Sveučilišta Marijan Šunjić smijenio je dr. Pavu Barišića i njegova šefa dr. Antu Čovića s funkcije voditelja i zamjenika voditelja Hrvatskih studija zbog protuzakonitog  financijskog poslovanja Hrvatskih studija.  S položaja predsjednika Upravnog vijeća Otvorenog sveučilišta Pavu Barišića je smijenila ministrica Ljilja Vokić zbog  makljaže u financijskom poslovanja u istoj godini. Barišić se nakon toga učlanjuje u HDZ i polako počinje graditi političku karijeru pišući znanstvene radove, među inima i o utjecajnim hrvatskim političarima.   Nakon imenovanja Barišića za ministra  u više navrata se spominjalo  da je smijenjen s pozicije ravnatelja Instituta za filozofiju. Barišić je bio  deset godina ravnatelj Instituta za filozofiju  (1991.-2001.) Upravno vijeće Instituta smijenilo ga je zbog malverzacija i netransparentnog poslovanja. Nakon toga je Barišić tužio predsjednika Upravnog vijeća Damira Barbarića i izgubio sudski proces. Zbog čitavog niza vješto prikrivenih afera  ministar znanosti Dragan Primorac je razriješio Pavu Barišića  s funkcije pomoćnika ministra znanosti 2006. godine. Istodobno je smijenjen s funkcije predsjednika Upravnoga vijeća Agencije za znanost i visoko obrazovanje, u kojoj je pola desetljeća vješto prikrivana prijava protiv Barišića zbog plagiranja. Barišić je smijenjen s položaja voditelja Operativnoga stožera Bolonjskoga procesa. Unatoč svim ovim aferama  stotinjak ljudi iz akademske zajednice potpisalo je da je riječ o moralnoj osobi, koja zadovoljava moralne kriterija za funkciju ministra znanosti. O tempora, o mores.

Objektivno gledano Barišićevo plagiranje je njegov najmanji grijeh. Ako u Barišićevu “izvornom znanstvenom radu”  ima 50 riječi,  potpuno identičnih s  objavljenim tekstom političkog komentatora Stephena Schlesingera kojega Barišić uopće nije spomenuo u svome članku,  jasno je  kao dan, riječ je o plagijatu. No nije samo riječ o Schlessingeru, Barišić je na sličan način plagirao Samuela P. Huntingtona, Carla Boggsa, Roberta A. Dahla i Wikipediju, tvrdi prof. Đikić u svome najnovijem članku. Uvaženi plagijator  prof. dr. Božo Skoko može sada odahnuti jer nije jedini u akademskoj zajednici koji je to radio.



Odlukom saborskog Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju  od 21. prosinca 2016. sudbina sadašnjeg ministra je zapečaćena, jer je proglašen plagijatorom. Svaki pokušaj pravdanja i omalovažavanja ove odluke samo još više sramoti i ministra i vladu na čelu s Andrejom Plenkovićem.  Medijska kontraofenziva ministra znanosti protiv Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju  polako prerasta u lakrdiju.  Slično se može reći i za prijedlog Rektorskog zbora Vladi Republike Hrvatske da razriješi Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, a u Vladi sjedi ministar koji je plagirao.  Jedan od vodećih hrvatskih znanstvenika, koji je nakon imenovanja Barišića za ministra napisao “Braćo Hrvati, ubijmo se”, vjerojatno je u pravu kad kaže da će djeca u budućnosti učiti u školama primjere notornog plagiranja na Barišićevu slučaju. Bilo je većih plagijatora u hrvatskoj akademskoj zajednici, no Barišićev hud usud je da je odluka o njegovu plagiranju donesena u trenutku kada je sjedio u ministarskoj fotelji. Pogledamo li primjere plagiranja koji se analiziraju na mrežnoj stranici sveučilišta Princeton University, vidjet ćemo da su daleko benigniji slučajevi od Barišićeva gdje je u pravilu pedesetak riječi plagirano.

Barišićevo pravdanje da je saborski Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju navodno ignorirao  mišljenje nekih fakultetskih odbora koji su imali drugačije mišljenje u “slučaju Barišićeve optužbe za plagiranje” ništa mu ne pomaže. Tim gore po etičke odbore koji su ustvrdili da nije riječ o plagijatu u slučaju Barišićeva pisanja. Konačno se javio i prof. Tihomir Vukelja potvrdivši da se “Barišić poziva na mišljenje odbora koje se njega ne tiče”, a riječ je o ad hoc formiranom Etičkom odboru iz vremena rektora Bjeliša. Barišić je ponovno muljao i time samo potvrdio da mu nije mjesto u Vladi Republike Hrvatske.

Dobro je da se preko 90 posto hrvatskih filozofa nije uključilo u potporu ministru Barišiću. Nitko s Hrvatskih studija, s  Filozofskog Fakulteta Družbe Isusove, s Filozofskog fakulteta u Rijeci i s Odjela za filozofiju Sveučilišta u Zadru nije potpisao famozno pismo podrške ministru znanosti. Zanimljivo je da najveću potporu Barišić ima kod djelatnika Odsjeka za filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, nekadašnjem leglu marksističke indoktrinacije. Sjetile se kolege “ranih radova” Pave Barišića u kojima se veliča dijalektički materijalizam. Dug je put od dijalektičkog materijalizma do “dijalektike običajnosti”, pa do “običaja plagiranja”.

Javio se  u međuvremenu i akademik Vladimir Paar koji je svojedobno usosio ministra Dragana Primorca napisavši kako dotični smatra da na temelju DNK analize Hrvati nisu slavenskog podrijetla. Primorac se našao u neobranom grožđu pa je morao demantirati u časopisu Science  da nikada nije rekao što mu je Paar pripisao. Prevrtljivi Paar sada brani Barišića tvrdnjom da bi se i  slavnom Albertu Einsteinu moglo prigovoriti da je plagirao. Elem, dobro je da akademik Paar nije spomenuo da su i evanđelja plagijati.  Evanđelisti Luka i Matej  uvelike su plagirali od  evanđelista Marka, ne navodeći njegov tekst kao izvor.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI