Kuda će bježati Andrej Plenković?

0
2578

Bježeči od premijera Ive Sanadera, gazda Hrvoje Petrač sklonio se u Izrael, uz posredovanje Stipe Mesića, pa je nakon svega toga Sanader panično bježao od Petrača. Bježeći od premijera Andreja Plenkovića, gazda Ivica Todorić sklonio se u London. Na kraju će umišljeni Plijenko panično bježati od Gazde.

Franjo Varga i Vlado Galić su dimne zavjese za nastavak privatizacijske pljačke. Informatičko znanje Varge je prilično skromno. Nije Vlado Galić izmislio i vodio operaciju Kameleon, nego je izvršavao zapovijedi svojih šefova i državnog vrha. Sramota je nešto drugo – kada je SIS provalio u prostorije HHO-a, nije inteligentno iz računala izvadio tvrde diskove, nego je odvezao cijele računalne konfiguracije, pa i monitore, one ogromne, tumbaste. “Sofisticirana provala u HHO” obavljena je uz pomoć šlepera. Koji to krkani moraju biti! Blagajna SIS-a dva puta je pokradena od šefova SIS-a.

Kako su Petrač i Mesić pospremili Sanadera

Loading...

U vrijeme Ive Sanadera na poziciji premijera, bilo je reda u državi, ali ne zato što se Sanader snašao. Državu su zapravo kontrolirali Hrvoje Petrač, Stipe Mesić i Vladimir Šeks. Dugo smo vjerovali da Branimir Glavaš nije dopustio da Ivić Pašalić preuzme HDZ, a zapravo su to onemogućili Mesić i Šeks. Petrač je slovio kao višedimenzionalna osoba, koja na uzdi drži i podzemlje, dok je dvojac Mesić – Šeks kontrolirao Udbu, Kos i vjerojatno Labrador. U jednom trenutku RH, svi su šefovi tajnih službi bili Petračevi kumovi. Tko je želio riješiti neki veliki problem, nije se obraćao Sanaderu, nego tajnom trijumviratu. Kada je draguljar Vladimir Zagorac pokušao izigrati famoznog Trgovca oružjem, isti se obratio gazdi Petraču, koji je dao oteti Zagorčeva sina i namiriti Trgovca kroz otkupninu. Zagorac nije mogao podnijeti takvu kaznu i takav reket, pa je došlo do rata, koji se nužno proširio u korumpiranu državu, posve uklopljenu u podzemlje. Sanader je pokušao iskoristiti nepovoljne okolnosti za Petrača, da Petrača detronizira i da on, Sanader, konačno preuzme punu kontrolu države. Kaže se da su Račan i Sanader prodali Inu, a čita se da Mesić i Šeks nisu dobili svaki svoj dio kolača. Nije Šeks išao protiv Sanadera zbog toga što on, Šeks, nije više bio predsjednik Sabora, nego je branio svoju interesnu skupinu – rušenje Sanadera presvučeno je kao osveta Šeksa. Petrač se uz posredovanje Mesića sklonio u Izrael, da bi na kraju Sanader pobjegao u Austriju. Mesić je dopustio Jadranki Kosor da formira novu vladu, pod uvjetom da uvažava podjelu moći, da policiju preuzme Tomislav Karamarko, a pravosuđe Ivan Šimonović, koji je za potrebe Petrača proveo samo jednu reformu pravosuđa – sređivanje zatvora, što je kasnije dobro došlo i Radomiru Čačiću i Ivi Sanaderu.

Kako će Todorić pospremiti Plenkovića?

Osvetnička knjiga Martine Dalić zapravo afirmira Ivicu Todorića i kompromitira Andreja Plenkovića, koji je Dalićku odbacio. Sveukupno gledano, strani namjesnik Andrej Plenković pokazao se uspješnijim od domaćeg namjesnika Ive Sanadera, u preuzimanju stvarne kontrole u državi. Izvršio je angloameričku misiju u Ukrajini, dok je u podjelu plijena kroz paradržavni lex Agrokor uključio američki fond Knigthead, koji je navodno židovski. Dok sluša svoje moćne izvanjske gazde, Plenković može što hoće. Naravno, Plenkoviću nije palo na pamet dirati Ivicu Todorića, nije ga pospremio niti na traženje Mosta, nego je slijedio diktat onih koji su njega, Plenkovića, postavili za namjesnika RH. Mišljenja sam da vrijeme namjesnika Plenkovića prolazi jer su Mesić, Šeks i Petrač na kraju života, pa više nisu u stanju održati Plenkovića na razini domaće raspodjele moći. A kod mafije vlada pravilo: šef je onaj tko ima kontrolu. Uskoro će nasuprot Todoriću stajati samo Petrač, a meni osobno teško je prepoznati tko će u novom obračunu na čelu korumpirane RH i pripadnog podzemlja postati novi spasitelj nacije. Da me netko traži savjet, preporučio bih Petrača jer se bolje od Plenkovića snalazi u ekonomiji i “izvan” ekonomije. Plenković se kroz dodvoravanje zapadnim silama zamjerio onim istočnim. Ako Andrej Ukrajinac oćelavi do kraja godine, to će značiti da je već dobio potrebitu dozu polonija.

Ruta bijega Andreja Plenkovića

Događaju se svakakva iznenađenja. Eto, Zoran Milanović nije se sklonio u Beograd, kako smo svi očekivali, nego se dobro osjeća na Kosovu i u Albaniji. Zoran Milanović i Boris Lalovac riješili su slučaj Franak, pa su zbog toga detronizirani od strane financijskog kartela. Na aktualnog šefa Davora Bernardića kidišu oni koji su nesretni što posao iz svibnja 1945. nije dovršen. Kuda će i od koga bježati Plenković? Moguće je da se skloni kod svog oca u Sloveniji. Plenković će biti dobro prihvaćen i u Beogradu, jer provodi bespoštedno dekroatiziranje Lijepe naše. Iseljavanje Hrvata poprima razmjere Bleiburga. Može se reći da je Plenkovićev pristup humaniji od onog Titovog, jer Plenković dopušta da domoljubi prijeđu granicu. Zapravo je njegova politika referentna Titovoj iz vremena kada je Tile otvori granice za izvoz radne snage. Kao što su za Tita odlazili oni koji ga nisu podržavali, tako danas iz RH odlaze oni koji ne podržavaju Plenkovića i njegovu titoističku politiku. Hoćemo li jednog dana doživjeti da Andrej Plenković prelazi granicu kao nesretnik na putu za Irsku?

Ivica Todorić mudro čeka kolaps “novog” Agrokora. Vjerovali ili ne, Agrokor vodi Fabris Peruško, koji nema blage veze o ekonomiji i svim tim Agrokorovim biznisima. Plenković čini sve da RH propadne. Isplivala je još jedna sprega države i podzemlja – na dan kada su se Britanci odlučili na izručenje Todorića paradržavi RH, potvrđena je nagodba lex Agrokora, gigantski kriminal i gigantska privatizacijska pljačka. Plenković za potrebe financijskog kartela upravo provodi projekt proračunskih mirovina – izdvajanje za mirovine odlazit će bankama, bez ikakvog povrata, a mirovine će namirivati država, odnosno svi mi, još jedanput. Fašistički Ovršni zakon ostaje. Plenković će najvjerojatnije dobiti i rat protiv Crkve u Hrvata – imamo uspješan hibridni rat protiv Katoličke crkve svuda u svijetu. Uz zamjeranje Crkvi na sve moguće načine, Plenković kroz opstrukciju referendumskih inicijativa “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj” odbacuje svoju glasačku bazu, pa mu preostaje namještanje slijedećih parlamentarnih izbora i pripadni rizik oslanjanja na informatičke “stručnjake”. Prirodno je da duboko korumpiranu državu vodi netko iz zatvora. Bilo je dovoljno zatvoriti Andreja Plenkovića, pa bi povratak Ivice Todorića bio nepotreban.