Kukurikavci ponovo u istom kokošinjcu!

0
765
ilustracija

Najjača lijevo liberalna frakcija u Hrvatskoj duboko je ukorijenjena i u samom HDZ-u, čemu svakodnevno možemo svjedočiti. Poradi 'inkluzivnosti' i 'stabilnosti Hrvatske', jer bliži se hrvatsko predsjedavanje Europskom unijom, bliži se pretvaranje 'ustaške' zlatne kune u europski zlatni euro; svi će oni, uključujući i lijevo liberalni HDZ pod 'vođstvom' ove srpsko-hrvatske vrhuške, biti dio 'velike koalicije' u istom kokošinjcu. Samo je privid da u ovoj kokošinjačkoj političkoj arhitekturi ima bilo kakvih značajnih razlika u svim proteklim godinama u teško stečenoj hrvatskoj samostalnosti

Bivši predsjednik Republike Hrvatske i predsjednik stranke „Naprijed Hrvatska – Progresivni savez Ivo Josipović“ sa svojih 1000 članova, vratio se u svoje staro mentalno komunističko SDP-ovo jato i kako se sada čini, zapravo, sve je bila fikcija, jer iz tog jata nikada nije ni izašao… I tko onda može kazati da pjesma Marka Perkovića Thompsona, „Moj Ivane“, nije proročanska, uz primjedbu da se ovdje radi o sasvim pogrešnom „Ivanu lignjunu“ koji s Thompsonom i njegovom kultnom pjesmom nema baš nikakve sveze, a s Kupresom još manje…
Dok se „desni“ komentatori, politički analitičari i novinari svojski trude kako bi pronašli „balvan u oku“ Predsjednice RH, Kolinde Grabar Kitarović, dok se nabacuju blatom na dr. Zlatka Hasanbegovića i Brunu Esih, dok se natječu tko će više omalovažiti značaj Hrvoja Zekanovića, Ladislava Ilčića, Ruže Tomašić, Karla Starčevića, Marijane Petir, Tomislava Karamarka, Mostovaca, Anta Đapića, Željke Markić i ostalih aktera i „pokreta“ tzv. – desnog političkog spektra u Hrvatskoj – da ne nabrajam dalje (i neka se ne uvrijedi bilo tko koga nisam spomenuo), „kukurikavci“, umjesto političkog rata pametno i strpljivo grade svoj novi kokošinjac i u pravi će časak ponovo unisono zakukurikati svoj poznati šlager – „Druže Tito, mi ti se kunemo“.
Kad kažem – pametno grade – dakako da je tu i velebna stranka Pametno, pa onda mračni Glas, Beljakov HSS, Orešković-Letičin Start, Amsterdamska koalicija, a toj bulumenti nije daleko ni „Živi zid“ sa svim svojim anarhističkim frakcijama. Nikako ne treba zaboraviti da se sve događa pod budnim okom Bude Lončara, Stjepana Mesića i notorne Vesne Pusić, tako da će bez ikakve sumnje i raspadnuti HNS zakukurikati sa svojim starim jatom čim za to dođe vrijeme. Jer, HNS se „raspao“ samo fiktivno kako bi Ivan Vrdoljak bio barem donekle prihvatljiv HDZ-ovom „ustaškom“ biračkom spektru. Naravno i Pupovca se uvijek za sve pita…!?

Liberalno popeglana Hrvatska…

Loading...

Zapravo, najjača lijevo liberalna frakcija u Hrvatskoj duboko je ukorijenjena u samom HDZ-u, čemu svakodnevno možemo svjedočiti. Poradi „inkluzivnosti“ i „stabilnosti Hrvatske“, jer bliži se Hrvatsko predsjedavanje Europskom unijom, bliži se pretvaranje „ustaške“ zlatne kune u europski zlatni euro; svi će oni, uključujući i lijevo liberalni HDZ pod „vođstvom“ ove srpsko-hrvatske vrhuške, biti dio „velike koalicije“ u istom kokošinjcu. Samo je privid da u ovoj kokošinjačkoj političkoj arhitekturi ima bilo kakvih značajnih razlika u svim proteklim godinama u teško stečenoj hrvatskoj samostalnosti.
Hrvatska je pod palicom „velikog vođe“, Andreja Plenkovića, toliko mentalno komunistički, ili blaže rečeno liberalno popeglana, da mu na tom posliću ne bi mogao zamjeriti ni sam drug Tito. Ni jedan jedini zakon od nacionalnog interesa u Hrvatskom saboru danas se ne može donijeti bez „komunističkih“ ručica, a onda, umjesto nacionalnih interesa, svjedoci smo klasičnom političkom torbarenju i klijentelističkim dogovorima iz kojih baš nikada ne ispadne ništa dobro, osim brutalne korupcije.
Na redu su dva prevažna zakona od nacionalnih interesa! Jedan je zakon o referendumu, odnosno o „zabrani“ referenduma, a drugi je kozmetički zakon o promjeni izbornih pravila. Glede referenduma kristalno je jasno da se Hrvatska u ovim okolnostima omjera političkih snaga – da bi se izbjegli torbarenje, politička korupcija i truli kompromisi – može mijenjati na bolje jedino neposrednim odlučivanjem državljana Hrvatske na općenarodnom referendumu.
Poznato je i to, a za to nam kao dokaz može poslužiti primjer uspješno odrađenog referenduma o „braku“, da ni jedan referendum ne može biti uspješan bez snažne potpore HDZ-a. Notorna je činjenica da referendum o „braku“ nikada ne bi uspio (bez obzira na sve vještine referendumske ikone, Željke Markić), da taj referendum nije snažno podržao Tomislav Karamarko, aktivirajući HDZ-ovu biračku bazu i dajući cijelu HDZ-ovu infrastrukturu na raspolaganje toj referendumskoj inicijativi.
Dakle, činjenica je da bez snažne potpore HDZ-a, ni jedan referendum ne može biti uspješan i to je stvar čiste matematike. Ako tome još pridodamo „imaginarni“ utjecaj HDZ-a na Vrhovni i Ustavni sud Republike Hrvatske, onda stvari postaju puno jasnije…
Postavlja se stoga logično pitanje – zbog čega onda HDZ ne posegne za referendumskim alatom kako bi Hrvatsku promijenio na bolje i zbog čega ne dopusti hrvatskom narodu odlučivati o sudbini Hrvatske, dakle istom onom narodu kojemu je s povjerenjem dana uloga da na izborima bira svoje predstavnike na najviše položaje u državnoj vlasti? Još logičnije je pitanje – zašto HDZ, koji se predstavlja kao kršćansko demokratska stranka, ne čini ništa da na desnom političkom spektru ohrabri okupljanje razmrvljene političke aktere, kako bi si na taj način stvorio potencijalno pouzdanog koalicijskoga partnera, da ne bi zbog „stabilnosti Hrvatske“ morao ulaziti u pragmatične, ali gadljive neprincipijelne koalicije i nevjerojatne trule kompromise koji su redovito na štetu nacionalnih interesa Republike Hrvatske?
Recimo – zašto HDZ ne bi ohrabrio i ponovio jednu novu „Domoljubnu koaliciju“ koja je na svim izborima na koje je izašla, odnijela izbornu pobjedu u stravično nepovoljnim medijskim okolnostima? Što bi se tek dogodilo da su mainstream medijske okolnosti bile povoljne za „Domoljubnu koaliciju“? Možemo bez pogreške utvrditi da bi u takvim okolnostima u Hrvatskoj imali – orbanovsku većinu! Orbanovski potencijali u Hrvatskoj postoje, oni su ogromni, to tvrde sve statistike glede veličine kršćansko demokratskog biračkog tijela u Hrvatskoj, samo je potrebno puno dobre volje da se to operacionalizira. Preduvjet za to je okupljanje u snažan desni politički blok koji bi mogao koalirati s lustriranim HDZ-om!

Izdajnička vlastodržačka većina

U tako stvorenim okolnostima, ukoliko ne bi imali dvotrećinsku većinu u Hrvatskom saboru, mogli bi se mijenjati i zakoni koji imaju snagu ustavne materije na općenarodnom referendumu! Hrvatska se može mijenjati na bolje jedino referendumskim inicijativama koje bi trebao poduprijeti neki bolji HDZ! I predsjednica, Kolinda Grabar Kitarović, naravno, kao glas hrvatskog naroda koji joj je dao svoj glas!
Jesu li ovo snovi i puka maštanja koja nemaju nikakve veze s realnošću, osim teoretskog naklapanja i akrobatizma? Kako se čini, odgovor je potvrdan, jer čini se da je Andrej Plenković instaliran nakon urotničkog rušenja Tomislava Karamarka baš zbog toga, jer glavešinama u EU svaka pomisao na bilo kakvu orbanovsku Hrvatsku izaziva napadaje bijesa i ne da im spavati. Nacionalne države, nacije potrebno je odnaroditi kako bi mogle živjeti „Sjedinjene europske države“, kao jedini vrhovni suveren u toj zamišljenoj tvorevini! A suveren organski ne podnosi da bilo tko osim njega konzumira bilo kakav suverenizam koji bi mogao naštetiti njegovom i opće globalnim interesima!
Ako je tome tako, onda doista na temelju recentnih političkih događaja, na temelju ovog konstrukta izdajničke vlastodržačke većine, ni u snu ne možemo očekivati bilo kakve vratolomije oko okupljanje kršćanskodemokratske većine pod patronatom HDZ-a, dokle god mu je na čelu izaslanik Beograda i Bruxellesa, Andrej Plenković. Naprotiv, Andrej Plenković čini apsolutno sve da eutanizira i anetemizira sve „ustaške“ frakcije unutar HDZ-a, ali i sve desne političke aktere izvan HDZ-a, da se ne bi slučajno, ne daj Bože, okupili u nekom projektu koji bi u sebi sadržavao platformu borbe za suverenu Hrvatsku.
Jučer su na Plenkovićevom repertoaru bili Karamarko, Stier, Kovač, Kliman, danas su na meti Brkić, Tolušić, Penava, a izvan HDZ-a, svakako, Esih i Hasanbegović. Dakle, imamo empirijske dokaze da Plenković ni u ludilu ne pomišlja na bilo kakvu koaliciju s bilo kakvim demokršćanskim talibanima i jedino se suludi HDZ-ovi komentatori i podkapacitirani analitičari nadaju da se iza Plenkovićeve hinjene političke pragme, krije bilo kakvo domoljublje i ideja o hrvatskom suverenizmu. Pojedinim članovima HDZ-a bilo bi svejedno da je na čelu te stranke i sam Draža Mihailović, pa bi i u takvim okolnostima vikali – „Draža, Draža!“ – kao što su nekoć vikali – „Jaca, Jaca!“
Kuda to Andrej Plenković vodi Hrvatsku? Kuda vodi HDZ? Kako se danas čini, a za to ima bezbroj dokaza, Plenovićev HDZ završit će i formalno u kokošinjcu s kukarikavcima poradi daljnje „stabilnosti Hrvatske“, stabilnosti kakva je i bila posljednjih dvadesetak godina. A stabilnost u Hrvatskoj je bila takva da je u posljednjem desetljeću Hrvatsku napustilo barem 500 tisuća „zadovoljnih“ Hrvatica i Hrvata…!
I dok kukurikavci kukuriču najavljujući na sve trube novo veliko sinergijsko ujedinjenje, na „ustaškoj“ desnici, prije nego i prvi pijetao zakukuriče, treba se upitati – ne radi li se, možda, o kukurikačkoj najavi izdaje svakog domoljubnog stremljenja? Svi su se ušančili u svojim malim „domoljubnim“ sinekurama i sa strepnjom pod svaku cijenu žele zadržati svoj, kakav takav, politički utjecaj u jedno, dva ili tri saborska mandata, grozeći se bilo kakvog domoljubnog ujedinjenja, da slučajno ne bi izgubili bilo što od svojeg egocentričnog individualizma.

‘NE’ neprincipijelnim koalicijama…

Hrvatskom haraju već poznati „domoljubni profiteri“ skrivajući se u katakombama kao prvi kršćani. Svaki vuče na svoju stranu, iseljeništvo koje je bilo toliko puta prevareno materijalno ne reagira i ne potpomaže, pa onda tu i tamo poneki koristan projekt propadne u nepovrat. A potrebno je samo malo skrenuti pogled ulijevo i vidjeti kako to rade kukurikavci, gradeći arhitektoniku novog kukuriku kokošinjca. Potrebno je malo mućnuti glavom i upitati se – je li ta „udba“ toliko glupa i matematički nepismena, pa sada, u ovom početku predizborja, srlja u neko sveopće ujedinjenje?
Treba se upitati – što bi takvi dijaloški kapaciteti i okupljanje na desnici, donijeli Hrvatskoj u sinergijskom smislu, u pozitivnoj percepciji prema javnosti i svom potencijalnom biračkom tijelu i koje matematičke izborne rezultate bi mogli projicirati kada bi bili pametni kao što su pametni kukurikavci…?
Krajnje je vrijeme koje curi kao pijesak u pješčanom satu, da se razbiju tvrdoglavi stereotipi, da se konačno izvuku korisni zaključci iz povijesnih iskustava o srpsko-hrvatskim strateškim zabludama, da se kaže „ne“ neprincipijelnim koalicijama koje nam se lažno prikazuju kao pragmatična nužnost! Krajnje je vrijeme za shvatiti da jedino unutarnjim prevratom i lomom vlastitih egoističnih želja, može doći do ujedinjenja svih potencijalnih domoljubnih energija, koje u konačnici mogu promijeniti Hrvatsku na bolje.
Jer, ukoliko se prepustimo ovoj inkluzivnoj, liberalnoj i mentalno komunističkoj političkoj struji koja ima jedini zadatak vladati i čuvati mega korupciju radi spašavanja svoje zločinačke prošlosti i budućnosti, Hrvatska, za koju je proliveno more domoljubne krvi, umrijet će pred našim očima usred naše vlastite sramote. I nitko drugi nam neće biti kriv, bit ćemo si sami krivi pred današnjim i budućim naraštajima, bit ćemo vlastiti veleizdajnici usred alibi želje da bilo koga drugoga iz protivničkog dvorišta legitimne političke opcije, osudimo za veleizdaju nacionalnih interesa Republike Hrvatske!