Po završetku eksperimenta zvanog Oktobarska revolucija zabilježili smo 100 milijuna mrtvih. 'Samo'.
Na dan kada nastaju ove rečenice, svijet podsjeća na stotu obljetnicu oktobarske revolucije (7. studenog 1917.). Označila je transformaciju komunističke ideje u praksu. Po završetku tog eksperimenta, zabilježili smo 100 milijuna mrtvih. Upravo je s tim ciljem, Stéphane Courtois u Parizu objavio novu biografiju o Lenjinu sa sugestivnim naslovom: ‘Lenjin, izumitelj totalitarizma’.
Totalitarizam nije samo kriterij za fizičko nasilje: kako bi osvojili čovjeka u cjelini, Sovjetski mu je Savez u ruke stavio još strašnije oružje: ideološku oružarnicu. Jedan od najvećih stručnjaka za pitanje komunizma, François Furet je u knjizi ‘Prošlost neke iluzije’ zapisao: „Sovjetsko ideološko oružje je vrijedno opažanja: Staljin je vodio rat i usmjerio nacionalni ponos Rusa u korist svoje diktature. Napravio je mir, pozivajući svoje pobjedničke postrojbe u svoju internacionalnu misiju: Crvena je vojska bila samo „nesebičan“ izaslanik antifašizma u zemljama koje su okupirali. Mir je bio samo nastavak rata u novom okviru. Tajna iza Staljinove poslijeratne strategije bila je oslanjati se na ideje, strasti i snage koje je oslobodio rat i učinio ih odskočnom daskom za nova postignuća iz vojne pobjede. Ne samo teritorijalno, nego i političko.“
Današnja baština oktobarske revolucije odnosi se na cijeli svijet. Sovjetska ideološka oružarnica posudila je svoj suvremeni jezik suvremenoj europskoj ljevici, a preko nje ga je usvojila vladajuća medijsko politička garnitura u Uniji. Partija nikada nije stvarnost imenovala drugačije nego u svojoj projekciji. Riječi komunista bile su upravo suprotno od onoga na što su se odnosile. Drugi čovjek SFRJ, Edvard Kardelj, jednom je prilikom izjavio da su formirali Demokratsku federativnu Jugoslaviju zbog socijalizma. Ako ovaj izraz prevedemo na uobičajeni jezik ili saznamo njezin stvarni sadržaj značenjima zajedničkog jezika, morat’ ćemo riječ socijalizam zamijeniti onom koja najrealističnije otkriva pravi sadržaj značenja. Riječ „socijalizam“ je u internoj upotrebi u partiji imala značenje kao i naša, stoga je naša ekskluzivna vlast. Kada su partijski vođe upotrebljavali ovaj dojam, savršeno su znali na što se misli.. Pravo, istinsko značenje Kardeljevih riječi bilo bi: „Država Jugoslavija je za nas razumljiva i opravdana sve dok u njoj vlada socijalizam, ili drugim riječima, mi – partija.“. „Socijalizam“ je bio u Kardeljevoj projekciji – i u pokapanju cjeline koju je sastavio aparat – eufemistički, neugodan sinonim za riječ nečega sličnog: moći, vlastite moći. Socijalizam je u suštini bio individualni egoizam.
Kardelj i SFRJ su otišli, a zbogom je rekao i Sovjetski Savez. Mehanizmi partijske transubstancijalizacije glasine su danas prisutni u strukturama eufeminiziranog govora, kojim se Bruxelles obraća državljanima EU: terorizam, integracija stranaca, nepovratan konflikt islamske religije, zločini u njeno ime, silovanja djevojčica (i dječaka) od strane tražitelja azila, poligamija, zlostavljanje žena i njihova devalvacija, itd. se kao takvo u javnom govoru može dogoditi samo reducirano u umjetno kalkiranim frazama čiji je prvi cilj zamagliti vezu između jezika i istinske stvarnosti. Potrebno je samo otvoriti europske novine i uvjeriti se u ovu vrstu „nevjerice“.
Konkretno, ako musliman ekstremist u Frankfurtu ubije kršćansku obitelj, o tome se neće pisati, a ako je to prijeko potrebno, politička će korektna poruka glasiti: „Čovjek je ubio obitelj u Njemačkoj“. Poželjno je dodati i da je imao psihičkih problema. Svatko tko izvještava na drugačiji način i navede da je zločinac migrant iz Sirije koji se borio na strani ISIS-a, je rasist, ksenofob i islamofob.
Nadalje, takav govor dosljedno pazi da ekstremizmu ne daje željenu pažnju: najveća uvreda u tom smjeru se odnosi na vjersku pozadinu zločina. Eufemistička retorika ne može bez formule: crno bijelo i bijelo crno, socijalni radnici u Bruxellesu (novinari) moraju otkrivati političare i civilnodruštvene skupine (i njezine članove) koje šire „netoleranciju“. I služiti se vlastitim medijama za njihovu diskvalifikaciju. Negativno izvještavanje o kršćanstvu je očigledno u ovom „paketu“. Poput Kardelja, današnji nas Bruxelles pokušava uvjeriti da se događa nešto što se ne događa, i suprotno. Sve u svrhu prikrivanja istine.
U drugoj polovici 2017. godine, EU je zabranila čak i to da se o terorističkim djelima počinjenih od strane islamističkih militanata, govori kao o takvima (projekt: Reporting on migrations and minorities – Respect words, dostupno: https://www.respectwords.org/wp-content/uploads/2017/10/Reporting-on-Migration-and-Minorities..pdf). Sve što je povezano s njihovim stvarnim identitetom je potrebno sakriti. S namjerom prikrivanja počinitelja, glavni mediji vjerojatno će uskoro izvještavati u takvom stilu: „U središtu Pariza, pet je japanskih turista ustrijeljeno, a potom je svakome odrezana glava“, ili „Bomba se eksplodirala i ubila toliko i toliko ljudi“, ili „Puška je pucala i svi su gosti u restoranu poginuli“. I opet smo tamo, gdje je sto godina nazad sve počelo, u totalitarnom ideološkom arsenalu, utemeljenom na nijekanju racionalne slike svijeta.
Nasljeđe oktobarske revolucije danas je potpuno u metastazama koje utječu na suštinu čovjeka diljem svijeta. Ovo je planetarna dimenzija velike prijevare, koja je započela 1917. i traje i dan danas.