Veliki borac protiv populizma i spinova, Andrej Plenković, malo je s Pupovcem u koaliciji, malo nije, sve po predizbornoj potrebi, tako da novi 'raskid' srpsko-hrvatskog braka možemo očekivati pred same izbore za zastupnike u Europskom parlamentu, kada Plenković konačno shvati da nepotrebna koalicija s Pupovcem nanosi silnu štetu u HDZ-ovom biračkom tijelu. A šteta je već učinjena i nije nastala samo zbog koalicije s Pupovcem, već zbog vratolomne promjene smjera Plenkovićeve politike koja nas želi izručiti globalističkim i genderističkim interesima bjelosvjetskih gremija, dok se još nismo nauživali slobode u svojoj vlastitoj nacionalnoj državi...
Milorad Pupovac, nakon trotjedne duhovne obnove, valjda, u hladovini nekog skrivenog pravoslavnog manastira ukazao se hrvatskoj javnosti i ozareno objavio kako je Andrej Plenković za njega i nadalje „suvo zlato“, obznanivši da je u Banskim dvorima obnovio srpsko-hrvatski bračni savez na novim, još čvršćim osnovama. Pupovčeva duhovna obnova simbolično je završila na „antinatovskom“ i „antihrvatskom“ komemorativnom skupu u Nišu, gdje je, vjerojatno, dobio posljednje upute od vojvode Vučića o neraskidivosti srpsko-hrvatskog saveza, jer svako raskidanje tog braka značilo bi gubitak strateške srpske pozicije u srcu Hrvatske vlade.
Odavno je zapisano da „srpska manjina u hrvatskim zemljama ima zadatak spriječiti svaki nastanak bilo kakve Hrvatske države, a ako bi ona i nastala u nekim povijesnim okolnostima, treba uporno raditi na njenoj destabilizaciji i dekonsolidaciji“! Ove misli Vase Čubrilovića iz davne 1939. godine, izrečene u Banjaluci, oživotvorene su u svim srpskim memorandumima i djelatno provođene, kako u praskozorje proglašenja NDH pogromom u bjelovarskom kraju, tako i devedesetih godina, što se zrcali u psihodeličnoj pobuni srpske manjine u Hrvatskoj koja je rezultirala genocidnom agresijom na Hrvatsku, kako bi se spriječio nastanak bilo kakve Hrvatske države. Sve je zapisano i sve se dogodilo pred našim očima, a Pupovčeva uloga „mirotvorca“ odavno je pročitana knjiga, jer on svakodnevno dosljedno provodi riječi Vase Čubrilovića u djelo, na tezi o ugroženosti srpskog naroda u Hrvatskoj!
Ali, kakve to sveze ima sa „Ličkom sramotom Plenkovićevih torbara“? Naravno, ima sveze i sve je zapravo u kontekstu. Pred same izbore u Lici, hrvatskim „Hlebincima“ isporučen je spin o mogućem raskidu srpsko-hrvatske koalicije, a sve sa ciljem populističkog prikupljanja glasova onih glasača HDZ-a koji neće nikada blagosloviti koaliciju s Pupovcem, osobito iz razloga što ta koalicija nije bila bitno nužna za sastavljanje Plenkovićeve saborske većine. To je uostalom neki dan javno priznao i sam Andrej Plenković.
Egzaktni matematički brojevi ličkih izbora…
I tako, veliki borac protiv populizma i spinova, Andrej Plenković, malo je s Pupovcem u koaliciji, malo nije, sve po predizbornoj potrebi, tako da novi „raskid“ srpsko-hrvatskog braka možemo očekivati pred same izbore za zastupnike u Europskom parlamentu, kada Plenković konačno shvati da nepotrebna koalicija s Pupovcem nanosi silnu štetu u HDZ-ovom biračkom tijelu. A šteta je već učinjena i nije nastala samo zbog koalicije s Pupovcem, već zbog vratolomne promjene smjera Plenkovićeve politike koja nas želi izručiti globalističkim i genderističkim interesima bjelosvjetskih gremija, dok se još nismo nauživali slobode, neovisnosti, suverenizma i nacionalnog ponosa u svojoj vlastitoj nacionalnoj državi…
„Lička sramota Plenkovićevih torbara“ koji su se razmilili Likom kao najezda skakavaca koji uništavaju sve pred sobom, čitljiva je u egzaktnim matematičkim brojevima izbora u Ličko-senjskoj županiji i samo narcisoidni slijepci, totalni poraz mogu svim silama bahato pretvarati u pobjedu. A stvari stoje ovako:
Gospić – HDZ 2017. godine 54% – HDZ 2019. godine 25%;
Otočac – HDZ 2017. godine 59% – HDZ 2019. godine 38%;
Senj – HDZ 2017. godine 61% – HDZ 2019. godine 54%;
Novalja – HDZ 2017. godine 44% – HDZ 2019.godine 36%;
Perušić – HDZ 2017. godine 68% – HDZ 2019. godine 45%;
Plitvička Jezera – HDZ 2017. godine 46% – HDZ 2019. godine 26%;
Udbina – HDZ 2017. godine 40% – HDZ 2019. godine 20%;
Donji Lapac – HDZ 2017. godine 26% – HDZ 2019. godine 14%;
Brinje – HDZ 2017. godine 76% – HDZ 2019. godine 46%;
Karlobag – HDZ 2017. godine 68% – HDZ 2019. godine 58%;
Lovinac – HDZ 2017. godine 60% – HDZ 2019. godine 38%
Kada bi kumulativno zbrojili ove podatke, potpuno je jasan trend pada Plenkovićevog HDZ-a koji iznosi gotovo 50 posto!. Ako bi ovoj analizi pridodali izborne rezultate u Iloku, gdje je HDZ doživio pravi debakl, ako bi dodali Ogulin gdje je HDZ u direktnom srazu s rasturenim SDP-om doživio pravu izbornu sramotu, onda s pravom možemo kazati da su izbori u Ličko-senjskoj županiji – „Lička sramota Plenkovićevih torbara!“ Trebamo li uopće ovoj analizi dodati da je HDZ pod vodstvom Tomislava Karamarka 2013. godine, na lokalnim izborima u Ličko-senjskoj županiji, osvojio 58,31% glasova naspram 35,4% koliko je osvojio HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića? Bez obzira radi li se ovdje o glasovanju za ime i prezime ili za različite svjetonazorske politike, kristalno je jasno tko je gubitnik, a tko pobjednik, kome narod vjeruje, a kome ne vjeruje…!?
Ali, uzaludne su sve statistike, svi analitičko matematički izračuni kada pomno kontrolirani mainstream mediji pretvaraju Plenkovićev poraz u pobjedu, svakodnevno ispirući mozak neobaviještenom hrvatskom puku. Dok izborni „pobjednik“, Marjan Kustić, nosi sat na ruci vrijedan više od 40.000 kuna, osiromašeni hrvatski puk zbog briga za vlastiti opstanak više ne zna ni koliko je sati, ni koji je dan u godini, jer sate i dane provodi u znakovitoj depresivnoj bijedi. Pred gospodom, Darkom Milinovićem, Karlom Starčevićem i Antom Dabom, je povijesni ispit zrelosti. Ukoliko su na izborima u Ličko-senjskoj županiji bili iskrena oporba Plenkovićevom HDZ-u, svaki normalan birač koji je svoj glas dao njihovim listama, s pravom očekuje koaliciju ove tri liste u novom sazivu Županijske skupštine, čime bi se „Lička sramota Plenkovićevih torbara“ formalizirala, čime bi se konačno dokazalo da je Plenković doživio svoj prvi teški politički poraz, stavljajući ga u poziciju političke odgovornosti unutar razjedinjenog HDZ-a.
Odgovornost Karla Starčevića
Svaka druga mogućnost koalicije bilo koga od ove trojice Plenkovićevih izbornih oponenata, dovela bi ih u poziciju prijevare naroda, prijevare svog biračkog tijela i time bi pokazali da su podjednako nevjerodostojni kao što je „vjerodostojan“ i sam Plenković. U ovom oporbenom trolistu osobitu odgovornost ima gospodin, Karlo Starčević, koji je zapravo pravi pobjednik ovih izbora i koji je ovom pobjedom s pravom poslao poruku hrvatskom narodu da je pravaštvo u Hrvatskoj živo i da na krilima te pobjede može s optimizmom graditi suverenističke politike na nacionalnoj razini. Njegova odgovornost je tim veća, jer mu je javnu potporu na ovim izborima dao dr. Zlatko Hasanbegović i NHR. Svaka moguća koalicija Karla Starčevića i HDZ-a potpuno bi obezvrijedila i sva nastojanja NHR-a da mijenjaju Hrvatsku i vjerojatno bi na nadolazećim izborima zastupnika za Europski parlament u tom slučaju doživjeli neugodan politički poraz.
Gotovo nevjerojatno zvuči mogućnost da Karlo Starčević koalira s HDZ-om i istodobno bude na listi NHR-a na izborima zastupnika za Europski parlament!? Hoće li dr. Hasanbegović i NHR, preko Karla Starčevića, posredno postati ponovo HDZ-ov koalicijski partner kakav su bili u Zagrebu, a samim time neformalno blagosloviti koaliciju Plenković-Pupovac? Ukoliko se to dogodi, moći ćemo s pravom konstatirati da su pravaštvo i vjerodostojnost u Hrvatskoj – zauvijek mrtvi pojmovi!
Ključno je, zapravo, pitanje u ovom političkom preslagivanju – može li se „Lička sramota Plenkovićevih torbara“ preslikati na nacionalnu razinu u svim nadolazećim izborima, ukoliko se u Županijskoj skupštini Ličko-senjske županije, prirodnom koalicijom Milinović-Starčević-Dabo, formalizira notorni Plenkovićev poraz? Može li taj poraz i pobjeda Plenkovićevih oponenata ohrabriti i ostale aktere na desnom političkom spektru u Hrvatskoj i osnažiti ideju o nužnosti zajedničkog izlaska na izbore za zastupnike u Europskom parlamentu? Principijelna koalicija Milinović-Starčević-Dabo u Ličko-Senjskoj županiji, bez ikakve sumnje, imala bi snažnu refleksiju na izbore za Europski parlament i osnažila bi ideju moguće koalicije NHR-a sa Hrvatskim suverenistima, koji bi na zajedničkoj listi, bez ikakve sumnje, nanijeli bolan politički poraz Plenkovićevim globalistima.
Na zadnjim izborima za Europski parlament uvjerljivi pobjednik sa 132.792 preferencijalna glasa, bio je Tonino Picula iz SDP-a, koji je i za ove izbore nominiran za nositelja SDP-ove liste. Na toj listi našla se i Mirela Holy nakon brojnih sukoba sa stranačkim vodstvom SDP-a, za koje su mnogi, nakon njenog isključenja iz stranke, mislili da su nepremostivi. Ivo Josipović se vratio u SDP sa svojih 1000 momaka, što će bez ikakve sumnje rezultirati rastom SDP-ovog rejtinga. Postavlja se logično pitanje – ako mogu Bernardić, Picula, Holy i Josipović zajedno, zašto ne bi mogli Milinović i Starčević? Zašto ne bi mogli zajedno Esih, Hasanbegović, Ruža Tomašić, Zekanović, Ilčić, Marijana Petir, Pavliček, Kristina Pavlović, general Sačić, Đapić? Zašto ne bi mogli zajedno kada se svi izjašnjavaju kao suverenisti, nacionalisti ili hrvatski kršćansko demokratski konzervativci sa istim programskim paradigmama i tezama?
Nerazumno bi bilo odbiti javnu ponudu Ruže Tomašić koja se u ime zajedništva odriče europske fotelje i nudi politički kapital od 107.206 preferencijskih glasova koliko je osvojila na zadnjim izborima za Europski parlament. Nerazumno je ne ponuditi na zajedničkoj listi mjesto Marijani Petir koja je na zadnjim izborima na listi HDZ-a osvojila 42.683 preferencijska glasa. Osim što je to politički kapital koji se u sinergijskom djelovanju još može poboljšati, ove dvije dame su pošteno i iskreno radile svoj posao u Europskom parlamentu, braneći nacionalne interese Republike Hrvatske.
Napokon zaokružiti prava hrvatska imena i prezimena
Samo iskreno domoljubno zajedništvo i stvaranje snažnog bloka na desnom političkom spektru u Hrvatskoj, može rezultirati pobjedom i porazom globalističkih Plenkovićevih politika. Samo domoljubno zajedništvo u sinergijskom djelovanju može potaknuti nužne promjene unutar HDZ-a, probuditi savjest poglavito kod onih istaknutih pojedinaca u HDZ-u koji u ovom kolopletu odnosa političkih snaga pragmatično šute, jer na desnom političkom spektru nemaju jakog saveznika, pa konformistički pristaju na nakaradne neprincipijelne koalicije. Dakle, ovdje se ne radi samo o utakmici za Europski parlament, već se radi o tome da zajedništvo na desnom političkom spektru ima potencijal od 25 do 30 saborskih mandata na parlamentarnim izborima, što je politički kapital s kojim s pravom možemo računati na nužne političke promjene.
Od domoljublja i zajedništva nikoga neće boljeti glava, naprotiv, u toj revolucionarnoj konzervativnoj sinergiji profitirat će svi koalicijski partneri, Hrvatska i hrvatski narod koji s opravdanom nadom čekaju priliku da na nadolazećim izborima, konačno, zaokruže prava hrvatska imena i prezimena!