Milošević na Pupovčevom božićnom derneku u Zagrebu

Zagreb je prvi put nakon četvrt stoljeća imao priliku čuti Miloševićev jezik. Vladimir Božović istaknuo je da će Srbija svim sredstvima braniti Srbe. Miloševićev duh Velike Srbije nije samo stvar prošlosti…

Desetog siječnja ove godine od svijeta se oprostio dr. Roman Herzog, prvi predsjednik Savezne Republike Njemačke nakon ujedinjenja 1990. godine. Bio je cijenjeni član Badinterove komisije, koja je značajno pridonijela održati teritorijalni integritet Republike Slovenije i Republike Hrvatske. Odredila je da su granice između zemalja bivše SFRJ granice i novonastalih država.

Herzog je kao predsjednik njemačkog Ustavnog suda bio prijatelj Hrvatske i Slovenije, i kao takav Miloševićev protivnik. Tada su Slovenija i Hrvatska u Europi imale mnogo pobornika i prijatelja. Europa je 1991. godine bila jaka, nepobjediva, i definirala je strategiju razvoja onim državama za koje se procijenilo da će biti snažne kao njene članice. To se prvenstveno ticalo Hrvatske i Slovenije.

Dezintegracija Europe i tri srpska događaja

No, danas se događa upravo suprotno od onoga što je bilo prije 25 godina. Europska unija se raspada, jer za probleme koji se tiču razvoja i identiteta više ne može pronaći odgovore. To ne čudi: tako su se u tjednu Herzegove smrti na teritoriju bivše Jugoslavije dogodili značajni događaji. Zagreb je prvi put nakon četvrt stoljeća imao priliku čuti Miloševićev jezik. Njime je govorio Vladimir Božović. Na prijamu srpske zajednice u Zagrebu, koji je organiziralo Pupovčevo Srpsko narodno vijeće, istaknuo je da će Srbija svim sredstvima braniti Srbe. Često smo za novine pisali da Miloševićev duh Velike Srbije nije samo stvar prošlosti, nego i sadašnjosti, a čini se i budućnosti. Sam razgovor o Miloševiću danas je politički nekorektan, zato se to ime i ne spominje. Unatoč Božovićevoj provokaciji, sretni smo jer nismo popustili diktatu političke korektnosti kojeg diktira Bruxelles.

Božović je znao što govori. Srbija postaje vojno najmoćnija država u regiji. Moskva će joj do ožujka poslati šest zrakoplova MiG 29 i trideset tenkova T-72, ali i dodatne zračne i kopnene raketne sustave. Vučić se pohvalio da će Srbija tada imati više zrakoplova od svih republika bivše Jugoslavije zajedno, i više od mnogih članica NATO-a i EU-a. Srbijanski premijer naveo je i da će to poslužiti samo za „sigurno odrastanje srpske djece“.



U istom je tjednu održan i treći „srpski“ događaj. Republika Srpska u BiH je organizirala vojnu paradu u čast 9. siječnja – nacionalnog praznika. Tada je dio srpskih zastupnika u Parlamentu BiH usvojio nezakonitu odluku o osnivanju Republike Srpske u BiH. To je bilo učinjeno na Miloševićevu inicijativu: ta je akcija značila početak rata u Bosni i Hercegovini.

Srbija stoji s Vučićem na pragu novog stupnja aktivnosti. Ne smijemo zaboraviti da su i Vučić i Nikolić bili visoki članovi Šešeljeve nacionalističke stranke, a – kao i crnogorski premijer Đukanović su zamijenili retoriku. Sada je proeuropska – ali ovo je kao vuk u jagnećjoj koži. Srbija naime, ne može postati članicom EU, jer bi za to morala učiniti nemoguće: priznati neovisnost Kosova. Kosovo na zastavi ima europski grb (plava boja i zvijezde), EU  i SAD su ga osmislili 2008. godine, a u Europi su ga priznale sve države, osim Grčke i Španjolske. Nemoguće je zamisliti da bi Srbija ušla u EU, jer bi morala ispuniti taj uvjet. Zato Srbija  za EU ne brine.

Le Pen zabila još jedan čavao u sanduk EU-a

U posljednjem je tjednu bio zabijen još jedan čavao u sanduk Europe. Predvodnica francuske desnice, Marine Le Pen, najavila je da će u slučaju pobjede na predsjedničkim izborima u Francuskoj u proljeće voditi kampanju za izlazak Francuske iz EU-a ako Bruxelles ne vrati kontrolu nad svojim granicama, zakonodavstvom, te ekonomskom i monetarnom politikom. Ali ako Bruxelles to učini, to će označiti kraj EU-a. Granice prava, ekonomske i monetarne politike regulira EU, a ne države-članice. Dakle, imamo Schengen, slobodni teritorij i euro. To je smisao Europe koja se oblikovala nakon pada Berlinskog zida, posebice 1. svibnja 2004., s najvećim širenjem na istok.

Marine Le Pen je za svoju kampanju uzela novac (kredit) od Vladimira Putina. To znači da Putin intenzivno računa na raspad Europske unije. Činjenica je da će se to i dogoditi. No, čak i kada nacionalne države s nacionalnim vodstvima ostanu same protiv Rusije, to neće biti kraj. Rusija je sa vojnim potencijalom izjednačena s Francuskom. Obje države nuklearne su sile. Rusija u stvarnosti ima više oružja nego strategije, a francuska je strategija naprednija. Priče o bojnim brodovima vrste Mistral to najbolje ilustriraju. Jedan takav brod vrijedan je 1,2 milijarde eura. Na temelju ugovora iz 2011. Francuska je Rusiji morala dostaviti takve brodove 2015., ali je to SAD blokirao zbog sankcija prema Moskvi. Ti su brodovi sada francuski. Koju bi ulogu igrali brodovi tipa Mistral u napadu na Krim, kažu ove riječi: „Jedan je ruski admiral rekao da smo mogli pobijediti u ratu za 40 minuta, umjesto za 26 sati, da smo imali te brodove“.

Nakon raspada EU-a, temeljni sukob vratit će se na nacionalnu razinu. Na području jugoistočne Europe, u kojoj živimo, jedna se zemlja priprema za to prije svih drugih: ime joj je Srbija, u njoj nakon četvrt stoljeća odjekuje Miloševićev jezik.

Autor članka, dr. Boštjan M. Turk, profesor je na Sveučilištu u Ljubljani, član HAZUD-a

Facebook Comments

Loading...
DIJELI