Mirovinski fondovi postali su održivi – Srbi žive sve kraće

screenshot/hrt/ilustracija

Vesela vijest da Srbi žive kraće od Hrvata unijela je krhku nadu u Lijepu našu. Manageri osiguravajućih društava zadovoljno trljaju ruke. Zbog stanja u našem zdravstvu pada i životni vijek Hrvata. U sjeni besmislene obrane od agresije kratko živućih Srbijanaca zavladali su mirovinci i drugi dugovječni paraziti. I još se dobna granica za redovno umirovljenje pomiče na 67 godina.

Raspada se mirovinski koncept međugeneracijske solidarnosti, koji se sveo na to da mladi rade za društvene parazite i da nešto sitno dobiju potrošeni starci. Utopio se u koncept solidarnosti sa stranim bankama, na svim razinama. Glavni je problem u tome što interese osiguranika i/ili umirovljenika zastupaju oni kojima paše da osiguranici izdvajaju što više i da nakon umirovljenja umru što prije, posebno ako nemaju nasljednika. Na fondove Drugog stupa nalijepila se cijela vojska raznoraznih uhljeba, što pojačava dojam da smo zemlja u kojoj najbolje žive oni koji ne rade baš ništa. Sva obvezna davanja na (bruto) plaću i iz plaće trebamo ukinuti.

Neočekivani prekid života

U moru sumnjivih demografskih pojmova imamo i to famozno “očekivano trajanje života”, koje je na svoj način besmisleno. Uzima se umjesto značajno nižeg prosjeka života, koji je konkretan pokazatelj stanja u naciji i državi. Očekivano trajanje života nekog pojedinca definira se kao broj godina koje može očekivati da će doživjeti uz trenutne razine smrtnosti. Dakle, tko vam budi nadu u dulji život? Fidel Castro! Realan je samo pojam neočekivanog prekida života. Zapravo smo za Castra i slične njemu očekivali tranzicijski prekid života, slično onome što je doživio Nicolae Ceausescu. Tko nije želio da Tito doživi pad komunizma i onda umre kao što je umro Ceausescu? Mirovina je danas besmislica, a opet bi bilo dobro da diktatori, svi političari i svi ostali nametnici što prije odu u mirovinu. Kada je ugušio hrvatske djevojčice u Hudoj jami, pedofil Tito nije bio pijani mladić. Imao je 53 godine! Koja smo mi nacija kada takvog Tita nismo živog zazidali u nekom iscrpljenom rudokopu i pustili da se tako uguši. A kada je Tito ugušio Hrvatsko proljeće, trebao je biti u mirovini 10-15 godina. Imamo svu silu malih diktatora. Osim postojeće nakazne podjele rada, gazi nas ili potapa dugovječni ubojica u terencu ili na jahti, koji nakon toga hladno odlazi na kavu. U svibnju 1945. bila je dopuštena eutanazija, što su mnogi Hrvati iskoristili. U Zagrebu je prošle godine očekivano trajanje života postavljeno na 79,6 godina, za potrebe ciljanog obmanjivanja nacije, zbog podizanja dobne granice za umirovljenje na 67 godina, što je iznad realnijeg pokazatelja prosjeka života. Imamo paradoks karakterističan za sve lažne pokazatelje u RH: povećala se smrtnost mladih i povećalo se očekivano trajanje života. Tko tu koga? Krasno je kako nas banda farba. Znate, izvan granica Hrvatske, iz perspektive naših susjeda, očekivano trajanje života u Hrvata u Hrvatskoj ne prelazi 10 godina. Nisam siguran da nam dug život žele svi ti domaći društveni paraziti, iako smo grana na kojoj sjede.

Morituri mirovinski koncept

(1) Da to još jedanput naglasim, privatan i obvezan !! mirovinski stup je drveno željezo, tranzicijski paradoks, kanal za pljačku hrvatske nacije i svih državljana RH. (2) Fondovima smrtonosnog Drugog mirovinskog stupa upravljaju osiguravajuća društva četiri “naše” najveće banke u stranom vlasništvu: Zaba, PBZ, Erste, Raiffeisen. (3) Iz naših bruto plaća 5% posto, 5-6 milijardi kuna godišnje, prelijeva se u fondove osiguravajućih društava četiri spomenute strane banke. Ta ozakonjena krađa naših plaća traje dugih 16 godina, a nešto povrata dobilo je nekoliko prijevremenih umirovljenika – takvima se pripremaju visoki penali za prijevremeno umirovljenje. (4) Kumulacije u državni Prvi stup smanjene su za četvrtinu, pa je tako taj državni stup još teže namirivao mirovine. (5) Država se zbog toga skupo zaduživala kod spomenutih banaka, koje su praktično našu štednju pretvarale u državne obveznice i na njih ubirale visoke prinose. (6) Na štetu osiguranika i umirovljenika, banke su na mirovinske fondove prevaljivale svoje loše portfelje. Samo na Ledu mirovinski fondovi izgubili su 500 milijuna kuna. (7) U posljednjih 10 godina osiguravajuća društva su na temelju “usluga” naplatila 4 milijarde kuna. (8) Dominatan je zajednički interes banaka, njihovih osiguravajućih društava i svih tih parazita i uhljeba koji žive kraljevski na mirovinskim kumulacijama, i taj je interes posve suprotan interesima osiguranika i umirovljenika. (9) Paraziti žele da osiguranik u mirovinu ide što kasnije – dobna granica za umirovljenje povišena je na 67 godina. (10) Kada umre vlasnik bilo kojeg računa ili štednje, kumulacije se ne smiju dirati do konačnog rješenja o nasljeđivanju, čak niti uz raniju punomoć, čak niti onda ako je opunomoćenik ujedno i nasljednik. (11) Svi mirovinci, uključujući i neke bivše i sadašnje ministre, traže da se izdvajanje u Drugi mirovinski stup poveća na štetu izdvajanja u državni Prvi stup, koji praktično namiruje sve mirovine i namirivat će ih i u budućnosti. (12) Paraziti Drugog stupa (nisu to sami kombinirani osiguranici oba obvezna stup) traže proračunski dodatak 27% za sve vrste mirovina, a za to ne postoji zakonska osnova. (13) Proračunski dodatak na mirovinu uveden je isključivo za osiguranike samo državnog Prvog mirovinskog stupa, kao naknada za smanjeno punjenje Prvog stupa i pod obrazloženjem da se tako korigira prelazak na izračun mirovine na temelju cijelog radnog staža – dodatak je trebao iznositi minimalno 33,33%. (14) Mirovinci traže da se Drugi stup izuzme od obveze usklađivanja mirovina i plaća. U tome smislu proslavili su se i neki ministri – “stručnjaci” drže da treba usklađivati prosječnu plaću i prosječnu mirovinu. Dakle, ne da se vaša osobna mirovina uskladi s porastom plaća, nego da stagnira, a da se usklađuju prosjeci. (15) Nitko u ovoj državi ne poduzima ništa da se obustavi ubijanje nacije i proračuna kroz povećanu i neadekvatnu potrošnju i konzumaciju lijekova, koja je interes farmaceutske industrije i uvoznog lobija. Mirovinci su shvatili koliko je prekomjerno konzumiranje lijekova i sveukupno pogrešno liječenje umirovljenika značajno za održivost mirovinskih fondova. (16) Jako zanimljivo: ako u našu verziju zdravstva upumpamo više novca, mirovinski fondovi praznit će se sporije.



Idioti slave odlazak u mirovinu

Još uvijek vlada glupi narodni običaj da “sretnik” slavi svoj odlazak u mirovinu, kao da se ženi. Svakome tko doživi mirovinu trebamo čestitati na tome herojskom činu, ali se to ne treba odnositi na samu mirovinu i sastavljanje kraja s krajem u vrijeme kada ne(sretniku) padaju sve životne funkcije. Mnoge policijske priče počinju tako što neki policajac upada u opasnu situaciju na dan umirovljenja. Kao, toliko je čekao tu “predivnu” mirovinu, i sada riskira da izgubi glavu, odnosno da umre u pogonu. Štedio je za svoju osobnu Noinu lađu za put oko svijeta. Ukrca se posve pokretan, u dobroj kondiciji, a izađe iz svoje brodice u kolicima, kada shvaća da se ukrcao kao brodolomac. Stvorena je posve neprihvatljiva fama o nekim pojmovima iz našeg života, odnosno s kraja života. Mirovinci i brojni naši “stručnjaci” za mirovinski sustav govore o mirovinama kao da su one i starost nešto dobro. Stvorena je pozitivna klima o nečemu što je realno osuda na smrt. Mirovina označava kraj radnog vijeka, totalni raspad obrambenog mehanizma, i “očekivano brz odlazak” na onaj svijet, uz ribičiju i bez ribičije.

Mirovina može biti efikasno oružje

Kako svemu u životu prilazim pozitivno i afirmativno, došao sam na ideju kako provesti famozno Konačno rješenje za Srbe u Hrvatskoj, što bi donijelo kvalitetne promjene u cijelom svijetu. Srbina jednostavno nakon punoljetnosti trebamo poslati u prijevremenu mirovinu. Tako bi odlazio na onaj svijet baš u vrijeme kada radišni Srbin osniva obitelj. Osim što bismo tako preduhitrili novu četničku paradržavu u Hrvatskoj, izbjegli bismo udes da nam Srbi ponovno šefuju. Jeftinije je sve Srbe i sve Hrvate držati na proračunu, nego im dopustiti da nas duplo zaduže. Kao što to vrijedi za političare, tako je pametno profesionalne Srbe, sve profesionalne manjince, i sve te drugove i udrugare poslati u mirovinu već zbog toga da svojim “radom” ne proizvode ogromne troškove i velike gubitke. Kada se Hrvatska oporavlja? Prilikom primopredaje vlasti, kada političari nemaju priliku nanijeti nam neku štetu. Isto tako, suprotno svim predrasudama, Hrvatska je imala jako pozitivno ozračje upravo za pobune Srba u Hrvatskoj, kada su se izdvojili u zasebnu paradržavu i tamo proizvodili gubitke, vukući u ponor i samo Otadžbinu. Hrvate je tada ispunjavalo najveće zajedništvo. I još nas je obuzeo taj kristjanski poremećaj praštanja. Dobro, hrvatski lopovi ugrabili su svoju priliku, ali danas kradu još više u protuhrvatskom ozračju. Srbi nisu daleko odmakli u civilizaciji, a Hrvati su na svoj način anticivilizacijski determinirana etnička skupina – najbolje nam je kada imamo bezvlašće. Od moje ljubavi prema manjinama u Hrvatskoj veći je samo moj otpor prema obrnutoj diskriminaciji, koju trebamo svesti na umirovljenje manjinaca.

Srbima agresija više ne donosi dug život

U svezi braniteljskog paradoksa besmisla branitelja nakon što postanu branitelji i obrane zemlju, postavlja se slično pitanje ispravnog odnosa Hrvata prema naciji koja se potvrdila kroz bezbroj agresija na svoje susjedstvo. Agresija Srbije na susjedne zemlje u takozvanim Balkanskim ratovima, srpsko ubojstvo (tada našeg) Ferdinanda u Sarajevu iliti srbijanska agresija na Hrvatsku i Austrougarsku, poznata i kao Veliki rat, pa srbijansko ubojstvo Stjepana Radića, izlazak Srbije iz pakta s Hitlerom, četničko i orjunaško divljanje u hrvatskim zemljama, i sveukupni širi Drugi svjetski rat protiv Hrvatske, agresija Srbije 90-ih na RH i BiH, sve su to započeli Srbi, a otraga je bila financijska mafija poput one u našem mirovinskom sustavu. Hrvatska država isplaćuje mirovine i potvrđenim četnicima. Jeli to normalno i civilizacijski prihvatljivo? Zašto se mirovinci nisu pobrinuli da takvi odapnu ranije, tijekom umirovljenja u nekoj kaznionici? Kako se sustavno umanjuje odgovornost Nijemaca za Drugi svjetski rat protiv Hrvata i velika stradanja u tom ratu ne samo Hrvata, ispada da je Holokaust bio pozitivna mirovinska reforma! Smaknuto je jako puno židovskih umirovljenika, koji su opterećivali državne blagajne širom svijeta. Židovi žive dugo, kao da su loši ljudi, i svi imaju visoke mirovine. I još suspendiraju ekonomiju, potrošnju i život tako da velike svote stave negdje na stranu, da im se nađu po stare dane. Adolf Hitler, agent osiguravajućih društava, jednostavno je umirovljene cioniste upućivao za Izrael. Oni koji nisu mogli podnijeti dugi put, izlazili bi iz vlaka u Bosanskoj Gradišci. Jasenovac je voljom Nijemaca postao starački dom, koji je zajedno s Židovima trebao preuzimati njihove mirovine, ali se to nije događalo, pa se tako nametnuo problem održivosti mirovinskog sustava u NDH, kao i same takve države.

Pogodilo me to za Srbe

Eto, i mene osobno razdiru neke boleštine. Primjerice, želim nadživjeti Milorada Pupovca, ako mi računicu ne pokvari neki nesretan slučaj ili iznenadna opaka bolest. Milorad je odmrznut 1955. u jednom glečeru na Kajmakčalanu, kao osoba rođena i formirana prije nego što su nastale nacije. Otopio se u našem svijetu s toljagom u rukama. Zbog posve pragmatičnih razloga i etnobiznisa izjasnio se kao Srbin, što je na ovome prostoru manje više oznaka za one bez većeg civilizacijskog sadržaja. Na vijest da Srbi prosječno “žive” samo 40 godina, otišao sam do svoje sobe za cendranje i plakao kao ljuta godina. Znate, Milorad je samo prividno Srbin, pa će se njegovo vrijeme oduljiti. Ako dođe do nove agresije Srbije na Hrvatsku i BiH, nemojte slučajno Srbe progoniti i ne daj Bože ubijati, jer će ionako odapeti za godinu dvije. Slično Pupovcu, Aleksandar Vučić doživjet će 50 godina jer je posrbljeni Hrvat iz Bugojna. Kada kaže da su svi njegovi pobijeni, postavlja se pitanje kako je začet i rođen – njegovi su zapravo bili Hrvati, što opet za Hrvate nije nikakav kompliment. Najveći broj današnjih Srba neće niti dočekati mirovinu. Što se to dogodilo sa Srbima? Hrana je kod njih relativno dobra, nađe se i knjaza, pa i vina, padne gemišt ili špricer i taj okrepljujući Mrš na Drinu. Tko ne bi poželio živjeti u Srbiji na tri mora? Pad životnog vijeka u Hrvata i Srba dekriptira se kao loša zdravstvena skrb, a zapravo je obrnuto – pretjerano šopanje s “lijekovima” dovodi do pada imuniteta i zdravlja.

Vječiti umirovljenici Manolić i Mesić

Loši ljudi žive dulje, a Hrvati žive dulje od Srba. Kada su se u ljudskoj civilizaciji pojavile prve mirovine? Kakvo je bilo očekivano trajanje života u antička vremena? Noa je živio stoljećima mimo sva očekivanja. U vrijeme kada je dobna granica za umirovljenje bila 40 godina. Noi su se život i mirovina otegli na 950 godina. Abraham se rodio na kraju Noinog života i ušao u mirovinu prije nego što je Noa umro. Pogledajte te partizanske metuzaleme Josipa Manolića i Stipu Mesića. Toliko danas žive samo pedofili. Odsutnost savjesti produljava životni vijek. Obojica su poput štakora bježali s broda koji tone, i penjali se na neki drugi, da i njega izbuše. Manola je ranih 40-ih prošlog stoljeća mudro otišao u onu postrojbu kojoj je mirovinska otimačina bila ideja vodilja. Manola je hladno odvezao Alojzija Stepinca u mirovinu u Lepoglavi. Istresao je našeg mučenika i blaženika pred ulazom u kaznionicu kao vreću krumpira, bez zaustavljanja. Očekivao je da će komunjarske zatvorske strukture postupiti po obrascu umirovljenja na našem Križnom putu, ali se to slučajno nije dogodilo, pa je na istog radišnog Manolu pala zadaća trovanja tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa. Kada je izdao državu da se osveti Franji Tuđmanu, genetski partizan Stipe Mesić imao je točno 67 godina. Zapravo je tada trebao biti u mirovini dvije godine. Zašto hrvatski mirovinci nisu prstom mrdnuli da ubrzaju odlazak tri Josipa: Manolića, Boljkovca i Perkovića? Dok normalni ljudi u mirovini brzo odu na onaj svijet, loši ljudi tada živnu. Manolić i Mesić su u svojim uredima bivšeg premijera i bivšeg predsjednika formirali paradržavne linije djelovanja. Ulazili su i izlazili petokolonaši, printali su se Tuđmanovi transkripti i sav drugi protuhrvatski materijal, vodile su se tajne operacije. Znamo zašto mirovinci žele da dugo rade oni s visokim plaćama, ali zašto nitko ne poduzima ništa kada takvi odu u visoka umirovljenja isključivo na temelju državnog Prvog stupa? Jeste li ikada čuli nekog mirovinca ili podržavatelja triper koncepta privatnog i obveznog mirovinskog stupa, da prosvjeduje protiv partizanskih mirovina za one rođene za Drugog svjetskog rata i nakon njega?

Spas za sve je eutanazija zaposlenih

Nakon što je svima nama postalo jasno da mirovinski sustav oslonjen samo na državni Prvi stup nije održiv, najavljena javna rasprava o mirovinskoj reformi preusmjerena je na dvojbu o eutanaziji. Kako je dobna letvica za umirovljenje podignuta previsoko, na 67 godina, mijenja se i naš odnos prema mirovini, koja se svodi na nekoliko najgorih godina na kraju života. Primanja padaju na trećinu, slijedi kućni pritvor i izolacija unutar obitelji, odnosno potomaka i kopiladi, koji sve teže podnose te čangrizave starkelje, njihov zastarjeli sustav vrijednosti, prevladani način života, i zastrašujuće teme iz svih tih ratova i pogroma od strane velikosrba i orjunaša. Uđete u nečiji boravak, a kućni umirovljenik za televizorom pojačava ton do daske, vrti te svoje dokumentarce i s obožavanjem bulji u sve te guštere i zmijurine. Nije znao da se u ljudskom organizmu ne obnavljaju samo slušne stanice, pa je odabrao starost i mirovinu. Vjerovao je da je mirovina nešto ugodno. Ako trenutno nema neke emisije o prirodi, brzo pronalazi neki putopis ili neku povijesnu laž. Zar nije bolje dopustiti eutanazijuu, da se nesretnik zaputi na Nebesa još dok može s Petrom normalno razgovarati, bez cvikera i slušnih aparata. Nakon što je dobna granica podignuta na nedostižnih 67 godina, među osiguranicima se javljaju inicijative za obveznom eutanazijom nakon odlaska u “mirovinu”, uz ukidanje svih izdvajanja u mirovinske fondove, što se treba preseliti u neoporezivi dio bruto plaće – ovdje vas vreba mentalno okoštali Zdravko Rolex, kod kojega se ne obnavljaju niti moždane stanice – njegova je namjera da porez iz plaće sjedne na što veći oporezivi iznos, osim za one s jako visokim plaćama. Osjećate se zdravo i ne želite otići s 67 godina? OK, jednostavno radite na crno, uživajte na crno, živite na crno, bez ikakvih izdvajanja za ovu pljačkašku državu i sve te njene parazitske skupine. Spas nisu mirovina i smrt, nego da jednostavno nestanete unutar ove i ovakve države. Nemate OIB, adresu, mirovinu niti mirovinska izdvajanja, niti komunalne račune. Zar to nije raj na zemlji?

Zagrepčani su poluživi zombiji

Zagreb znači zagrob. Grad umirovljenika. Depresija je dominatna bolest u Zagrebu – lani se dogodilo 120 samoubojstava. U populaciji od 15 do 24 godina imali smo čak 7 samoubojstava. Taj poremećaj nije vodeći u hospitaliziranju, jer se jako malo političara prepoznaju kao poremećene osobe, pa ne traže odgovarajuću medicinsku pomoć. Utješno za mirovince i sve nas, prevladavaju samoubojstva u populaciji iznad 40 godina. Različiti odlasci mladih, zbog bolesti i potrage za poslom i boljim životom, dovode do toga da su Hrvati stara nacija, a Zagrepčani još stariji. Umirovljenici. Oronuli Agram-šetači klipšu okolo i šire stravu. Uz depresiju i opću klimu beznađa dominiraju kronične masovne nezarazne bolesti: one dišnog sustava, pa bolesti mišićno-koštanog i vezivnog tkiva, kardiovaskularne bolesti, bolesti probavnog sustava, maligne bolesti a među njima karcinomi pluća i debelog crijeva. Kao faktori rizika i razlozi takvih oboljenja navode se nepravilna prehrana, nikotin i konzumiranje duhana pušenjem iliti spaljivanjem. Zašto Zagrepčani ne žvaču taj prokleti duhan, da tako smanje unos katrana? Kao što su to radili na Sandžaku, od kuda su doselili. Tu je i “prekomjerna konzumacija alkohola”, što je po meni jako sumnjiv pojam. Trebamo pod hitno uvesti pojam “očekivane konzumacije alkohola”. Smrtonosnije narkotike za sada nitko ne spominje, nije pristojno. Po novome, trgovina narkoticima ulazi u BDP, pa će uskoro nadrogirana Vlada RH izaći s novim “boljim” pokazateljima. Istovremeno država progoni uzgajivače marihuane, koja je lijek. Ako polazim od sebe, najveći problem je nedovoljna tjelesna aktivnost. Nužna je promjena stila života bez velikih novčanih ulaganja, što pomaže da se beznađe svede na manju mjeru. Nemojte gledati Gnjevnik, niti čitati okupirana dnevna novinska glasila.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI