Nametanje uspjeha i nezamjenjivosti u nastavku započetog…

screenshot

Nedodirljivost, apsolutistička uvjerenost i mišljenje i znanje o svemu, nasljedna je produženost obrazaca vladanja iz vremena totalitarnog prijeratnog partijskog sustava, kojeg je, inače, osudila bez imalo dvojbi, moderna, civilizirana i altruistička Europa... Tako nam ovih naših ranoproljetnih dana godine 2019. izgleda Hrvatska novog rejtinga, povratka iseljenih, pojačanog rađanja, općeg zadovoljstva s minimalnom plaćom od 3000,00 kuna, porastom mirovina za 70,00 kuna i sa stranačkim oprostom svima našima. Tako to izgleda s druge strane rijeke kad se ulazi u izbornu godinu i utrku za put ispravnosti s nevjerojatnim objašnjenjima kako se samo želi - završiti započeto...

Politička poigravanja i proigravanja s načelima političkog ponašanja i obnašanja vlasti, danas su u Hrvatskoj poprimila oblike nedodirljivog vladanja i formu osobnih procjenjivanja važnosti i pravilnosti postupanja do razine apsolutističkog uvjeravanja u ispravnost, nezavisno od postojanja stranačkih i općedruštvenih principa temeljenih na sustavnom mišljenju, znanstvenom procjenjivanju, društvenom normiranju i pravnom definiranju. Nedodirljivost, apsolutistička uvjerenost i mišljenje i znanje o svemu, nasljedna je produženost obrazaca vladanja iz vremena totalitarnog prijeratnog partijskog sustava, kojeg je, inače, osudila bez imalo dvojbi, moderna, civilizirana i altruistička Europa, kako joj danas tepaju hrvatske europeizirane vlasti bez imalo osjećaja za objektivne potrebe hrvatske populacije koja se još uvijek idealistički zadržava na svojoj zemlji.

Slušajući izgovoreno o načelima vladanja, hrvatskim potrebama, stranačkim aboliranjima, kriterijima izbora i općenito razumijevanjima europske političke stvarnosti, ostaje se u čudu. Kako je uopće moguća takva razina pacifikacije političke i nacionalne ideje danas, u uvjetima kad Hrvatska demografski stari i nestaje brzinom koja nas nikako ne može ostaviti ravnodušnim i nijemim promatračima nestanka ili kako je već ranije naslovljeno – demografskog potopa u slobodi.

Nema tu više uvažavanja ili barem osluškivanja dobronamjernih i razumskih savjeta, nema više oslanjanja niti na stranačka stručna tijela, niti na bilo kakva ukazivanja smjerova, pravaca, zakonitosti, budućih posljedica i sličnih iskaza znanstvenih institucija i znanstvenih granskih autoriteta, već je važna samo osobna politička procjena, pokornost sljedbenika i zadovoljstvo udivljenog mlađahnog političkog okruženja, veličinom i djelima jedinog procjenitelja i isključivog najavljitelja svega što slijedi, svega što je ispravno i svega što je sutra potrebno Hrvatskoj. Nitko to drugi ne zna, ne može znati, ne može bolje izabrati, niti može dovoditi u pitanje iskaze pravednosti.

Obrazac vladanja Hrvatskom koji nas je već pokorio s ranijim europeiziranim vladarom, karijernim diplomatom s puno govornih jezika, poučnih fraza i početnom fascinirajućom širinom za stranačku osrednjost, nakon kojeg se Hrvatska nikad nije vrijednosno oporavila. Upravo je ta osrednjost u obrazovnom, analitičkom, projekcijskom, spoznajnom i svakom drugom sličnom smislu, kao kriterijski model vladanja strankama i državom danas i praktički od osnutka, osnovni čimbenik zastoja, demografskog nestajanja, gospodarskog lutanja, financijskog posrtanja i velikog nezadovoljstva vladanjem stalno potvrđivanog odlascima hrvatske mladosti.

Put ispravnosti



Postoji samo naš put i naša procjena, postoje samo naši ljudi koji slijede i njihova bezrezervna obrana svih njihovih krivih postupanja, za koja nisu potrebna ustaljena pravila i uređene zakonitosti, nego je dovoljan samo – podanički telefonski razgovor. Time se dobiva oprost svih grijeha, nastavak djelovanja, potvrda izbora, pozicije i stručnosti i uopće privid uspjeha i vladanja nad onima koji se ni u što ne razumiju, niti mogu prepoznati velike misli, postupke i pojašnjenja.

Tako nam ovih naših ranoproljetnih dana godine 2019. izgleda Hrvatska novog rejtinga, povratka iseljenih, pojačanog rađanja, općeg zadovoljstva s minimalnom plaćom od 3000,00 kuna, porastom mirovina za 70,00 kuna i sa stranačkim oprostom svima našima. Tako to izgleda s druge strane rijeke kad se ulazi u izbornu godinu i utrku za put ispravnosti s nevjerojatnim objašnjenjima kako se samo želi – završiti započeto.

Kakvi statusi, privilegije, financijska dobit, lobistički interesi, stranačka zbrinjavanja i pogotovo politička sebičnost, u pitanju je samo potrebno novo vrijeme za dovršetak zamišljenog i obećanog. Macronova nova Europa bez mirisa, okusa i uvažavanja posebnosti i Hrvatska istog puta, na kojem se svaki hrvatski nacionalni, identitetski i civilizacijski interes krsti neprijateljskim, nazadnim, primitivnim, neupućenim i nimalo suvremenim europskim. Svi su na suprotnoj strani njihove rijeke – neprijatelji, a u hrvatskoj varijanti u najblaže rečenoj formi – nacionalisti.

Privođenje Hrvatske s osrednjim stranačkim kadrovima, naviknutim na poslušnost i zadivljenost stranačkim vrhom, prema općezadanim interesima u diplomatsko-političkoj maniri nije još dovršeno, pa je za potpunu pacifikaciju potreban još jedan mandat. Put ispravnosti je jedan jedini, a pogreške osrednjih sljedbenika koje razaraju ukupno hrvatsko društvo, nebitna su pojavnost u dosizanju općeg cilja.

Nastavak bi u novom mandatu trebao biti završetak započetog u ovom, kako se to pristojno i diplomatski eufemistički najavljuje, a konačni rezultati koji se mogu nazrijeti i koji se u znanstvenim projekcijama najavljuju, ponajmanja su briga stranačkih vojski koje drže putokaze. Zato niti malo ne iznenađuje izbor ljudi u okruženju, izbor provoditelja političkih odluka i izbor ljudi za kontrolu postavljenog političkog sustava upravljanja, mimo opće prihvaćenih i univerzalnih kriterija. Njihov se put ispravnosti jedino na takav način može održavati i nastavljati…

Dovršiti započeto

Prihvati li se princip dovršavanja započetog i planiranog u mandatu nakon slijedećih bilo kojih izbora s demografskog aspekta ili općenito dovršavanje svega što je vezano za demografsku problematiku, hrvatska bi budućnost po puno osnova mogla biti – neizvjesnom. Već je na samom početku aktualnog upravljanja Hrvatskom bilo jasno kako će se demografskoj problematici općenito i posebno u okvirima regionalnog razvoja, posvetiti ponajmanje pažnje, energije, volje, želje i stručno-znanstvene osnove. Prvenstveno pozicioniranjem problematike samo u okvir obiteljske i socijalne politike i imenovanjem ministarstva po nazivu znanstvenog polja u okviru društvenog znanstvenog područja.

Neprimjerenost takvih odluka bila je sasvim u suprotnosti s mišljenjem struke u stranci i državi, a razina je podcjenjivanja svih prethodnih postupaka, odluka, dokumenata i koncepcija, bila klasična diplomatska.

Nazvati ministarstvo najvažnije problematike u suvremenoj Hrvatskoj po znanstvenoj disciplini, jasan je pokazatelj apsolutne nezainteresiranosti za demografsku budućnost Hrvatske i dominantnosti pri osmišljavanju prevladavajuće upravljačke strategije tadašnjih, nazovimo ih vladinih ekonomskih stručnjaka. Kasno je sad sa svih strana i praktički od svih ekonomista izgovarati kako je demografska problematika posebno važna za gospodarski rast i razvoj, kako nema razvoja u uvjetima prirodnog pada i iseljavanja i slično. Politička je i razvojna greška već napravljena, ona ima velike posljedice u svim segmentima hrvatskog društva i moguće ju je smatrati najvećom pogreškom vladinih ekonomskih stručnjaka i vladajućih općenito. Nastavak bi započetog bio potpuni poraz struke, logike i promišljanja hrvatske budućnosti i istodobno pokoravanje hrvatske nacionalne razvojne koncepcije i njezino svođenje na europsku, regionalnu i prijeratnu viziju…

Ministarstvo za demografiju i nešto, neprimjerenost je na granici planske amortizacije i stranačkih promišljanja i osnovnih uvjerenja kako je demografska problematika – pitanje svih pitanja – ili kako kažu – “Egzodus mladih je pitanje svih pitanja i bitka svih bitaka” (V. Šeks, N1, 08.10. 2018.). Neosporno, bitka je to svih bitaka nakon oslobađanja Hrvatske od srbijanske agresije, o kojoj ovisi puno toga u budućnosti naše zemlje, ali koju se usprkos svega, još uvijek politički smatra manje bitnom, pa joj je sukladno tome i dodijeljena upravljačka pozicija i rukovođenje miljama udaljeno od struke.

Raskorak političkog amaterizma i stranačkog i stručno-znanstvenog promišljanja nikad nije bio veći i nikad nije bio više podržavan sa samog upravljačkog vrha. Dovršiti započeto u drugom bi mandatu moglo značiti dodatno podcjenjivanje logike, novu negaciju zakonitosti i novu stalnu potrebu pojašnjavanja uspjeha kojeg struka ne može potvrditi, niti Hrvatska izvanstranačka populacija – može vidjeti.

Negacija istine

Primjer bi, po ne znamo koji put, mogli biti statistički podaci koji neumoljivo nailaze i u kojima se amaterskom i stranačkom logikom pokušava potvrditi uspjeh vidljiv samo podanicima. Naslovi zato poput dolje navedenog, neće biti rijetki u vremenima koja nailaze, ne zato što bi pokazatelji potvrdili promjenu trendova ili temeljnih demografskih pokazatelja, nego kao opravdanje za svjesno, plansko i nestručno postupanje s najvažnijim hrvatskim problematikom danas.

„DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU – U siječnju 2019. rekordan broj novorođene djece u posljednjih desetak godina” (Direktno.hr., 18.03.2019.).

Naslov za poželjeti, svjesno postavljen, iako, naravno, nije točan. Nije se, naime, u siječnju 2019. godine rodilo najviše djece u desetljeću, jer ih se više rodilo i u srpnju i kolovozu 2018. i u kolovozu, rujnu i listopadu 2016. i u srpnju i listopadu 2015. i u srpnju, rujnu i listopadu 2014. i u srpnju, kolovozu, rujnu, listopadu i prosincu 2013. i u svibnju, srpnju, kolovozu, rujnu, listopadu, studenom i prosincu 2012. i u ožujku, srpnju, kolovozu, rujnu, listopadu, studenom i prosincu 2011. itd. itd.

Najviše je rođenih siječanjskih beba, uz prešutan podatak kako je upravo u tom istom siječnju 2019. godine zabilježena druga po veličini smrtnost u povijesti suvremene Hrvatske i drugi po veličini prirodni pad stanovništva. Zamislimo si samo mjesečni prirodni pad stanovništva od 2380 osoba ili gotovo dvostruko povećanje u odnosu na prosinac 2018. godinu, ili mogući nastavak obzirom na ukupnu starost hrvatske populacije i silinu iseljavanja. I umjesto prihvaćanja neumitnosti i uvjetnog utjecaja takvih trendova praktički na sve segmente hrvatskog društva, stručnoj se i ukupnoj javnosti nameće uspjeh, nezamjenjivost i nastavak započetog…

Nastavak

Programski bi to značilo nastavak rada Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije (najvažnijih resora za demografsku problematiku) s istim pristupom, istim nositeljima i bez imalo uvažavanja realnosti, objektivnih i stručnih zakonitosti koje ugrožavaju ukupno hrvatsko društvo i gospodarstvo.

Važan je samo opstanak istih, bez obzira na njihovu osrednjost i potvrđivanje njihova izbora bez obzira na razinu znanja i načine postupanja. Svaka bi promjena značila negaciju ustoličene stranačke pravednosti i negaciju diplomatske uzvišenosti…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI