Naša je sreća da dolazi smak svijeta

1
2675
screenshot

Davne 1718. Dubrovnik je Turskoj prodao Neum, da se tako ogradi od Venecije. Godine 1818. rodio se prokleti Karl Marx, koji je prokleo Hrvate i Hrvatsku. Nesretne 1918. imali smo raspad Austrougarske i formiranje zlokobne Jugoslavije. Što nam donosi slijedeća 2018. godina? Raspad Europske Unije ili možda Sudnji dan?

Eto nam izmiče i ta tragična 2017. Godina požara i ništavila na svim razinama. Gorjela je naša Dalmacija, poplave su potapale sela, uništena su najzdravija poduzeća, farmaceutski smo potrovani, i još je sustavno provedeno kulturno i duhovno poništavanje nacije, kroz otvoren labradorski rat protiv hrvatskih nacionalnih simbola. Serge Brammertz ove je godine javno potvrdio da haaško tužiteljstvo nije imalo za cilj povezati Karadžića i Mladića s Beogradom. Američki kongresnik Michael Turner zatražio je reviziju Daytonskog sporazuma. Na žalost, potraga za pravdom najčešće se preusmjeri u novi pokušaj Smaka svijeta, onako kako se dogodilo 1914. Tada je Austrougarska tražila kažnjavanje ubojica iz srpske Crne ruke. Znate, i antičko Rimsko Carstvo raspolovilo se na Balkanu.

Demografski kolaps

Loading...

Tijekom labradorske 2017. pojačali su se strvinarski udari na hrvatski pozdrav “Za dom” i njegovu braniteljsku varijantu “Za dom spremni”, čime je u određenoj mjeri potisnuto hrvatsko određenje za dom, obitelj, Domovinu i obranu, nasuprot taboru, porodici, Otadžbini i agresiji. Osporavan je i obrambeni i oslobodilački karakter Domovinskog rata, pa i sam takav naziv. Tako se dogodilo da ekonomski kolaps prati i protuhrvatsko ništavilo, pa sve to zajedno proizvodi masovno iseljavanja Hrvata iz ovakve Hrvatske. Za Jugoslavije nas je u Lijepoj našoj održao prkos, a danas taj faktor više ne igra, jer smo formalno samostalna hrvatska država. Dodajte tome namjerno uništavanje poduzeća, prebacivanje partizana i ostalih jugoslavenskih nametnika na nacionalnu grbaču, odstranjivanje branitelja (najsposobnijeg dijela populacije) što dalje od ekonomije i svih oblika društvenog života, stvaranje jeftine radne snage kroz kreiranje nezaposlenosti i besposlenosti, aboliranje četnika i kvalitetno udomljivanje svih neprijatelja Hrvata i Hrvatske, rušenje minimalne socijalne skrbi, farmaceutska reorganizacija zdravstva, suicidno otvaranje nacije prema razornim genderskim inicijativama, pad svih pozitivnih vrijednosti. Sve je to pojačalo demografski kolaps Hrvata i Hrvatske. I još je pridodan najgori kapitalizam od prodora te formacije na ovamo, uz gradnju države bez bilo kakvih mehanizama samozaštite. Banda se okolo vozi u svojim skupim terencima, prežderava, provodi, iživljava i nesmetano nastavlja svoju pljačku, a sirotinja prekopava kante za smeće. Nisu svi te sreće da mogu odseliti u Irsku ili neku drugu zemlju. Moramo se zapitati zašto je Irska najedanput kompatibilnija za Hrvate od same Hrvatske? Kakva je ova Hrvatska, tko vlada u njoj, tko dominira, tko stvara takvu klimu da je Hrvatima daleka Irska bliža po svojim društvenim i vjerskim odrednicama?

Godina privatizacijske pljačke

Ove 2017. u odlasku, Andrej Plenković i ekipa nastavili su privatizacijsku pljačku s tolikom strašću da su zaprepastili i svoje nalogodavce na Zapadu. Zločinačka protuhrvatska vrhuška najprije je kidisala na Inu kroz prodaju HEP-a, da bi se pokazalo kako je zapravo namjeravala provesti preprodaju Ine, odnosno uzimanje provizije za kupnju Ine, pa onda uzimanje provizije za novu prodaju Ine, sve uz privatizacijsku diobu HEP-a, koja je trebala evoluirati u još unosniju privatizaciju naših resursa vode, reklo bi se na principu spojenih posuda. Strani kapital već je preuzeo skoro sve naše brandove pitke vode. Kako je pljačka HEP-a složen proces, na kojemu je trebalo “raditi”, sve se raspalo. Nova igra je preuzimanje Ine od ruskog Rosnjeta, što je još jedan lopovski projekt za potrebe ubiranja provizije, jer Rusi kontroliraju MOL, koji kontrolira Inu. Plenković je hladno nasadio ruski Sberbank za milijardu eura, a ruska vruća pljuska sjest će svima nama. Umišljeni Plenković glumi Svevišnjeg, pa bi bilo zanimljivo čuti njegove izgovore na Sudnji dan. Imali smo i slučaj da “naš” Telekom u njemačkom vlasništvu kupuje crnogorski Telekom, koji je u vlasništvu tvrtke koja je opet u vlasništvu istog njemačkog Telekoma, onoga koji je vlasnik “hrvatskog”. Strani prodajni lanci “posluju uspješno s iskazanim gubitkom”. Kako su neke muljaže omanule, izgladnjela vrhuška RH okrenula se raskopavanju Agrokora, čime su privatizacijski otključani neki naši kvalitetni i zdravi brandovi. Plenković je odmah po donošenju lex Agrokora odbacio koaliciju s Mostom, i ušao u koaliciju sa “strankom” koja je nametnički uzidana u Inu i u HEP. Plenković je svojim stranačkim kolegama utješno servirao Agrokor. U svega pola godine, banda je više pokrala nego Ivica Todorić za dva desetljeća. Od raspada Jugoslavije na ovamo, uzalud upozoravam da je kod nas institut privatnog vlasništva (bez nacionalnih osigurača) tek novi oblik reokupacije zemlje, kvalitetnije i dugovječnije okupacije od svih prethodnih. Mijenjat će se režimi i formacije, dobijati i gubiti ratovi, a vlasništvo će ostati. Kao što je to potvrdila sudbina Dukata, privatizacija je put otuđenja, najpouzdaniji instrument dekroatiziranja Lijepe naše.

Pogubni II. mirovinski stup

Sve su zemlje ukinule obvezan II. mirovinski stup, sve osim Hrvatske. Evo će potrajati i u 2018. godini. Dodatnih 6 milijardi kuna iskrcat ćemo za provod kretena. Naš sustav plaća prilagođen je što većem odlijevanju naših primanja u otuđene fondove. Kakve smo sreće, obvezan II. mirovinski stup kod nas će se održati sve do Sudnjeg dana, kada će Gospodin kazniti njegove kreatore i njegove pobornike. Obvezan II. mirovinski stup formiran je 2002. godine odvajanjem četvrtine sveukupnih mirovinskih doprinosa, odnosno 5 posto iz bruto plaća, u fondove u vlasništvu banaka. Za tako proizveden manjak u temeljnom I. mirovinskom fondu, onome koji namiruje mirovine, država se skupo zaduživala kod istih banaka. Banke su u posljednjih 15 godina preuzele naših 86 milijardi kuna, vratile nekolicini umirovljenika siću, a država je zbog toga dužna oko 150 milijardi kuna više. Nacija je nepotrebno dublje gurnuta u dužničko ropstvo. Takvo “reformsko” zaduživanje države poslužilo je kao opravdanje za privatizaciju Ine. Godinu dana nakon mirovinske “reforme”, vrijednost Ine postavljena je na razini tako proizvedenog duga, a onda je ipak prepuštena Mađarima za četvrtinu tog iznosa. Da bi 2014. uslijedila nova i još opakija prilagodba mirovinskih fondova za veću izloženost tržištu dionica. Lešinarski fondovi i banke dobili su mogućnost da u krizi Agrokora zarade kroz model roll up, ali mirovinskim fondovima nije otvorena takva mogućnost, pa bi trebalo provjeriti suprotno: jeli Knighthead Capital jeftino preuzeo neke danas skoro besplatne dionice u posjedu mirovinskih fondova, koje su vraćene na nominalu kroz roll up. I, svim tim muljažama tu nije kraj. Država je umirovljenicima (I. stupa) namirivala uskraćenu četvrtinu mirovina, preračunato 27 posto. U tijeku su različiti pritisci na Vladu RH da trebamo priskočiti u pomoć obveznom II. mirovinskom stupu i nastaviti dopunjavanje mirovina za 27 posto i za one umirovljene po oba stupa, na temelju izračuna za svih 20 posto mirovinskih doprinosa iz bruto plaća. Nema zime za kraljevski život onih koji su zaposleni u svezi II. mirovinskog stupa, jer im svake godine sjeda naših novih 5,5 do 6 milijardi kuna (!) iz naših bruto plaća.

Bliži se raspad Unije

Sudnji dan je otvorena i poželjna opcija, a Smak svijeta je besmislica. Pa neće valjda Apsolut dignuti ruku na sebe. S druge strane, Apokalipsa kakvu očekujemo zasigurno će se jednog dana dogoditi. Ili će se Zemlja zalediti ili će pasti u užareno Sunce, ili će se razbiti na površini već ohlađenog “Sunca”. Ljudska vrsta može nestati u udaru nekog meteora, u većim klimatskim promjenama, ili u nekoj nuklearnoj ili sličnoj katastrofi. Tek da se zna: Hrvati će nestati prije nego što izumre ljudska vrsta. Smak Hrvata već je u svome punom pogonu. U svakom slučaju, bedasto je prognozirati Smak svijeta, a posebno Sudnji dan, koji može uslijediti i stotinu godina nakon “obnove” kaosa. Ako promašite godinu, svi vas ismijavaju, a ako trefite, nemate kome reći da ste bili u pravu. Mogu komotno tvrditi da slijedeće godine neće nastupiti Konačno rješenje, jer ako se dogodi, nitko me neće moći prozvati za lošu prognozu. Osim samog Strašnog suca. A opet, za mene osobno je kraj svijeta ovakva Hrvatska, gora od obje Jugoslavije. Kada danas ponovno pogledamo neki futuristički film star dvadesetak godina, iznenadi nas pogrešna prognoza za 2018. godinu, na razini “Terminatora” ili “Matrixa”. Planet je u ruševinama, a roboti progone posljednje pripadnike ljudske vrste. Riskantno je predvidjeti raspad Europske Unije za slijedeću 2018. godinu, ali se bojim da britanski kalendar ukazuje na nešto takvo. Britanci napuštaju Uniju zato što znaju godinu njenog krvavog raspada. Napuštaju Uniju prvi, još dok je vrijeme za to, prije nego što krene novi opći rat protiv aktualne Osovine. Prije stotinu godina nismo znali na vrijeme napustiti tadašnju europsku uniju, i to smo skupo platili. Isto se ponovilo 1944. Da bi se u ovome mileniju naprosto otimali za pozicije i radna mjesta europskih konjušara. Od Tita na ovamo, nije se promijenilo skoro ništa. Vlast su komunjare, udbaši i ostali lopovi, a hrvatska sirotinja ponovno odlazi u njemačke kontejnere. Mussoliniju smo se pridružili dvije godine prije njegovog pada, a Hitleru četiri godine prije njegovog poraza. Isteklo je vrijeme našem pridruživanju modernoj Osovini, samo je pitanje konačnog rješenja. Kada su adventisti promašili datum Isusovog povratka na zemlju, jehovci su mudro najavili njegov povratak na duhovnoj razini, ali su trefili krivu godinu. Te 1914. počeo je Veliki rat, pa to nitko nije mogao prodati kao početak Isusovog Kraljevstva mira. Nesretnici su sami sebi priredili Sudnji dan. Unija je već ruševina, jer se raspala na duhovnoj razini. U Uniji i izvan Unije, Isusa i kršćanstvo dnevno razapinju. Ta lažna zajednica ravnopravnih članica početno se pojavila kao novi oblik europskog imperijalizma, u kojemu su velike europske sile štitile svoje interese, a onda je ista asocijacija predatorski otvorena zemljama poput Poljske i Hrvatske, kao oblik ekonomski najučinkovitije i najisplativije okupacije, o trošku zemlje žrtve. Kod nas na konto Unije živi sva sila nametnika, da bi nam Bruxelles sjeo za vrat, kao nekada Beč, Pešta i Beograd. Budite posve sigurni da su Britanci već programirali novu smrtonosnu uniju za Hrvate i Hrvatsku, ili barem za ono što od Hrvatske ostane.

===================================================

Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

EKSKLUZIVNO IZ VREMENSKE PETLJE

Stipe Mesić na Posljednjem sudu

Sve što zaradim šaljem u Vatikan. Kupujem mjesto u publici na Posljednjem sudu. Prijavio sam se i za ugodnu dužnost izvršitelja presude. Bit će jako zanimljivo. Već guštam kako Plenkovića i ekipu odvodim u Pakao, a njima nije jasno da su to zaslužili. Formirali su za sebe Raj na Zemlji, pa im revizija Strašnog suca neće pasati. U predviđanjima Sudnjeg dana često se pojavljuju godine 2020. i 2021. Mene bi veselilo da se Sudnji dan dogodi već slijedeće 2018. Nekako smo navikli da se na religijskoj razini Život grana na Raj i Pakao. Što je s Ništavilom, potpunim nestankom? I, što je gore, lošije? Odlazak u pakao ili potpuno nestajanje? Da ničega nema nakon smrti moguća je opcija za sve nas. Mišljenja sam da svakog političara za svaki slučaj trebamo zaliti s kiselinom. Primjerice, nakon Kraja svijeta pozovu Stipu Mesića na Posljednji sud, a ono ga donesu u staklenki u obliku toaletne školjke, u njegovom prirodnom obliku. Fuj! Eto, iz vremenske petlje osvanuo je zanimljiv transkript Posljednjeg suda, koji sluti da bi se moja najskrivenija nadanja mogla ostvariti. Optuženik je bio upravo Stipe Mesić. Da, to vam je to poravnanje na dulji rok. Mesić je već pravomoćno i nepovratno osuđen na hrvatskom Etičkom sudištu, koje je neka vrsta hrvatskog Posljednjeg suda na Zemlji. Vjerovali ili ne, jedini Stipan kojeg smo trebali kamenovati, tražio je bezobrazno da se sam Stvoritelj glede njega očituje. “Znate, gospodine Sudac, vi ste se sigurno zabunili. Ja sam svjedok optužbe, a ne optuženik”. Strašni posljednji sudac bio je preneražen. “Nije ti ovo haški Tribunal, budalo glupa! Ovo je Posljednji sud! Tvoje kameleonske igre kod mene ne prolaze! Vratio sam te u tvoje prirodno stanje i nema natrag!” – grmio je Svevišnji. Strašni sudac prebirao je nekakav fascikl s rednim brojem 144831. “Ovo je krivotvorina” – izjavio je Onaj koji sve zna. “Koliko pamtim, poticao si lov na potpisnike Deklaracije, pokrao si hrvatske iseljenike u Australiji, smijenio si Stjepana Kljuića u BiH, umirovio si generale koje je trebalo strijeljati, dilao si transkripte svog prethodnika, i još si odlikovao Slovenca koji ti je dao novce za vilu kao naknadu za veleizdaju. Posljednji predsjednik Jugoslavije i zamalo posljednji predsjednik Hrvatske, do nedavno favorit u izbornoj utrci za predsjednika još jedne slične države, predsjednika Pakla, bio je preneražen tom neočekivanom optužnicom, koja je sličila na onu Etičkog sudišta. U životu je napravio brojne psine i svaki se put uvjerio da pravda i Bog ne postoje. “Imam li pravo na obranu? Mogu li biti svjedok pokajnik?” – doprlo je pitanje iz kaljuže. “Jok! Osuđujem te na potpuno nestajanje!” – odlučio je Sudac. Kao izvršitelj presude povukao sam vodu.

  • Ivan Hodak

    Tekst je fantastičan i zaista oslikava svu bijedu i stanje u Hrvatskoj. Bravo!!!!!!!!!!!!!!!