Nakon srebra iz Moskve i masovnog veselja, smrću Olivera nastupila je masovna tuga. Napisao sam na fejsu “pjevač, pjesnik i Hrvat“. Imali uopće potrebe objašnjavati lijevim gnjidama koliko je velik bio pjevač, pjesnik i Hrvat… oni to itekako znaju. Tko je od Tomislava Klauškog pa do Ante Tomića spomenuo njegovo obećanje da nikada neće pjevati agresoru? No, nije ni trebao. Mi ga pamtimo i po toj patriotskoj gesti. Njima je očekivani odlazak dobro došao kako bi se još jednom obračunali s Thompsonom. Novinarska gnjida je 28 godina nakon što je Jugoslavija završila u povijesnom dnu kanalizacije poslala Associated Pressu izvješće o ispraćaju “estradne zvijezde bivše Jugoslavije“. U prošloj kolumni objavio sam imena i prezimena “saradnika“ zapadnih agencija i “uglednih“ listova. Tko je to pročitao njemu je jasan moralni i svjetonazorski profila dopisnika A.P-a.
Ali još uvijek mnogima nije jasan mutni lik Tomislava Klauškog. On kao piše za 24 sata odnosno 24 časa. Neki možda imaju dojam kako je naš Tomislav samo jedan u plejadi lijeve medijske falange. Pogrešno! Tomica je specijalac koji već 30 godina koliko živi u Hrvatskoj odrađuje specijalne zadatke. Treba li malo razvodniti “desničarsku“ euforiju nakon neočekivanog trijumfa Dalića i igrača u Moskvi, tu je specijalac Tomica. Svoj raskošni antitalenat kolumniste i nestanak jugoslavenske sinteze pretvorio ga je u tvrdog borca protiv hrvatskog nacionalizma. Zna on da bez nacionalizma iz 1991.g, današnje države ne bi bilo. Tim više… Kaže naš bivši Titov pionir: “Sam ton Dalićevih izjava, isključivih i konfliktnih, kojima je branio kontraverznog pjevača na tragu su Thompsonovog opusa”. Zašto je MPT kontraverzan zna samo progresivac i jugonostalgičar iz 24 sata. Njegov bazični cilj je uvijek isti: “Bez Olivera je teško mogla proći i najmanja fešta. Thompson je uspio pokvariti najveću feštu zadnjih dvadeset godina“.
Tu je Klauški prvi puta u pravu. MPT je stvarno uspio pokvariti veselje likovima iz mračne jugo-prošlosti i svojim pjesmama te svojim čvrstim i hrvatskim nabojem. Thompson u autobusu !!? Koja panika i bijes Klauškog, Denisa Latina, a mrak je pao na oči i seljaku Beljaku, ljevičarskim novinarima Anti Tomiću, Jurici Pavičiću, Pofuku, Borisu Vlašiću, Vedrani Rudan, Anki partizanki kao i Oliveru Frljiću, Žonji, Radi, Teršelički, Dolenčiću…njima je fešta pokvarena. A manjina nas od oko 95% veselit će se još godinama. Kao i što ćemo se uvijek sjećati Olivera, krhkog i pomalo tužnog i melankoličnog, ali kao čelik čvrstog u odluci da agresorima nikada više neće pjevati. Nije u šoldima sve… Psi laju, a Hrvatska karavana prolazi….
Abraham Lincoln je jednom rekao: “Bolje je šutjeti i biti smatran budalom nego progovoriti i odstraniti svaku sumnju.“
Prošao je još jedan dan “prve ustaničke puške“, dan 27. srpanja A.D. 2018.g. Skupile se delije i već poznati sinopsis. Narod skočio na noge junačke… neke je narod pobio, neke priklao, neke nisu uspjeli ”pofatati”, a drugi su završili na ražnju.. sve zajedno otužno i ofucano. To je moguće samo u Hrvatskoj i nigdje drugdje na svijetu. No bilo je i zanimljivih govora i tvrdnji na koje se nitko nije ni osvrnuo. Da li zbog najobičnijeg srama ili debilnih tvrdnji ili smo svi zajedno jednostavno oguglali. Jedini komentar napisala je naša najbolja kolumnistica Tanja Torbarina. Evo što je ona “snimila“: “Al’ treba pažljivo slušati Pupovca. Veli: Titovi partizani otvorili su prostor za socijaliste i za liberale i za konzervativce“. Politika i demagogija su nerazdvojni kroz povijest. Nešto k’o sijamski blizanci. Ali računati u tolikoj mjeri na gubitak kolektivne memorije u Lijepoj našoj je čisto političko slijepilo. Odmah nakon legendarnog ulaska partizana 8. svibnja 1945.g. “otvoren“ je prostor za razno razne stranke pod samo jednim uvjetom da se zovu Komunistička partija Jugoslavije. Tko je mislio drugačije bila su mu otvorena vrata Lepoglave, Stare Gradiške, Jasenovca, Savske ceste… Nedavno je neki “ognjištar“ na fejsu objavio otužnu crno bijelu sliku Jelačićevog trga 8. maja 1945.g. Kolona “oslobodioca“ koja je prolazila Trgom pješke i na konjima, a nigdje nikoga. Ni jednog jedinog čovjeka da ih oduševljeno dočeka. Slika stvarno govori više nego tisuću riječi. Nije tamo bilo ni budućih socijalista, ni liberala, ni konzervativaca. Preci Sneške Banović, Rade, Anke partizanke, Beljaka, Denisa Latina…čak se ni “aktivni simpatizer“ Fric Krleža nije usudio izaći na “svečani“ doček. Ni Krleža nije primijetio da su se u stanove, koje su ustaše oteli Židovima, uselili partizanski socijalisti, liberali i konzervativci. Naravno, u njima su ostali sve do danas. Tanja tjera mak na konac pa piše: “Dobro je pročeprkati i čije su bile tvornice koje su dobile imena narodnih heroja. Jel’ socijalizam sve napravio ili oteo? Čudno je ljudsko pamćenje. Mnogi misle da je u Jugoslaviji napravljena pulska Arena i Dioklecijanova palača….“
Još gori od Tanje je Borislav Ristić u Večernjaku. Desničarski cinično komentira državu koja “Ima više birača nego punoljetnih građana, više osiguranika u zdravstvenom sustavu nego stanovnika“, a vlast se bavi provjerom potpisa građana koji žele referendum. “Što više šalje poruku kako je 400 tisuća “navodnih“ potpisa ništa u usporedbi s tri i pol milijuna onih koji nisu potpisali“. I na kraju zlobni Ristić nas želi podijeliti kad kaže: “A svi vi koji ste svoj potpis stavili na referendumski obrazac, znajte, premijer vam najavljuje provjeru svakog potpisa, pa se nemojte iznenaditi ako vam ovih dana policija zakuca na vrata“. Podsjeća sve skupa na događaje tijekom izbora 1945.g. O tome pak piše Piše Torbarina kako su postojale drvene kutije i gumene kuglice. Ako je “narodni neprijatelj“ bacio kuglicu u krivu kutiju one bi poskakivale i lijepo se čulo k’o je neprijatelj. Ali tada Titovi “liberali, socijalisti i konzervativci“ nisu onih dana čekali da im milicija pokuca na vrata. “Zakucali bi ih NBA oznaši već na biračkim mjestima.
U nedjelju 5. kolovoza slavimo, po Denisu Latinu, “dan domovinske pljačke i paleža“. Čak je i Predsjednica RH pred izraelskim gostom izjavila kako je Oluja bila legitimna i čista, ali da su se nakon nje mjestimično dešavali zločini. Mislim da predsjednici država imaju svoje savjetnike koje jako cijene i u pravilu ne slušaju. Meritum je Haag i njegove presude našim generalima. Činjenica je kako je samo tijekom Oluje bilo ubijeno samo 44 osoba i to tijekom ratnih operacija! Više ih danas gine u šumskim požarima. Jedan Kanadski časnik, neki Lewis MacKenzie, obrađen od HHO, Puhovskog i ekipe izjavio je kako su Hrvati tijekom Oluje likvidirali oko 30.000 Srba.
No, Haški se sud zadržao na samo onih 44 ubijena odbivši opservacije naših ljevičara kao suprotne utvrđenim činjenicama tijekom postupka. Tako mali broj žrtava tijekom najznačajnije hrvatske vojne operacije u povijesti objasnio je nitko drugi nego Slobodan Milošević na sjednici Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije, 14. kolovoza 1995.g.: “Molim vas, šest tisuća Hrvata branilo je Vukovar pola godine (Sloba se malo zanio, 1.500 Hrvata je branilo Vukovar tri mjeseca), napadala je cijela Prva armija, avijacija, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu obranili Knin, kojemu se može prići samo iz tri pravca; nisu ga mogli braniti ni 12 sati…Tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine istog dana, čak bez ostvarenog kontakta s hrvatskom vojskom…takva je odluka, kad su imali sve uvjete za obranu izazvala egzodus. Sada to treba biti razlogom da Jugoslavija jurne tamo braniti te teritorije, s kojih su oni utekli kao zečevi“. Evo odgovora zašto je u Oluji poginulo tako malo okupatora. Jer su se okupatori preko noći pretvorili u zečeve! 10. siječnja 2014.g. ovu izjavu Slobe komentirao je u 7 Dnevno akademik Josip Pečarić: “Drugim riječima, Milošević doista govori o nečemu stravičnom: HV je u Oluji od Srba napravila zečeve. Zar je ikada i igdje u povijesti napravljen veći i gori genocid od toga? Napraviti od ljudi zečeve! Strašno, zar ne? A kako je tek našim srpskim slugama. Od srpskih slugu odjednom postaše sluge zečevima… Možda je i dobro što se dr. Tuđman nije vodio biblijskim načelom “Oko za oko…“
Mahatma Gandhi je lijepo rekao: “Oko za oko i na kraju će cijeli svijet ostati slijep.“
Po tko zna koji put oduševila me Francuska. Još od mitske revolucije 1789.g. i pada Bastille kad su hrabri ustanici osvojili zloglasni zatvor i oslobodili zatočeni narod… pa sve do Marseljeze i predivnih stihova.. ”na oružje građani”, ”Formirajte svoje bataljone”, ”Koračajmo”, ”Neka nečista krv natopi naše brazde!” Kad pročitaš ove predivne stihove Claude Josepha onda je svakom progresivnom Hrvatu jasno da treba što prije zabraniti i Thompsona i njegovu huškačku “Lijepa li si…“
Da ne zaboravim predivnu epopeju o Bastilli. Kad su se ludo hrabri revolucionari, njih oko osam tisuća, probili u nebranjenu tvrđavu i od zatočenog i zvjerski mučenog naroda tamo zatekli samo sedmoricu “napaćenih“ koji su tog trena ušli u povijest, a da toga nisu ni bili svjesni. Četvorica su bili krivotvoritelji novca, dvojica mentalno poremećenih ubojica, a jedan je bio kontrarevolucionarno raspoloženi grof koji je bio zatvoren zbog pedofilije. Nigdje ni jednog političkog zatvorenika tipa Moša Pijade, Josipa Broza ili Mike Špiljka. Kada nisu pronašli “napaćeni i mučeni“ narod revolucionari su se hrabro obračunali s upraviteljem Bastille markizom de Launaya odrezavši mu glavu te ušli u hrvatsku povijest koja sa zavišću gleda na slavne dane 14. srpnja 1789.g. koji je danas opjevani državni praznik u Francuskoj.
Ovih dana vlada francuskog predsjednika Emmanuela Macrona donijela je nove revolucionarne zakone koji su ozarili lica naših frankofila. Da bi se zaštitio tzv. slabiji spol predložena je kazna od 750 eurića za one francuske ognjištare koji žvižde na ulici kad prođe žena s, recimo, minicom do guze. E, sad ti zviždi i dalje… ako ne želiš među blokirane. Drugi zakon, da nije malo prekasno, razveselio bi onog grofa kontrarevolucionara iz Bastille koji je ležao zbog pedofilije. Naime, po novom zakonu u liberalno-demokratskoj Francuskoj seks s djetetom je legalan ako je dijete – pristalo na seks. A siguran sam da će pedofili pronaći najmanje desetak načina da to djeca potvrde. Od novca, čokoladica, romobila itd. Antifašistička i liberalna Francuska ili njena parodija? Francuska koja je od 1940.g. do 1944.g. imala Višijsku vladu na čelu s maršalom Philippe Petainom koji je četiri godine lijepo surađivao s Hitlerom. Naravno kad su saveznici ušli u Pariz, starom maršalu je odzvonilo i odmah je osuđen na smrt. Kad si četiri godine Hitlerov kvisling onda je ta kazna i primjerena. Osim ako te Charles de Gaulle ne pomiluje. Što se i dogodilo. Usporedite naše hrvatske “kvislinge“ i njihove sudbine. Koliko smo mi u to povijesno vrijeme bili ispred Francuske. A sad osim što su uz “poguranac“ suca iz Argentine postali svjetski nogometni prvaci, oni su novo svjetlo i nova nada za naše podofilčine. Što se tiče onih zatucanih ognjištara koji zvižde za minicama njih treba upozoriti da prije nego puste izdajnički zvižduk provjere dvije stvari: Prvo, imaju li lovu, a drugo tko se nalazi u minici do guze. Ako su noge dlakave i broj stopala 43-45, neka se suzdrže. Gospodo i drugovi, nije ovo Pariz… Molim malo više poštovanja prema francuskoj revoluciji, preteči Oktobarske svima nama drage i humane, kao i antifašističke borbe za slobodu u Etat Francais u Vichyu.
Albert Camus je napisao: “Čovjek je uvijek slobodan na nečiji tuđi račun“.
Dana 11.kolovoza u pulskoj Areni očekuje se spektakl. Desničarski krkani odmah bi pomislili na Thompsona. E’ nećeš razbojniče! Ne trpi Miletić ustaštvo. ”Lijepa li si”… malo sutra. Samo zdrava narodna poezija. Na primjer: “Kreće armija, najjača na svetu, kreće armija u osvetu i jednom zauvek armija srpska, i jednom zauvek sve će da vas smrska!“ Ti prekrasni Bajagini stihovi, kao nekim svemirskim GPS, doveli su ga u Arenu. Dok se Thompson oko rijeke Čikole bavio Slobinim zečevima, Bajaga je stvarao poeziju budućnosti.
Samo da prođe taj dan “žalosti“. U herojskoj Rijeci, pred sjećanje na Oluju, izvješen je hrvatski barjak na zgradi HNK na pola koplja. Jesmo li mi još uvijek država Hrvatska? Hrvati ili… jedini smo narod na svijetu koji od 679. godine ima ugovor o nastanku svoje države. O tome piše Konstantin VII Porfirogenet u zapisu “O upravljanju carstvom (De administrando imerio). Hrvatsku povijest, bojim se, znaju stranci više nego mi. Treba pročitati knjigu ruskog povjesničara Aleksandar V. Majorova. U toj knjizi nema ništa o našoj “ljubavi“ prema Titu. I zato nam je potrebna vojna parada u Kninu. Da se zečevi podsjete…
Jean-Paul Sartre je rekao: “U zlo se vjeruje tek naknadno”.