Novci ‘njima, a nama parole i direktive…

0
1189
screenshot

Prevlast financijaša označava kraj neke civilizacije. Prema Oswaldu Spengleru, kada su se duž Via Apia pojavile skulpture financijskih veličina Rima, bio je to početak raspada imperija. Današnje Rimsko Carstvo iliti EU je zapravo zamka za jegulje. One unutra žele van, a one vani ulaze unutra. U ovo božićno i postbožićno vrijeme mnogi prezaduženi Hrvati ponavljaju molitvu “Oprosti nam dugove naše!” Unatrag 20 godina, kada recesija postaje kronična, takozvani “liquidity trap” prevladava se kroz QE – quantitative easing – kvantitativno popuštanje, koje se krivo interpretiralo kao štampanje novca. Suština je u tome da u uvjetima deflacije ili stagnacije centralna banka od poslovnih banaka otkupljuje državne obveznice i slične zadužnice, i tako u istima kreira elektronički novac, u velikim količinama. To snižava cijenu novca, međubankarsku proviziju i kamatnu stopu, ali ne garantira veće investicije i rast ekonomije. Cilj je pridržavanje inflacije na prihvatljivoj razini – do 2% i ne puno ispod 2%. Svako kvantitativno popuštanje završi kao kvantitativno olakšavanje snažnih sila nad slabijim državama. Svijet može spasiti samo neki vremenski putnik, kojega trebamo vratiti na kraj 2. milenija, da u Japanu spriječi prvo kvantitativno popuštanje.

32. Palestina

Loading...

U Pustinji Essena iscrpljeni Ivan Inicijator počeo je halucinirati. Dvadesetak koraka od njega pala je nekakva nebeska kućica. Iz nje je izašao tamnoputi mladić u donjem vešu. “Koja je godina?” – pitao je neobični posjetilac. Zaprepašteni Ivan pomislio je da mu Stvoritelj konačno šalje svog Glasnika. “Tko si ti? Koliko godina imaš? Iz kojeg si plemena? Čime se baviš? Što prodaješ?” – uzvratio je prorok pustinje i Sudnjeg dana. “Zovem se Isa, rodio sam se prije 32 godine, podrijetlom sam Sirijac, po zanimanju sam financijski stručnjak, mogu vam pokazati svoj CV, poslan sam da provedem kvantitativno stezanje.” – odgovorio je neobični pečalbar. “Eto, neka ovo bude godina 32.” – konstatirao je Učitelj Pravednosti. Došljak je postao svjestan pogreške u vremeplovu, koji je promašio za dva milenija. “Nije dobro. Tebe će Ivane uskoro skratiti za glavu, a mane će razapeti vaši današnji lihvari.” U ono vrijeme, Isus je najprije pokrenuo kvantitativno stezanje: daj caru carevo, kralju kraljevo. Dok se toga držao, slobodno je širio svoj opaki ekonomski kvazi jezik. U Palestini i na cijelom Mediteranu zavladali su besparica, nezaposlenost i glad. Sam Isus, zajedno s drugim izgladnjelim mladićima Galileje, spustio se do ribara u Kafarnaumu. Razočaran u kvantitativno stezanje, počeo je propovijedati kvantitativno popuštanje – preuzmi tuđe grijehe i otpusti svoja potraživanja. Židovska centralna banka u Jeruzalemu nije to mogla dopustiti, pa je prvi monetarni ekonomist razapet na Golgoti, izvan gradskih zidina, izvan ekonomskog života. Zadužnice su preslagivale ovaj svijet još od prvih sumerskih polisa. Uvjereni smo da je Aleksandar stvorio svoj imperij u bitkama, a zapravo je partizanski upao u Babilon, i tamo preuzeo obveznice svih država tog vremena. Crkva je trgovala dugovima i grijesima, zlatnici su se slijevali u vatikansku centralnu banku, investicije su se svele na gradnju katedrala za milodare, padali su kupovna moć i potrošnja, pa je feudalna recesija otvorila prostor kapitalu, kao novom bitku i novom apsolutu. Fućkalo se Lutheru za trgovinu dugovima – europski sjever objavio je moratorij na svoje dugove i formirao svoje zasebne centralne banke. Lenjinov bliski drug Nikola Bjerdjajev vidio je komunizam kao neispunjeni dug kristjanstva prema čovječanstvu. Na žalost svih nas, komunistički reset završio je neslavno, nimalo kristjanski, a Hrvati su se dva milenija nakon Isusa probudili u prvobitnoj zajednici i dužničkom ropstvu.

2000. Japan

Nakon azijske ekonomske krize 1997. Japan je ušao u recesiju, pa je 2000. centralna BOJ – Bank of Japan za potrebe zaustavljanja deflacije pokrenula QE. Osim državnih obveznica, BOJ je preuzimala privatne dugove i dionice. Japanski QE restartan je 2012. Sveukupno, obje kampanje doživjele su fijasko – između 1995. i 2007. japanska je ekonomija pala s 5.33 trilijuna na 4.36 trilijuna dolara u nominalnim monetarnim vrijednosnicama. Nije to bila ekonomska politika, nego više vjera u dobre duše, šintoizam. Religija iliti financijska stabilnost i život iliti ekspanzivna monetarna politika najčešće su dva suprotna i neprijateljska procesa. Ako centralna banka štampa novac, dolazi do prekomjerne inflacije. Oprezna ekspanzivna monetarna politika, ako takvo nešto postoji, ostaje u okvirima povećavanja ili snižavanja međubankarske i slične tržišne provizije. Kvantitativno popuštanje je poput kiše na krovnoj izolaciji koja nije prošla test vremena. Imamo apsurd, konflikt, i budalaštinu smanjivanja cijene novca u uvjetima deflacije i niskih ili negativnih kamatnih stopa. U Japanu, SAD-u, Britaniji i Uniji bankari i investitori zajahali su svaki svoju nacionalnu plimu elektroničkog novca, sveukupno 12 milijuna milijuna (12 trilijuna), izraženo u dolarima. Taj šovinistički i krivotvoriteljski instrument neke velike sile u financijama i ekonomiji “slobodnog” tržišta prati široka kampanja protiv bilo kakvog nacionalizma slabijih ekonomija i slabijih nacija – tako se negativni učinci kvantitativnog popuštanja u snažnoj ekonomiji kompenziraju kroz pljačku ekonomija na izdisaju. Metodologija QE ideološki se rodila u glavama koje su uključivale rat i vojno preotimanje tuđih resursa. Japan je dragovoljno postao laboratorij za monetarnu politiku koja može pomoći samo SAD-u.

2008. USA

Kada je američki Fed pokrenuo QE, povećao je ponudu novca za 4 trilijuna dolara (4 x milijun x milijun dolara). Za toliko je porasla pasiva Fed-a, ali su “excess reserves” porasle samo za 2,7 trilijuna dolara. U nekoliko faza QE američki je Fed povećao svoju imovinu s 1 trilijuna dolara iz 2007. na više od 4 trilijuna dolara. SAD je zapravo dodao još jedan deblji fasadni sloj. Fed je kroz QE odstranio toksičnu imovinu u bilancama domaćih poslovnih banaka, što se može gledati kao amnestija bankarskih grijeha u krizi hipotekarnih kredita. Fed je državne obveznice na domaćem tržištu pretvorio u elektronički novac. Američka ekonomija izašla je iz krize i počela ubrzavati. Kako ispuhati balon pri Fed-u? SAD je dominantna svjetska sila, pa pronalazi pokriće u svjetskim resursima, često i kroz lokalne ratove. A ti ratovi jako su skupi, pa State Department za svoje ciljeve pokreće NATO, čime prevaljuje troškove rata na članice te vojne asocijacije. SAD je u sjeni ratova u Iraku i Siriji dobio poklon od Saudijske Arabije – 100 milijardi eura za oružje i vojnu opremu. Kao što to povremeno učine, Ameri su uz ogromne količine elektroničkog novca povukli iz svijeta jeftini dolar. Prošle je godine pokrenut suprotan proces QT – kvantitaivno stezanje, koji povećava kamate, podiže tečaj dolara, pa slijedi izvoz skupog dolara i još jedan krug prelijevanja svjetskog dohotka u SAD. Sve u svemu, životna praksa nije potvrdila QE izvan SAD-a, a kako će skončati američki QT, ostaje nam za vidjeti. SNB – Swiss National Bank je nakon financijske krize 2008. pokrenula QE, a švicarski elektronički novac posijao je nered po svijetu, pa i u Hrvatskoj, gdje smo proživjeli dramu slučaja Franak. BOE – Bank of England pokrenula je 2016. QE za pomoć sustavima koje je ugrozio Brexit. Plan je bio da BOE preuzme državne obveznice i korporacijske dugove na domaćem tržištu. Britanski ekonomisti dvoje oko toga koliko bi stanje bilo bolje da QE nije pokrenut.

2015. EU

EU je cirkus kakav je teško bilo zamisliti, a postao je naša ružna stvarnost. Zasebna monetarna unija, Britanija u odlasku, dominacija Njemačke i Francuske, prezadužene slabije nacije, imigrantska kriza. U Uniji pulziranje QE – QT nije moguće. QE ECB-a pokrenut je s kupnjom 60 milijardi euro-denominiranih obveznica, što je naraslo na 80 milijardi eura mjesečno. Objavljena je laž o prekidu kampanje u rujnu prošle godine. Uglavnom zato da se isti postupak ne prelije na slabije članice Eurozone, kao i na slabije članice Unije izvan Eurozone. ECB je preuzimao obveznice i loše portfelje neke njemačke, francuske ili talijanske banke, ali nije u stanju razgraditi smeće u ostatku Unije. Članicama Unije zakinutim glede kvantitativnog popuštanja ECB-a, Europska komisija nudi financijsku edukaciju, odnosno dvije internetske adrese u stalnoj mijeni: strategija komunikacije i nove smjernice monetarne politike. Eurozona se postupno integrira, a Unija se raspada. Da bi se cijela Unija mogla ponašati poput jedinstvene i autonomne države, da bi klackalica QE / QT bila moguća, EU se mora transformirati u federaciju poput jugoslavenske, s potpunim preklapanjem Unije i Eurozone, kako je to tražio Jürgen Habermas, a to smo sranje već prošli. Kada je ECB počela kreditirati najrazvijenije zemlje Eurozone (kojeg li besmisla!), time je prekršila član 123 Lisabonskog ugovora. Njemačka četiri godine pliva u novcu kvantitativnog popuštanja ECB-a, a ekonomija Njemačke usporava. Prema prospektu Unije, ECB kupuje obveznice od banaka i tako se stvara novac u bankovnom sustavu. Kamatne stope padaju i krediti pojeftinjuju, rastu potrošnja, ulaganja, ekonomija, i zaposlenost. ECB svoj QE opravdava s kontrolom inflacije: blizu 2%, ali ispod 2%. U Grčkoj se dogodila deflacija, ali Grčka nije uključena u kvantitativno popuštanje ECB-a. Što se dogodilo?

Pulziranje QE – QT

Dominacija dolara kao svjetske valute omogućavala je SAD-u da jednostavnim monetarnim mjerama preuzima dobit svjetske ekonomije. Ameri su izvozili skupi dolar, pojačavali njegovu ponudu u svijetu, pa kada bi zbog te sve veće ponude došlo do pada tečaja dolara, jednostavno su jeftini dolar povlačili i ponavljali nove valove monetarne plime i oseke. Fed je i prije krize pokušao održati ekspanzivnu ekonomsku politiku kroz povećavanje elektroničkog novca na domaćem tržištu, ali se poslovne banke nisu okrenule investicijama, nego lagodnim hipotekarnim kreditima, što je zamalo slomilo cjelokupnu svjetsku ekonomiju. Pulziranju tečaja dolara pridodano je pulziranje QE – QT, od kvantitativnog popuštanja prema kvantitativnom stezanju (tightening), i tako u krug. “Brine nas puno toga, stigli su trgovački ratovi i naftne sankcije, ali nismo zabrinuti zbog kvantitativnog stezanja” – izjavio je Ethan Harris, glavni ekonomist Bank of America. SAD je kroz QE eliminirao loše portfelje u svojim poslovnim bankama. Aktiva američkih poslovnih banaka postala je preko noći zdrava, pa je snažna američka ekonomija postala još jača, da bi u QE ECB-a izostalo ozdravljenje slabijih članica Unije, pa i slabijih članica Eurozone. Fed povuče državne obveznice i loše portfelje iz neke svoje poslovne banke, i onda odgovarajuću količinu državnih obveznica prodaje na svjetskom tržištu. Još dok se BOJ i ECB guše u QE, Ameri su pokrenuli QT i rast kamata. Fed mjesečno plasira obveznice na razini 50 milijardi dolara, što povlači novac izvan financijskog života – to ga poskupljuje, kamate rastu. Istovremeno USDT – Department of the Treasury pronalazi nove kupce za američke zadužnice. Imamo pulziranje QE – QT u milijunima milijuna dolara, i to svijet gura prema dnu u takvim vrijednosnim pomacima. Ako centralna banka preuzima veću količinu hipotekarnih i sličnih obligacija, onda ulazi u problem likvidnosti, pa je britanski ekonomist Willem Buiter kvantitativno popuštanje vezao uz kvalitativno popuštanje.

Financijske vukojebine RH i HNB

Profesor Ivan Lovrinović nazvao je HNB gigantskom mjenjačnicom. Treba li nekoga začuditi da je u financijskoj vukojebini RH / HNB guverner centralne banke tamo neki Vujčić. Ministar razoružanih branitelja je Medved. Takva prezimena ukazuje na monetarni sustav i državu u kojima vlada snažna novčana jedinica 1 janje, ali je stanje daleko lošije. U Eurozonu smo morali ući s početkom QE ECB-a i na krilima tog kvantitativnog popuštanja, a svako kasnije uvođenje eura je promašeno, nepotrebno, kompliciranje mogućeg Croexita. Vujčiću i njegovim najbližim suradnicima u HNB-u dovoljna je financijska i svaka druga autonomija u odnosu na domaće institucije, dok ih samostalnost u odnosu na svijet nimalo ne zanima. Pristajanje uz strane interese čini ih nedodirljivima. Ako treba, deklarirat će se kao antife, pa ih vi onda pokušajte smijeniti. Ako pokušamo provesti najjednostavniji QE u RH, od koga će HNB preuzeti državne obveznice RH na domaćem tržištu? Domaće banke prodane su stranim bankama. Gdje su obveznice naše države na domaćem tržištu? U fondovima mirovinskog Drugog stupa, odnosno u osiguravajućim društvima četiri “naše” najveće banke. Dekonstrukcija Drugog mirovinskog stupa kao privatnog i obveznog sve više se pokazuje kao jedini put za izlazak iz krize. HNB ne može pokrenuti kvantitativno popuštanje, nego smo stalno unutar kvantitativnog stezanja. Mi smo zakon – inflaciju iznad 2% prikazujemo kao ekonomski rast.