Obrazovni problem koji se ne spominje

0
952

Pored jasno uočljivog intenzivnog pada rodnosti i prevladavajuće rodnosti u dobi majki između 25 i 34 godine starosti (ukupno gotovo 2/3 rađanja ili točnije 64, 36 %), jedini porast apsolutne rodnosti je u dobi 35-39 i 40-44 godina starosti majki. Pomak prema većim starosnim dobnim skupinama potvrđuje povećanje rodnosti kod obrazovanije populacije, međutim apsolutni je broj rađanja u odnosu na ukupno mali

Politička bitka koja se planski i svjesno vodi po ideologijskoj osnovi u Hrvatskoj oko obrazovanja potpuno zanemaruje strukture i projekcije obrazovnog sastava stanovništva. Nevjerojatnu spoznaju kako mi možemo iseljavanjem do 2031. godine ostati bez gotovo 580 000 osoba srednje školskog obrazovanja ili bez čak 150 do 200 000 djece školske dobi! Veliki stručnjaci obrazovne reforme o tome niti glasa, a resorna ministarstva niti spomena. Zbog izdrživosti vladanja u kojem će gospodarski i financijski sustav riješiti sve. Kao i do sada. Zato i nestajemo.

Prirodno kretanje obrazovnog sastava stanovništva

Demografska nas povijest uči kako je obnova ukupnog stanovništva Hrvatske prvenstveno ovisila o ruralnoj i manje obrazovanoj populaciji, no danas tome više nije tako jer su ruralni egzodus, starenje populacije na selu i iseljavanje izvan Hrvatske učinili svoje i izvan gradsko stanovništvo uveli u intenzivni prirodni pad i izumiranje stanovništva. Ruralna područja nisu više biodinamički postojana pa niti ne mogu osiguravati potrebnu reprodukciju stanovništva, a jasno je i podizanje obrazovne razine u posljednjih 30 godina pa nam je razmatranje obrazovnog sastava stanovništva i njegovog reprodukcijskog potencijala također posebno važno. Uz sve poteškoće sa službenom statistikom moguće je procijeniti okvir i kretanje rodnosti obrazovane populacije, koja uz to danas i najviše iseljava iz Hrvatske prema europskim i svjetskim razvijenim zemljama. Iako se rodnost u Hrvatskoj 2015. npr. smanjila za preko 4 000 osoba prema 2012. godini i 2 000 osoba prema 2014., distribucija rodnosti po dobi majke ipak pokazuje zakonitosti koje upućuju na moguću specifičnu rodnost obrazovanih osoba. Pored jasno uočljivog intenzivnog pada rodnosti i prevladavajuće rodnosti u dobi majki između 25 i 34 godine starosti (ukupno gotovo 2/3 rađanja ili točnije 64, 36 %), jedini porast apsolutne rodnosti je u dobi 35-39 i 40-44 godina starosti majki. Pomak prema većim starosnim dobnim skupinama potvrđuje povećanje rodnosti kod obrazovanije populacije, međutim apsolutni je broj rađanja u odnosu na ukupno mali; 7 073 rođenih ili 16,76 %. Mali udio fakultetski obrazovanog stanovništva (tek oko 10 % ukupne populacije), apsolutno malo rađanje u odnosu na ukupno, naročito u dobi 40-44 godina starosti i najintenzivnije iseljavanje upravo ženskog i muškog stanovništva te dobi ne može biti stabilni revitalizacijski potencijal u budućnosti.

Tab. 1. Živorođeno stanovništvo Republike Hrvatske po dobi majke 2012.-2014. godine.

————————————————————————————————-

Živorođeni      2012.      2013.      2014.      2012.       2013.        2014.

————————————————————————————————-

Ukupno          41 771    39 939   39 566    100,00     100,00      100,00

————————————————————————————————-

Starost majke

————————————————————————————————-

15                12              6           5             0,03          0,02         0,01

15 – 19         1 367      1 270      1 217        3,27          3,18         3,08

20 – 24          6 808     6 073      5 750       16,30        15,21       14,53

25 – 29        13 679   12 875    12 376       32,75         32,24       31,28

30 – 34        13 196    12 938   13 087       31,59         32,39       33,08

35 – 39          5 591      5 659      5 912      13,38         14,17       14,94

40 – 44          1 043      1 034      1 161        2,50           2,59         2,93

50                   66           76           53        0,16           0,19         0,14

Nepoznato            9            8             5         0,02           0,02         0,01

Izvor: Statističke informacije 2016., Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb,

2016.

Pretpostavimo li obrazovano stanovništvo s visokim obrazovanjem od viših škola do doktorata kojeg u ukupnom stanovništvu ima 16,39 % prema popisu stanovništva 2011. godine, samo u linearnoj primjeni odnosa na rodnost, obrazovana populacija vjerojatno u njoj sudjeluje s oko 20 % ili apsolutno s oko 7 500 do 8 000 rođene djece.

Koncipirati demografsku revitalizaciju na visoko obrazovanoj populaciji može donijeti porast rodnosti, ali ne može promijeniti osnovne trendove i pokazatelje ukupne rodnosti u Hrvatskoj.

Cijeli se koncept demografske revitalizacije primarno treba poticajno postaviti prema najvitalnijoj populaciji srednjoškolske obrazovne razine, čiji su i radni statusi niže pozicionirani i primanja manja i na koje bi se sigurnost radnog mjesta te supstituiranje primanja sa sigurnim financijskim statusom npr. majke odgajateljice ili oca odgajatelja (sukladno obrazovnoj razini za takav profesionalni status) vrlo vjerojatno pozitivno odrazila u demografskom revitalizacijskom smislu.

Iako je populacija obrazovne razine ispod srednje škole prosječno već veće starosti, gotovi bismo mogli postaviti ekvivalentnost prema visokoobrazovanoj u reprodukcijskom smislu (vjerojatno su im danas i udjeli u ukupnom stanovništvu izjednačeni).

Demografska pokazatelji obrazovnog sustava

Demografski aspekt obrazovnog sustava uključuje prognoze dobnih skupina koje ulaze u najraniju obrazovnu dob pa sve do dobnih skupina koje ulaze u studentsku i svaku višu dob. Iako danas Hrvatska školuje (u školskom i fakultetskom sustavu) emigracijsku populaciju i besplatno usmjerava svoj obrazovni potencijal prema razvijenim europskim i svjetskim zemljama, sve je u planskim i koncepcijskim dokumentima potrebno napraviti kako bi se upravo tu populaciju uspjelo zadržati u Hrvatskoj kao nositelja svih inovacija u zemlji i hrvatske budućnosti. Upravo je to strateško pitanje broj jedan danas u Hrvatskoj.

Uzimajući u obzir godišnju rodnost, jednogodišnje skupine stanovnika, specifičnu smrtnost po dobi i okvirne potrebe hrvatskog gospodarstva moguće je postaviti potrebni okvir i procijeniti može li on biti dovoljan za razvojni pristup ili će se morati bez odgađanja postaviti i provoditi revitalizacijske mjere. Pretpostavimo li nastavak prirodnog pada iz 2015. i polovine 2016. godine (prosječna vrijednost ili aritmetička sredina u visini od 18 300 osoba) i istu negativnu vanjsku migracijsku bilancu prema statistikama zemalja useljavanja u visini od 55 000 iseljenih, smanjenje ukupnog stanovništva 2021. moglo bi biti za čak 366 500 osoba. Nastavak takvog procesa do 2031. godine smanjio bi dodatno ukupnu populaciju za 735 000 osoba, dakle ukupno za 1 101 500 stanovnika! Nevjerojatno smanjenje i naravno uz pitanje je li to uopće moguće, realno i hoće li se dogoditi?

Tab. 2. Stanovništvo Republike Hrvatske staro 15 i više godina prema prognozi i najvišoj završenoj školi i obrazovnim područjima 2021. i 2031. godine.

__________________________________________________________________________

Stanovništvo . starije od 15 godina   Popis    2011.                  2021.         2031  

                                                                                  Aps.          Aps.

                                                                 4 284 889             3 265 961     2 530 961 ___________________________________________________________________________

Bez škole                                                    62 092     1,71      55 847        43 279

1-3 razred                                                   34 786     0,96      31 353        24 297

4-7 razred                                                 249 081     6,86     224 044      173 624

Osnovna škola                                          773 489    21,29    695 323      538 841

—————————————————————————————————————–

Srednja škola                                         1 911 815     52,63  1 718 875  1 332 045

Industrijske škole do 3 godine                   998 648    27,49     897 812     695 761

Tehničke škole 4 i više godina                   727 520    20,03     654 172     506 957

Gimnazije                                                   185 647     5,11      166 891     129 322

—————————————————————————————————————–

Visoko obrazovanje                                    595 233    16,39    535 291      414 825

Viša škola i stručni studij                            212 059      5,84     190 732     147 808

Fakulteti                                                      352 145      9,69     316 472     245 250

Magisterij                                                      19 327      0,53        17 310      13 414

Doktorat                                                        11 702      0,32        10 451        8 099

Nepoznato                                                      5 965      0,16         5 226         4 050

—————————————————————————————————————————

Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine, Državni zavod za statistiku

Republike Hrvatske, Zagreb.

Je li moguće za samo 15 godina smanjenje za preko 1,1 milijun ljudi, odnosno s danas vjerojatno oko 4 milijuna stanovnika na samo 3 milijuna ili točnije na oko 2,9 milijuna ljudi? Naravno uz pretpostavku ne useljavanja velikog broja izbjeglica i ne činjenja apsolutno ništa u vezi demografske obnove i populacijske politike. Moguće je i jako zabrinjavajuće. Uzmemo li navedene pretpostavke, relativne odnose razina obrazovanosti i koeficijent logičke promjene plus-minus 10 % kao najveću vjerojatnost ili donju moguću granicu promjene, rezultate vjerojatnog budućeg očekivanog apsolutnog broja stanovnika u pojedinoj obrazovnoj razini prikazuje podaci u Tab. 2.

Linearna simulacija smanjenja obrazovnog kontingenta stanovništva različite razine pokazuje nam koliko je moguće smanjenje srednjoškolski obrazovane populacije kao potencijalno najvitalnije i biodinamički najpostojanije za demografsku revitalizaciju-čak za oko 580 000 osoba između podataka iz popisa stanovništva 2011. godine i procjene za 2031.

Kroz emigraciju i prirodni pad moguće je smanjenje i visokoobrazovanih osoba u istom razdoblju za oko 180 000 osoba, dok je smanjenje niže obrazovanih, niže od srednje škole, očekivano i posljedica je starenja i specifičnih stopa smrtnosti po dobnim skupinama stanovništva.

Vrlo vjerojatno će se obrazovana razina ispod srednje škole brže smanjivati, dok će visokoobrazovana populacija fakultetski i više obrazovana rasti. Međutim mali apsolutni brojevi i relativni udjeli i jedne i druge populacije ne mogu biti revitalizacijska osnova.

Hrvatsko iseljeništvo i obrazovni sustav

Prema autorskim procjenama hrvatska populacija u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, susjednim zemljama (kao manjinska) i raseljena po našoj planeti Zemlji broji oko 7,6 milijuna osoba. Dakle, toliko ima Hrvata s izraženim različitim, ali signifikantnim oblicima hrvatskog identiteta i vrijednosti. Hrvatska domicilna populacija broji oko 3,6 milijuna u Hrvatskoj i oko 400 000 u Bosni i Hercegovini, manjinska uglavnom u susjednim zemljama (osim u susjednim zemljama hrvatske manjinske populacije ima još u Austriji i Rumunjskoj) oko 250 000, a klasična iseljenička oko 3 350 000 osoba. Sama brojnost ne otkriva nam još uvijek strukturu stanovništva niti njegov revitalizacijski potencijal, ali može ukazivati na vrijednost potencijala i načine postavljanja hrvatskih domicilnih sustava prema tom potencijalu koji je objektivno hrvatsko bogatstvo bez stvarne valorizacije za obje populacije. Hrvatska se prema svom iseljeništvu ne odnosi kao druge iseljeničke zemlje, nego baš suprotno-stvarana razvojna relacija gotovo ne postoji. Postoji samo deklarativna suradnja, dok stvarne s vlastitim iseljeništvom u gospodarskom, investicijskom, znanstvenom, obrazovnom i svakom drugom smislu nema. Nismo ništa naučili niti od jedne iseljeničke zemlje i njihovih pristupa, nismo postavili koncept jedne i jedinstvene Hrvatske, nismo ničim svoje iseljeništvo približili matici zemlji, još uvijek iseljeništvo smatramo kao u totalitarnom sustavu političkim neprijateljem, nismo…

Prihvatimo li i primijenimo procjenu ukupnog hrvatskog iseljeništva na razini 3 350 000 osoba (dakle bez Hrvata u Bosni i Hercegovini i manjinske hrvatske populacije u užem i širem okruženju) i standardnu stopu udjela populacije u obrazovnom procesu u visini 16-postotnog udjela u ukupnoj populaciji (osobe koje pohađaju osnovnu, srednju školu i fakultete), moguće je pretpostaviti 536 000 osoba hrvatskog identiteta u brojnim zemljama u svijetu koje su u obrazovnom i akademskom procesu. Dakle 120 000 manje nego u Hrvatskoj, iako to nije sasvim izvjesno obzirom na veći stupanj razvijenosti useljeničkih zemalja nego što je to Hrvatska. Prema istim stopama studentske je populacije u hrvatskom iseljeništvu vjerojatno oko 126 000 na različitim fakultetima i uglavnom na uglednim sveučilištima u razvijenim zemljama. Procjenjuje se također kako u svijetu ima preko 50 000 osoba hrvatskog podrijetla i identiteta sa znanstvenim statusom, što objektivno predstavlja veliki potencijal i za zemlju stalnog prebivališta i za domicilnu Hrvatsku. Pokušaj testiranja te brojke u usporedbi s Hrvatskom u kojoj ima s magisterijem, doktoratom i umjetničkim akademskim statusom oko 35 000 osoba, potvrđuje nam njezinu vjerojatnost. Uglavnom, razmatrajući svaki aspekt vrednovanja hrvatskog iseljeništva potvrđuje se njegov potencijal koji u ozbiljnom pristupu može biti temelj hrvatskog razvoja, demografske i svake druge revitalizacije.

Hrvatski obrazovni sustav, a naročito akademski, nije razvio niti jedan model školovanja djece hrvatskih iseljenika u Hrvatskoj kako bi i kroz akademsko obrazovanje približio dijasporu matici zemlji. Niti jedan, iako imamo primjere iseljeničkih zemalja (Irske, Italije, Poljske…), koje na tome razvijaju i grade razvojne koncepcije. Pored toga, hrvatski fakulteti i sveučilišta nisu razvila niti jedan jedini studij čiji bi temeljni premet interesa bio prostorni potencijal i specifičnost hrvatskog državnog teritorija, kao što to također čine druge zemlje. Tako imamo mediteranskih studija s različitim znanstvenim pristupom, studija obala, studija mora, studija otoka, studija migracija, studija krša itd., ali nemamo niti jednog takvog u Hrvatskoj, a posebno na hrvatskoj obali kao ipak, bez obzira na sumnje nesklonih, jedne od najljepših svjetskih obala. Mediteranskih obala u vapnencu i dolomitu u kojima su krški oblici, način života i kompleks geografskih faktora posebni po svemu nema puno. Samo dvije, a jedna je hrvatska.

Povezivanje obrazovnih hrvatskih školskih i akademskih sustava s djecom hrvatskih iseljenika u školskoj i studentskoj dobi trebao bi biti temelj postavljanja ostalih odnosa iz gospodarske sfere. Ukupno 536 000 osoba (126 000 studenata i 410 000 učenika) dovoljno je veliki potencijal za to, a osim toga djeca bi bila i najbolja poveznica.

Hrvatska akademska zajednica trebala bi se okrenuti jednim dijelom i prema specifičnim studijima koji bi bili interes hrvatske iseljeničke populacije, ali i ostale studentske. Primjer bi nam mogao biti Island koji u relativno izoliranom mjestu na SZ otoka ima Studij obala koji upisuju studenti iz cijelog svijeta.

Studij obala, Studij mediteranskih otoka, Studij dalmatinske obale, Studij regionalnog razvika, Studij mediteranskih migracija, Studij krša, Studij otočnog potencijala itd., itd. Sve bi to Hrvatska mogla pokrenuti i uključiti svoj iseljenički potencijal, a preko njega zainteresirati i ostalu inače brojnu studentsku svjetsku populaciju.

Hrvatsko iseljeništvo, a pogotovo iseljenička školska i studentska populacija trebala bi biti strateški hrvatski razvojni i revitalizacijski potencijal.

Loading...