Obvezan privatni II. mirovinski stup je gigantska krađa!

0
725
Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Drugi mirovinski stup kao obvezan i privatni već je u tome smislu i besmislu veliki konflikt. Potvrdio se kao zgodan kanal za gigantsku privatizacijsku pljačku. Danas svi osiguranici izdvajaju u II. stup, pa je korektno provesti referendum o tome treba li ostati obvezan.

Krajnje je vrijeme da organiziramo referendum za ukidanje II. mirovinskog stupa kao obveznog. Svaki mjesec 5 posto iz naših bruto plaća odlazi u fondove stranih banaka. U proteklih 15 godina umirovljenici nisu iz II. stupa dobili natrag niti džeparac, da bi banda pokrenula novi zločinački pothvat: fondove treba posve prepustiti bankama i parazitima iz administracije fondova, uključujući plaćene ekonomske analitičare i tko zna kako honorirane političare, istovremeno povećati izdvajanje u te fondove, a odgovarajuću četvrtinu mirovine, preračunato 27 posto, treba namirivati država.

Samo petina umirovljenika ostvarila je puni radni staž, pa EK traži penaliziranje prijevremenog odlaska u mirovinu. Vlada RH najavila je smanjenje mirovine 0,30 posto za svaki mjesec koji nedostaje, odnosno 18 posto za 5 godina. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava zapošljava 7500 žena starijih od 50 godina, uz potporu Europskog socijalnog fonda na razini 85 posto financiranja. Prednost imaju žene s invaliditetom, beskućnice, žene žrtve trgovanja ljudima, liječene ovisnice, žene žrtve obiteljskog nasilja, azilantice, i povratnice s odsluženja zatvorske kazne u posljednjih šest mjeseci. Za poslove skrbi o starijim osobama u kućanstvima i o osobama s posebnim potrebama, uglavnom u ruralnim dijelovima zemlje, uključujući otoke. Kako isto ministarstvo namjerava zaposliti mlade i prekinuti ovu agoniju iseljavanja naše mladosti? Mišljenja sam da su autori projekta “Neka najgori brinu o našim najmilijima” neoprezno uključili žene romske manjine, kao da je pripadnost romskoj manjini nekakav nedostatak.

Loading...

Kontroverzna Vesna Pusić

Prepoznala je hrvatsku obranu BiH kao agresiju na BiH, posve se gubi glede ustaša i partizana, ali se ipak pokazalo da je Vesna Pusić veći hrvatski nacionalist od Josipa Đakića i ekipe. Podsjetit ću vas da je 2010. amandman Vesne Pusić spriječio da se kroz izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina provuče i odredba da srpsko Zajedničko vijeće općina (ZVO) na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost. Četiri godine kasnije, Vesna Pusić počinila je još jedan veliki grijeh, gledano iz vizure naših neprijatelja. Naime, kao potpredsjednica vlade Zorana Milanovića zalagala se za korekciju II. mirovinskog stupa. U samoj Vladi RH predložila je da se 130 tisuća osiguranika koji su bili stariji od 40 godina vrate u I. stup, što bi podebljalo proračun za oko 5 milijardi kuna. Prvi “dragovoljci II. stupa” počeli su se vraćati u I. stup, ali njihove uplate u II. stup ostale su u tome II. stupu sve do njihovog odlaska u mirovinu. Banda je uzvratila, Vesna Pusić detronizirana je na čelu HNS-a, pa se govori i o tome da je upravo mafija mirovinskih fondova opstruirala njenu međunarodnu političku karijeru. I tadašnji premijer Zoran Milanović prepoznao je obvezan II. mirovinski stup kao prikrivenu privatizacijsku pljačku, ali nije ništa poduzeo protiv takve, jer se bojao prigovora da ruši Račanovu zaostavštinu. Milanović se bojao krenuti u totalni rat protiv banaka – konvertirati švicarce i zamrznuti II. stup. “Zamrzavanje uplata u drugi stup nužna je vatrogasna mjera, ali neovisno o tome, moramo sjesti za stol i bez emocija početi razgovarati o svrsishodnosti II. stupa” – izjavio je tada Silvana Hrelja. Kasnije je Silvano Hrelja zaveden od Miranda Mrsića.

Drljača nastavlja po starom

Otrovno je pisao protiv konverzije kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, i nikada nije priznao tu svoju pogrešku. Nova zadaća Gojka Drljače i ekipe je zamaskirati gigantsku privatizacijsku pljačku i financijski inžebnjering, sve poznato pod nazivom “obvezan privatni II. mirovinski stup”. U subotu, u kolumni “Izdvojeno mišljenje”, Drljača brani drveno željezo, odnosno koncept obvezne privatne mirovinske štednje. Drljača je postavio transparent “Sviđa li vam ideja da radite do 67. i imate 27 posto manju mirovinu?” A ono, pomicanje dobne granice za redovno umirovljenje na 67. godina i dodatak 27 posto na mirovinu čak i za one koji su umirovljeni i po II. stupu, fašistički su prijedlozi iste interesne skupine: bankari, stranke koje su obnašale vlast, i paraziti na mirovinskim fondovima, uključujući novinare plaćenike. Praktično predlažu ukidanje mirovine – kumulacije ostaju bankama, i još se povećava izdvajanje. Dodatak 27 posto na mirovinu postavljen je samo za one umirovljene samo na osnovu državnog I. stupa, jer je 20 posto izdvajanja u I. stup reducirano na 15 posto, čime su za četvrtinu smanjene kumulacije u I. stup, preračunato 27 posto. Naravno da je dodatak besmislen za one kojima se mirovina namiruje i iz I. stupa i iz II. stupa, jer je to ukupno 15 + 5 = 20 posto izdvajanja iz bruto plaća, pa je dodatak četvrtine, preračunato 27 posto, posve besmislen, izigravanje svakog pozitivnog smisla mirovinske reforme. Što se dogodilo? Pa, fondovi II. stupa loše su vođeni, požderani su i pokradeni od parazita koji su se naselili na tog izdašnog domaćina. Banda je došla na ideju da država i umirovljenicima privatnog II. stupa priskoči s povećanjem mirovine od 27 posto, i da tako posve rastereti privatne fondove II. stupa. Pokazalo se da sveukupno reklamiranih 20 milijardi eura nisu dovoljni za financiranje četvrtine mirovine onih koji će se ubuduće umiroviti i po II. stupu. To može značiti samo jedno: opljačkani smo i u tome su sudjelovale sve političke oligarhije RH.

Gatarić, Laušić, Klepo i Nestić

Na promociji pljačke nazvane “obvezan privatni Drugi mirovinski stup” u Večernjaku piše tekstove relativno kompetentna Ljubica Gatarić. Iz “Ekonomskog instituta zarez Zagreb” pridodaje se Danijel Nestić sa svojim antiznanstvenim pamfletima, posve suprotnim njegovom tekstu “The Gender Wage Gap in Croatia” iz 2010. godine, u kojemu je teško proniknuti da se iza njegovog zalaganja za radnu i svaku drugu ravnopravnost žena krije pomicanje dobne granice umirovljenja i za žene, odnosno odgovarajuće rasterećivanje mirovinskih fondova u stranima bankama. Najkraći prijevod na hrvatski glasi: “Žene trebaju biti ravnopravne – neka i one bankama prepuste svoju mirovinsku štednju”. Ako ste mislili da je Frenki Laušić nagrađivan za kvalitetno pisanje o ekonomskim problemima, grdo se varate. Svi ti novinari Jutarnjeg lista i Večernjaka nemaju dana staža u nekom proizvodnom sustavu, izuzimajući same novinske pogone. Laušić je uzdignut na poziciju arbitra da bi mogao ublažiti nezadovoljstvo javnosti prema realno smrtonosnom obveznom II. mirovinskom stupu. I Laušić podržava nezakoniti dodatak 27 posto za one umirovljene i/ili one koji će biti umirovljeni po II. stupu. Slično je pisala i Marina Klepo, u Jutarnjem listu od petka. Njen transparent glasi: “Ako ministar Pavić ne riješi dodatak od 27 posto, urušit će se drugi mirovinski stup”. Ali, zar taj “dodatak preračunate četvrtine mirovine” nije referentan izdvajanju u fondove II. stupa, i iz njih treba biti podmiren? Gatarić zlorabi koincidenciju da je dodatak za korisnike samo I. stupa uveden kada se uveo obračun mirovine za cijeli radni vijek a ne za deset najpovoljnijih godina. Vjerovali ili ne, Klepo, Laušić, Drljača i Gatarić imaju obraza podržati povećano izdvajanje u II. stup. Ne smeta ih što se iz njega ništa ne vraća umirovljenicima, niti to da četvrtinu mirovinskih obveza, odnosno obveza II. stupa (preračunato 27 posto), podmiruje država.

Referendum

Umjesto referenduma o Istanbulskoj konvenciji jeftinije je odustati od ratifikacije te nove parazitske domene za uhljebe koji mrze sve hrvatsko. Obvezne mirovinske stupove ne možemo jednostavno odbaciti kao nekakvu novu ponudu, jer su uredno “ratificirani” prije 15 godina. I stoga naprosto prizivaju referendum. Sve stranke koje su bile uključene u vladajuće koalicije, štitile su i štite gigantsku privatizacijsku pljačku kroz fondove obveznog II. mirovinskog stupa, u vlasništvu banaka. Dakle, spas je referendum u kojemu se možemo izjasniti protiv obveznog izdvajanja u privatni II. mirovinski stup. Sve zemlje koje su ukinule II. mirovinski stup kao obvezan tako su izašle iz krize. Takav model zadržala je samo Hrvatska. Možda je pravi trenutak za potpunu strukturnu mirovnu reformu, odnosno ukidanje svih mirovinskih stupova kao obveznih. Obvezna mirovinska “štednja” postaje besmislena već zbog pomicanja dobne granice za redovno umirovljenje na 67 godina, iza života. Neka se obvezni mirovinski fondovi zamrznu, neka ubuduće iz njih prihoduju oni koji su ih popunjavali, u mjeri u kojoj su uplaćivali, a dalje ostaje na radnim ljudima da sami biraju svoje osiguranje za stare dane, i da odu u svoju privatnu mirovinu kada to požele.

Photo: Boris Scitar/PIXSELL

Nije to dragovoljna štednja, nego prisilan financijski inženjering

Od početka milenija na ovamo, u udruženom zločinačkom pothvatu banaka, stranaka i parazita, formiran je obvezan privatni (!!) mirovinski stup, nominalno kao kumulacija pojedinačne mirovinske štednje, a praktično u vlasništvu stranih banaka – 5 posto iz naših bruto plaća prebacuje se u fondove u bankama: Zaba, PBZ, Reifeisen i Erste. Do danas je direktno kumulirano oko 100 milijardi kuna. Koji su nekako zamračeni, jer se pokazalo da II. stup ne može financirati niti ovih nekoliko pristiglih prijevremenih mirovina, koje s eoslanjaju i na II. stup. Kako svake godine sjedne skoro milijardu eura svježih uplata, fondovi mogu minimalno funkcionirati, i tako iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, prikrivati činjenicu da su pokradeni. Imamo 4 glavne linije krađe: (1) Banke su na mirovinske fondove prevalile svoje loše portfelje. Vlada je pridržala pad Agrokora da bankama omogući manipulacije s regresnim mjenicama, na štetu naših najzdravijih brandova. (2) Paraziti na (obveznom privatnom) II. mirovinskom stupu žive kraljevski i carski. Zažderali su jezovito visoke udjele kumulacija. Namirivali su se rodijaci, pripadne interesne skupine, pa i samozvani ekonomski i drugi analitičari, koji su pisali pohvale za “najuspješniju (strukturnu) reformu u povijesti RH”. (3) Pomicanje dobne granice za umirovljenje na 67 godina može se gledati kao dodatna i konačna pljačka mirovinskih fondova – mnogi će umrijeti prije nego što dočekaju mirovinu. (4) Preuzimajući državne obveznice, fondovi ostaju bez konkretnog novca, pa možemo očekivati da se mirovine uskoro isplaćuju kao bonovi za kupnju u marketima Konzuma.

=======================================================

SLOVO BRANIMIRA BUNJCA: Mirovinska reforma je laž

Zastupnik Živog zida Branimir Bunjac u Saboru je u utorak, 20 ožujka, na svoj jezgrovit i zanimljiv način ukazao na osnovne probleme mirovinskog sustava: “U Hrvatskoj imamo 1,14 zaposlenih u odnosu na jednog umirovljenika. I veliki problem novih umirovljenika rođenih 1962. i mlađih, koji bi trebali dobivati mirovine i iz I. stupa i iz II. stupa, a koje će prema najavama biti niže 500 – 1000 kuna u odnosu na one koji primaju mirovine samo iz I. stupa. Mnoge mirovine su razina socijalne pomoći, dok je vlada podijelila na desetke tisuća povlaštenih mirovina i nepotrebnih prijevremenih mirovina, nametnutih kroz viškove zaposlenika u uspješnim (!) tvrtkama. Tako danas imamo svega 19 posto umirovljenika koji su odradili puni radni staž. HDZ-ova većina slijedi upute Europske komisije, pa predlaže nove troškove za zaposlenike i penalizacije za umirovljenike. Traži se povećanje izdvajanja u II. stup, kao i isplata dodatka za buduće umirovljenike, iz proračuna (i za one umirovljene i po II. stupu). De fakto, vlada tako uvodi 4. stup i 5. stup. Koliko je još stupova potrebno da bi mirovinski sustav bio održiv? Hitno je potrebno obvezan II. mirovinski stup pretvoriti u dobrovoljni, a onima koji se žele u potpunosti prebaciti u I. stup to treba dopustiti bez ikakvih posebnih uvjeta, zajedno s njihovim sredstvima, koja su do sada uštedjeli u II. stupu. Obvezan II. mirovinski stup je potpuni promašaj, jer osim što je povećao javni dug za trećinu, samim time poreze i kamate koje plaćamo, sada imamo još bjednije mirovine nego ranije. Mirovinskim društvima u vlasništvu banaka država je posve nepotrebno isplatila 92 milijarde kuna, a ministar Pavić nema drugog rješenja nego reći: dajmo im još. Hoćemo li za mirovine izdvajati 1/3 plaće ili možda 1/2. Priče o naslijeđivanju udjela mirovine po (privatnom) II. stupu su laž, jer se ti udjeli mogu naslijediti samo ako umirovljenik umre prije svoje 62. godine, a kada se to dogodi, mirovinska društva uzimaju 10-30 posto provizije. Takozvani fond manageri godišnje isplaćuju oko 15 tisuća eura bez ikakve odgovornosti za uspješnost društava kojima upravljaju. Između ostalog, oni često kupuju dionice koje propadnu, kao što je to bio slučaj s Dalekovodom, Agrokorom, Petrokemijom i nekim drugima. Vlada također predlaže pomicanje dobne granice za redovno umirovljenje na 67 godina, ukidanje bonusa za rad nakon dobne granice, i ukidanje beneficiranog radnog staža, čemu se Živi zid najodlučnije protivi. Prije bilo kakvog produljivanja dobne granice za umirovljenje, vlada mora riješiti problem visoke nezaposlenosti. Hrvati danas prosječno žive 75 godina, pa bi prosječno uživali u svojim mirovinama 8 godina. Pozivamo sve hrvatske građane da se suprotstave najavljenoj mirovinskoj reformi, jer je očito da se njome radi dodatna diskriminacija umirovljenika u već teškim uvjetima. Možemo reći da vlada provodi njihovu tihu eutanaziju.”