Oni ili mi…

Pixabay

Vedranov - ONI I VI - je jednostavni i razumljivi vapaj iskrenosti prema svima ispod njihovog svijeta podignutog visoko iznad oblaka s pogledom na Hrvatsku koja bi trebala pripadati samo njima na sigurnim i nedodirljivim visinama...

Politički je izričaj – oni ili mi – postao dio političkog rituala i potvrda obrasca političke isključivosti pri pozicioniranju stranačkih/partijskih kadrova, praktički bez ikakvih smislenih kriterija i pritom je put Hrvatske prema dnu potpuno nebitan, a raslojavanje hrvatskog društva i nestajanje vrijednosnih kriterija u njemu još manje. Posljedice su na mladu i obrazovanu hrvatsku populaciju izravne i nemjerljive i njihov je odlazak iz zemlje najgora moguća posljedica iracionalne političke isključivosti i formiranja svijeta iznad oblaka, jako udaljenog i razdijeljenog od hrvatske krute stvarnosti. Zato je jedan obični pogled i izričaj iz hrvatske svakodnevnice vrijedan naše pažnje i zahvale, pogotovo kad se jednostavno i iskreno progovara sadržajno o istini koju se ne želi vidjeti, prihvatiti niti mijenjati koliko god nas ona upozorava, opominje i usmjerava prema neizvjesnosti.

Vedranov ONI I VI toliko je iskreno ispričana pjesnička forma ukazivanja na razdvojenu hrvatsku stvarnost utemeljenu na biblijskim motivima iz poslanja „Ja sam put, istina i život”. Primjena je na hrvatsku političku teško razumljivu i prihvatljivu svakodnevnicu ispričana u ovakvoj formi obični, jednostavni i razumljivi vapaj iskrenosti prema svima ispod njihovog svijeta podignutog visoko iznad oblaka s pogledom na Hrvatsku koja bi trebala pripadati samo njima na sigurnim i nedodirljivim visinama. Njegov put istine i života želi Hrvatskoj povratak na idealizam s početka na kojem je i stvarana, a svima nama razumijevanje novih postavljenih uloga kojima ne želimo biti samo publika ili podignuta ili spuštena zavjesa u režiranoj i usmjeravanoj predstavi.

Čitajući Vedranovu brutalnu istinu ne možeš ostati ravnodušan niti ne razmišljati o podijeljenosti koja sa svakim novim danom odnosi Hrvatskoj njezinu mladost. Kao u nekom irealnom svijetu unaprijed podijeljene sudbine koju mirno promatramo.

 

 



Oni sve to mogu… jer imaju Vas…

 

ONI I VI

„Oni Vas godinama lažu, a Vi se godinama trudite vjerovati u njihove laži.

Valjda Vam je lakše živjeti s obećanim lažima?

Navikli ste s vremenom?

Oni sada žive dobro i uvijek su, a Vi u vječnoj nadi kako će jednom biti bolje!

Umrle su generacije čekajući, ali u Vama nije umrla nada.

Neka: ‘Bit će bolje!’

Oni vole svoju Državu, ali od Vas traže da ju bezuvjetno volite.

Oni joj uzimaju sve bez pitanja, a Vama je ostavljeni rubni status prirodno stanje.

Oni sebi grade vile i dvorce, a Vama oduzimaju kuće i stanove.

Kad Vaše obitelji izbace na ulicu, oni uzimaju ono što je Vaše.     

Jer njima je malo deset, a Vama je puno jedan.

Za sebe su izmislili bonuse i menadžerske ugovore, a za Vas ovrhe i zatezne kamate.

Oni prave dugove koje Vi vraćate.

To je Vaša žrtva za voljenu Domovinu.

Njihova djeca od rođenja imaju otvorene račune, dadilje i osobne vozače, a Vašoj je i sendvič za školu previše.

Njihovu djecu voli Domovina, a Vaša vole Domovinu.

Oni donose zakone koji ih štite, a njihovu provedbu iskazuju na Vama.

Njima će oprostiti milijunska prisvajanja, davanja i uzimanja.

Za njih ne postoje kazne.

Kazne su velikodušno ostavili Vama.            

Uvode Vam reforme u škole i uvjeravaju Vas kako je izbor spola normalno stanje.

A Vi? Svojoj djeci govorite kako to nije normalno .

Ali opet… njih javno podržavate.

Jer, oni su Vaši… jebiga.

Ako se Vi slučajno pobunite protiv njih?

Onda Vi niste protiv njih, nego protiv Države.

Oni su Država, a Vi državni teret.

Smrtni neprijatelj kojeg treba do kraja iscijediti.

Oni će dobiti jeftine kredite i nepovratna sredstva.

Vas će doživotno osuditi na dužničko ropstvo.

Ako ne budete dužni, zaboraviti ćete da Domovinu treba voljeti.

Oni uvoze tuđe i nije ih briga što će propasti Vaše.

Oni će od njih dobiti postotke i udjele.

Vi krvave žuljeve i noćne more.

Ali ne brinite…

Vaši žuljevi su pokazatelj kako se voli Domovina.

Oni će prodati sve što Država prodati može.

Oni će napuniti svoje račune.

Vas će uvjeriti kako je to za Vaše dobro.

Vi ćete im opet vjerovati jer Vaša je ljubav bezuvjetna.

Oni će uzeti Vaše praznike i zasluge pripisati sebi.

Oni će na Vašim proslavama držati govore, a Vi klicati njihova imena.

Jer  biti pokoran Vaše je poslanje.

Ako se nekada pobunite, njihov će represivni aparat nemilosrdno krenuti na Vas.

Makar se i u crkvu sakrili.

Jer nije ništa sveto, ako se ne vide ‘Oni’.

Oni će Vas uvijek upozoravati, kako je ova Država u krvi stvorena.

Vi ćete zaboraviti da ste je baš Vi stvorili.

Da je Vaša krv na njenim zastavama.

A oni…

Oni su tada bili zaštićeni potvrdama.

Opravdano odsutni ili imali priziv savjesti.

Oni uvijek izmišljaju nove neprijatelje.

A Vi morate mrziti, iako Vam se ne  mrzi.

Jer ‘tko ne mrzi’ taj manje voli svoju Domovinu.

I kad sve ode prema ponoru.

Kad sve uzmu, rasprodaju i unište…

Onda će opet izmisliti neki novi rat.

Oni će opet u zagrebačke urede, a Vi na bojišnice.

Njihova djeca u Londone i Parize, a Vaša u ratne rovove.

Oni  po službenoj dužnosti Vole svoju državu, a Vi ju volite iz uvjerenja.

Vama je Država majka, a njima bankarski servis.

Oni su uglednici, a Vi patriote.

U tome je temeljna razlika.

Ali… znate što?

Oni su u pravu.

Tko Vas jebe!

Oni nisu ništa krivi!

Oni sve to mogu… jer imaju Vas.

Jer…

ONI SU VAŠI I VI VOLITE NJIH.

Eto…

Nemojte me slučajno etiketirati desno niti lijevo.

Jebe mi se za to.

I desni i lijevo su stranputice,

Skretanje s glavnog puta.

A glavni put se zove – ISTINA!

Ona koju Vi ne želite vidjeti…”

Bez dilema ispod oblaka

Izmišljanja? Paranoja? Rekli bi vladari paralelnog svijeta iznad oblaka. Ili, ipak, surova stvarnost očima običnih, jednostavnih i iskrenih ljudi koji još uvijek vjeruju jer ukazuju i otvaraju zamagljenu svakodnevnicu? Malo je tu dileme na zemlji ispod oblaka, samo su pokretanja teška. I uvjeravanja.

Zato nam svaki ovakav izričaj donosi novu snagu za pomak i spuštanje paralelnog svemira prema životnoj realnosti i potrebama, bez obzira na političku programiranost i posvemašnju amortiziranost idealizma s kojim je stvarana Hrvatska.

Upravo je danas, kad se slaže ovaj tekst, godinu dana prošlo od nevjerojatne Hrvatske na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji kakvu smo zamišljali i uvijek željeli. Bilo je to 15. srpnja 2018. godine kad je u Hrvatskoj vrijeme stalo i kad smo postali svemirska sila nogometna, identitetska i simbolička otporu velikima, bogatima i beskrajno sebičnima.

Veliko im hvala jer su svima pokazali kako možemo. Hvala i Vedranu i svim nogometnim i stvarnim ratnicima koji nas uvijek vraćaju u vjerovanje i što su postali dio  našeg puta prema istini kroz život…

 

 

 

 

 

 

 

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI