Pavelić i Tito – licem u lice!

0
1414

Akademik Zvonko Kusić na čelu Plenkovićevog 'Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima', po nalogu i preciznim uputama Milorada Pupovca, dobio je zadaću iznjedriti povijesni dokument s preporukama koji bi na hrvatskoj povijesnoj sceni trebao zauvijek zakopati ratnu sjekiru između ustaša i partizana pod egidom već epski opjevane Tuđmanove pomirbe

Prvi lik HAZU, akademik Zvonko Kusić na čelu Plenkovićevog „Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima“, po nalogu i preciznim uputama Milorada Pupovca, dobio je zadaću iznjedriti povijesni dokument s preporukama koji bi na hrvatskoj povijesnoj sceni trebao zauvijek zakopati ratnu sjekiru između ustaša i partizana pod egidom već epski opjevane Tuđmanove pomirbe. Nakon što je Kusićevo „Vijeće“ godinu dana „mukotrpno“ radilo na unaprijed zacrtanim tezama, iznjedrilo je (po prof. Babić) „pravi dragulj“ koji će obogatiti osiromašeni i obespravljeni hrvatski narod i državu. Te Kusićeve „dragulje“, Plenković bi trebao pretočiti u zakonske i podzakonske akte i dati sudovima odriješene ruke i izjednačiti sudsku praksu u osudi totalitarnih insignija i jednog i drugog nedemokratskoga režima.

Temeljni zaključci „Vijeća“ su kristalno jasni. Branitelji, poglavito oni branitelji pripadnici HOS-a, umjesto do sada zakonite upotrebe svog grba i braniteljskog pozdrava „Za dom spremni“, nagrađeni su tako da svoj grb s tim braniteljskim pozdravom iz Domovinskog rata mogu koristiti samo na komemoracijama, odnosno na grobljima i sprovodima umrlim braniteljima i to pod posebnim uvjetima, uz posebnu dozvolu organa „hrvatske“ vlasti. Umjesto empatije prema tim herojima i mučenicima iz Domovinskog rata, „Vijeće“ im je poslalo morbidnu poruku da, umjesto „Za dom spremni“ mogu biti jedino „Za grob spremni“, a do pomirbe će doći, vjerojatno, kada svi budu dva metra pod hrvatskom ledinom. Istodobno, „crvena zvijezda“ koja ih je ubijala i masakrirala, dobila je legitimitet da i nadalje ubija njih i hrvatski narod bez ikakvog pardona…

Loading...

Eklatantan sukob interesa

Već u samom startu, kada su imenovani „Vijeće“ i prvi čovjek „Vijeća“, učinjena je katastrofalna grješka. Naime, da je kojim slučajem akademik Zvonko Kusić, nakon imenovanja na čelo „Vijeća“, bio prijavljen proslavljenoj Daliji Orešković za sukob interesa, vjerojatno bi mu Dalija odrezala primjerenu kaznu i srušila to „Vijeće“ kao što je srušila i vladu Tomislava Karamarka. Eklatantan sukob interesa stoji u tome da je Zvonko Kusić, kao predsjednik HAZU, istodobno predsjednik i počasnom akademiku, J. B. Titu, tvorcu, nositelju i egzekutoru u jednom od najrigidnijih nedemokratskih režima u povijesti, o čijim posljedicama je „Vijeće“ trebalo raspraviti i donijeti pravednu odluku.

Zvonko Kusić ne bi bio u sukobu interesa jedino u slučaju da je prije početka rada „Vijeća“, zauvijek isključio Tita iz HAZU. S obzirom da to nije učinio, odnosno to mu nije ni palo na pamet, dobili smo još jednu morbidnu poruku predsjednika „Vijeća“ na press konferenciji. Kusić je rekao „da se imenovanje trgova i ulica po J. B. Titu odnosi na period njegovog antifašizma, a ne na njegove moguće zločine“! Ostaje tajna, zbog čega onda i ustaški pozdrav, „Za dom spremni“, ne bi smjestili u kontekst Velebitskog ustanka iz 1932. godine, poglavito zbog činjenice da je tadašnja KPJ nekoliko puta, kristalno jasnim porukama i dokumentima, doživljavala ustaški pokret pod vodstvom dr. Ante Pavelića, svojim saveznikom u borbi protiv Kraljevine Jugoslavije.

Morbidan je bio i diktirani način imenovanja „Vijeća“ i izbor članova „Vijeća“! Zvonko Kusić se hvali kako je to „Vijeće“ prvi put u povijesti donijelo jedan vrijedni dokument koji bi donošenjem nove legislative trebao relaksirati hrvatsko društvo i, naravno, ne govori istinu. Nove zakonske ili podzakonske akte glede preporuka „Vijeća“, u ovom sazivu Hrvatskog sabora i u ovoj Plenkovićevoj odnarođenoj koaliciji nije moguće donijeti, osobito ne da bi legislativa bila pravedna u cilju opće pomirbe. Pupovac i HNS, koji Plenkoviću drže većinu, neće nikada dopustiti legitimno pravo na korištenje braniteljskog pozdrava „Za dom spremni“, čak ni na grobljima. Pupovac i HNS više puta su jasno kazali da branitelji zaslužuju pozdrav, „Za grob spremni“, i od toga neće odustati. Isto tako, Pupovac i HNS neće nikada zakonski dopustiti kriminalizaciju „crvene zvijezde“ i njihovog idola druga Tita koji je, kao paradigma, usađen duboko u njihovim neojugoslavenskim ideološkim temeljima.

Nisu sučelili Pavelićev i Titov režim

Neistina je da je „Vijeće“ po prvi put u povijesti iznjedrilo takav „vrijedan“ dokument. Ako iz naslova „Vijeća“ uzmemo da je „Vijeće“ imalo dužnost raspravlajati i donijeti relaksirajuće upute, poglavito o „posljedicama vladavine nedemokratskih režima“, kristalno jasno možemo uočiti da se o posljedicama nedemokratskih režima na opće stanje u današnjem hrvatskom društvu, uopće nije raspravljalo. „Vijeće“ je bacilo prašinu u oči hrvatskom narodu i bacilo im pod noge simbole „Za dom spremni“ i „crvenu zvijezdu“ i ispada da su ti simboli, sami po sebi, krivi za sve prijepore u hrvatskom društvu. Ovdje se radi o zamagljivanju, a ne otkrivanju, ovdje se radi o novim podjelama, a najmanje o iskrenoj pomirbi.

Ono što je, po meni, trebalo biti najvažnije, a „Vijeće“ nije učinilo unatoč činjenici što to stoji u naslovu „Vijeća“, nisu stavili Pavelića i Tita licem u lice… Nisu ni dotakli pitanje, kakve je posljedice na današnju Hrvatsku ostavio nedemokratski režim dr. Ante Pavelića, a kakve posljedice nedemokratskog režima J. B. Tita danas trpi hrvatsko društvo. Kakve posljedice hrvatsko društvo danas trpi od sljedbenika lika i djela J. B. T.-a? Da su kojim slučajem zagrebli ispod površine i da su znanstveno sučelili Pavelićev i Titov režim, možda bi dobili istinu!? Jer, ne sjede danas u svim institucijama, koje su poluge vlast u Republici Hrvatskoj, Pavelićevi ustaše!? Nema ih u Ustavnom sudu RH, nema ih u Vrhovnom sudu RH, nema ih u DORH-u, nema ih u SOA-i, nema ih u UNS-u, nema ih u cjelokupnom hrvatskom pravosuđu, nema ih u najutjecajnijim medijima u Hrvatskoj, medijima koji određuju tko će i kako vladati.

Nije ih bilo nikada, a osobito ih nije bilo poslije 2000. godine, dolaskom na vlast Stjepana Mesića i Ivice Račana. S obzirom da ustaša nema, da nemaju, niti su imali svoju udrugu, stranku ili bilo kakav drugi oblik značajnog udruživanja, s obzirom da nema nikakve naznake da bi bilo tko želio restaurirati nedemokratski ustaški režim u Hrvatskoj, Pavelićevi ustaše nisu i ne mogu biti odgovorni za posljedice vladavine nedemokratskih režima, jer ih jednostavno nema, a posljedice su i više nego razvidne! Zrcale se u moralnoj, duhovnoj i ekonomskoj propasti Hrvatske osobito u zadnje vrijeme, kada nam Hrvatska zbog demografske erozije umire pred vlastitim očima…

Veličanstvena sjednica HNES-a

Nije Kusić-Pupovac-Plenkovićevo „Vijeće“ prvi put u povijesti iznjedrilo takave zaključke o „posljedicama vladavine nedemokratskih režima“, ma kakvi oni bili. Prvi put je to učinilo Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES), pod predsjedanjem prof. emeritusa, Zvonimira Šeparovića. Na veličanstvenoj javnoj sjednici, pred prepunom velikom dvoranom „Vastroslav Lisinski“, ne skrivajući se od javnosti iza hladovine zidova Banskih dvora, kristalno jasno su kazali tko je posljedično odgovoran za propadanje Hrvatske, a to su oni vjerni sljedbenici diktatora Tita koji i danas vladaju Hrvatskom. Može li se i smije li se uopće, potpuno zanemariti mišljenje sudskog vijeća HNES-a sastavljeno od vrhunskih intelektualaca, profesora, doktora, akademika, uglednih pravnika, novinara, nakladnika, poznatih djelatnika u hrvatskoj kulturi, branitelja i invalida Domovinskog rata, a posebno onih mučenika Titovog režima kao živih svjedoka posljedica toga režima?

Podsjetit ću čitatelje novina 7Dnevo o kojim imenima se tu radi: prof. Zvonimir Šeparović, prof. Josip Jurčević, akademik Josip Pečarić, prof. Zdravko Tomac, prof. Nevenka Nekić, prof. Eva Kirchmaier Bilić, odvjetnik Zvonimir Hodak, dr. Nikola Debelić, književnik i slikar Mile Prpa, Zdravko Vladanović, Antun Babić…. I tako bih mogao još dugo nabrajati vrijedne domoljube koji se nalaze među 70 članova HNES-a. Predsjednik HNES-a, prof. dr. Zvonimir Šeparović, tog je dana, 31. listopada 2015. godine, predstavio  suradnike kao i nazočne žrtve-svjedoke Titove diktature: Vinko Vice Ostojić, Marko Veselica, Nikola Štedul, Ante Glibota, Marko Veselica, Anto Kovačević,  prof. Džemaludih Latić, Antun Kikaš… Može li se ovo sudsko vijeće HNES-a i ova veličanstvena javna sjednica uopće usporediti s Plenkovićevim vijećem?

Smiju li se zaključci HNES-a s te javne sjednice potpuno ignorirati, ne uzimajući ih za relevantne čak ni u javnoj raspravi koju je promovirao Andrej Plenković? Postavlja se legitimno pitanje – zbog čega Plenković nije prihvatio u svoje „Vijeće“ imenovati ni jednog člana HNES-a, a ti ugledni intelektualci su se, bez ikakve razumne sumnje, duže vrijeme ozbiljno, na znanstvenim podlogama, bavili temom o posljedicama nedemokratskih ili zločinačkih režima?

Zašto su vladajući protiv istine?

Odgovor na ova retorička pitanja kristalno je jasan, a on se zrcali u temeljnim postavkama koje su javno iznešene prije osnivanja „Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima“. Jasno su dane upute „Vijeću“: NDH i ustaški režim osuditi, a o komunističkim zločinima racionalno razgovarati. O posljedicama nedemokratskih režima na sadašnje porazno stanje u hrvatskom društvu, o tome tko je odgovoran za te posljedice, nema ni jedne riječi.

I dobro je primjetio lucidni prof. Slaven Letica, da u zaključcima vijeća nema ni jednog slova o Jasenovcu i Bleiburgu čime je, zapravo, indirektno potvrdio moju tezu da je radi istine bilo najvažnije na znanstvenim osnovama staviti Pavelića i Tita licem u lice, što bi rezultiralo istinom o posljedicama vladavine nedemokratskih režima u današnjoj Hrvatskoj. Istina bi hrvatskom društvu donijela katarzu, katarza bi iznjedrila lustraciju, lustracija bi maknula apologete diktatorskog režima i Hrvatska bi demokratski prodisala, ostavljajući za sobom prošlost i sve tegobne prijepore.

Bojim se da ova vladajuća nomenklatura, kao i sve nomenklature od 2000. do danas, nemaju snage pogledati istini u oči, jer bi ta istina mnoge uklonila iz vladajućih fotelja!