Plutajući LNG terminal kod Krka je zločinački pothvat

Zakonski okvir za plutajući LNG terminal Sabor će potvrditi u hitnoj proceduri, bez drugog čitanja, bez javne rasprave. Natječaji će biti pošteni, a oprema je već stigla! Navodno se zna i koju brodsku olupinu preuzimamo - znaju se dimenzije. Postcivilizacijski zalazak sunca na Krku možemo uključiti u produkciju novog nastavka Mad Maxa.

Pao je prijedlog da pored Krka dovezemo ostatke Titanika. Sve je ionako daleko od svake ekonomske logike. Usprkos proklamiranoj demokraciji i proklamiranoj samostalnosti, nemoćni smo pred odlukom domaćeg i stranog podzemlja da se Kvarner pretvori u ogromnu brodarsku olupinu širine četiri nogometna igrališta. Najavljena visina broda – terminala pokazuje da je sve zacrtano, da se već zna tko će nam uvaljati svoj krameraj, a u vladi i Saboru imamo isprazni igrokaz na tu temu. Načelnica Općine Omišalj Mirela Ahmetović tvrdi da plutajući LNG terminal nije u prostornim planovima Omišlja i Primorsko-goranske županije, da se građani protive tom projektu, i da je samo to dovoljno da se od njega odustane. Za slučaj da Hrvatski sabor potvrdi odgovarajući zakon, Ahmetović će tražiti ocjenu njegove ustavnosti.

Glumatanje demokracije i neovisnosti

Amerikanci u svome poznatom stilu hrvatsku neovisnost o ruskom plinu naplaćuju Hrvatima. Zar nisu slično ušli u Agrokor, o našem trošku? LNG terminali u Jadranu i u Lijepoj našoj, uključujući plutajuće, posve su besmisleni. Zar nismo izrazito turistička ekonomija? Zaposleni se dijele na državne činovnike i turističke djelatnike. LNG terminali nametnuti su od američkog interesa i onih uvezanih. Njemačka može podnijeti skuplji američki plin, ali Hrvatska ne. Njemačka američki ukapljeni zemni plin i danas preuzima u Hamburgu. U nevjerojatan zločinački pothvat gradnje LNG terminala na Jadranu uključeni su vlada, Sabor, mnogi pripadnici korumpirane elite, kao i one koja se dodvorava zapadnim centrima moći – na planu energetske europske vertikale prema Baltiku naša predsjednica oduševila je američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji strogo nameće američki interes. Koji zbog američkih parcijalnih interesa ruši svjetski poredak. Strvinarsko rješenje plutajućeg terminala je privremeno, na 10 godina, nakon čega će ga nadomjestiti kopneni LNG terminal. Tada će RH fasovati troškove zatvaranja plutajućeg terminala, koji će biti 5-6 puta veći od gradnje i postavljanja terminala u pogon. Čemu onda gradnja takvog plutajućeg terminala? Sve je to jedna velika muljaža bolesno korumpiranog uma, jer će plutajući LNG terminal nametnuti odgovarajuće rješenje na kopnu kao obvezno. Plutajuća mini elektrana smanjila bi potrebe za klorom, ali je besmislena za tako kratki rok plutajućeg terminala. Dakle, da bi se izbjegla rasprava o gradnji milijardu eura teškog kopnenog LNG terminala, postavit će se privremeni plutajući koji će koštati pola milijarde eura samo do početnog pogona, sve uz obrazloženje da je značajno jeftiniji od kopnenog i da će Unija ubaciti 100 milijuna eura da mi profućkamo svojih 400 milijuna eura, pumpajući ih u ekonomije koje Europska komisija štiti. Nabacit ćemo drugima svojih 400 milijuna eura da bi tko zna tko preuzeo “naših” 100 milijuna eura iz europskih fondova.

Kome to treba?

Još za Jugoslavije vodila se rasprava gdje smjestiti kopneni LNG terminal za ukapljeni zemni plin iz Katara. U Omišalj ili u Kopar? Pobijedili su Slovenci – odabran je Krk. Nuklearna elektrana smještena je u Krško jer je tamo prijetnja nizvodno, Hrvatskoj, koja će po svemu sudeći preuzeti polovicu jezovitih troškova zatvaranje te nuklearke. Nakon što Unija reklamira svojih 100 milijuna eura iz fondova za povezivanje, morat ćemo opravdati svaki euro i potrošiti ga na neku stranu tvrtku. A na slijedeću injekciju možemo računati samo ako se projekt potvrdi kao rentabilan! A već sada znamo da neće biti rentabilan, jer će američki plin već na ulasku biti 30 posto skuplji od prodajne cijene konkurencije. Možda i 50 posto skuplji, jer ćemo trgovinske odnose sa SAD-om rješavati bilateralno i neovisno o tržišnim cijenama plina. Plutajući LNG terminal FSRU Indepedence u Litvi je nerentabilan, kao rezervoar ruskog plina! Smješten je u Kurskoj laguni, nasuprot lučkim terminalima Klaipedi, uz pješčani otok – polovica je u Litvi, a druga je ruski teritorij. Taj “najsličniji plutajući terminal onome koji će biti postavljen kod Krka” zapravo je nešto posve drugo. U litavski “plutajući” terminal plin ne dolazi LNG brodovima, nego kroz ruski plinovod. Jeftino i čisto, bez ekološkog zagađenja i većeg ekološkog rizika. Pa je taj terminal ipak nerentabilan. U našem slučaju, plin će dolaziti i odlaziti u LNG brodovima, u sklopu američkog reketa. Našim nezasitnim pametnjakovićima nije niti pala na pamet ideja da Talijani formalno preuzmu financiranje zbog monetarnog olakšanja, odnosno besplatnih kredita. Neki je dan ministar Zdravko Marić priznao da plaćamo kamate značajno više nego sve druge zemlje. U redu, hvala na informaciji, a sada podnesi ostavku! Već su tri godine kako si ministar financija! Hoće li na svoje doći naša brodogradnja? Neće! Država nije na vrijeme naručila odgovarajući brod – terminal u domaćim brodogradilištima, na razini litavskog – treba nam uvaljati nečiju prastaru olupinu, koju će pomjerati skupi potisnici strane proizvodnje, kao da se dogodila havarija kozmičkog broda negdje kod Jupitera. Ne možemo dopuštenim smicalicama dati posla svojim proizvođačima, ali za strani kapital možemo krivotvoriti proceduru nabave! Za takve terminale svu opremu izrađuju strane tvrtke. Navodno je potrebita oprema već iskrcana.



Plin je skup i potrebe za plinom padaju. U Hrvatskoj “boljitak” u tom smislu donosi pad industrijske proizvodnje. Ruski Gazprom i hrvatsko Prvo plinarsko društvo potpisali su ugovor o isporuci plina do kraja 2027. Do jedne milijarde prostornih metara plina godišnje, što je četvrtina naših potreba – polovicu navodno namirujemo iz naše proizvodnje. Svi su naši susjedi dugoročno riješili svoje potrebe za plinom, a Njemačka je postavila novu cijev za preuzimanje ruskog plina preko Baltika. Hvala Litva, mi Nijemci ne dopuštamo da netko na nama gradi svoju rentabilnost! Zašto o svemu šuti ministar turizma Gari Cappelli? Nije ugroženo samo 10 posto našeg turizma, nego cijeli Jadran. Omišalj već danas godišnje ispušta oko 100 tona onečišćenih tvari. Besmislene su tvrdnje da u slučaju kopnenog LNG terminala investicija raste prema milijardu eura, jer će se takav terminal morati graditi samo u slučaju ako se postavi privremeni plutajući terminal.

Plutajuća ekološka bomba

Zanimljivo, nepotrebne ekološke probleme vladajući vide kao priliku da se na tom planu zaposle stranački uhljebi. Iako je plutajuće rješenje privremeno, pripadna interesna skupina prodaje nam bajku o prelasku pomorskog prometa na LNG pogon, uključujući izgradnju takvih brodova za dužobalni razvoz na Jadranu i šire, na Mediteranu. Eto, u jednom SF-u imamo međuplanetarni brod s LNG pogonom. Jako zgodno. Kada ponestane plina, plutajuća letjelica skokne do Saturnovog prstena i tamo se natanka. Ako vam ponestane goriva tamo kod Neptuna, jednostavno se teleportirate na neki plutajući plinski terminal. Napunite karnistar i teleportirate se natrag u letjelicu. Prava je istina da svjetski kapital i strateška nadigravanja određuju koja će se dostignuta tehnološka rješenja aplicirati u životnoj praksi. Primjerice, današnja tehnologija omogućava male fuzijske bojlere za etažno i drugo grijanje, uključujući toplu vodu, ali nema šanse da vam svjetske nadzorne institucije dopuste dramatičan pad potražnje za plinom, naftom i električnom energijom proizvedenom u odgovarajućim centralama. Tko stoji iza kampanja protiv hidrocentrala? Tek su nas natjerali da prijeđemo na kondenzacijske bojlere, da preuređujemo dimanjake, a ono je sve to mučenje nepotrebno, napose u većim sustavima zajedničkih aplikacija, pa i u sustavima malih lokalnih elektrana. Strukture nas kroz ovakav Ovršni zakon pretvaraju u beskućnike zbog komunalnih i sličnih računa, a tamo netko bezobrazno se dosjetio da možemo otkantanti preskupe opskrbljivače energentima. Netje itji! Budućnost su trafostanice – elektrane i kućne fuzijske “elektrane”, koje će praktično besplatno namirivati sva trošila u nekom domaćinstvu, ako to korporacije dopuste.

Jeste li mogli zamisliti gori scenarij. (1) Turistički orijentirana Hrvatska dopustit će gradnju LNG terminala, što će stostruko povećati promet tankera, LNG brodova i sličnih plovila, čime će se za tisuću puta povećati vjerojatnost ekološke katastrofe. U Kvarnerski zaljev izlit će se milijuni litara klora. Time je neprihvatljivo i ono manje štetno i manje opasno rješenje kopnenog LNG terminala, koje ima svoj bonus: nova radna mjesta. Prodaja domaće nafte i/ili uvezenog “viška” znala je zasiviti Jadran i Lijepu našu – tankeri koji preuzimaju naftu ispuštaju kontaminiranu vodu luke iz koje su krenuli. Jeste li znali da će plutajući LNG terminal morati biti konstantno pun? Plovi banka a klijentima niti traga. (2) Ploveći LNG terminal ne donosi samo opasnost od potrošenih i neispravnih transportera, nego je sam po sebi tempirana gigantska ekološka bomba – riječ je o najgoroj brodskoj olupini, koja se mora povući iz prometa, koja će se uskoro raspasti. Može se reći da teroristima gradimo laku metu, a ako su pametni, trebaju samo biti strpljivi i nakon katastrofe ponosno preuzeti odgovornost za zločin Vlade RH i referentne državne administracije, što takvima sve to paše. (3) Saniranje brodskog otpada i potrošenih brodova je jako skup posao, pa brodarske kompanije najčešće čekaju raspad broda i/ili tankera, koji onda pokrivaju osiguravajuća društva. Problemi nastaju kada se kobni trenutak dogodi u pretovarenom plovilu, pa se u neku ekološku oazu izliju tisuće barela nafte, ukapljenog plina, ili nekog kemijskog otpada, uključujući nuklearni.

Geostrateški odnosi

Hrvatska je jako mnogo izgubila zbog slovenskog izlaska na Jadran. Osim gubitka direktnog kopnenog kontakta s Italijam, imamo rusko i njemačko uplitanje preko Kopra. Da je Kopar ostao u Italiji, kamo povijesno pripada, onda bi Vertikala postavila plutajući LNG terminal u talijanskim vodama. Bilo bi to skoro jednako ekološki loše, ali se ne bi dogodilo da Slovenija i Kopar izmještaju potrebitu infrastrukturu u hrvatske vode, jer su kakti njihove male. U pokušaju da na svome manjem dijelu obale imaju snažnu industrijsku luku i turizam, Slovenija nužno okupira hrvatski prostor, pa se tako ne zadovoljava sjevernom stranom Savudrijske vale, nego je traži za sebe cijelu, i još iskazuje pretenzije za otvorenim morem, koje je daleko, na Otrantu – takozvano “otvoreno more u Jadranu” je zajedničko more Hrvatske i Italije. Eto je prošla ideja europske vertikale od Baltika na ovamo, a hrvatske predstavnike više ne zovu na sastanke tog projekta. Što se promijenilo? Pa, korigirana je južna točka. Naša otuđena Velika sestra Angela jednostavno je zajedno s Velikim bracom Vladimirom pomakla njegovog mišeka s Rijeke na Kopar, i više se predsjednica RH i predsjednik Vlade RH ne mogu šminkati na konto Vertikale. Zašto bi Nijemci išli kroz još jednu nepouzdanu državu kada već danas zajedno s Rusima kontroliraju Kopar? Plutajući LNG terminal kod Krka zapravo je njemačko – slovenski projekt. Rusi to dopuštaju jer im takva budalaština nije ozbiljna konkurencija. Zapravo dobijaju prostor da povise svoje cijene. Opasni terminal smješta se izvan slovenskih voda, o trošku Hrvatske, i još imamo onu nevjerojatnu pojavu: “Ide brdo Muhammedu” – kada god se ukaže potreba, terminal će otplutati Janši i Merkelici na noge, i to je glavni razlog zašto se u cijeloj toj priči zanemaruje gradnja plinovoda od plutajućeg terminala do naše obale, do nekog našeg čvorišta. To iz perspektive Slovenije i Vertikale nije važno, to je lokalni problem Hrvatske.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI