Posve nevina Hrvatska više je puta osuđena, zlostavljana i ubijena

0
743
Davor Puklavec/PIXSELL

Vrijeme je srušilo svaku optužbu. Kome danas naplatiti počinjenu štetu? Kako oživjeti našu ugušenu djecu? Kako provesti demografsku obnovu? Kako ovoj naciji vratiti njeno uništeno dostojanstvo, i sve te godine protjerane slobode?

Sundance TV prikazao je 2013. izvrsnu dramu “Ispravljanje” Raya McKinnona, o pogrešno osuđenoj osobi, kojoj je tako oduzeta mladost, sloboda i ljudsko dostojanstvo. Uvjerljivi Aden Young izvrsno je oživio atmosferu osobne nesreće Daniela Holdena, kao i njegove nevjerojatne reakcije prema pokušajima da se ispravi nepravda koja mu je nanesena. Ukraden mu je cijeli jedan život. Holden je u zatvoru ponižen, seksualno zlostavljan, i umrtvljen. “Rectify” je zapravo priča o tome da je neke pogreške prema osobi i/ili kolektivitetu nemoguće ispraviti. Tko će Hrvatima nadoknaditi genocide koji su nad njima počinjeni za zločine drugih? Ubijenu djecu nemoguće je oživjeti, a iz beskraja plerome zovu duše nerođenih. Kako danas zaštititi naše silovane žene, koje zlostavljači provociraju u Vukovaru, svojim prisustvom, pokušavajući tako iz Vukovara otjerati sve Hrvate. Kako se obraniti od pravne jurisdikcije silovatelja? Tko će nam nadoknaditi te ničim zaslužene godine robije u Staljinovoj i Titovoj tiraniji? Tko će Hrvatima nadoknaditi 70 godina maltretiranja za NDH? Tko će poništiti privatizacijsku pljačku? Na takvom su obećanju najgori kreteni dolazili na vlast i nikada za svoja lažna obećanja nikome nisu položili račun. Ovih dana gledamo kako se ispravljanje privatizacije Ine pretvara u novu privatizacijsku pljačku.

Nema pravde. Zlotvori koji su nam igre namjestili, uživali su sve blagodati, i još su danas ponovno arbitri u civilizacijskim pitanjima, nakon što su evidentno počinili grozne zločine. Osakaćena i izmučena nacija teško se snalazi u novim formacijskim promjenama, a naši glavni dužnosnici provode zadaće stranog kapitala na tragu potpunog zatiranja hrvatske nacije. Moramo sačuvati ono što nam ne mogu oduzeti, ono što ne mogu privatizirati. Hrvatska višemilenijska državnost može se gledati kao neuništivi Branimirov dar naciji, koji stoji na putu floskuli o pravu bilo kojeg stanovništva i/ili bilo kojih doseljenika na svoju državu, onoj floskuli koja je izrodila nedopustive srpske paradržave, utemeljene na etničkom čišćenju. Naši neprijatelji pokušavaju na istu razinu dovesti Bravara, pa i njegovog Kalfu, ali to trebamo odbaciti. Na Branimirovu razinu nikada nisu izašli niti Ante Starčević i Stjepan Radić. Hrvati se konačno moraju otrijezniti i shvatiti da takozvana SRH/RH nije bila nikakvo veliko Ispravljanje, nego novo bezobrazno Porobljavanje nacije. Dok su branitelji ginuli na ratištima, naciji je nabačena nova luđačka košulja.

Ispravljanje 1990. i 1992. godine

Zaista, što smo to slavili ovih dana? Što smo to ispravili prijelomne 1990., a što te slavljeničke 1992. godine? Izmučeni dugim robovanjem jugoslavenstvu, robovanjem komunizmu, izloženi primitivizmu poznatom kao posrbljivanje, oštećene svijesti, oštećenog dostojanstva, i na kraju ipak probuđene nade, ušli smo u posve zbrkane formacijske promjene, pa smo ponovno pojedinačno i kolektivno zlostavljani, ovaj put u ime nekakve tranzicije, i nove porcije obrnute diskriminacije za one već privilegirane, a pravi cilj tog “ispravljanja” bila je rasprodaja nacionalnih resursa, koja se nezaustavljivo provodi dugih četvrt stoljeća. Novi najkvalitetniji oblik okupacije poznat je kao “privatno vlasništvo” – kada ono legne nakon nasilne komunističke nacionalizacije, ostali ste bez svega do kraja svijeta, jer pokradena sirotinja nije u stanju kupiti baš ništa. Dobili smo formalnu samostalnost da bismo mogli „svoj na svome“ sve rasprodati, za sva vremena – dalje od toga suverenost je suspendirana.

Što je to ispravljeno početkom 1992. godine? Branitelji Vukovara odvedeni su u srbijanske logore, gdje su zvjerski zlostavljani, a oni koji su se domogli slobode, zlostavljani su u Zagrebu od strane jugoslavenske oligarhije presvučene u nacionalne boje. Profitirali su naši neprijatelji, uključujući vladajuću vrhušku, koja se više nije morala crveniti zato što izdaje Vukovar. Naciji je medijski nametnut “zanos priznanja”, koje se nazdravičarski odbrojavalo kao doček Nove godine. SRH/RH je i dalje bila u svojim nametnutim granicama, nešto većim od onih na terenu, sve republičke institucije i dalje su bile tu, neke nešto sitno preimenovane, a vladala je ista komunistička banda, najgore društveno smeće. Veliki Goethe prepoznao je tu pojavu u mineralogiji i nazvao je istu pseudomorfozom: voda odnese kristal, a već oblikovanu šupljinu popuni posve drugi mineral. Još gore, mineral je isti, ista titoistička bagra. Nacija je zgranuta spoznajama da je MOL preuzeo financijsko upravljanje Inom još kada su 2003. Ivica Račan, Slavko Linić i banda prodali MOL-u 25 posto udjela u Ini + jednu dionicu. I još su zasebno braniteljima dodijeljene dionice Ine, tek toliko da MOL može kroz otkup takvih povećati svoj udio. Andrej Plenković skriva od Javnosti odluku arbitraže u svezi Ine i MOL-a. Predstavnik Hrvatske glasovao je protiv Hrvatske!

Zaboravlja se kako je krenulo to famozno veliko nacionalno Ispravljanje, kako možemo nazvati tranziciju iz tamnice komunizma u demokraciju. Pa, Franjo Tuđman prodao je naše glavne banke, još jeftinije, i nakon što su jako skupo sanirane, o trošku svih nas. Račan je svojima (Rusi) poklonio financije Ine, a Tuđman je strancima poklonio cjelokupan financijski sustav države, uz izdvajanje središnjeg HNB-a u zasebnu paradržavu. Poduzeća vlasnici banaka preko noći su postali svojina banaka, sanirana o našem trošku i poklonjena strancima, zajedno s nepreglednim zemljištima na atraktivnim lokacijama. Kako nije imao blage veze o ekonomiji, Tuđman je dopustio da komunistička banda do kraja pokrade poduzeća, da ih uništi, i tako pojeftini za privatizaciju. Kao što je Tito kroz uništavanje hrvatskog sela proizveo proletere, tako je Tuđman transformirao komunističku elitu u tajkune. Umjesto Ispravljanja dobili smo žestoku privatizacijsku pljačku. Prvi protagonist tranzicijskog ispravljanja toliko toga je pokvario i upropastio, da je bilo kakvo ispravljanje bilo čega postalo nemoguće.

Nismo dobili nikakvu novu formaciju, nego nekakvo uštimavanje stare represije u okvirima nove represije. Represija stvara privid države, ali teško onome narodu kojega zapadne. Lenjin nije formirao novu državu na oslobađanju radništva, kojega u Rusiji tada nije niti bilo, nego na represiji, sa nizom genocida. Nisu Bravar i Castro bili genijalci koji su formirali kompleksne društvene formacije, nego se jednostavno uvodio određeni tip represije, koji je omogućavao da novi imperator nesmetano vlada sve do svoje smrti, čak i sa slabim osobnim osiguranjem. Represija s vremenom evoluira u državu a potlačeni narod postupno pronalazi oblike preživljavanja, tako da se konačno oblikuje cijeli sistem. Kada se 1990. raspala Jugoslavija, SRH je nastavila trajati kao uhodan sustav represije. Elita SRH postala je elita RH. Nazvano je to nacionalnim pomirenjem. Ne da Tuđman nije bio dorastao tranzicijskim promjenama, on ništa nije razumio. Jednostavno je zasjeo i rekao: imamo Hrvatsku. Danas nam Plenković servira Tuđmana kao čovjeka koji je imao viziju pridruživanja Europskoj uniji, koja tada nije niti postojala, na što je upozorio zastupnik Živog zida Branimir Bunjac. Po novome, Tuđman nije stvorio samo Hrvatsku, nego i Europu.

Privatizacija nije tranzicija, nikakvo ispravljanje, nego rasturanje onog podnošljivog. Kada pogledate usporedne morfološke tablice bilo kojeg autora, vidljivo je da svaka nova formacija ima svoje revolucionarne promjene, ali se one ipak provode organski, postupno, kroz dugo vremensko razdoblje, a nova elita preuzima državnopravne okvire one stare. Kod nas se dogodila ta nevjerojatna psudomorfoza da preživi jugoslavenska elita i da bezobrazno uđe u mimikriju hrvatske državnosti, kojoj onda postavlja kao stari/novi temelj lažni antifašizam koji je u suštini odurna aplikacija otvorenog zatiranja svega hrvatskog. Posebno je smiješno proglasiti obrambeni Domovinski rat temeljem države koja je kroz taj rat obranjena. Plenković je pojio o pomirenju na razini Unije, koje očigledno ne vrijedi za sve, jer je njemački Ustavni sud presudio da neonacističke stranke imaju pravo na političko djelovanje. Što bi se dogodilo da netko kod nas obnovi Ustaški pokret? Već zbog starog marijanskog pozdrava “Za dom”, domaća peta kolona blokirala je sav život.

Tranzicija je iluzija

Ove godine prikazana je 4. sezona serijala “Rectify”. Holden dozrijeva i potiskuje sram. Zasićen je ulogom koja mu je nametnuta i želi konačno odbaciti laži. U tom smislu dozrijeva i lokalno pravosuđe i to je trenutak kada naša nacionalna priča postaje neispravljiva. Mnogi žive od laži o Hrvatima i danas je teško pokrenuti objektivan proces približavanja istini. Na tezi “izvornog hrvatskog fašizma” izgradili su svoje dobro plaćene pozicije osobe poput Inoslava Beškera, pa se ti bori protiv njega i pripadnog okupiranog novinstva. Jedan Bob Dylan izjavio je kako Srbin namiriše Hrvata. Milijuni ljudi vrijeđali su Hrvate za sve što im je palo na pamet i danas ne žele priznati svoj kretenizam, pa tjeraju po starom, dodajući nove laži. Mnogi Hrvati glasovali su za HDZ, mnogi Hrvati frenetično su slavili Tuđmana, i sada teško podnose suočavanje sa svojim i njegovim zabludama. Birajući između Tuđmanovog praznog ništa i Branimirove ogromne zaostavštine, oni biraju Tuđmana! To je zastrašujuće. Posebno su opaki oni kojima je Tuđman dopustio privatizacijsku pljačku.

Nema tu dužnosnika za bilo kakvo kvalitetno ispravljanje bilo čega. Kod nas je postalo pravilo da oni koji ne znaju raditi baš ništa postaju šefovi, ili odlaze u politiku, ili postaju društveni arbitri, jer se drži da tako manje smetaju, i da je time nekako namirena njihova glad, njihova predatorska proždrljivost. Tako se dogodilo da ovu zemlju skoro cijelo stoljeće vode polupismene osobe, koje nisu u stanju voditi vlastiti brlog, a kamoli se snaći u kompleksnoj morfologiji povijesti, ili izabrati i/ili izgraditi podnošljiv sustav u formacijskom meniju. Govorim o znanstvenom području kojemu su teorijske reference Hegelova “Filozofija povijesti” i Spenglerova “Propast Zapada”. U godinama kada Francis Fukuyama pridodaje svoje famozno djelo “Kraj povijesti i posljednji čovjek”, a Zapad pokreće nove pustinjske oluje i okupacije, kod nas su primitivci nametnuli svoju viziju divljeg kapitalizma, one najgore društvene formacije, koja je isprobana i odbačena u SAD-u već nakon Velikog rata. Kako danas pokrenuti nekakvo sveobuhvatno Ispravljanje Svega, kada nas vode “stručnjaci za složene sustave” koji se ne snalaze na razini tramvajske stanice?

Na čelo SRH/RH uporno dolazi osoba koje se ne kuži u ekonomiju. Jezovito je to nestrpljenje Andreja Plenkovića da nešto proda, a groznica je krenula još prije nego što je zaposjeo poziciju predsjednika Vlade RH. HEP je zapravo cijeli jedan naš nacionalni resurs, pa i šire od toga, jer hidroenergetski segmenti i potencijali vuku i na privatizaciju voda. Znamo kakvu je i koju Inu prodalo komunističko i tranzicijsko smeće, ali ne znamo što kupujemo natrag. Kriminal u privatizaciji Ine sve je više razvidan, i to ne mogu poništiti oslobađajuće presude, niti arbitraže u korist kupaca, pa banda pokušava s našim novcem skupo vratiti uništenu Inu, i još na ime toga pokrenuti daljnje energetsko i drugo upropaštavanje zemlje. Kada su SDP i HNS namjeravali pokrenuti privatizaciju HEP-a, HDZ je zaprijetio referendumom, a kada je HDZ došao na vlast, pokušava cijelu naciju preveslati na konto povratka Ine u hrvatske ruke. Ukazujući na negativne posljedice Brexita, Plenković je u srijedu u Hrvatskom saboru napao demokratski instrument referenduma, odnosno izravnu demokraciju. Što će vam bilo koja demokracija, kada je tu Plenković, da u vaše ime rasproda nacionalne resurse. Umjesto jasnog ne velikosrpskom divljanju, Plenković raspreda o nekakvim skrovitim inicijativama ničega. I još formira nekakvo ideološko Povjerenstvo za Ispravljanje, koje će najvjerojatnije zaustaviti sve pozitivne procese. Zastupnik Bunjac taksativno je prozvao Andreja Plenkovića kao projekt Unije. Dobro, ako nije tako, čija je inicijativa privatizacija HEP-a, koju su pokušali provesti i SDP i HNS?

Loading...