RAT DO ISTREBLJENJA?!

0
875

Umjesto da Pantovčak i Banski dvori stvaraju zajedništvo i realne pretpostavke za rješavanje pitanja demografske obnove i ostanak u Domovini, oni su svojim opskurnim animozitetima, u jednom danu napunili barem deset autobusa hrvatskih dragulja koji su šutke napustili ovakvu Hrvatsku, kakvu nije nitko sanjao ni u najružnijim snovima...

Mnogo puta smo u mainstreamu iz pera etabliranih političkih analitičara mogli pročitati da su predsjednica, Kolinda Grabar Kitarović i predsjednik Vlade, Andrej Plenković, proizvodi „zrinjevačkog inkubatora“ MVEP-a RH, koji je još i danas nadziran budnim okom sive eminencije hrvatske diplomacije u liku i djelu („očenašeka“ – „pola meni, pola tebi, pola Bagi“), Mate Granića. Dakle, predsjednica i premijer dolaze iz iste diplomatske „kuhinje“, diplomatska iskustva su stjecali u bruxelleskim i inim bjelosvjetskim hodnicima, a uzlete u svojim vanjskopolitičkim karijerama mogu zahvaliti predsjednicima, Mesiću i Josipoviću. Proglašeni su novom generacijom hrvatske diplomacije, a neki politički vidovnjaci predvidjeli su im blistavu političku karijeru na korist našoj Domovini.

Plenković i Grabar Kitarović dolaze iz iste političke stranke, koja sebe voli nazivati narodnjačkom i demokršćanskom, stranke koja se deklarira kao oponent Mesić-Josipovićevog jugoslavenstva i regionalizma. Danas svjedočimo još jednom hrvatskom političkom paradoksu! Umjesto da predsjednica i premijer skladno, na temelju proklamiranog demokršćanskog svjetonazora u ozračju iskrene suradnje, kormilare hrvatskim brodom vodeći ga u mirne luke, svjedočimo pravom ratu do istrebljenja između dva hrvatska brda.

Loading...

Čini se da „zrinjevačko-kumrovečki“ inkubator nije podjednako inficirao ovo dvoje političkih protagonista. Naše iskreno oduševljenje činjenicom da su demokršćani prvi put nakon 2000. godine osvojili oba hrvatska brda, danas se pretvorilo u razočarenje i depresiju, gledajući taj poznati hrvatski jal i neslogu u samom vrhu hrvatskog čelništva.

Umjesto konsenzusa – kamen spoticanja

O kakvoj novoj Tuđmanovoj pomirbi nam propovijeda premijer, Andrej Plenković, kada nije u stanju mirno i u skladnom zajedništvu s Pantovčakom započeti rješavati demografsku katastrofu koja prijeti nestankom naroda i države? Ili obrnuto, jer za svađu je uvijek potrebno dvoje!? Kako je moguće da je pitanje demografske obnove Hrvatske, pitanje oko kojega bi trebalo stvoriti konsenzus svih politički aktera bez obzira na ideološke predznake, postalo kamen spoticanja i novog razdora?

Nije li blasfemično i svetogrdno na toj temi hrvatskog opstanka judoškudaški ubirati političke bodove u pravoj torbarskoj maniri, što će još jedan značajan broj onih koji se lome, ostati ili otići, zauvijek istjerati iz Hrvatske trbuhom za kruhom. Umjesto da Pantovčak i Banski dvori stvaraju zajedništvo i realne pretpostavke za ostanak u Domovini, oni su svojim opskurnim animozitetima, u jednom danu napunili barem deset autobusa hrvatskih dragulja koji su šutke napustili ovakvu Hrvatsku, koju nije nitko sanjao ni u najružnijim snovima…

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, prezentirala je svoj opsežan plan demografske revitalizacije, a iz obimnog materijala mogli smo vidjeti da je na tom planu radila ozbiljna i odgovorna grupa intelektualaca koja duboko razumije problematiku. Osim toga, plan Predsjednice RH, podržali su vodeći demografski autoriteti u Hrvatskoj, g. Anđelko Akrap i g. Stjepan Šterc, pa bi zbog toga i bez kapilarne analize dokumenta, bilo razumno vjerovati u njegovu vjerodostojnost i kvalitetu.

Ono što sam, pak, ja mogao zaključiti, ključna poruka predsjednice je da su u Hrvatskoj potrebne sveobuhvatne reforme u svim područjima političko-društvenog života, uključujući i propitivanje samog ustroja političkog sustava i državne uprave. Dakle, nije dovoljan samo novac koji se ističe kao kamen spoticanja, potrebno je u srži mijenjati političko ozračje i podjednako potaknuti i gospodarstvo i domoljublje.

Brutalni rat za prijestolje na Pantovčaku

Oni hladni birokrati i diplomati, koji ne osjećaju bilo svoga naroda, koji ne znaju da je Hrvatska stvorena na krilima silnih domoljubnih emocija, neće nikada shvatiti da bez ljubavi prema Domovini, nema ni ekonomskog prosperiteta, a bez ekonomskog prosperiteta, nema ni uspjeha populacijske politike. Hrvatsko biserje nam klizi kroz prste i odlazi u nepovrat! Hrvatska mladost još jednom je protjerana iz Domovine i gotovo da nema nikakve razlike između Titovih, Milanovićevih i Plenkovićevih emigranata!

Zastrašujuće je besramno i bogohulno što se u pozadini ove teme, koja je od vitalnog značaja za opstojnost Domovine, vodi, zapravo, brutalni rat za prijestolje na Pantovčaku. I ne samo to! Banski dvori i Pantovčak sukobili su se gotovo oko svih temeljnih pitanja unutarnje i vanjske politike… Dok predsjednica miče Tita s Pantovčaka, Plenković ga putem Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine totalitarnih režima – rehabilitira i preko „Titovih tratinčica“ vraća u središte Zagreba.

Dok predsjednica promovira Višegradsku skupinu, Plenković se grčevito drži za Angelinu suknju balkanizacije Hrvatske. Dok Plenković nemilosrdno gazi referendumske inicijative i šalje snažne političke poruke pritiska Ustavnom sudu, predsjednica prima Željku Markić, poštujući demokratsku volju hrvatskog naroda. Možemo li iz ovoga zaključiti da je Predsjednica RH napravila značajan odmak od „zrinjevačko-kumrovečke“ škole ili je prerano donositi takve zaključke?

Andrej Plenković je svojim planskim skretanjem ulijevo, kao predsjednik HDZ-a iz kojega je poniknula i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, potpuno razbio demokršćansko biračko tijelo, srljajući u lijevi centar. Poglavito je prepolovio ono biračko tijelo koje je predsjednicu, svojim domoljubnim glasovima, dovelo na Pantovčak. Pitanje, hoće li ovaj i ovakav HDZ podržati predsjednicu u borbi za drugi mandat, potpuno je izlišno.

Pantovčak je, bez ikakve sumnje, kao miraz rezerviran za Plenkovićevu veliku koaliciju i u ovoj konstelaciji političkih snaga u Hrvatskoj, čini mi se, predsjednici bi bilo apsolutno kontraproduktivno i štetno tražiti podršku Andreja Plenkovića za njen reizbor. HDZ-ov rejting je u slobodnom padu, premijer Plenković je uvjerljivo najnegativniji političar u Hrvatskoj, više od 75 posto ispitanika misli da Hrvatska ide u pogrešnom smjeru, a ekonomski pokazatelji sve su više u negativnoj zoni.

Kako su prošli Plenkovićevi smokvini listovi?

Istodobno je i rast BDP-a u silaznoj putanji, pad industrijske proizvodnje je evidentan, rast javnog duga buja, uvoz poljoprivrednih proizvoda veći je nego ikada, a cijene su otišle u nebesa. Osim toga, sve glasnije se šapuće da se u bitku za Pantovčak ozbiljno sprema, Plenkovićev smokvin list, Damir Krstičević. Ako do toga dođe, pa se uz Damira Krstičevića kandidiraju još neki kvazi-desničari, ponovo ćemo gledati stari film razbijanja demokršćanskog biračkog tijela na korist skrivenim favoritima – Toninu Piculi ili Zoranu Milanoviću.

Zbog toga, predsjednica svoju političku sudbinu ne bi smjela vezati s političkom sudbinom Andreja Plenkovića, bez obzira što je Plenkovićeva desna ruka, Jandroković, izjavio da će HDZ podržati njen reizbor ako se odluči ući u utrku za Pantovčak. Kome Jandroković „čuva leđa“? Predsjednici Kolindi Grabar Kitarović nije potrebna liberalna HDZ-ova infrastruktura, jer njena infrastruktura nalazi se u srcima demokršćanske i domoljubne većine u Hrvatskoj, a ta infrastruktura ne vjeruje Plenkovićevim centrističkim agendama.

Predsjednica si ne smije dopustiti da bude HDZ-ov smokvin list za demokršćanstvo, kao što su Kujundžić, Krstičević, Medved, Kuščević ili Tolušić. Svjedočili smo kako su prošli Plenkovićevi smokvini listovi – Hasanbegović, Esih, Glasnović, Stier, Kovač i mnogi drugi – koji su mu donijeli izbornu pobjedu, a danas ih jednog po jednog miče iz sfere političkog utjecaja. Ta lustracija i sječa demokršćanskih glava, neće prestati, jer su te glave eklatantna smetnja konstruktu velike koalicije.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ima šansu i potencijal postati nova točka okupljanja suverenista i domoljuba. Svojim promišljenim politikama ima povijesnu šansu homogenizirati razbijenu demokršćansku većinu u Hrvatskoj. Upravo ta demokršćanska i domoljubna većina, donijela joj je prvu pobjedu, bez i jednog glasa neoliberalne ljevice. Ta pobjeda predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, u nemogućim medijskim uvjetima sotoniziranja, dokaz je da je pomirba demokršćana moguća, nasuprot Plenkovićevoj pomirbi, koja bez lustracije nije moguća ni u najljepšem snu!?

‘Borgovi seniori’ i ‘Borgovi juniori’…

Predsjednica ima priliku u domoljublju pomiriti sve one koji žive Hrvatsku i koji su ginuli za Hrvatsku, jer domoljubno zajedništvo u ozračju etike i morala, nulta je točka projekta demografske obnove. Ako demografsku revitalizaciju prepustimo ovoj ili nekoj drugoj velikoj koaliciji, Hrvatska će doista postati slučajna država sa slučajnim narodom, bez naroda.

Model Tuđmanove pomirbe nije uspio, a sam predsjednik Tuđman je to i priznao u svom zadnjem proročanskom govoru na aerodromu Pleso. Predsjednik Tuđman je kristalno jasno poručio da „nećemo dozvoliti jugokomunističkim i boljševičkim ostacima“ da nam otmu ono što smo stvarali, da nam otmu Hrvatsku. Veličina predsjednika Tuđmana zrcali se u njegovoj spremnosti priznati neuspjeh svoje politike pomirbe, dok premijer Plenković, pozivajući se na Tuđmana, promovira ono što nije uspjelo ni „ocu Domovine“!

To je model u kojemu su „Borgovi seniori“ opljačkali Hrvatsku za vrijeme Tuđmana, to je model u kojemu će „Borgovi juniori“ nastaviti s pljačkom Hrvatske, skrivajući svoju zločinačku prošlost radi svoje veleizdajničke budućnosti. To je model koji će iz Hrvatske protjerati još milijun Hrvatica i Hrvata, poglavito onih koji život svojih obitelji grade na poštenju i vjeri u Domovinu. Ključno je pitanje – uništavaju li političke elite Hrvatsku namjerno, slučajno ili iz pukog neznanja?

Svi pokazatelji nam govore da se ovdje radi o planiranoj, skrivenoj namjeri opljačkati Hrvatsku do kosti, isprazniti hrvatske prostore i poraziti Hrvatsku nakon dobivenog Domovinskog rata po memorandumskom modelu iz beogradske kuhinje. Političkoj eliti, vladarima „duboke države“, uvijek je bilo dobro i živjeli su kao bubreg u loju u Jugoslaviji, a žive i danas u Hrvatskoj, koja im je isporučena na pladnju izmišljene pomirbe.

Što danas nedostaje Mesiću, Josipoviću, Pusički, Milanoviću, Manoliću? Ne fali im ništa, jer su uvijek bili i ostali vladari Hrvatske, a danas kormilare Plenkovićevim politikama kao što su jučer kormilarili dok su nominalno bili na vlasti. Onaj tko napravi odmak od tog anacionalnog klijentističkog pitona koji nezajažljivo i sve lakomije guta Hrvatsku, bit će zlatnim slovima upisan u povijest Hrvatske!

Na političkom i životnom raskrižju…

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je na političkom i životnom raskrižju i ako ne odabere pravi put ostat će zabilježena kao statistička pogreška iz „zrinjevačko-kumrovečkog inkubatora“. Prvi korak na tom putu trebao bi biti odustanak od uzvratnog posjeta srbijanskom predsjedniku Vučiću i Srbiji, sve dok premijer Plenković, u skladu sa svojim ovlastima, operativno ne zatvori sva prijeporna i otvorena pitanja s Beogradom.

Na tom iskustvu, Predsjednica RH je već bila snažno izložena kritikama na etičkom i moralnom planu tijekom Vučićevog posjeta Zagrebu i više si taj luksuz ne smije dopustiti, ako misli mijenjati hrvatske politike u skladu s onim što je iznijela u svom planu demografske revitalizacije.

Tek ćemo vidjeti radi li se u ovom slučaju o realnom sukobu Pantovčaka i Banskih dvora, radi li se o ratu do istrebljenja, ili je to najobičniji novinarski spin!? Na vrijednim komentatorima i političkim analitičarima ostaje potraga za odgovorima na ova retorička pitanja…