Siromaštvo zatvorenog kruga ili razbijanje iluzija…

0
399

Vrijeme neumitno prolazi zajedno s odlascima hrvatske mladosti i sve ga je manje za konačni izbor najboljih i najspremnijih, za donošenje ključnih i strateških odluka u interesu ukupne hrvatske populacije, za uređivanje hrvatskog društva i prostora prema civilizacijskim mjerilima, za definiranje temeljnih nacionalnih interesa, za postavljanje vrijednosnog sustava, za razradu poticajnih razvojnih modela, za vlastitim političkim postupcima potvrđivanja i pokazivanja poticajne atmosfere, za… puno puno toga još što bi današnjoj Hrvatskoj, prikovanoj na europsko dno - trebalo

Svaki se novi izbori u Hrvatskoj dočekuju s vjerovanjima u pomake i promjene i s nadanjima, željama i novim očekivanjima konačnog izlaska iz stranačko-partijske duhovne stege i ideološkog siromaštva koji, poput tamnih oblaka pred kišu, Hrvatskoj zaklanjaju sunce, toplinu i vedrinu. Pogotovo se obzor prekriva hrvatskoj mladosti izvan stranačkih/partijskih ispiranja osobnosti, koja još uvijek u sebi nosi idealizam i zamišljaj neke nove i drukčije Hrvatske, nalik uređenim društvima s političkim slobodama u kojima su univerzalni vrijednosni kriteriji – postojani. Povratak idealizmu njihovih očeva i djedova pri stvaranju u najtežim mogućim uvjetima njihovog zamišljenog pravednog društva početkom ratnih devedesetih, ili jednostavno nastavak njihovog puta prema boljoj Hrvatskoj?
Glasovi su razuma programirano utišani, slike nove Hrvatske postaju sve bljeđe, silina mladosti i njihove osobnosti sve slabija, zatvaranje kruga sve izravnije, duhovno i intelektualno siromaštvo sve postojanije, politička dominacija sve naglašenija, a iluzije se uređene države razbijaju dolaskom svakih novih izbora. Razgrtanje su oblaka pritom i otvaranje zatvorenog začaranog kruga bez univerzalnih kriterija, ali kruga moći, interesa i pozicijskog kontroliranja, čisti iluzionizam novog vremena i hrvatska utopijska suvremenost kojoj se plaća nemjerljiva cijena odlascima hrvatske mladosti i napuštanjem svjetovnog u brojevima, koji bi morali zabrinuti čak i iracionalne i krajnje sebične korisnike hrvatskog društva, prostora i proračuna. Glavne, inače mete političkog usmjeravanja, prekrivenog u pravilu prenemažućom retorikom i političko-diplomatskom mimikrijom, nalik hrvatskom nacionalnom zanosu iz vremena čistog idealizma.

Vrijeme neumitno prolazi zajedno s odlascima hrvatske mladosti i sve ga je manje za konačni izbor najboljih i najspremnijih, za donošenje ključnih i strateških odluka u interesu ukupne hrvatske populacije, za uređivanje hrvatskog društva i prostora prema civilizacijskim mjerilima, za definiranje temeljnih nacionalnih interesa, za postavljanje vrijednosnog sustava, za razradu poticajnih razvojnih modela, za vlastitim političkim postupcima potvrđivanja i pokazivanja poticajne atmosfere, za… puno puno toga još što bi današnjoj Hrvatskoj, prikovanoj na europsko dno – trebalo.

Loading...

Ponajmanje što joj danas treba su – siromaštvo i sebičnost zatvorenog političkoga kruga izvan kojeg svi mogu otići, biti nezaposleni i bez primanja, nositi teret financijskog kontroliranja blokiranjima i ovršavanjima, osjećati nesigurnost u sadašnjosti i budućnosti, biti nesretni i potišteni, sanjati Hrvatsku izvana i ponekad osjećati nezamisliv ponos i dostojanstvo pripadnosti kad hrvatska snaga i simbolika preplave svjetske nogometne i ine pozornice poput udaljene galaktičke svjetlosti. Doživljene nezaboravnog ljeta 2018. godine, kad smo bili najveći, najbolji, najponosniji i sigurni u svoje velike mogućnosti, nezaustavljive do svjetske razine u najvažnijoj djelatnosti u svemiru niti za sile iz zatvorenog domaćeg političkog kruga. Nije to bio film niti iluzionistički zamišljaj mogućeg, već hrvatska-svjetska realnost temeljena na najboljem izboru unutar ukupne hrvatske populacije rasute po svijetu, uz osjećaje pripadnosti i simboliku koja ostavlja trag u nama i svima koji vole zvijezde s puno svjetla.

Prijezir prema obrazovanju

Znanje plus sposobnosti, kažu, čini obrazovanje, a usvajanjem činjenica i generalizacija i spoznajnom primjenom u osnovi započinje vrijednosni sustav pojedinca, stalno nadograđivan osobnošću, odgovornošću, etičnošću i osjećajem za druge, pogotovo slabe i nemoćne oko nas. Jednostavna definicija i još jednostavniji obrazac vrednovanja, u kojem su škole i djelatnici u njima, naravno i uz roditeljsku životnu i svaku drugu školu, nezaobilazni putokaz prema obrazovanju i osobnosti. Koliko je samo bezimenih nastavnika usmjerilo život svakog pojedinca i koliko ih je ugradilo svoje energije, dobrote i posebnosti u, kako bi to ekonomisti i financijeri suho iskazali – nove ili dodane ljudske vrijednosti. I nikad ili uglavnom nikad im trud, zanos i idealizam nisu bili vrednovani, nagrađivani, niti prihvaćani sa zahvalom na najvažnijem mogućem poslu ili, opet ćemo ekonomski suho – na proizvodnom radu prvog reda veličine. Hvala im za sve naraštaje kojima su donosili puno toga potrebnog za život, jer svi smo mi u svojim životima imali i svoje učitelje.

Umjesto posebnog uvažavanja i primjerenog nagrađivanja, politički je sustav hrvatske današnjice svoje učitelje, uglavnom, ostavljao nevažnim, a obrazovanje dodatnim teretom pri selektiranju, planiranju, pozicioniranju i sličnom političko-diplomatskom dimenzioniranju. Pretužno je bilo i prejadno pogledati i pročitati ovih dana izjavu iz druge sfere ili iz drugog (zatvorenog) kruga, na koju čak nije bilo niti formalnih resornih reakcija. Većeg podcjenjivanja učitelja, nastavnika, profesora ili kako već zvali školske umjetnike razvijanja učeničkih znanja i sposobnosti, nismo dosad mogli čuti niti vidjeti, iako je to samo nasljedni izričaj općeg političkog stava oko obrazovanosti. Bivši ministar, političar i zbrinuti kadar bi učiteljice iz Slavonije slao na dodatni rad na more vikendom i ljeti!? Pitanje je to svijesti i političke bahatosti koja je okupirala i zaustavila Hrvatsku…

„Zašto netko, učiteljica iz Slavonije, ne bi subotom, nedjeljom, vikendom, preko sezone mogla raditi u nekoj hotelskoj kući, a da pritom porezi budu mali. Moramo se aktivnije postaviti prema studentima i toj populaciji. Pa vidite, najveći dio hotelskog osoblja vani su studenti, u vrhunskim hotelima. Uz određene treninge koje radi Zavod za zapošljavanje i hotelske kuće, mi tu imamo ogromni potencijal kojeg još više moramo iskoristiti” (Ostojić Veljko, Srednja.hr, 04.04.2019.).

Za nepovjerovati! Brutalni je odgovor stigao izravno iz Vukovara, nastavnice, Lilijane Radobuljac. Hvala joj u ime svih učitelja, nastavnika i učenika koji znaju uvažavati druge:
„Bivši ministre turizma, Ostojiću! Nadam se da ćete zauvijek ostati bivši, jer, i vi, kao većina koja ne želi znati, mislite da učiteljice imaju 3 mjeseca godišnjeg odmora. Nemamo, nepoštovani. NEMAMO. Na godišnji odmor idem oko 15.7., a vraćam se 20.8.

I tada bih trebala, što? Čujem da imate raskošnu vilu Vista od 250 četvornih metara, s bazenom od 60 kvadrata u istarskom mjestu Zamask. A ja bih, kao profesorica hrvatskoga jezika kod vas bila čistačica bazena ili skupljačica borovih iglica? Kako vas nije sramota? … Sve mogu oprostiti, ali ponižavanje NE. Učitelje nećete, ha?“ (Večernji list, 04.04.2019.).
Nije, naravno, spomenuo slanje na dodatne ljetne pomoćne poslove političara, niti bilo koga iz javnih sustava, već su mu na pamet odmah pale učiteljice, zato jer su na to navikli i zato jer je takav odnos prema obrazovanju i njegovom najvažnijem potencijalu. Slučajnost, trenutna dekoncentracija, zbunjenost pred kamerama ili nešto slično? Niti blizu, riječ je o duhovnom i intelektualnom siromaštvu zatvorenog političkog kruga koji ovakvim izričajima samo potvrđuje prevladavajuće postupanje i ponižavanje obrazovanosti i osobnosti temeljenih na znanju i spoznaji.

Izborna nametanja

Izborni zanos ponovo je zavladao onim manjim izdvojenim dijelom Hrvatske u zatvorenom političkom krugu, uz oživljavanje stranačkih/partijskih pravila igre koja nisu za ostali svijet. Složene su liste nakon intenzivnih pregovora i trgovina, ispisani su slogani, predočeni programi i osmišljena obraćanja i – svijet, Hrvatska i Europa postaju ponovo njihov poligon. Ostali izvan zatvorenog političkoga kruga ostaju i dalje nijemi promatrači predstava u kojima režiseri za velike europske uloge (misli se na velike financijske prihodovne) biraju isključivo ponavljače tekstova kojima gluma služi jedino za dokazivanje pripadnosti stranačkoj/partijskoj vojsci, uglavnom sastavljenoj od prosječnosti, s kojom je najjednostavnije upravljati i kontrolirati državni i stranački/partijski ustroj…

Izborne liste miljama udaljene od znanstvenog miljea, jasna su potvrda stranačkog/partijskog razumijevanja vrijednosnog sustava, podcjenjivanja i već napisanog prijezira prema istom, političkog apsolutizma i determinizma, poigravanja s političkom moći i u konačnici, poništavanja smisla vladanja u interesu Hrvatske s najboljima i najobrazovanijima koje stranka/partija ili Hrvatska imaju. Upitnim postaje samo, radi li se o slučajnostima, nespretnostima, nasljednim navikama, političkom atavizmu ili planskim postupanjima, kojima se Hrvatska i stranka/partija drži u pokornosti i na zamišljenom trasiranom putu izvan Hrvatske? Predugo sve traje nalik ekonomskoj i demografskoj agoniji, kako bi jednostavno i lako bilo povjerovati u slučajnosti.

Izbor ljudi na listama prava je slika Hrvatske i političkog sustava koji upravlja Hrvatskom, a posljedice su izravno ogledalo nemoći, nestručnosti, nesposobnosti, neodgovornosti, podcjenjivanja drugih i nevjerojatne političke sebičnosti pri izboru. Rezultati niti ne mogu biti drukčiji s takvom reprezentacijom, pa je razaranje hrvatskih iluzija na putu prema Švicarskoj, logična posljedica izabrane osrednjosti. Konačna potvrda kako je najveća kriza u Hrvatskoj, vezana za način upravljanja zemljom. I nitko nikad nije naučio ništa iz prethodnih posrtaja ili posrtaja prethodnika, uvijek u pravilu uvjetovanih potpuno krivim izborom ljudi, koji se ne mogu nositi s problematikom kojom ne vladaju, niti mogu donositi prosudbene odluke na temelju samo političke zaštite, ali se mogu nositi s javnim prijezirom, općim nezadovoljstvom u stranci i društvu i podaničkom ulogom.

Zato Hrvatskoj niti jedni nadolazeći izbori ne mogu donijeti olakšanje i novo vjerovanje u promjene, zato mladi rezignirano i napuštaju zemlju, zato hrvatsko društvo izgleda potpuno neuređeno i zato nas u europskim mjerilima nitko ne doživljava (Almut Moller, Head of Berlin Office and Senior Policy Fellow, European Council on Forein Relations, ECER, Key Note, CROATIA AS THE YOUNGEST MEMBER OF THE EUROPEAN UNION: PARTNERS, ALLIANCES, COMMUNICATION LINES, Tolking Europe 2, 2019.-2020., Institute of Social Sciences Ivo Pilar, Zagreb). Naravno, nitko to neće javno izreći, pa ni gospođa Moller, ali se iz svih njezinih predočenih tematskih karata na javnom predavanju moglo sve razabrati.

Popis pouzdanika stranačkog vrha, ili bolje reći iz samo jednog vrha, na izbornim listama za europsku hladovinu, ne bi dobio niti relativnu većinu na unutarstranačkim izborima, a natpolovična je već utopijska varijanta. Kao i uvijek do sada, objava je lista konačni pokazatelj težine, odgovornosti i kriterija, razbijanja iluzije o vladanju u interesu Hrvatske i početak silaska, već puno puta do sada potvrđenog po javnoj objavi osobnog izbora…