Kao što je Andrej Plenković namjesnik Europske komisije, tako je Josip Bozanić namjesnik papinstva Katoličke crkve. Relativno prihvatljivo Bozanićevo slovo o Jasenovcu došlo je u krivom trenutku trgovine u Hramu, nakon što nam je Izrael pokušao skupo prodati svoje iscrpljene vojne zrakoplove, dobijene od SAD-a na poklon, prije 30-ak godina. Prihvaćanje mješovite komisije sa Srpskom pravoslavnom crkvom glede kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca predstavlja talijansko omalovažavanje Hrvata i Crkve u Hrvata.
Religija jednog doba je literalna razonoda drugog doba. Tu izjavu Ralpha Walda Emersona napose je apostrofirao Richard Dawkins u svojoj knjizi Iluzija o Bogu. Jahve je Demiurg, Ubojica, Zlostavljač, Stvoritelj i Krivotvoritelj. “Bog Starog zavjeta vjerojatno je najneugodniji od svih izmišljenih likova: ljubomoran, sitničav, nepravedan, vrebač, zlopamtilo, osvetoljubiv, etnočistač, ženomrzac, homofob, rasist, djecoubojica, genocidan, kugomor, megaloman, sadomazohist, pakosnik, silnik” – dijagnosticirao je Dawkins. Pa ipak, Jahve nije izvor svih mana u ljudi koje je stvorio. Primjerice, nije antisemit! Naprotiv, ako je vjerovati Židovima, postavio je Židove kao Izabrani narod. Prema papi Markionu iz 2. stoljeća, postoje dva boga. Stvoritelj iliti Jahve je Bog Zla, a Duh Sveti je Bog Dobra. Duh Sveti pokušava svakog čovjeka preoteti Demiurgu, odnosno Stvoritelju. U svakom slučaju, svi progoni na ovome svijetu provode se pod kapom Stvoritelja.
Antifa kardinal Krkan
Da vas podsjetim na izjavu Roberta Zimmermana alias Bob Dylana iz 2012. godine: ”Ako imate krvi gospodara robova iz klana, crnci to mogu osjetiti. Upravo kao što Židovi mogu namirisati nacističku krv i kao što Srbi mogu osjetiti hrvatsku krv”. Mene osobno muči suprotna pojava, kronična kombinacija judofobije i serbofobije. Genetski sam pokupio strah od Židova i Srba, karakterističan za Hrvate. Imam osjećaj da su nam Židovi stalno tu negdje za vratom, da nas progone iz stoljeća u stoljeće, da nas blate na viktimološkoj razini, da nas nikada neće ostaviti na miru. Znate, sklanjamo se pred Židovima već tri milenija, pa nema šanse da su Hrvati bilo kada imali bilo kakve sabirne punktove za Židove. Kada prolazim pored Filozofskog fakulteta u Zagrebu umirem od straha da će od nekuda naići Ivo Goldstein. A onda jednom prilikom najedanput se pojavio Milorad Pupovac. Dobio sam osip. Gazim neki dan pored rotora ispred Katedrale, kad ono čujem kardinala Bozanića. “Mi trebamo dati posebnu pozornost onome što se događalo u Hrvatskoj, bez ikakve zadrške ističući istinu o strahotama Jasenovca i drugih logora, stratišta nevinih ljudi.” Na koji je Jasenovac mislio Bozanić? Na ekonomiju NDH ili na partizanski poslijeratni logor smrti u Jasenovcu? Koliko je lemuzine pokrao kardinal Bozanić da postane antifa?
Kupovanje naklonosti Židova
Gledano posve objektivno, Holokaust je bio zločin protiv Židova i zločin protiv čovjeka, što je naglasio i totalno kontaminirani Gordan Jandroković na Dan sjećanja na žrtve Holokousta. Predsjednik je Hrvatskog sabora, a iznad Sabora i lošiji od Sabora je samo opaki Demiurg. Jandroković je naglasio strahote Auschwitza, odnosno njemačku i nacističku odgovornost za Holokaust. Judaizirani kardinal Krkan postavio se drugačije, više na planu potreba židovstva kao interesne skupine, koja traži što veće razlijevanje njemačke odgovornosti na druge nacije – tako svjetsko židovstvo i država Izrael šire popis zemalja koje mogu zauzdati, zajahati i zlostavljati na konstrukciji lokalne odgovornosti za Holokaust. Kod nas se prilično proširio običaj da se neki razotkriveni lopov preko noći presvlači u antifašistu ili obožavatelja Židova, i tako jednostavno navuče plašt nedodirljivosti. “Od 11 tisuća zagrebačkih Židova, duboko utkanih u život i kulturu našega Grada, preživjelo ih je manje od dvije tisuće.” – izjavio je Bozanić. Ivo Goldstein iz Izabranog naroda konačno je presretan. Njegova je (napuhana) procjena kako je u Zagrebu za Drugog svjetskog rata stradalo 7-8 tisuća Izabranih, a Bozanić tu brojku povisuje na 9 tisuća izabranih od strane “ustaškog režima”. Ako Bozanić nastavi tim putem starozavjetne istine, srpska brojka o 700 tisuća stradalih u Jasenovcu brzo će dohvatiti milijun. To je prilično opasna kuhinja, nedopustivo huškanje na zločin prema Hrvatima, nedopustivo huškanje samog Stvoritelja da sve buduće Hrvate dovodi na svijet kao žrtve.
Jalova Crkva u Hrvata
Nekada je i Crkva u Hrvata imala svoju obavještajnu službu, a već stotinama godina klečimo pred prilično jalovim i obavještajno provaljenim Kaptolom. Prisjetim se kako je “dobro obaviješteni kardinal Josip Kuharić” procvjetao na Jelačić placu na kraju svog života, kada je RH proglasila samostalnost. “Bože, bez kapi prolivene krvi!” – ponavljao je presretan, a ono, četničke paradržave već su bile formirane, dok su četničke horde upravo devastirale RH i BiH. Krkan Josip Bozanić uspeo se do pozicije vrhovnog činovnika Crkve u Hrvata zahvaljujući svojoj škrtosti u izjavama. Da je bio Paraklit, njegovo evanđelje stalo bi na pola stranice molitvenika. Na Božić 1997. konstatirao je grijeh struktura. Nakon novih 7 godina šutnje, Bozanić je izjavio kako je mislio na korupciju. “Osjećamo duboku bol zbog svih žrtava, ali ne dolazimo iznijeti ispriku, opravdanja, očitovanja. Dobro znamo koliko su upravo žrtve jasenovačkog logora bile iskorištavane u svrhu stigmatiziranja hrvatskog naroda.” – izjavio je to kardinal Josip Bozanić u Jasenovcu 24. rujna 2009. godine. Na Misi za Domovinu 25. lipnja 2018. konačno se zapitao koga štiti naše zakonodavstvo? Malog čovjeka ili interesne skupine i lance moćnog kapitala? Antifa konverziju kardinala Bozanića možemo lako dekriptirati kroz antifa preobraćenje pape Franje, koji se uspeo na Svetu stolicu na obećanju nove evangelizacije Katoličke crkve, da bi uskoro postao jeftini roker. Nije to južnoamerička teologija oslobođenja. Pokazalo se da papa Franjo kroz svoj isusovački antifašizam i vaganje Stepinca praktično štiti pedofiliju i homoseksualizam u svećeničkim redovima Katoličke crkve. Papa propušta naglasiti da je postotak pedofila u svim religijama jednak postotku pedofila među laicima – broj žena i mladih trebamo izuzeti od takvih pokazatelja
Antifa Alojzije Stepinac
Neprihvatljivo je da je sama Katolička crkva kanonizirala mnoge hulje, da uspostavlja dobre odnose s kristjanskim konfesijama koje su kanonizirale ubojice, a ostavlja prokletstvo nad onim svojim prorocima i “doktorima kristjanstva” koji su zastupali sitne doktrinarne razlike. Crkva je odbacila jednog Tertulijana, svog poznatog borca protiv krivovjerja, samo zato što je na kraju života tragao za novom objavom i ekstatičkom vjerom monaškog dijela svećenstva, ne odbacujući Isusa, zapravo u potrazi za izvornim Isusom. Papa Franjo, podrijetlom Talijan, dopustio je mješovitu komisiju sa Srpskom pravoslavnom crkvom glede beatifikacije blaženog Alojzija Stepinca, onog istog Stepinca kojemu prigovaramo antifašizam i jugoslavenstvo! Osim što je bio monah pustinje, koji je slučajno došao na čelo katolika u Jugoslaviji kao solunski dragovoljac, Stepinac je imao jednu veliku manu, na razini Duha Svetog – bio je Hrvat. Papa Franjo je Hrvate i Crkvu u Hrvata doslovce ponizio, namjerno, s nekom nama zasigurno neprihvatljivom nakanom, i to neće dobro završiti. To se ne može opravdati s nekakvim strateškim nadigravanjem.
Celibat svećenika koji nisu monasi
Papa Franjo kategorički je odbacio mogućnost ukidanja obveznog celibata za svećenike Katoličke ckve. Zar papa ne može ništa razumjeti iz primjera Sørena Kierkegaard, koji je postao intelektualni stup Zapadne civilizacije upravo kao sin svećenika, koji se duhovno uzdigao u osobnoj knjižnici svog oca i drugim knjižnicama njegove župe. Celibat je u ranijem kristjanstvu bio rezerviran za monahe pustinja i osame, daleko od svjetovne civilizacije. Katolička crkva provela je inverziju – monasi kao svećenici u naseljenim župama. Što vele naši popovi? Pa, oprosti nam Igore Vukiću što smo te navukli na znanstveni pristup problemu Jasenovca, mi Crkva u Hrvata glede toga ulazimo u političke i ekonomske nagodbe. Godinama smo preko Glasa Koncila na kapaljku Crkve u Hrvata dobijali pravu istinu Jasenovca, onu Duha Svetog, onog istog koji je svojim uplivom za NDH pridržao najveći broj pripadnika Ustaškog pokreta da ne krenu putem osvete, da bi ovih dana glavni pastir Crkve u Hrvata otvoreno stao uz opakog Stvoritelja. Veliki raskol Crkve dogodio se tek 1054. godine. Na Carigradu je krivnja ili zasluga da se islam pojavio, ali je isti Carigrad mudro papinskom Rimu prepustio da se iscrpljuje u bitkama protiv islama, a sam se okrenuo europskom sjeveroistoku. Kada je papinstvo prepoznalo obmanu, preusmjerilo je katoličke križarske pohode na sjeveroistok Europe, žrtvujući Hrvate i Hrvatsko kraljevstvo za katoličke isture Beča i Pešte. Teutonski križarski red osnovan je u Akri. Hrvati nisu participirali u križarskim vojnama, jer je njihova zadaća bila širenje kristjanstva na sjeveroistok Europe. Papinsko odustajanje od Hrvatskog kraljevstva bilo je pogrešan potez, jer Beč i Pešta nisu grabili na sjeveroistok, nego natrag prema Rimu. Na kraju tog povratnog udara, Austrija se spustila u Milano. Na sve strane zaustavljena Katolička crkva počinje se raspadati iznutra – dolaze nam reformacija, protestantizam i brexit tog vremena. Kao što se Bizant okrenuo svome sjeveru, Katolička crkva krenula je u nove svjetove, putevima pomorskih otkrića i pomorske trgovine. Talijanski usmjereno papinstvo na kraju je dopustilo raspad moćne katoličke Austrougarske. Velike svjetske sile formirane su izvan dominiona Katoličke crkve. To je činjenica koju ne smijemo previdjeti, koja se ne može braniti s konceptom crkve siromašnih.
Tiranija obljetnica
Prema Spengleru, kraj neke civilizacije prepoznajemo po nagomilavanju svega i svačega. Imamo dnevnu represiju obljetnica svih vrsta. Toliko ih ima, da datume svojih nacionalnih obljetnica nismo u stanju zapamtiti. Tako tijekom godine imamo niz podsjećanja na Holokaust, kao civlizacijsku tiraniju pod izgovorom “da se zlo ne ponovi”. Oko 70 godina nakon Holokausta, UN rezolucija 60/7 od 1. studenog 2005. obvezuje članice na edukacijski kurikul glede Holkausta i na mobiliziranje civilnog društva na takvim ciljevima. Nadnevka 27. siječnja sovjetska Crvena armija ušla je u Auschwitz, što rezolucija “Podsjećanja na Holokaust” određuje kao Dan sjećanja na Holokaust. Riječ je o onoj istoj “antifašističkoj” Crvenoj armiji koja je usmrtila milijune Ukrajinaca u Gladomoru. UN-ova “Opća deklaracija ljudskih prava” posebno naglašava da je u Holokaustu ubijena trećina židovske populacije i da će tragedija Holokuasta ostati vječno upozorenje na opasnost od mržnje i rasizma. Ne propisuje lijek za rasizam Židova prema Palestincima. UN-ova rezolucija 61/255 od 26. siječnja 2007. osporava svako poricanje Holokausta i preporuča članicama da odbacuju poricanje Holokausta. UN DPI zadužen je da u svezi toga provodi različite prigodne svečanosti, filmske prezentacije i panele, uz sudjelovanje vodećih akademika i različitih organizacija i inicijativa. Sve je to tako normirano, a fašizam velikih sila jača, onih istih koje se kite kao antifašističke. Nadnevka 22. travnja u RH obilježavamo Proboj iz Jasenovca. Dobro je da UN štiti naše sjećanje na Holokaust, ali je strašno da UN uporno šuti o genocidu nad Hrvatima na kraju Drugog svjetskog rata i nakon njega. I da traži od nas da onemogućavanje budućeg genocida provodimo kroz afirmaciju antifašizma – genocid nad Hrvatima proveli su antifašisti. Danas nas na “zločine ustaškog režima” upozoravaju političari Istre, a Istra je bila opaka istura fašističke Italije, pa bi bio red da u Istri prozivaju talijanski fašizam. Na “zločine ustaškog režima” upozorava i Austrija, Hitlerova domovina, organska sastavnica Trećeg Reicha – Hitlerov osobni izaslanik za NDH bio je Austrijanac. Istina, Crkva u Hrvata prisutna je na obljetnicama genocida nad Hrvatima, koje se obilježavaju u svibnju i lipnju, kada je proveden genocid nad Hrvatima. Crkva je prisutna i na komemoracijama u Vukovaru, na Ovčari, u Škabrnji, i na mnogim drugim stratištima za Hrvate. Umjesto da se glede Drugog svjetskog rata naši svećenici tvrdo postave, i otvoreno prozovu Tita, Staljina, Churchilla i sve te partizane bandite i lažne antifašiste, naši svećenici hodaju kao po vlastitim jajcima, važući tri puta svaku izgovorenu riječ. Za razliku od svjetskog konsenzusa o Holokaustu, u svezi našeg Križnog puta svijet je prisutan kao dežurstvo da na nekoj komemoraciji neki Hrvat ne artikulira riječ “kruh” onako kako se izgovarala u NDH, a ne daj bože da netko koristi i neki hrvatski pozdrav koji je prihvaćen za NDH. Zamislite da su se na komemoraciji ispred Zagrebačke katedrale povodom Holokausta pojavili članovi civilnog društva s zadaćom da kontroliraju izjave i oznake prisutnih Židova. Saborski zastupnik koji je objavio svoje žaljenje da posao iz svibnja 1945. godine nije temeljito obavljen, ostaje i dalje zastupnik, i lagodno živi o našem trošku. Strašno je da imamo partizane rođene za rata ili nakon njega. Strašnije od toga, imamo pojavu da se u svezi komemoracija našeg Križnog puta pojavljuje represija od onih istih koji su bili sudionici genocida nad Hrvatima, da se pojavljuje represija i od strane počinitelja konkretnih zločina.