Apsolutno podređivanje obraćanja, javnog političkog djelovanja i uopće svekolikog postupanja u sustavu vladanja u prevladavajućoj funkciji ostanka ili opstanka na vlasti, danas je u Hrvatskoj jedini primjenjivan obrazac političkog sustava kojem je pritom javna manipulacija svakodnevna potreba. Kao običnom puku sunce, toplina, blagdanski mir, iskreni osmijeh, razumijevanje, dobrota i vjerovanje u ljudsko postupanje, budućnost koja dolazi i mladost koja ostaje
Blagdansko je vrijeme mira, radosti, osmijeha, lijepih želja, dobrote, zajedništva i velikih očekivanja svuda oko nas, iako se za puno njih, koje ne primjećujemo, ništa bitno neće promijeniti u odnosu na nesigurnu i teško premostivu svakodnevnicu. Upućene im slatkorječivosti, ohrabrujuće poruke, najave razumijevanja, poslana obećanja, pripremljeni osmijesi i slična prigodničarska politička prenemaganja s najviših političkih pozicija, dodatno odnose blagdansku vjeru i potvrđuju nemir, s kojim se kao običan svijet izvan političkih kulisa, montiranog blještavila i zatvorenih krugova treba nositi.
Kakve su to samo poruke i poslanja koja si pripisuju, nalik oltarskim obraćanjima pravednika prizemljenom puku koji bi trebao biti sretan i ushićen već samim obraćanjem, a kamo li ne izgovorenim glorifikacijama njihovih budućih činova dobrote i neupitne ljubavi spram zemaljskih sljedbenika. Koliko se puta samo zapitamo, otkud im hrabrost nakon ovakve izgubljene godine i silnog napuštanja zemlje, izaći pred javnost i opetovano izgovarati nova-stara obećanja puku, istodobno ga podcjenjujući do razine infantilnosti?!
Namještanje osmijeha
Poneki put, a uglavnom većinski primjeri naglasili bi realniji, načini obraćanja, izgovoreni sadržaji, korištena terminologija i odglumljena briga, izgledaju kao desant na razum primatelja, kojim se tek najavljena rascvjetana i raspjevana hrvatska budućnost počinje činiti još manje izvjesnom i dohvatljivom. Njihovo je poslanje s namještenim osmijesima i teatralnim pozama zabrinutosti, nalik rafalnoj blagdanskoj paljbi prema puku s rasprskavajućim efektima kao na dočecima Božića ili Nove godine, čiji su učinci kraći od njezina fitilja. Ustrajnost ponavljanja ozbiljnih scena obraćanja nemirnom puku u blagdanskim prigodama obrnuto je proporcionalna s provedbama obećanog, razumijevanjem pučke zabrinutosti ili s pokazivanjem kriterija vrijednosti, kako to propovjednici kažu, općeg dobra.
Namjesti osmijeh, odglumi ozbiljnost, najavi bolja vremena, iskoristi blještavilo oko sebe, ne pokaži nesigurnost niti prosječnost svog izbora i vladaj po svom kako želiš i s kim želiš, neovisno o putu kojim Hrvatska ide, blagdanskim i novogodišnjim željama drugih i običnih i nezadovoljstvu mladosti koja sve manje trpi sadržajnu prazninu političke scene. Pozadina je uvijek ista, smatraj puk nevažnim i nebitnim dijelom svoje sebičnosti, koji podnosi manipulaciju dovoljno ustrajno za održavanje na vlasti nezavisno od rezultata izbora, rezultata vladanja, razine sposobnosti i odgovornosti i u konačnici nezavisno od ranije učinjenog i anacionalno usmjerenog djelovanja.
Apsolutno podređivanje obraćanja, javnog političkog djelovanja i uopće svekolikog postupanja u sustavu vladanja u prevladavajućoj funkciji ostanka ili opstanka na vlasti, danas je u Hrvatskoj jedini primjenjivan obrazac političkog sustava kojem je pritom javna manipulacija svakodnevna potreba. Kao običnom puku sunce, toplina, blagdanski mir, iskreni osmijeh, razumijevanje, dobrota i vjerovanje u ljudsko postupanje, budućnost koja dolazi i mladost koja ostaje.
Namještanje osmijeha, obraćanje s nedodirljive visine, zamjena diplomatskih fraza s blagdanskom milošću i isključivost dojma nad potrebom dolazi nam s blagdanima kao po narudžbi apstrahiranja svega prethodno neučinjenog i izrečenog. Kao da u Hrvatskoj nema blokiranih, ovršenih, izbačenih, nemoćnih, izgubljenih, razočaranih, nezaposlenih, onih bez primanja, iseljenih, starih, nemoćnih, ostavljenih, mladih željnih promjena i puno njih koji nikad nisu zamišljali ovakvu novu Švicarsku. Svima im blagdanski treba ukazati na vlastitu zabludu, nerealna očekivanja, nestrpljivost i čekanje u Hrvatskoj u uvjetima otvorenih granica, slobode kretanja, slobodnog tržišta i sličnih opravdanja vlastitog nepostupanja. I poručiti kako niti ljubav nema granica i kako nas darivanje dobrote i radosti, uvažavanje i solidarnost iz poruka može učiniti snažnijima. Jer oni to već jesu.
„Neka nas Božić potakne da budemo rastrošni u darivanju osjećaja, prijateljstva i zajedništva jer smo do sada mnogo puta naučili koliko zajedno možemo učiniti dobra za svoj narod i svoju Domovinu. Budimo rastrošni u darivanju dobrote i radosti, uvažavanja i tolerancije, budimo prekomjerni u promicanju pozitivnih vrijednosti koje nas osnažuju” (Glas Istre, 23. 12. 2018.).
„Božić je praznik obitelji i zajedništva, blagdan mira i nade. Ljubav prema bližnjem, međusobno prihvaćanje i uvažavanje najvažnije su vrijednosti božićne poruke. Stoga nas duh Božića uvijek iznova podsjeća da se svojim svakodnevnim djelovanjem i ponašanjem još snažnije zalažemo za jačanje dijaloga i odgovornosti, solidarnosti i tolerancije u društvu i zajednici u kojoj živimo” (A. Plenković, Totalno.hr, 23. 12. 2018.).
„Svim Hrvaticama i Hrvatima u domovini i inozemstvu, te svim hrvatskim građankama i građanima”, dodao je, „upućujem iskrene čestitke u ime Hrvatskoga sabora i osobno, uz želju da blagdan Božića provedu u ozračju obiteljskog zajedništva, ali i ljubavi, dobrote i solidarnosti prema svim našim sunarodnjacima u potrebi i životnim izazovima. Sretan Božić i nova 2019. godina” (G. Jandroković, Direktno, 23. 12. 2018.).
Nisu tome potrebne dodatne analize ili procjene značenja izgovorenog niti posebne usporedbe s drugima, dovoljno je samo pogledati realnost oko sebe koju ostavlja ovakav način upravljanja Hrvatskom. Realnost odlaska i nevjerojatnog svjesnog podcjenjivanja demografskog sloma hrvatske populacije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Supstitucija kao uspjeh
Nije puno vremena trebalo proći od ozbiljnih znanstvenih procjena hrvatskih demografa o nadolazećim još negativnijim trendovima, a posebno ne od najavljenih velikih problema s radnom snagom predočenih Vladi Republike Hrvatske u studiji o ugrožavanju temeljnih sustava u zemlji (S. Šterc, 2017: Demografski razvoj Hrvatske kao temelj planiranja mirovinskog sustava. UMFO, Zagreb, 134 str.) na konferenciji Hanza medije u Hotelu Esplanade (Premijer i ministri na konferenciji Hanza medije i mirovinskih fondova, Velika rasprava o ključnom problemu hrvatske budućnosti, Zagreb, 28. 02. 2017.).
Premijer s gotovo pola Vlade Republike Hrvatske, naravno u prvim rezerviranim i obilježenim redovima kako i priliči važnosti pozicije i naviknutosti na nju, u pokušaju razumijevanja najavljene budućnosti i ozbiljnosti problematike i ostavljanja dojma ozbiljnosti po istom prigodničarskom modelu, najavljuje izbavljenje, postavljajući na čelno mjesto priučenog briselskog prvoškolnika. Upravljački osrednja i gotovo slučajna resorna kombinacija praćenja demografskog nestanka i njegove imigracijske supstitucije nije niti mogla rezultirati drukčijim rješenjima, koja ubrzo slijede bez najave i razmatranja ozbiljnih posljedica klasične, planske supstitucije domicilnog stanovništva s neidentitetskim, kao najgoreg mogućeg modela rješavanja demografskog sloma u Hrvatskoj. Zemljom s kojom prema prigodničarskim porukama, navodno, odgovorno upravljaš.
„Rješenje za iseljavanje Hrvata: Vlada je povećala ovogodišnju kvotu dozvola za zapošljavanje stranaca za 3269″ (Hrvatska danas, 02.08. 2018.).
„Supstitucija iseljenih Hrvata: Iduće godine 65.100 radnih dozvola stranim radnicima” (Hrvatska danas, 20. 12. 2018.).
Prikazujući supstituciju stanovništva kao poseban uspjeh i „uvozom” broja ljudi u Hrvatsku grada veličine Velike Gorice na godišnjoj razini, najavljuješ kako ti je apsolutno svejedno zašto mlada i obrazovana hrvatska populacija iseljava sve dok možeš i želiš supstitucijom rješavati njezin odlazak. Čak niti nemaš potrebu ulagati energiju niti proračunski novac kroz poticaje za njezin ostanak ili pak za dolazak hrvatske identitetske populacije rasute po svijetu. Jednostavno nemaš, jer ne nosiš u sebi nacionalni vrijednosni identitet na osnovu kojeg bi usmjeravao i svoje postupke u interesu budućnosti zemlje kojom upravljaš.
Nevjerojatna odluka o 65.100 radnih dozvola za iduću 2019. godinu, gotovo se poklapa s brojem iseljenih iz Hrvatske na godišnjoj razini, a projekcija istih razmjera samo u slijedećih 5 do 10 godina izravan je udar na hrvatske nacionalne temelje koje nije mogla poremetiti niti vojna srbijanska agresija na Hrvatsku. Istodobno se rješavaš nositelja hrvatske budućnosti i inovacija u prostoru, buntovne mladosti i političkih neistomišljenika i na kraju godine prigodničarski pozivaš na činjenje dobra za svoj narod i svoju domovinu (Predsjednica); odgovornost, solidarnost i toleranciju u društvu i zajednici u kojoj živimo (Premijer) i dobrotu i solidarnosti prema svim našim sunarodnjacima u potrebi i životnim izazovima (Predsjednik Hrvatskog sabora). Dogovor, smirivanje napetosti, usklađivanje razlika i zajedništvo u vlasti ispred svih interesa Hrvatske, a posebno demografskih, iseljeničkih i supstitucijskih.
Novo vrijeme – moj izbor
Apsolutizam političkog odlučivanja i vladanja zahvatio je Hrvatsku u ova već predizborna vremena mimo svih očekivanja i u njemu nema milosti niti posebnih kriterija vezanih za dobiveni broj glasova na izborima, uvažavanje učinjenog ili vrednovanje sposobnosti, odgovornosti, osobnosti, analitičkih mogućnosti, iskustva i slično, već samo čisti i goli pragmatizam, trgovanje i dogovaranje, pri čemu se žrtve ne broje, kao niti odlasci iz Hrvatske. Svako vrijeme traži neke nove ideje, neka nova rješenja – nova je poruka svima koji su pomislili kako, ipak, negdje postoji sustav ili su pomislili kako nova rješenja vrijede i za njih. Ne, ne vrijede za njih, već samo za sve one ispod njih, jer nova rješenja i naravno nove ideje mogu donijeti samo oni. Izborni pretorijanci, autori tekstova i intervjua, donositelji odluka i pobjeda i svi iz izvornog izbornog stožera nisu više u modi, jer dolazi novo vrijeme, vrijeme pokoravanja na koje izvornici ne pristaju, koje uvijek na sreću ima svoj kraj. Jednostavna supstitucija.
Složili bi se na kraju kako se traže nove ideje i nova rješenja, jer ova koja se nude i provode prazne Hrvatsku i čine ju sve manje prepoznatljivom većinskoj hrvatskoj populaciji, a uspostavljeni kriteriji njihovog novoga vremena s njihovim novim-drukčijim ljudima, samo privremeno odgađaju povratak hrvatskim nacionalnim interesima. Zato im i šaljemo blagdanske poruke razumijevanja u kojima su postupci važniji od izjava, ljudi važniji od funkcija, poniznost važnija od bahatosti, a iskrenost važnija od usiljenih blagdanskih riječi…