Sveukupno izdvajanje za Drugi mirovinski stup trebamo preusmjeriti u zdravstvo

Pixabay

Vlada pokušava spasiti javno zdravstvo i poduzetnike, pa predlaže da se svi doprinosi na bruto plaću u zbrojnom postotku 17,2% preusmjere u jedan doprinos 16,5% za zdravstvo. Danijel Nestić s Ekonomskog instituta Zagreb savjetuje da se 1% doprinosa na plaću preusmjeri u privatan i obvezan !! mirovinski stup pod kontrolom stranih banaka.

Vlada namjerava tri doprinosa na bruto plaću svesti na jedan  – doprinos za zdravstvo. I zaposlenost i zaštita na radu, sve je to na svoj način zdravlje. Vrijedi i obrnuto. Trenutno je struktura doprinosa na bruto plaće ova: 15% za zdravstvo, 1,7% za zapošljavanje i 0,5 za zaštitu zdravlja na radu – sveukupno 17,2 posto doprinosa na bruto plaću, skoro petina. Nemojte previdjeti da zrcalna deblja petina po istoj “bruto” osnovici odlazi kroz doprinose iz plaće, za obvezno mirovinsko osiguranje – 15% u državni Prvi stup i 5% u privatni Drugi stup pod kontrolom stranih banaka. Restrukturiranjem današnjih doprinosa 17,2% na bruto plaću u jedinstven doprinos 16,5% na bruto plaću i strogo za zdravstvo, vlada pomaže potonulom zdravstvu i preopterećenim poduzetnicima. Bilo bi dobro da konačno ozdravi i samo zdravstvo, pa da se pokrije sa 15% ili 16,5% na bruto plaće, ali to neće dopustiti farmaceutska industrija. Na neke zdravstvene preglede čeka se preko dvije godine. Uskoro ćemo svoju novorođenčad prijavljivati za njihove zdravstvene preglede u zrelo doba. Bolje je podignuti kvalitetu zdravstva i zdravlja, time života i starosti, doživjeti crkavicu od mirovine, nego sitno povećati mirovinu koju će malo tko dočekati. Zapravo se pune mirovinski fondovi – Nestić i ekipa ne najavljuju veće mirovine na konto Drugog stupa čak i ako se izdvajanje u taj stup udvostruči. Ne zanimaju ih umirovljenici, nego samo punjenje “mirovinskih” fondova, koji umirovljenicima neće vratiti ništa. Fondovi Drugog stupa muku muče s nekoliko prijevremenih umirovljenja u prošloj i ovoj godini. Riječ je o gigantskoj privatizacijskoj pljački, koja kontinuirano teče iz mjeseca u mjesec. Koncepcija privatnog i obveznog mirovinskog stupa toliko je drveno željezo da neće pomoći niti povećanje dobne granice za redovno umirovljenje na 67 godina. Pad kvalitete našeg zdravstva pomaže mirovinskim fondovima, jer mnogi zbog toga neće doživjeti svoje umirovljenje. Dizajneri našeg mirovinskog sustava stalno previde prijevremena umirovljenja, a umirovljenja svakodnevno imamo na desetke.

Nevjerojatna “logika” Danijela Nestića

U državi je pokrenuta utrka tko će zagrabiti u doprinose na bruto plaću. Danijel Nestić s Ekonomskog instituta Zagreb predlaže da Andrej Plenković, Milan Kujundžić i ekipa odustanu od povećavanja doprinosa za zdravstvo. Što slijedi? Rasterećenje poduzetnika za svih 2,2% ostalih doprinosa na bruto plaću? Ne, ništa od toga – Nestić predlaže da se uz postojeći doprinos 5% iz bruto plaće za Drugi mirovinski stup pridoda 1% na bruto plaću. Druga je Nestićeva opcija jednako inteligentna: da se poveća doprinos za Drugi mirovinski stup na 6% i smanji doprinos za Prvi stup na 14%. Dakle, Nestić ne predlaže da se poveća izdvajanje u državni Prvi stup, onaj koji je cijelo vrijeme namirivao i namiruje sve mirovine, nego traži da se poveća izdvajanje u Drugu stup, s kojim upravljaju osiguravajuća društva naše 4 najveće banke u stranom vlasništvu: Zaba, PBZ, Erste i Raiffeisen. A samo na Ledu, fondovi Drugog stupa izgubili su pola milijarde naših kuna. Smrtonosnu mirovinsku reformu iz 2002. provela je Partija, koja se upinje tu budalaštinu prikazati u pozitivnom svjetlu, što je nova budalaština, zapravo drskost i bezobrazluk. Od dotadašnjih 20% doprinosa iz bruto plaće u državni mirovinski fond, četvrtina je preusmjerena u novosnovani (privatan i obvezan!) Drugi mirovinski stup s fondovima u spomenute četiri banke. Samo za upravljanje fondovima Drugog stupa, osiguravajuća društva naplatila su nam u 10 godina 4 milijarde kuna, i za toliko smanjila kumulacije Drugog stupa. Glavni promotori koncepcije privatnih i obveznih fondova pod kontrolom banaka i njihovih osiguravajućih društava bili su Davorko Vidović, Mirando Mrsić, Danijel Nestić i Velimir Šonje. Posljednji je neko vrijeme tiho, svjestan da je komunjarska mirovinska reforma totalni promašaj. Utihnuo je Silvano Hrelja, jer je zaista neukusno da kao šef lijeve umirovljeničke stranke zastupa interes financijske oligarhije.

Ekonomski institut zarez Zagreb



Danijelu Nestiću je okrilje Ekonomski institut Zagreb, što zvuči kao znanstvena razina, a zapravo se kampanja u korist Drugog stupa oslanja na interesne skupine daleko od samih osiguranika. “Ono što bih predložio vladajućoj koaliciji je, pak, da odustane od povećanja doprinosa za zdravstvo, ali da za jedan posto poveća ulaganja u Drugi mirovinski stup, no uz uvjet da Ministarstvo rada odustane od ukidanja dodatka 27% za Drugi stup te da pronađe model da ga se isplaćuje i za članove Drugog mirovinskog stupa” – izjavio je Nestić. Naoko nam Nestić daje nekakvu informaciju, a zapravo obmanjuje naciju, jer vlada ne ukida mirovinski dodatak 27% za Drugi stup – za one koji odlaze u mirovinu i po Drugom stupu takav mirovinski dodatak nije niti predviđen. Nestić računa da će s takvom svojom neistinom posijati u Javnosti uvjerenje kako Vlada RH ruši nečija stečena prava. A sam Drugi stup osnovan je pod opravdanjem da će donijeti umirovljenicima dvostruko u odnosu na uplaćeno. Na žalost svih nas, nisu namireni umirovljenici, nego svi ti paraziti na mirovinskim fondovima. Sve su zemlje znanstveno i praktično odbacile ovakav Drugi mirovinski stup, kao privatan i obvezan, jer je to nepremostiva kontradikcija, obvezivanje nacije na podložnost neprekidnoj pljački do kraja svijeta. Sve su to zemlje učinile, sve osim Hrvatske, koja je jedna nevjerojatna krava muzara, na raspolaganju stranom interesu, domaćim parazitima, i svemu onome što uništava ovu zemlju i ovu naciju. Kada Nestiću napomenete da su sve zemlje ukinule ovakav Drugi stup, on ignorira pitanje i prodaje nam obmane poput spomenute. Imamo svu silu instituta i učilišta, koji su zapravo jalovi trošak, daleko od proizvodnje ili nekog drugog smisla, da stvarna znanstvena istraživanje ne spominjemo. Strani interes novači cijelu vojsku “analitičara” koji nameću rješenja na štetu nacije i države. Znate, 15 godina Nestić gleda kako se svake godine prelijevaju naše milijarde, direktno iz bruto plaća u fondove banaka, država se zbog toga dvostruko i skupo zadužuje, a Nestić u tome ne vidi ništa loše za ovu zemlju i njene stanovnike. Nestić prigovara da je Jadranka Kosor prije sedam godina dopustila povratak u državni Prvi mirovinski stup osobama koje su 2002. bile u dobi od 40 do 50 godina. Takvim osiguranicima bilo je dopušteno da biraju hoće li ostati u Drugom stupu. Vidite, Nestić kao nekakav deklarirani pobornik liberalne ekonomije frenetično zastupa privatan Drugi stup kao obvezan, i još vidi kao nepravdu što su neki osiguranici Drugom stupu, bankama i njihovim osiguravajući društvima, rekli: ne, hvala! Zašto ga to toliko smeta, ako je Drugi stup nešto pozitivno za bilo koga osim za spomenute banke u stranom vlasništvu? Zašto se u korist fondova Drugog mirovinskog stupa redovno javlja Nestić? Jeli u pitanju znanstvena prisutnost ili goli interes, Nestića, Ekonomskog instituta, ili neke šire “znanstvene” mreže? Kao, on je savjestan, pa se protivi tome da osiguranici odaberu lošiju varijantu. Moš si mislit!

Okrugli stol u Saboru

Profesor Ivan Lovrinović je svojevremeno kao saborski zastupnik i član Mosta organizirao Okrugli stol Hrvatskog sabora na zanimljivu temu: treba li Drugi mirovinski stup ostati obvezan? Zagovornici tog koncepta Mirando Mrsić, Silvano Hrelja, Velimir Šonje i Danijel Nestić pozvali su na vjeru, dok su profesor Lovrinović i prisutni znanstvenici iznijeli konkretne argumente za zamrzavanje Drugog mirovinskog stupa kao obveznog, odnosno za obustavu daljnjih obveznih uplata u Drugi mirovinski stup. Profesor Lovrinović napomenuo je da nije riječ o ukidanju Drugog mirovinskog stupa – formirane kumulacije u fondovima u vlasništvu banaka koristili bi svi osiguranici koji su u te fondove uplaćivali, onoliko koliko su uplatili, na temelju procedura koje bi postavile pravedan preračun. Profesori Ivan Lovrinović i Drago Jakovčević predlagali su obustavu daljnje uplate u Drugi stup već zbog toga što su svake godine povećavale naš dug za oko 10 milijardi kuna, koliko košta finaciranje generiranog manjka u državnom Prvom mirovinskom stupu, onome koji namiruje mirovine. Profesor Jakovčević sklon je potpunoj dekonstrukciji Drugog mirovinskog stupa, u smislu da se njegove kumulacije prebace u državni fond, ali to opet ne znači da bi budući umirovljenici imali pravo na mirovinski dodatak iz proračuna.

Famozni mirovinski dodatak do 27 posto

Pokazalo se da je sotonizirani Ivo Sanader bio daleko pravedniji od ostalih “poštenih” premijera i predsjednika. Da ne bude nesporazuma, Sanader je bio dovoljno pošten da uvede proračunski dodatak do 27% na mirovine za one umirovljene samo na temelju državnog Prvog stupa, odnosno za one kojima je napravljen izračun mirovine na ukupan radni staž u vremenu kada je bilo baš svega, u negativnom smislu. To su uglavnom osobe sa stresnim iskustvom otimačine u dvije opeke društvene formacije. Ne vjerujte Danijelu Nestiću da je to bila nepravda prema onima koji idu u mirovinu na temelju oba obvezna stupa, prvog i drugog. Riječ je o posve različitim mirovinskim matricama – zapravo starije osobe s mirovinskim dodatkom do 27% lošije su prošle nego što će proći mlađe osobe u kombiniranom umirovljenju po oba obvezna stupa – međugeneracijska solidarnost ima u sebi elemente i solidarnosti na razini različitih društvenih uređenja i na razini zasebnih deformacija tih sistema. Jednostavno se prenose druga vremena – u slučaju mlađih naraštaja, nije potrebna povratna evaulacija bilo čega, jer je kuna relativno stabilna, vezana na euro. Izračun mirovine za one osigurane u samo državnom Prvom stupu prilagođen je dugom razdoblju različitih ekonomskih i formacijskih udara na osiguranike i umirovljenike, pa se takav izračun ne može primijeniti za one koji su radili u relativno stabilnijem razdoblju. Dodatak do 27% na mirovinu strogo po Prvom stupu i na temelju plaća koje je nemoguće točno evaulirati, to je pravo i minimalna pravda, ali ne i za “kombinirane umirovljenike” obveznih stupova. Kao i na okruglom stolu u Saboru na temu Drugog stupa, “znanstvenik Nestić” često koristi religiozne pojmove.

(1991-97) HDZ-ovo uništavanje mirovinskog sustava

Može se reći da su udbaši i komunjare zloupotrijebili osamostaljenje SRH/RH. Oslobođeni beogradskog nadzora, naprosto su podivljali. Pod izgovorom tranzicije iz komunizma, udbaški HDZ provodio je nezamislivu privatizacijsku pljačku, koja se praktično pretvorila u obična drumska razbojstva. Isto se ponavljalo kasnije, nakon svakog HDZ-ovog povratka na vlast. Rat je koštao, ali su u Hrvatskoj ostala silna sredstva prethodno prelijevana prema Beogradu i saveznoj državi, uključujući JNA i sve te savezne policije, savezne tajne službe i sve te inozemne projekte, od nesvrstanih do svrstanih u različite komunističke blokove, pa sve do naoružavanja komunističkih “revolucionara” u obavještajno i ekonomski destabiliziranim državama. Sve je to pokradeno, i još je HDZ imao obraza prikupljati pomoć, u inozemstvu i doma, sve do mjesne zajednice. HDZ je preuzimao sakupljene priloge bez davanja potvrda, pa se iz te “braniteljske” kase kralo nemilice. HDZ je namjerno uništavao poduzeća, napose proizvodne cjeline, da ih osudi na privatizaciju i prodaju za marku – dvije, a cilj je bio ovladavanje nekretninama na prestižnim lokacijama. U nebrojenim sličnim oblicima privatizacijske pljačke, HDZ je za privatizacijske i slične potrebe pokrao mirovinske kumulacije. Istovremeno je provodio brojna prijevremena umirovljenja, najčešće s one strane zakona. Sve to učinilo je mirovinski sustav neodrživim.

 

(1998-99) Rušenje mirovina

Mirovinski fondovi bili su iscrpljeni, broj umirovljnika dramatično je rastao, staž se prodavao u bescijenje, stižu i umirovljenja branitelja, bilo da su teško ranjeni ili da im je drugačije tijekom rata uništeno zdravlje, da bi se usporedo s agresijom na RH održao broj partizanskih mirovina, da bi na svoje došli i svi ti jugoslavenski dužnosnici i naši očitovani neprijatelji iz Pokreta za Jugoslaviju, Labradora i sličnih petih kolona, koji su učinili sve da ova zemlja propadne, da bi mirovine u RH uživali i registrirani četnici. Prirodno svemu tome, udbaši HDZ-a zaštitili su svoje i 1998. došli na ideju smanjiti nove mirovine kroz njihov novi izračun. Aplicira se cijeli mirovinski staž, umjesto deset najboljih godina. Mnogi su 90-tih radili za plaću od 200 – 300 njemačkih maraka. Danas je to razina 800 – 1200 eura ili tu negdje, ali korektna evaluacija nije primijenjena, da ne govorimo o godinama kada je plaća stizala u inflacijskim dinarima. Zamislite da neku stariju zgradu u New Yorku procjenjuju na temelju prosječne vrijednosti unutar 2 stoljeća, uključujući vrijeme kada je plaća bila 3 dolara. Traume rata povećale su smrtnost, suicid je zahvatio i razočarane branitelje, ali sve to nije moglo kompenzirati brojna prijevremena umirovljenja. Branitelji su sustavno izbacivani na marginu života o trošku mirovinskih fondova. Prijevremena umirovljenja dokrajčila su državne mirovinske fondove.

(2002) Ivica Račan doslovce ubija pokradeni mirovinski fond  

Nakon što je državu enormno zadužio kroz gradnju autocesta, Ivica Račan i ekipa dodatno su raskopali mirovinski fond, otvarajući tako potrebu za prodaju iliti poklanjanje Ine Mađarima kroz 25% plus 1 dionicu Ine i ključno financijsko upravljanje. Sve za pišljivih 505 milijuna dolara (s crtom), što je ispod današnjih jamstava Uljanika. Sve da se spasi proizvodnja Ine, da se moderniziraju naftne rafinerije, a ono se rafinerije zatvaraju. Proizvodnja Ine preseljena je u Mađarsku. Te indikativne 2003. godine prebačeno je u fondove Drugog stupa dvostruko više nego što smo dobili za Inu. HDZ i SDP natjecali su se u tome tko će jače i brže uništiti Hrvatsku. Dakle, Davorko Vidović i partijska družina godine 2002. bacili su pokradeni državni mirovinski fond na aparate. U okvirima kampanje za prodaju Ine, Vidović, Račan, račanovci, titoisti i pripadno podzemlje, odlučili su da 5% iz bruto plaća ide u privatni Drugi stup, uz poček 15-20 godina glede povrata osiguranicima, onima koji će ići u kombiniranu mirovinu po oba stupa. Svake godine 5-6 milijardi kuna slivalo se u fondove osiguravajućih društava četiri spomenute banke, bez ikakvih obveza. Samo u 2017. fondovi su umanjeni za 370 milijuna kuna na konto upravljačkih usluga osiguravajućih društava. Koliko su koštale naručene analize, i kako su se sve prali naši umirovljenički novci, to će ostati voda duboka, kao i svaka druga privatizacijska pljačka.

(2007) “Kriminalac Sanader” spašava sirotinju 27%

Ovdje ću napomenuti da sve trebamo gledati na razini razlomaka, jer postoci znaju prevariti. Stopa PDV-a je četvrtina – 25%, a “preračunska stopa” za izračun PDV-a u nekoj krajnjoj cijeni je petina – 20 posto. Kod mirovinskih fondova imamo druge odnose. Četvrtina mirovinskog doprinosa (5 posto iz bruto plaće) odlazi u Drugi stup. Sada ulazimo u magiju postotaka – to je trećina u kumulacijama Prvog stupa. Četvrtina je 25% sveukupnog mirovinskog izdvajanja, ali je manjak u državnim kumulacijama zapravo 1/3 uplaćenog u Prvi stup, odnosno 33,33%. Nekakav prosjek izračuna i preračuna naknade 27% nije tako apliciran, nego je postavljen kao gornja granica, da bi sve bilo umanjeno do 27%, ovisno o godinama manjeg punjenja državnog fonda i ovisno o konkretnim godinama izračuna. Naravno da nema tata do Hrvata – ne aplicira se disperzija dodataka do 33,33%, nego do 27%. Niti Sanader nije posve pošten. Umjesto pravednih 50% posto, koji bi pokrili dug države i s osnove smanjivanja izdvajanja u Prvi stup i s osnove promjene izračuna mirovine, Sanader se odlučio da s jednim dodatkom do 27% ispravi dvije nepravde, i taj mu je spin uspio. Svi su plakali za svojih najboljih 10 godina, i tako previdjeli da je kumulacija državnog fonda smanjena za četvrtinu, i da se država enormno zadužuje da namiri aktivne mirovine. Naravno da su mirovinski sustav i koncepcija Drugog stupa doživjeli potpuni slom, ali se to krije zbog svih tih uhljeba i parazita nalijepljenih na fondove.

(2016-18) Novo bjesnilo nametnika

Zašto kombinirani osiguranici Prvog i Drugog stupa nemaju pravo baš na nikakav mirovinski dodatak iz proračuna? Pa, prije svega, uglavnom je riječ o mlađim osiguranicima, koji su radili i radit će u uvjetima kune fiksirane na euro. U svome punom radnom vijeku nisu bili izloženi značajnijim oscilacijama glede plaća, jer je mirovinska mafija pridržala stagnaciju – svaki rast plaća zakonski nameće povećavanje mirovina, ali niti to kod nas nije ispoštovano, jer to ne paše mirovinskim fondovima, odnosno bankama. Porast prosječne plaće kod nas je pokazatelj društvene deformacije – većina radi za istu crkavicu, a drski pojedinci u svome komotnom “kapitalističkom” mahnitanju, bez ikakvih kontrolnih mehanizama, ubirali su i 700 tisuća kuna mjesečno. Za potrebe takvih nezajažljivih predatora, vlada namjerava ukinuti najvišu poreznu stopu 36% u obračunu plaća. Prosječna plaća stalno raste, a plaće zapravo stagniraju. “Kombinirani umirovljenik” cijeli svoj staž mirovinski se oslanja na svih 20 posto kumuliranja – četvrtinu mirovine, pa dodatak do 27% može tražiti samo od fonda u kojemu “štedi”. Dakle, nema nikakve zakonske niti ljudske osnove da budući “kombinirani umirovljenici” dobiju bilo kakav mirovinski dodatak na teret proračuna, odnosno na trošak svih nas. Kako se pokazalo da su nas kreatori i promotori Drugog mirovinskog stupa lagali dugih 16 godina, sada naprosto bjesne, pa traže da proračun preuzme dug privatnih mirovinskih fondova, odnosno da država i za “štediše” doda proračunski dodatak do 27%, što je van pameti. Ako su bankarski fondovi zaista poslovali s velikim dobitkom, kako se hvale, tko im smeta da svojim osiguranicima dodaju neki dodatak, uz četvrtinu mirovine koju moraju podmiriti – tri četvrtine uvijek će namirivati okljaštreni Prvi mirovinski stup. Zaposlenicima je prodana obmana da im to odgovara, jer će i sami jednog dana završiti u kombiniranoj mirovini, a istina je suprotna – zaposlenici su natovareni dvostruko.

 

Filozofija Mrsića, Vidovića i Nestića

Kako su sve zemlje ukinule ovakav obvezan i privatan Drugi mirovinski stup, prijedlozi da se kod nas izdvajanje u taj stup poveća predstavljaju mješavinu drskosti, bezobrazluka, idiotizma i najgorih namjera prema ovoj državi i prema ovoj naciji. Ničim se ne mogu opravdati, a najmanje s povikom Gordana Marasa u Saboru: “Ne dam vam svoje novce!” Ako su to njegovi novci, neka ih pokuša podignuti. Mrsić, Vidović i Nestić imali su prste u dizajniranju i/ili redizajniranju ovakvog privatnog i obveznog Drugog mirovinskog stupa. Davorko Vidović bio je ministar rada i socijalne skrbi u vladi Ivice Račana, dok je Mirando Mrsić bio ministar rada i mirovinskog sustava u vladi Zorana Milanovića. Možete samo zamisliti koliko se stranačkih uhljeba nalijepilo na fondove Drugog mirovinskog stupa. Dodajte tome sav taj domaći nepotizam, pa i sve te interesne mreže, koje se preklapaju i s petim kolonama. Kada je Višnja Fortuna, predsjednica Matice umirovljenika Hrvatske, upitala Vidovića zašto su sve države ukinule ili zamrznule ovakav obvezan Drugi mirovinski stup, sve zemlje osim Hrvatske, i još napomenula da je Češka odbacila uvesti takvu glupost, Vidović je šutio kao zaliven. Ali, kada nam koncentracija popusti, Vidović, Mrsić i njihovi trubači ponovno su pametniji od cijelog svijeta. Model je preuzet od Svjetske banke!

Marko Pavić utapa se u sivilo korupcije

U svojoj prvoj najavi mirovinske reforme, ministar Marko Pavić najavio je ukidanje privatnog Drugog mirovinskog stupa kao obveznog. Osiguranik bi dobio mogućnost da se neposredno prije umirovljenja izjasni hoće li svoju “štednju” prebaciti u državni Prvi stup i tako ostvariti zakonsko pravo na proračunski dodatak 27%. Dan po dan, i razotkrivena je obmana Marka Pavića – ideja je da se mirovinski dodatak proširi na sve buduće umirovljenike, uz pomoć takvog prelaska ispod duge u trenutku umirovljenja. Drugi stup ostaje obvezan, i vlada se obvezuje analizirati ima li prostora za povećavanje izdvajanja u Drugi stup. To znači da se najavljena reforma u korist osiguranika i države pretvara u reformu za potrebe stranih banaka – njihova osiguravajuća društva i dalje će raspolagati s mirovinskom štednjom nekog osiguranika, a kada se pojavi “prljavi” posao bavljenja s konkretnim osiguranikom i njegovom mirovinom, to će se prebaciti na neko specijalizirano društvo, a država će iz proračuna (naš novac) dodati 27%.

MLADEN MILIČIĆ

U upotrebi je obmanjivački prikaz obračuna plaća

Prije skoro deset godina, Mladen Miličić ukazao je na nepotrebnu zbrku u terminologiji obračuna plaća, koja običnom poreznom obvezniku zamagljuje odnose. Ako poslodavac namiruje bruto plaću i doprinose na bruto plaću, onda bi termin bruto plaće trebao obuhvatiti i današnje doprinose na plaću, koji bi tako postali doprinosi iz bruto plaće. Kako pritisak na vladu vrše oni s velikim primanjima, krenut ćemo od bruto plaće 40.000 kuna. Za nju doprinosi na plaću 17,2% uzimaju 6.880 kuna, pa je bruto plaća praktično 46.880 kuna. Takozvani “doprinosi na plaću” u sveukupnom brutu nisu 17,2%, nego 14,68%. Mirovinski doprinosi iz bruto plaće 20% čine samo 17,06% u stvarnoj bruto plaći. Zašto strukture nisu prihvatile takve prikaze, koji prividno smanjuju doprinose? Kao, država grabi manje! Pa, ključ je perfidna obmana da država i proračun na bruto plaću sjedaju samo 20%. Po prihvaćenoj terminologiji, prvi neto je 80% bruto plaće, odnosno 32.000 kuna. A stvarno je to 68,26% stvarne bruto plaće, onoga što poslodavac uplaćuje. Država i proračun zagrabe 31,74%. Tek nakon toga sjeda porez iz plaće 24% na 17.500 kuna, što oduzima 4.200 kune, a na razliku 10.700 kuna sjeda 36%, što oduzima 3.852 kuna, pa na kraju uhljebu ostane “samo” 23.948 kuna –  država grabi pola stvarne bruto plaće – “doprinosi na bruto plaću” tako se prikazuju da se ne vidi da država grabi pola. Slično vrijedi za manje plaće, pa ti kume budi konkurentan. Što Vlada RH radi s tolikim novcima? To bi trebao biti naš novac, ali nije tako.

POREZNA REFORMA

Sramotno ukidanje najviše stope poreza u obračunu plaća

Glede poreznih stopa u obračunu plaća, vlada ima dvojbu: (1) Za poreznu stopu 36% pomaknuti razred sa sadašnjih 17.500 kuna na 35.000 kuna, i (2) Ukinuti poreznu stopu 36%. Kako nas informira dnevno novinstvo, Zdravko Marić, Andrej Plenković i ekipa dobili su podršku HNB-a, Zdeslava Šantića iz Splitske banke OTP grupe, Danijela Nestića i Ekonomnskog instituta Zagreb, Hrvoja Stojića iz Addiko banke i Zvonimira Savića iz HGK. Sindikalisti Vilim Ribić i Mladen Novosel nazvali su vladinu najavu ukidanjem socijalne države. Odustajanje od progresivnog oporezivanja plaća zapravo ruši postojeći društveni poredak. Kako god završi to očigledno ubijanje socijalne države, nije to ustupak najobrazovanijima, IT stručnjacima, i liječnicima, nego samo top managementu, koji zapravo nitko ne treba. Upravo takvi čine sve sustave nepodnošljivim, a u proizvodnji ruše zahtjev konkurentnosti.

JOSIP TICA

Povećati osobni odbitak

Uvijek inteligentni i originalni Josip Tica s Ekonomskog fakulteta Zagreb glede promjena u oporezivanju plaća ne slijedi tu svoju “svojeglavost”, nego predlaže da Vlada ostane na tragu nekih prethodnih izmjena. Naime, početkom 2017. aplicirano je povećanje osnovnog osobnog odbitka s 2.600 na 3.800 kuna – profesor Tica predlaže ponavljanje recepta koji je donio pozitivne rezultate. Naravno, zaposlenici s više djece i malom plaćom izgubili su osjećaj da ih država pomaže, ali ih izostajanje demografske politike nije iznenadilo. Naime, povećani su koeficijenti za djecu, uzdržavane članove i invalidnost, ali to onima s malim plaćama nije značilo ništa. Profesor Tica drži da ukidanje stope 36% ili proširivanja razreda za nižu stopu 24%, neće donijeti nikakve pozitivne demografske pomake. Ovdje se otvara pitanje na što odlaze novci onih s najvišim primanjima, i koliko strani interes nameće neravnoteže u plaćama. Nitko neće kupiti novi automobil zato što mu plaća poraste za 100 kuna, ali će onima s najvišim plaćama ostati i za nove terence za djecu. Osobno sam mišljenja da su vladine porezne izmjene kozmetika i da bi vlada trebala uvesti obvezan (mjesečni) dječji doplatak početno 500 kuna po djetetu. Ovako ispada da smo bandi prepustili upravljanje i korištenje ove države i njenih resursa bez ikakvog zaštitnog mehanizma za naciju.

DUBRAVKO RADOŠEVIĆ   

Novac je dobar sluga, ali loš gospodar

Znanstvenici su oni visoko obrazovani ljudi koje vrijeme i rezultati kao takve potvrde. Prije tri godine, u zborniku “Financijalizacija i finacijska kriza u jugoistočnim europskim državama” objavljeno je zanimljivo istraživanje jakog međunarodnog znanstvenog tima, u koji su ušli Dubravko Radošević i Vladimir Cvijanović. Radošević je prilikom prezentacije tog zbornika govorio o “procesu prekomjernog jačanja financijskog nad realnim sektorom ekonomije, rastu zaduženosti svih sektora društva, ubrzanom rastu dugova iznad razine održivosti, moralnom hazardu banaka, stvaranju ‘špekulativne ekonomije’, odnosno tzv. bubble-ekonomije, kada najveći iznos kapitala odlazi u neproizvodne sektore, kao što su špekulacije s nekretninama i vrijednosnim papirima, tako da to dovodi do prevelikog rasta cijena nekretnina (tzv. housing bubble) i precijenjenosti dionica (tzv. equity bubble). Špekulativni baloni nakon nekog vremena pucaju, dolazi do tzv. dezinflacije (inflacija se ubrzano smanjuje), imovina financirana kreditima banaka gubi na vrijednosti, ulagači imaju gubitke na vrijednosti imovine, rastu nenaplativi zajmovi kod poslovnih banaka i deflacija započinje ciklus tzv. dugovno-deflacijske krize (ustvari ‘ekonomske depresije’), koju obilježavaju brojni stečajevi, nelikvidnost, ovrhe, zastoj banaka u kreditiranju (credit crunch), rast nezaposlenosti, pad ukupne potrošnje, pad proizvodnje, aktiviraju se ‘fiskalni stabilizatori’ (rastu javni dug i deficit državnog proračuna jer se sužava porezna osnovica ekonomije) itd.”
Upravo je financijalizacija, kao novodobno intenziviranje tokova kapitala kroz mehanizme liberalizirane financijske industrije, proizvela tešku ekonomsku krizu. Prema Radoševiću, lijek je provedba definancijalizacije.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI