U povijesti moderne hrvatske politike nakon osamostaljenja, nikada nije bilo uloženo toliko novca u prljavu kampanju kao što je bilo uloženo u dekapitaciju Tomislava Karamarka i kao što će biti uloženo u micanje Kolinde Grabar Kitarović s Pantovčaka. Mentalno komunistički apostoli već ispiru mozak eutaniziranoj, marginaliziranoj i ušutkanoj kršćansko-demokratskoj većini
Kolinda Grabar-Kitarović postala je i službeno kandidat HDZ-a za predsjednicu Republike Hrvatske na izborima 2015. godine. Potvrdio je to u Vukovaru predsjednik HDZ-a, Tomislav Karamarko, 12. lipnja 2014. godine. Bila je to jednoglasna odluka predsjedništva i nacionalnog vijeća HDZ-a koje je održano u Vukovaru, a na prijedlog predsjednika stranke. Tomislav Karamarko je Kolindu Grabar Kitarović potvrdio kao stranačku kandidatkinju, poručivši kako je to prvi put, nakon prvog hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana, da je predsjednički kandidat – autentični HDZ-ovac. „Mislim da se radi o kandidatkinji koja nije ‘odnjegovana’ na nekim socijalističkim jaslama, kao prethodni kandidati Mesić i Josipović“, rekao je Tomislav Karamarko, te dodao kako Grabar Kitarović ima niz komparativnih prednosti u odnosu na tadašnjeg predsjednika Ivu Josipovića, ali i u odnosu na sve druge moguće kandidate.
Od toga dana, pa sve do danas, nisu prestali brutalno smišljeni medijski napadi na predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, a kako se vrijeme bude primicalo novoj, službenoj predizbornoj kampanji i predsjedničkim izborima, ti napadi na rubu vulgarnog seksizma i u stilu klasičnog nasilja nad ženom – bit će sve jači i jači. Smišljat će se nove afere „Barbika“, nova rođendanska slavlja, kao ono kod Zdravka Mamića, montirati novi video falsifikati, frizirati fotografije, vaditi riječi i rečenice iz konteksta kao kada se vade zubi bez anestezije, a stari-novi medijski „trolovi“, „spineri“ i „hejteri“ već su dobili debele novčane akontacije za svoj prljavi posao.
Bijes anacionalnih medijskih bojovnika
U povijesti moderne hrvatske politike nakon osamostaljenja, nikada nije bilo uloženo toliko novca u prljavu kampanju kao što je bilo uloženo u dekapitaciju Tomislava Karamarka i kao što će biti uloženo u micanje Kolinde Grabar Kitarović s Pantovčaka. Mentalno komunistički apostoli su već pretplaćeni i svakodnevno pohode točno predisponirane medijske punktove, pa u Goebelsovskoj ili bolje kazati u Rankovićevskoj maniri, ispiru mozak već ionako eutaniziranoj, marginaliziranoj i potpuno ušutkanoj kršćansko demokratskoj većini Hrvata. A upravo su oni svojim lasovima omogućili Predsjednici da bude njihov glas, glas jedinstvene i autentične suverenističke hrvatske politike na tragu politika predsjednika Tuđmana. Svatko onaj tko danas u Hrvatskoj promovira i snažno štiti suverenističke politike, proglašen je – zaplotnjakom, fašistom ili ustašom.
IFIMES, međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije, na čelu sa Stjepanom Mesićem i Budimirom Lončarem, a uz pomoć svog glavnog strateškog analitičara, Blagoja Grahovca, odavno je locirao političke glave za odstrijel, kao one koje su najveća smetnja na ovim prostorima za provedbu njihovog regionalnog plana na putu prema nekoj novoj konfederalnoj Jugoslaviji. Kao glavne mete obilježili su Tomislava Karamarka i Kolindu Grabar Kitarović!
IFIMES-ov analitičar, general Blagoje Grahovac, u svojoj strateškoj analizi pod nazivom „Biografije“, opisao je Karamarka i Grabar- Kitarović kao – notorni proizvod Tuđmanove fašističke politike. Tomislav Karamarko je već platio glavom – odstranjen je iz politike, a i danas plaća i on i njegova obitelj, ako se uopće usudi izustiti makar i jednu jedinu riječ koja bi mogla utjecati na politička gibanja u Hrvatskoj. Njegova zadnja FB objava o bliskosti s Orbanovim politikama, izazvala je pravi tsunami bijesa anacionalnih, mentalno-komunističkih medijskih bojovnika…
Svi bivši političari s „ovih prostora“ koje je general Grahovac naciljao u svojim „Biografijama“ i locirao ih kao smetnju za provedbu neke nove, „antifašističke revolucije protiv onih koji su razbili unikatni dragulj Jugoslaviju“, nestali su s političke scene pred našim očima. Svi osim Kolinde Grabar Kitarović!!! S obzirom da se u politici baš nikada ništa ne događa slučajno, s punim pravom, oslanjajući se na mnogobrojne analitičke indicije, imamo pravo (bez ikakve želje za projiciranjem kojekakvih teorija urote) sumnjati da je već odavno stvoren monstruozni plan micanja predsjednice Kolinde Grabar Kitarović s Pantovčaka…
Naime, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nalazi se u trostrukom obruču neprijateljske ofenzive mentalno-komunističkih jurišnika na Pantovčak. Njene vanjske neprijatelje predvodi N1 televizija, koja ne skriva svoju medijsku strategiju nekog novog jugoslavenstva, a ta strategija konceptualno je ugrađena u gotovo svaki segment njihovog agresivnog, plaćeničkog, Soroševskog programa. Kada samo površno analiziramo reprezentaciju njihovih novinara i terenskih reportera, pa onda njihovih gostiju komentatora, kvazi uvaženih političkih analitičara, vidjet ćemo da su to sve od reda bivši i sadašnji anacionalni detuđmanizatori koji su preseljeni s HRT-a na N1. Stoga se i čini da N1 nije ništa drugo nego podružnica nacionalne javne televizije, koja ne čini apsolutno ništa kako bi na medijskom tržištu amortizirala neojugoslavenstvo s N1 televizije ili barem demokratski parirala suludim spinovima tog „veličanstvenog hrvatskoga CNN-a“.
HRT, kojeg debelo plaćaju svi građani Hrvatske, kojem država oprašta poreze, kojoj oglašivači netransparentno pune džepove milijunima kuna, potpuno je prepustio dnevno političku inicijativu N1 televiziji, koja je, pak, ispirući mozgove gledatelja, postala jedini „meritorni“ tumač nacionalnih, odnosno unutarnjih anacionalnih politika. Na njihovom nišanu je sada kapitalna meta za odstrijel – aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Umreženi sa žutim tiskovinama, kao što su Nacional, 24 sata i srpske Novosti, čine pravi medijski kartel s jedinim ciljem dekroatizacije, odnosno jugoslavenizacije Hrvatske. Pritom Kolinda Grabar Kitarović mora nestati, jer se ne uklapa u tu neojugoslavensku matricu…
‘Dok djed drumom, baba šumom!’
Drugi dio urotničkog trostrukog obruča koji je okružio Predsjednicu RH, dolazi iz njenog najbližeg okruženja na samom Pantovčaku. To su nametnuti joj savjetnici, nametnuti PR-ovci, osobito oni koji se bave najosjetljivijim pitanjima nacionalne sigurnosti unutar UNS-a, Ureda za nacionalnu sigurnost, koji je pod direktnom ingerencijom same predsjednice, a istodobno je krovna sigurnosna institucija u Hrvatskoj. Iako se čini da je predsjednica tu učinila neke značajne promjene, poglavito imenovanjem bojnice Maje Čavlović, predstojnicom UNS-a i imenovanjem gospodina Vlade Galića savjetnikom za obranu i nacionalnu sigurnost, sve je to nedovoljna kozmetička promjena, jer UNS-om još uvijek upravljaju Mesićevi i Josipovićevi kadrovi. Trebamo li se podsjetiti na kakve je sve opstrukcije predsjednica naišla kada je potpisala smjenu ravnatelja SOA-e, Dragana Lozančića?
Treći dio opstruktivnog neprijateljskog obruča dolazi iz HDZ-a, matične stranke predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, koja ju je pod vodstvom Tomislava Karamarka, snažno i iskreno podržala na njenom prvom putu u osvajanju Pantovčaka, u vrijeme kada su svi mainstrem mediji i lažni statistički proroci prognozirali ogromnu prednost tada aktualnom predsjedniku Ivi Josipoviću.
Međutim, centristička politika današnjeg HDZ-a, pod vodstvom Andreja Plenkovića, koja se sve više identificira s lijevim neoliberalnim politikama, u potpunoj je suprotnosti suverenističkim i domoljubnim politikama s kojima je Kolinda Grabar Kitarović dobila svoje prve izbore i prvi put nakon Tuđmana uspjela kako-tako homogenizirati većinski kršćansko-demokratski korpus hrvatskog naroda. I kada su se svi iskreni domoljubi nadali da će Pantovčak i Banski dvori, konačno, skladno funkcionirati na paradigmi suverenizma i zaštite nacionalnih interesa, danas su više nego razvidni kakofonija i njihovi različiti pogledi i na unutarnju i na vanjsku politiku Hrvatske. I sve se svodi na banalnu dosjetku: „Dok djed drumom, baba šumom!“
Pritisci na predsjednicu da prihvati neoliberalne političke koncepte Plenkovićeve koalicije sve su veći i ako bi ona popustila pred njima, izgubila bi svoj identitet, izgubila bi svoje ja, izgubila bi one domoljubne glasove kojima je svečano obećala da će biti – njihov glas! Ali, ako ne prihvati Plenkovićeve centrističke neoliberalne politike, prijeti joj opasnost da za svoj reizbor neće dobiti adekvatnu podršku HDZ-a. No, čini nam se da bi za HDZ bilo samoubilački ne podržati Kolindu Grabar Kitarović kao svoju predsjedničku kandidatkinju, jer bi se to vrlo negativno odrazilo na ukupno raspoloženje HDZ-ovog matičnog biračkog bazena koji je potencijalno vrlo snažan. Nažalost, u ovim odnosima političkih snaga, ne pita se samo HDZ koga će podržati na predsjedničkim izborima, već je to pitanje i od životnog interesa za sadašnje HDZ-ove koalicijske partnere.
Kada bi danas bili prijevremeni parlamentarni izbori, prema podacima i anketama s kojima raspolažemo, događale bi se vrlo zanimljive stvari. HDZ bi na izbore morao izaći samostalno, što je logično, jer bi ih predizborna koalicija s HNS-om mogla stajati na stotine tisuća glasova i ogromnog nezadovoljstva biračkog tijela. Ako bi, pak, HNS išao na izbore samostalno, bez ikakve sumnje ne bi prešao prag, a povratak HNS-a u krilo SDP-a i ljevice – gotovo je nemoguć.
Ali, u politici nije ništa logično, što bi logično trebalo biti, jer da je logično, HNS, Pupovac, Radin i ostalo društvo, nikada ne bi bili u koaliciji s HDZ-om. Naprotiv, bilo bi logično, u skladu s pravilima političke igre, da ministarske pozicije danas uživaju Zlatko Hasanbegović, Anton Kliman, Miro Kovač, Darko Horvat i svi oni, zahvaljujući kojima je HDZ bio izborni pobjednik. Progon Mosta iz Vlade i uzimanje HNS-a za najvažnijeg koalicijskog partnera nisu se dogodili slučajno, već je to bio dio dobro smišljenog političkog projekta, zapravo pilot projekta za sklapanje velike koalicije.
Plenkovićev most prema – velikoj koaliciji
Naime, bilo bi razumno očekivati da bi HDZ na izbore izašao u koaliciji s HNS-om, trenutno jedinim koalicijskim potencijalom, kojem bi na listama poklonio 6-8 zajamčenih saborskih mandata. Tako bi HDZ žrtvovao jedan dio demokršćanskih glasova koji bi se prelili Mostu, Živom zidu i Bruni Esih, ali još uvijek bi komotno bili relativni izborni pobjednici pored potpuno devastiranog SDP-a. Žrtvom dijela demokršćanskih glasova, HDZ bi osvojio najviše 58 mandata, što im ne bi bilo dovoljno za sastaviti saborsku većinu i Vladu. Od raspadnutog SDP-a ne bi mogao očekivati osvajanje više od 50 mandata. S obzirom da Živi zid i Most danas otklanjaju svaku mogućnost koalicije s HDZ-om i SDP-om, a Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih ne žele koaliciju s HDZ-om u kojoj stoluju HNS i Pupovac, HDZ bi se slučajno ili namjerno našao pred „Berlinskim zidom“ velike koalicije, koju bi realizirao „zbog stabilnosti Hrvatske“ po uzoru na koaliciju u Njemačkoj.
Ali, kakve to veze ima u kontekstu s Pantovčakom, koji je tema ove naše analize? Recimo odmah da Krešimir Macan nije slučajno izabran za Plenkovićevog glavnog PR-ovca. Jer, što bi to iskusni diplomat i savršeni retoričar Plenković mogao naučiti ili dobiti od kontroverznog Macana? Stoga je jedina pretpostavka da će Macan preuzeti ulogu Plenkovićeva mosta prema – velikoj koaliciji. Jer ono što Plenković ne bi mogao i ne bi smio javno razgovarati i pregovarati s eksponentima ljevice – Bernardićem, Mesićem, Josipovićem i Milanovićem – mogao bi Macan, jer ti ljudi su ionako njegovo prirodno svjetonazorsko okruženje.
Dakle, prema informacijama s kojima raspolažemo iz dobro obavještenih izvora, SDP i ljevica ući će u veliku koaliciju s HDZ-om, između ostalog, i pod jednim važnim političkim uvjetom, a on glasi: „Nama Pantovčak, vama Banski dvori“, ili „Mi na Pantovčaku, a ONI u Banskim dvorima!“ Ili drugim riječima – „Podijeli i vladaj“, a „Vox populi“ ionako ima svoj glas jedino na izborima, dok je svo ostalo vrijeme – potpuno ušutkan.
Ako je istina ono što se govori u političkim kuloarima i dobro obavještenim krugovima, predsjednici ovaj put neće pomoći ni žute „zengice“ iz Borova, kao simbol obrane i stvaranja suverene i samostalne Republike Hrvatske. HDZ će formalno podržati Kolindu Grabar Kitarović na putu njenog (ne)mogućeg reizbora, ali će vrlo vjerojatno pribjeći taktici gomilanja demokršćanskih predsjedničkih kandidata, koji će imati ulogu razbijanja biračkog tijela Kolinde Grabar Kitarović.
U takvom, već više puta viđenom scenariju, eto nam mogućnosti da na Pantovčaku vidimo novog Mesića ili Josipovića u liku „suverenista“ Zorana Milanovića, koji bi bio – predsjednik „slučajne države sa slučajnim narodom“. I za Zokija je Tito ispred Tuđmana i za njega, valjda, jedino Jugoslavija – nije slučajna država…
Stoga je vrlo je izgledno da će drug Tito po drugi put „osloboditi“ Zagreb i na bijelom konju će se, slavnije nego ikada, vratiti na Pantovčak. A vi domoljubi, ionako ste osuđeni na šutnju, osuđeni da pasete travu u Irskoj…!