Tko god neoprezno izađe na čistinu sa svojim ‘zatucanim’ stavovima odmah iz prvog grmlja izlaze the Walking Dead ili živi mrtvaci

0
1459
Filip Brala/PIXSELL

Marš za “kulturu“ se nastavlja. Nesmanjenom žestinom. Cilj je da nakon “Prozora“ padne i “Pola ure kulture“ “ zajedno s “klerofašistkinjom“ Brankom Kamenski. Legendarna urednica sa stavom koji jasno pokazuje razliku u kvaliteti. Neposredni povod je Slobodan Prosperov Novak. Nakon što ga je dvolični Jurica Pavičić “demaskirao“ da je “ideološki zombi za pare“, Branka Kamenski se drznula na užas “progresivne kulturne javnosti“ pozvati Novaka u emisiju, usprkos Pavičićevom denuncijanskom trudu. To je strašno, misli sudionica “marša za kulturu“ Andrea Stalcar Furac. Skinuti, zabraniti, maknuti jer je to zlouporaba javne televizije, to je sramotno, uzbudila se naša Andrea sva kulturna od bijesa. Ja, ovako naivan i neiskusan pastoralno pokušam preko fejsa upozoriti rezolutnu drugaricu da nam na TV ne mogu “prodavati“ kulturu samo Frljići i njegove svinjske glave s imenima klerofašista. Sveučilišni profesor Damir Krstinić nadasve kulturno poručuje “Poserem se na Republiku Hrvatsku… mater vam jebem svima po redu“. “Jugo kultura“ je munjevito reagovala na moje javljanje na feisu: “Hodak, odjebi.. poručila je naša Andrea. Odmah nakon drugarice Furac javiše se tvorničari šupljih fraza i ispraznosti. I to je ta kultura. I dobro je rekao Krleža “Grozim se srpskog junaštva i hrvatske kulture“. Kartaški rečeno, drugarica Furac je tog dana napokon došla na štih. Ministar obrane Krstičević, ratni heroj iz “Oluje“, razljutio je našu kulturnu perjanicu jer je, govoreći o načelu reciprociteta u slučaju Vulin, izgovorio “bija“ umjesto ”bio”. Odmah se javila na fejsu čuvarica “moralnih zasada“ hrvatskog književnog jezika – Andrea i počela se krstiti.
Za sada se ne zna s koliko prstiju. Aludirajući da Ministar nije dovoljno obrazovan za tako ozbiljnu funkciju i da mu između ostalog “fale centimetri“. Na koje je centimetre Andrea mislila nije se moglo iz prve dokučiti. Ja, vidjevši da se radi o finoj drugarici koja se savršeno snalazi u “političkom teatru“, odmah sam naslinio kažiprst i složo se s Andreom ustvrdivši da su ti nesretni centimetri falili i Napoleonu, Staljinu i Titu, te da bi po njenim “kulturnim“ kriterijima idealan ministar bio recimo Dino Rađa. Visok 2,10 cm i redovni posjetitelj “Kuće cvijeća“ u nesvrstanom Beogradu. Andrea je onda uvidjela da su moje mogućnosti shvaćanja njene kulturne progresivnosti u znatnoj mjeri reducirane. Najprije je poručila da su svi njeni bili sudionici Domovinskog rata što me je kao rigidnog ognjištara razveselilo. Zabrinulo me malo samo ako je za Andrea Domovinski i otadžbinski rat jedna te ista stvar. I zadnja poruka već pomalo rezignirane drugarice Furac je otprilike glasila: zajeb je lansiran, produži u Kumrovec. Uskoro, u svibnju tamo je tradicionalni “Bal vampira“ pa sam to shvatio kao Andrejin neslužbeni poziv.
Naravno, volio bih doći zajedno s par stotina Ličana, Imoćana i Hercegovaca da netko napokon zalupi Kumrovečka vrata s vanjske strane. Nešto drugo je simptomatično u ovoj “kulturno“ ognjištarskoj prepisci na fejsu između moje malenkosti i drugarice Furac koja se zbiva u “slučajnoj državi“. Tko god neoprezno izađe na čistinu sa svojim “zatucanim“ stavovima odmah iz prvog grmlja izlaze the Walking Dead ili živi mrtvaci. Komunjare, orijunaši, jugonostalgičari, antifašisti, razni Habulini, Fumići, Mesići, Josipovići, Pusići, Pupovci, Glavaševići, fanovi Vulina, Vučića, Šešelja… Samo čekam Antu Tomića s automatom u ruci i da nas sve pokosi ta,ta,ta. Zbog njega ne idem više ni u Maksimir. Ima ih toliko da se postavlja pitanje je li se je zaista dogodio 5.kolovoz 1995.g. Ili je to jedna kolektivna fikcija. Je li je obična izmišljotina da su se prije “Bljeska“ i “Oluje“, kad je bilo jasno da od “oslobodioca“ s istoka nema ništa, masovno preko noći mijenjala imena u Hrvoje, Tvrtko, Borna pa čak Zvonimir iako nas je on još u davna vremena “prodao“ rimskom Papi. Klerofašistu, naravno.
Povijest nas, bez obzira na Jakovinu i Klasića, uči da smo mi tu utakmicu oslobođenja premoćno dobili. Ali bojim se da su se ONI izvukli u sudačkoj nadoknadi. I sad su se ondašnji miševi nekom čudnom i političkom konverzijom pretvorili u walking dead progresivce koji iz dana u dan bauljaju Lijevom našom. Osobito ih uzbuđuje prosvjeta, obrazovanje i kultura. Hrvati se povijesti uglavnom ne sjećaju. Ne uče je. Oni gledaju u budućnost. To je prije svega Istanbulska konvencija, proslava dana ustanka u Srbu i walking dead performance u Kumrovcu. A to je pogrešno. U prošlosti je bilo slavnih epopeja. Recimo 1. veljače 1951.g, u izvještaju u Narodnoj skupštini FNRJ Aleksandar Ranković je pročitao slijedeće: “Kroz naše zatvore je između 1945.g. i 1951.g. prošlo 3.777.776 zatvorenika dok smo likvidirali 586.000 narodnih neprijatelja“. Jeste li o tom podatku koji je s ponosom iznio drug Marko ikada što pročitali iz pera Tvrtka Jakovine, Hrvoja Klasića i Dragana Markovine?

Za tu trojicu kruži desničarski trač da su toliko dvolični da su im u policiji svakom izdali po dvije osobne karte.

Loading...

Dana 27. travnja Thompson pjeva u Kostreni. Komentari na fejsu dokaz su da je teorija evolucije čvrsta k’o armirani beton. Tihana Tomičić je zaprepaštena. Od kuda ustašoidni Thompson? Gde je Bora Čorba? Kratko i jasno artikulira svoj stav: “Mene je sram!“ Nije sama. Damir Car: “Bome i mene…“ Dejan Ristić: “I mene je sram!“ Bojan Vragović: “Zakaj? Pa Kvarner i Rijeka nisu cijepljeni od idiota… neka slušaju ako žele“. I tako se razplesale delije nasred zemlje Hrvatske. Toliko akumulirane i destilirane mržnje jugo zombija zbog koncerta jednog hrvatskog dragovoljca. U svakom slučaju dobro i poželjno za farmaceutsku industriju. Tablete za čireve na želudcu idu k’o alva. Puna je Hrvatska raznih takvih Tihana, Dejana, Bojana i Pofuka koji nas uvjeravaju kroz svoje medije da smo obični sirovi nacionalisti.

Pofuk se u subotnjem Večernjaku tobože obračunao sa Šešeljom. “Rascvjetanim nosom i nabreklom trbušinom..“ Vidio ga Brane u Sava centru na koncertu klasične glazbe…“ Šešelj nije slika samo srpskog nego i svakog drugog radikalizma, a u prvom redu onog nacionalističkog“. Da bi, kako kažu Zagorci, ”podboltao” svoje jugo teze Bane se poziva na filozofa i marksista Milana Kangargu.
Bio je to jedan od najvećih “Jugoslovena“ u Hrvatskom filozofskom društvu kojem je Šešelj godinama bio miljenik. Brane nas upoznaje s “nedavnim istraživanjima“ koja su tobože pokazala da više od 50% “novokomponiranih“ katolika ne zna gdje je Krist rođen, a isto toliko palo bi na tur kad bi im se reklo da je Isus bio Židov. Ako je tu anketu provela redakcija Ferala onda su osnovna načela laži sačuvana.
Onda su Šešelj i Bujanec isti. Opasni nacionalisti. I četnik Šešelj i Bujanec pripadnik bojne koji naoružan do zuba i svibnju 1995.g. čeka u Jasenovcu šešeljevce. Oni, naravno, nisu došli. Za Branu su isti i Vulin i Krstičević. Vulin je kao ministar obrane Srbije naredio da prilikom neke proslave (nepobedive treće armije Evrope) tenkovske cijevi upere u katoličku katedralu u Novom Sadu. Zabrinuti građanin u grupi Volim Novi Sad piše: ”Koji je idiot naredio kom’ idiotu da uperi tenkovsku cev u vrata novosadske katedrale!?” Kad bi u Zagrebu, Pešti ili Sarajevu uperili top k vratima pravoslavne crkve, kako bi reagirali iz SPC? Pitajte Branimira Pofuka i Bojana Glavaševića. Bojan je uvjeren i životno iskusan. Smatra kako su sve religije opasne i zle.
Mala nijansa postoji tek u tome da je kritiziranje radikalnog islama smatra fašizmom i rasizmom dok je kritiziranje kršćanstva znak progresivnosti. Naravno, sve su religije iste, a neke su još i gore. Svaki tren svjedočimo kako neki redovnik i časna sestra, prije nego se dinamitom raznesu u gomili, viču “Isus je velik“. Bojim se da i Pofuk i Bojan Glavašević imaju po dvije osobne iskaznice. Zbog dvoličnosti naravno.
Koliko osobnih ima dr. Ognjen Kraus? On se istakao kao debela crna muha u čaši mlijeka. Kaže: “Nije isto kada ubije ustaša ili kad ubije komunista. To se ne može uspoređivati“. Samo jednu osobnu, međutim, ima Vlado Dapčević, potpukovnik JNA i Titov dugogodišnji robijaš koji je na privatnoj televiziji Blue Moon izjavio: “Mi smo sto puta surovije postupali s ustašama nego s četnicima. Mi smo pobili 90% ustaša, a samo u tri dana strijeljali smo 30.000 ustaša 1945.g. kod Maribora. Uhvatili smo kompletnu Vladu Draže Mihajlovića, ali nitko od njih nije bio osuđen na smrt. Svi su osuđeni na vremenske kazne i svi su izašli iz zatvora“. Na neki način ipak je u pravu dr. Ognjen Kraus. Nije isto kad se uhvati ustaša ili četnik. Osobito kad se to dogodi kod Maribora.

Moj čitatelj iz Splita Tonči Jelavić poslao mi je zanimljivu misao američkog isusovca John Sheehana: “Svaki put kad netko kaže da je Izrael naš jedini prijatelj na Bliskom Istoku, ja ne mogu da ne pomislim kako prije Izraela, mi nismo imali neprijatelja na Srednjem istoku.“

U Istri su budni. Znaju da neprijatelj nikada ne spava. Predsjednik IDS-a Boris Miletić je rezolutan. Avioni i zrakomlati HRZ-a neće letjeti nad Istrom. Dokaz da se zrak može mlatiti i jezikom, a ne samo helikopterima.
Nisu ga smetali avioni i helikopteri JNA kad je njegov stari iz njih bacao po Istri i Hrvatskom primorju letke pokreta za Jugoslaviju. Uspjeh je bio fantastičan. Kad je 1992.g. proglašena mobilizacija, Istra je prednjačila. Čak 86% stanovnika odazvalo se i prijavilo za obranu Hrvatske. Miletić je bio još mali pa se toga ne sjeća. Što ti je memorija pamćenja. Ali zato izvrsnu memoriju ima Vili Matula bivši član CK SR Hrvatske. Bandić, Bruna i Hasanbegović predložili su da neki parkić u Martićevoj nazove po književniku Enveru Čolakoviću.
Književnik i prevoditelj koji je krajem 1944.g. bio imenovan atašeom za kulturu u hrvatskom poslanstvu u Mađarskoj. Član CK Vili Matula prvi je digao ruku za misleći da se radi o Rodoljubu Čolakoviću, njegovom političkom idolu. Kad je shvatio o čemu se radi Vili je “otkrio Ameriku“ i istaknuo da je Rodoljub, pardon, Enver bio pripadnik zločinačke NDH i predstavnik koljačke kulture“. Bravo druže Vili!!! Svaka ti dala!!!
Znači svatko k’o je radio u državnoj službi od 1941. do 1945.g bio je u najmanju ruku koljač. Recimo, da je Vili Matula samo partijski čovjek i zbog toga zatucan. A možda i on ima dvije osobne. Pok. prof. Eugen Pusić, moj profesor na Pravnom fakultetu, bio je recimo sudac u toj koljačkoj NDH. Bio je uostalom i član CK-a. Naravno, to Vili Matula nije znao. Ali Vili je vjerojatno dumao: ne bi se štel mešati i zamjeriti Zoranu i Vesni. Pametni moj Vili. Stvarno dobar glumac.

Na Maloj sceni u Zagrebu se počela prikazivati monokomedija “Žikina dinastija u Lijevoj našoj.“ Do sada su održane četiri predstave u Zagrebu i jedna u Gospiću. To je naravno prošlo bez spomena u ijednom mediju, ali zato su sve predstave do sada bile rasprodane. Šteta što je monokomedija jer da to nije Vili Matula bi mogao glumiti čitavu Žikinu dinastiju. Koja bi to ušteda bila.

Poznato je da Japanci imaju posebnu sobu za plakanje. Koji su to amateri. Mi imamo državu za plakanje.

U BiH je opća mobilizacija za mornaricu. Svi su složni. Hrvati, Srbi i Bošnjaci. U ime svih Hrvata javio se obljubljeni Ivo Komšić. Ako se Pelješki most, ne daj Bože, sagradi oni će u ime protesta prestati s gradnjom nosača aviona. Englezi kažu da ima mostova za koje ne znaš je li ih je bolje preći ili ih zapaliti. Za Pelješki vlada konzensus, odmah zapaliti. Tendenciozna Tanja Torbarina plaši Hrvateke: “Svaki Hrvat koji sebi napravi zubni most može očekivati napad iz Sarajeva“. Ne treba tako plašiti narod. Već je dosta uplašen ustašama, zmijama, klerofašistima, Vulinom, Porfirijem… No nije sve crno. Obrazovna reforma daje prve rezultate.
HNS je bio u pravu. Devetnaestogodišnji učenik iz Zaprešića rukovodio je iz svoje sobe s čak šest milijuna hakerskih DDoS napada kroz svoju internetsku stranicu webstresser.org. Pri tome je zaradio samo 8,8 milijuna kunića. Do sada. Kad još kurikulum zahvati sve pore našeg samoupravnog društva onda će svaka Konzumova blagajnica preko DDoS platforme mjesečno donijeti svom mužu oko 8 milja. U tom slučaju prestati će i potreba za Istanbulkom. Koja bi budala maltretirala žene koje nose toliku lovu muževima horvatskim. Uostalom i nije sve u novcu što se vidi iz Cree indijanskog proročanstva:

Tek nakon što i zadnje stablo bude posječeno, tek nakon što zadnja rijeka bude zatrovana, tek nakon što i zadnja riba bude uhvaćena, tek tada ćete shvatiti da se novac ne može jesti.