Udbaško denunciranje, siktanje, roktanje protiv ZDS kao i rat protiv tog pozdrava odavno ste već izgubili

0
2724
Foto: Radio televizija Banovina

Subotnji Večernjak. Tomislav Krasnec razgovara s Ivanom Jakovčićem. Krasno kaže naš Ivano: “Da se istarski ekonomsko-kulturni model preslika na Hrvatsku bili bismo sretna zemlja“. Ekonomski model je vjerojatno Uljanik i Danko Končar koji će na nekretninama posrnulog brodogradilišta jednog dana valjda graditi urbane vile. Oni koji će pokupovati te vile ionako imaju brodove pa Uljanik više i neće imati razloga za postojanje.

Europarlamentarac Ivano, kao član nadzornog odbora Dankove firme u Finskoj, normalno da hvali svoj i Končarev ekonomsko-politički model. Međutim, meni je osobno najzanimljiviji Jakovčićev kulturni model. Jakovčić, naime, ima problema s probavom. Thompson mu je neprobavljiv pa iz njega nadire ljevičarska blagost, opraštanje i dobrota u vidu poruke: “Nisi pjevao u Areni, bogami niti nećeš!“ Ima Ivano pravo. Prijetiti se u doba Domovinskog rata u pjesmi “Čavoglave“ jednoj nacionalnoj manjini da će ih naši bojovnici “stić’“ u Srbiji stvarno je pokušaj unošenja razdora među dva prijateljska naroda. Naš Ivano je zgrožen da netko može tako zaprijetiti prijateljima zbog razaranja Vukovara I Dubrovnika, ubojstava na Ovčari, u Škabrnji… E, to je u istinu krajnje odiozno.

Loading...

Na dan kad je Večernji objavio nepročešljane misli člana nadzornog odbora Končarevog Afaraka na tri pune strane, u pulskoj Areni uveseljavao je Jakovčićev istarski narod mitski Bajaga. To je za Jakovčića sigurno kompletan umjetnik, a ne seljačina kao Thompson. Bajaga peva, piše, aranžira i, za razliku od Thompsona, ne dijeli bratske narode. Evo jedne zgodne nekonfliktne pjesmice koju vjerojatno Jakovčić, Miletić i Flego… znaju napamet: “Nema više izdajnika generala, nema više tih šakala,
Nema više kreni, pa stani,
dolaze vam crni dani i sad kreće u boj ceo narod moj.
Kreće armija najjača na svetu,
Kreće armija u osvetu,
Jednom zauvek armija srpska,
Jednom zauvek sve će da vas smrska.
Suviše ste jadni suviše ste bedni,
biti ćete još više gladni i žedni,
još i dalje leteće orkani,
Lepa vaša biće groblje
i sada kreće u boj ceo narod moj”.

Bivša Hrvatica Vedrana Rudan bi vjerojatno zasiktala “pa i vi ustaše se derete – u boj, u boj za narod svoj! Naš član nadzornog odbora Ivano preslikao bi takav “kulturni model“ na cijelu Hrvatsku! Pjevali bi nam Miroslav Ilić, Bajaga, Đorđe, Lepa Brena, Ceca, a mi svi sretni i zadovoljni. Osobito bi bili neki. Ivano i Vesna Teršelič pazili bi da Thompson ostane što duže u zatvoru i da nikako ne izađe prerano s izdržavanja kazne. Da se Thompsonu dobro ne piše u Istri i kod naših ljevičara pokazuje i rezolutni nastup Slavice Lukić, novinarke i Lore Vidović, pučke pravobraniteljice koje “prosto ne mogu da veruju“ da MPT i dalje ”peva” Čavoglave.
Mudre su to glavice koje nas podučavaju da je stav Visokog prekršajnog suda: “Svako javno “za dom“ je prekršaj.. i tako 1.700 puta koliko su se Čavoglave emitirale na radiju, TV i koncertima diljem Lepe njihove. Možda bi Lora mogla inicirati da bi se svi oni koji su četiri godine bili u ratu protiv “bratstva i jedinstva“ s pokličem ZDS trebali procesuirati prema praksi Visokog prekršajnog suda. Naime, ovih je dana našim orijunašima i jugovićima opet tlak skočio na 300 ili nešto više. Sutkinja Đurđica Čakalić iz Požege oslobodila je “ustašu“ koji je javno izvjesio zastavu HOS-a s grbom koji sadrži i pozdrav ZDS. Obrazloženje sutkinje koje već znaju i vrapci na krovu ali ne znaju jugo-svrake bilo je: “Sporna zastava predstavlja obilježje sastavnog dijela Hrvatske vojske, HOS-a, službeno je registrirana i predstavlja izraz volje i legalne vlasti RH te je korištena u spomen na obrambene postrojbe Hrvatske vojske iz Domovinskog rata“. I u ovom slučaju okrivljenog je branio odvjetnik Davorin Karačić što je samo usputni dokaz kako je denunciranje Zorana Vitasa Odvjetničkoj komori bilo barem za sada samo novinarski ćorak.

Razne naše Slavice, Lore i Vesne treba blago pogladiti po ljevičarskim glavicama i upoznati s odlukama Europskog suda za ljudska prava u slučaju Attila Vajnal protiv Mađarske. Stav tog suda je da se ovakvi i slični slučajevi trebaju suditi od slučaja do slučaja. Što, jednostavno rečeno, znači da mi ne živimo u angloameričkoj presedanskoj pravosudnoj praksi. No, bez obzira na pravosudni aspekt pozdrava ZDS, našim jugo-nostalgičarima, tobožnjim liberalima i progresivcima, dalmatinskim orijunašima i ostaloj stoci sitnog zuba vrijedi poslati jednu jasnu i nedvosmislenu poruku: udbaško denunciranje, siktanje, roktanje protiv ZDS kao i rat protiv tog pozdrava odavno ste već izgubili u očima velikog dijela hrvatskog naroda. Uskoro će vas preplaviti oslobađajuće presude zbog ZDS u kontekstu Domovinskog rata. A što se tiče NDH tu se konzultirajte sa Vučićem, Vulinom i Pupovcem. Možda oni imaju neku bolju ideju koja bi vas mogla izvući iz kolektivne depresije.

Charles Bukowski je ukazao na jednu staru istinu: “Ono što je zlo i ono što su nas učili da je zlo, mogu biti dvije potpuno različite stvari. Društvo nas uči da su određene stvari zle samo da bi nas držalo u pokornosti.“

”Nacistička Hrvatska“ je blago i drugarsko upozorenje ”vasceloj svetskoj” javnosti od strane Aleksandra Vučića. Isto tako blago i prijateljsko upozorenje dobio je natrag Vučić od našeg Premijera u stilu “što je previše, previše je!“ Prevedeno to bi valjda trebalo značiti kako je naš vrli Premijer Srbiji dao na znanje i ravnanje da će hrvatski primarni interes – da Srbija što prije uđe u EU – biti privremeno suspendiran, recimo, na 15 dana, sve do Velike Gospe. A kako jedna nevolja nikada ne dolazi sama, negdje u isto vrijeme “nacional-socijalističku“ Hrvatsku je kao grom pogodila vijest da etablirana književnica i buduća nobelovka Vedrana Rudan više nije Hrvatica! Koja bi tek konsternacija među ognjištarima nastala da je naša Vedrana na Instagramu objavila da više neće biti Lady Gaga. No vratimo se mi Aci Vučiću i Bačkoj Palanki i na “Dane sećanja na izbegle i stradale Srbe“. Umjesto da se odmah ”organizuje” okrugli stol u Mimari kako da naši ugostili njihove i eventualno im se ”izvinuli” za sve genocidne zločine koje smo počinili, uz Milorada Pupovca kao simultanog prevoditelja, naši počeše neselektivno vrijeđati i komšije i Acu i Vulina i Dačića pa čak i našeg Milorada. Uslijedili su bjesomučni napadi na Vučića, citiranje njegovog govora iz Gline u ožujku 1995.g, kojeg se usput rečeno Vučić i ne sjeća. Ako iskreno želimo da hrvatski političari, držeći Vučića za ručicu, uvedu što prije njega i sve depilirane četnike u EU onda se moramo znati i malo suzdržati. Je li recimo u redu da jedna Tanja Torbarina k’o vračara tvrdi da će doći vrijeme kad će Vučić pjevat’ Čavoglave i to na albanskom? Pročitavši to priznajem smrznuo sam se… od smijeha. Koliko su samo truda, proleterskog internacionalizma i iskrenih isprika uložili naši Mesić, Josipović, Sanader, Jaca, Pusićka, Tomić, Jergović, Pavičić, Dežulović, Igor Mandić i ostali da poboljšamo odnose s Beogradom, ”regionom” iliti ovim prostorima, da razvodnimo zlu krv nastalu u “građanskom ratu“, a sad nam to sabotira tamo nekakva Tanja Torbarina.
Očito drugovi iz redakcije Jutarnjeg nisu bili dovoljno budni. Kamo to vodi? Treba se znati ponekad i suzdržati. Čak i djeca, osim ako se ne školuju u odvojenim razredima u Vukovaru, znaju tko su Hrvati. Još je Napoleon navodno rekao “Dajte mi sto tisuća Hrvata i osvojiti ću svijet!“ A sad nas još, na sreću, nema samo 100.000 nego nešto manje od četiri milijuna. Doduše, Srba ima osam milijuna, znači duplo više. Ali nacistički gen s ove strane Drine samo žudi za novim prostorima na istoku. Tako je bilo i 1991.g. kad je oružje Teritorijalne obrane preko noći dobilo noge i otišlo u Banja Luku. Ali Hrvati, naoružani do zuba, noževima i lovačkim puškama, u Nike tenisicama započeše rat s mirnim i pitomim pobunjenim Srbima koji nisu htjeli hrvatsku državu. U Vukovaru je morala da ”interveniše” Prva armija, avijacija, orkani (kako se prisjeća Bajaga), a Slobodan je slao salatu za klanje Hrvata. I zamislite, za četiri godinice eto pobjede Hrvata i oslobođenja cijelog hrvatskog teritorija. Kad su međunarodni ratni profiteri naoružali hrvatsku “nacističku“ armadu desio se genocid po načelu: tko se tenka laća, traktorom se vraća!
Zamislite što bi tek bilo da nas je bilo osam milijuna k’o i Srba?! Što mislite zašto su pobunjeni Srbi u Hrvatskoj izabrali ukrcati se u traktore i uputiti se u egzodus radije nego li priznati samostalnu Hrvatsku? Zato jer nisu mogli ili htjeli prihvatiti samostalnost hrvatske države. Nacionalsocijalistička Njemačka je bila započela je Drugi svjetski rat i izgubila ga nakon četiri krvave godine rata.
Nakon rata 1945.g. je oko 15 milijuna Nijemaca moralo je napustiti svoje domove u raznim europskim državama i to bez traktora i USA ambasadora na čelu kolone. Tako je nestala većina Nijemaca koji su ranije živjeli u Jugoslaviji (Folksdojčera), u SSSR-u, u Poljskoj, u Čehoslovačkoj, Rumunjskoj, Alsaceu, Lorraineu… Je li to ikada itko proglasio genocidom? Bez obzira što je kod tog bježanja bilo čak i pobijeno oko milijun i pol ljudi. Ali svojevoljni odlazak 250.000 (?) pobunjenih Srba iz RH je čisti i destilirani genocid. Odoše na traktorima i uz osigurani put do granice. Danas Vučić tvrdi da je te ljude, koji su sudjelovali u okupaciji 1/3 svoje domovine, otjerala fašistička mržnja. Na Glinu ga je mogao podsjetiti samo Thompsonov koncert u Glini. Policija je procijenila da je došlo 50.000 “nacista“. S obzirom da su policija i matematika oduvijek na ”Vi”, možemo taj broj mirne duše zaokružiti na 100.000 desničara. Uglavnom, naša poltronska, kmetska i ulizivačka politika još se jednom, po tko zna koji put, obila Hrvatskoj o glavu. Koliko još moramo gov…. progutati da bismo udovoljili strateškom cilju Bruxellesa koji pod svaku cijenu želi Srbiju iščupati iz kandži ruskog medvjeda??? I tako, Vučić, okružen patrijarhom Irinejim, Vulinom i Dačićem, maršira dalje usprkos “žestokom“ odgovoru našeg Premijera: ”Što je previše, previše je!” Stvarno je i nama, barem sa desnog spektra, sad već previše! Svaka neovisna država bi u isti tren bar povukla svog veleposlanika iz Beograda i svela diplomatske odnose na minimum. Zadnji koji je pokazao da ima muda bio je Zoran Milanović koji je komšije otvoreno nazvao “šakom jada“! Za par mjeseci Vučić će valjda i našoj Predsjednici pokloniti reprint predratnog Micićevog “Zenita“ u kojem ima zgodan zaključak srpskih “naučnika“ o tome kako su Hrvati mješanci između majmuna i papige. I opet će početi infantilna priča kako je u hrvatskom “interesu“ da Srbija uđe u EU, a što u stvari znači nestanak granice između dvije zemlje u doglednoj budućnosti. Stoga je u određenom smislu sreća što nas ima samo četiri milijuna, a njih samo osam mileona.

Albert Einstein je rekao: “Brak između pripadnika različitih vjera je opasan. No, svaki je brak opasan”.

U USA je jedno vrijeme prikazivana serija “Susjedi iz pakla“. Pogledajte naše susjede. Osim Mađara, sve povijesni pretendenti na barem jedan dio Hrvatske. Bakir Izetbegović i legitimni Hrvat, a stvarni jugonostalgičar Željko Komšić, čovjek finih diplomatskih manira. Tako je kao primjerak neobrađene političke sirovine poslao poruku našoj Predsjednici: “Vi ste slučaj s posebnim rasističkim potrebama“. Lik je u dva mandata predstavljao Hrvate u Federaciji BiH!!! Ali da su ga birali Hrvati ne bi bio izabran ni za predsjednika kućnog savjeta. Marcel Holjevac stvarno ne pretjeruje kad kaže da lik jedino što ima hrvatsko u sebi je metak HVO-a. Kapaciteti Komšića su u debelom minusu čak i u odnosu na Nenada Stazića. On bunca o tome kako Hrvatska Predsjednica pokušava oživjeti “poražene vrijednosti kao što su rasna i etnička dominacija“.
Hrvati, koji su pred nestajanjem u BiH, po Komšiću žele rasno i etnički dominirat u BiH!! Naravno, lik je uvjeren da je talentirani i vizionarski državnik pa kaže: “Građani BiH dobro znaju kako to izgleda kad “prijateljska“ Hrvatska spusti ruku na njihova pleća”. Nije on čuo za onih skoro 500.000 tisuća izbjeglica koje je RH prihvatila tijekom Domovinskog rata. Je li mu možda netko u njegov unitarni mozak pustio informaciju što bi bilo sa Bihaćem da nije bilo Oluje? On ima “pouzdane“ informacije da KGK pjevuši ustaške pjesme. Zašto uopće mrčim papir s likom za kojeg pričaju da je jednom rekao “Ne vjeruj Dancima kad i darove nose“? Zato što bi svaka normalna i pravno uređena država takvog krkana proglasila persona non grata. Pa makar ga muslimani birali i za doživotnog “hrvatskog“ člana predsjedništva BiH. Ili tako nekako.

Aldous Huxley je izrekao zgodnu misao: “Ima ljudi, i to puno, koji se iskreno kaju zbog svojih dobrih djela“. U tom kontekstu se Komišić nema zašto kajati.

Tužan i bolan odlazak Olivera je za nama. Život ide dalje. Većina iskreno žali. Petokolonaši sikću. Uspoređuju Olivera i Thompsona. Dvije stvari kriju k’o zmija noge. Prvo, Oliverov zavjet da nikada neće pjevati u pašaluku i drugo, njegovu ratnu pjesmu “Topnik sa Širokog Brijega“. Kakva je to hipokrizija Klauškog i drugova… Kad smo već kod dvoličnosti i hipokrizije, moram priznati da se uvijek uvjetnim refleksom sjetim Nenada Stazića. Bez obzira na debelu kožu naših ljevičara ipak sam se nadao da njegov primitivni ispad neće tako lako i jednostavno proći ispod radara. Ako se ne sjećate, Stazić je jedne nedjelje u 10.15 sati (s obzirom na vrijeme pri punoj svijesti) objavio ovakvu briljantnu “marksističku“ misao: “Izgleda da u svibnju 1945.g. ratni pobjednici ipak nisu posao obavili kako ga je trebalo obaviti. Kakav šlamperaj…“ To je “dijalektički“ pogled na sirovo zločinačko ubijanje svih koji nisu stigli iz šume. Na to je uslijedio samo muk liberalne lijeve “inteligencije“. Prisjetih se da se ovih dana u Savskoj na mjestu zatvora iskapaju žrtve masovnih strijeljanja nakon 8. svibnja krvave 1945.g….

George Bernard Shaw je jednom rekao: “Opasno je biti iskren, osim ako niste glup“.