Urota protiv Karamarka: HDZ pokraden za 8 do 10 mandata!

0
3200
facebook

SDP, Zoran Milanović i mentalno komunistička ljevica pretrpjeli su na izborima 2015. još jedan težak poraz. Indikativno je u ovoj priči da SDP-u ni nakon petog uzastopnog izbornog poraza svog omiljenog lidera od 'mutavog' Tomislava Karamarka, nije palo na pamet zatražiti njegovu političku odgovornost i smjenu sa čela stranke, dok je Karamarko u HDZ-u trpio kritike određenih gremija zbog tijesne pobjede od samo dva mandata razlike

Neviđeno, brutalno medijsko granatiranje Tomislava Karamarka i Domoljubne koalicije zbog politika lustracije, suverenizma i borbe protiv uvoznog lobija, koje je trajalo punih 5 godina, a preventivno kako se Karamarko ne bi ponovo osokolio vratiti u visoku politiku traje i dan danas, ali nije rezultiralo njegovim konačnim padom ni na parlamentarnim izborima 2015. godine. Tomislav Karamarko i Domoljubna koalicija su i na tim izborima izašli kao relativni pobjednici protiv drčnog i medijski favoriziranog, Zorana Milanovića, kojemu nije pomogla ni podjela Hrvatske na „mi ili oni”, niti sintagma o „slučajnom narodu u slučajnoj državi”.
SDP, Zoran Milanović i mentalno komunistička ljevica pretrpjeli su na izborima 2015. još jedan težak poraz. Indikativno je u ovoj priči da SDP-u ni nakon petog uzastopnog izbornog poraza svog omiljenog lidera od „mutavog” Tomislava Karamarka, nije palo na pamet zatražiti njegovu političku odgovornost i smjenu sa čela stranke, dok je Tomislav Karamarko unutar HDZ-a trpio značajne kritike određenih gremija zbog tijesne izborne pobjede od samo dva mandata razlike…

Očekivalo se puno više!

Loading...

Umjesto da ga podrže i pohvale zbog relativne pobjede koja je ostvarena u nemogućim uvjetima, urotnički se iz srca HDZ-a krenulo u organizaciju njegovog konačnog rušenja. SDP-u nije palo na pamet priznati poraz od Tomislava Karamarka i nije im palo na pamet smijeniti Zorana Milanovića, jer tim činom bi priznali vlastitu sramotu poraza kada su na raspolaganju imali kompletan medijski mainstream i APIS, pod ravnanjem Hrvoja Somuna s više od sto zaposlenih SDP-ovaca u toj mračnoj firmi, koja je, konačno, sofisticiranim metodama izračuna rubnih mandata, dovela Karamarko gotovo pred izborni poraz i stvorila raskol unutar HDZ-a.
No, da bi se Zorana Milanovića stavilo pred ogledalo političke odgovornosti zbog uzastopnih poraza od „nesposobnog” Karamarka, bilo je, ipak, potrebno pričekati velikog diplomata Andreja Plenkovića koji je već bio predodređeni Karamarkov nasljednik. Ipak, manja je sramota izgubiti od Plenkovića, nego od Karamarka…
U izbornoj noći, u uzavreloj atmosferi čekanja izbornih rezultata iz DIP-a, u stožeru HDZ-a je u jednom trenutku, oko 22,30 sati, došlo do prave konsternacije. Naime, HDZ je vodio sa 63 mandata naprama 51 SDP-ovih i kada se realno očekivalo da će ta razlika još više rasti u nadolaženju rezultata izbora iz ruralnih krajeva i manjih izbornih jedinica u kojima je HDZ uvijek bio favorit, dogodio se kopernikanski obrat. HDZ-ova prednost počela se naglo topiti što je u stožeru HDZ-a popraćeno velikim negodovanjem i snažnim i glasnim indicijama da se radi o klasičnoj izbornoj krađi!
O indicijama koje su upućivale na izborni inženjering više puta su se javno očitovali Tomislav Karamarko, Davorin Mlakar i još neki visoko pozicionirani članovi HDZ-a. Javno se govorilo da je HDZ-u „ukradeno” 5 do 6 rubnih mandata, a ti isti mandati su, najvjerojatnije, pripisani Zoranu Milanoviću, tako da se ovdje radilo o najmanje 10 do 12 mandata s kojima bi Tomislav Karamarko komotno formirao saborsku većinu i bez problema od Predsjednice RH dobio mandat za sastavljanje Vlade RH. U takvoj situaciji, Most ne bi imao nikakvu ulogu u notornim ucjenjivačkim pregovorima s HDZ-om, čemu smo s nevjericom i gnušanjem svjedočili.
„Loš” izborni rezultat Tomislava Karamarka, nakon što su mediji unaprijed stvorili sliku o mogućoj velikoj izbornoj pobjedi HDZ-a, probudio je unutar HDZ-a one bolesne karijerističke strasti kod pojedinaca, koji su sebe vidjeli kao novog lidera stranke i započela je žestoka kampanja rušenja Karamarka iznutra. Na taj način, još jednom smo svjedočili fenomenu kvadrature kruga u kojoj su se protiv suverenističkih politika urotile radikalne lijevo liberalne snage u zajedništvu s tzv. ultra desnim krilom HDZ-a i njegovog biračkoga tijela. A zapravo su te obje struje bile notorni proizvodi udbaško mafijaškog gremija koji je svoje spavače infiltrirao u sve parlamentarne stranke u Hrvatskoj.

Nategnuta afera ‘Konzultantica’…

Konačan obračun s Tomislavom Karamarkom znakovito je započeo zbog njegovih „loših” izbornih rezultata, zbog „loše vođene” predizborne kampanje, a završio je izmišljenom aferom „Konzultantica”. Danas je svakom normalnom promatraču kristalno jasno da Tomislav Karamarko nikada ne bi odstupio sa svih pozicija zbog nategnute afere „Konzultantica”, da je imao podršku vrha stranke, poglavito svog potpredsjednika Milijana Brkića. Oni su mu presudili!
U tom kontekstu, potrebno je radikalno rasvijetliti ulogu Zlatka Hasanbegovića u rušenju Tomislava Karamarka. Naravno, apsolutno podržavam svaki potez Zlatka Hasanbegovića u njegovom kratkom ministarskom mandatu, osobito one poteze kojima je zatvorivši pipu notornim NVO-ima i počeo, zapravo, provoditi svojevrsnu lustraciju bez zakona o lustraciji. Treba se prisjetiti kakva se haranga vodila protiv Zlatka Hasanbegovića, treba se prisjetiti HOS-ove kape na njegovoj glavi koja je preko noći pretvorena u ustašku i treba se prisjetiti koje silne pritiske su doživljavali Tomislav Karamarko i Tihomir Orešković, ne bi li smijenili nepoćudnog ustaškog ministra.
Razmjer brutalnih udara na ministra Hasanbegovića prelio se preko hrvatskih granica u međunarodne krugove, a cilj je bio pod svaku cijenu zaustaviti tzv. konzervativnu revoluciju koju je započeo Zlatko Hasanbegović po nalogu Tomislava Karamarka, uz odobravanje Tihomira Oreškovića. Zlatko Hasanbegović postao je državni neprijatelj broj 1, ali Karamarku niti Oreškoviću nije palo na pamet da ga smijene. U takvoj situaciji, Zlatko Hasanbegović postao je pravi malj za udaranje po Tomislavu Karamarku, a jedini način da se smijeni Zlatko Hasanbegović bilo je rušenje Karamarka, ali i Tihomira Oreškovića.
U toj raboti ponovo je zatvorena kvadratura kruga, jer su Zlatka Hasanbegovića, kao malj za udaranje Karamarka, podjednako koristili retardirani ljevičari i isto tako retardirani desničari unutar HDZ-a. Jedni su imali za cilj ružiti Hasanbegovića zbog konzervativnih politika i politika lustracije, a onima iz srca HDZ-a bila je nepodnošljiva činjenica da je jedan Hrvat muslimanske vjeroispovijesti, najpopularniji političar na desnom političkom spektru s potencijalom da jednog dana postane čak i lider HDZ-a.
Dok je Karamarko pomagao i bez trunke ljubomore podupirao Hasanbegovićevu nevjerojatnu popularnost, istodobno su jal, ljubomora i mržnja kod istaknutih pojedinaca u HDZ-u doveli do toga da su odlučili srušiti Karamarka kako bi se riješili Zlatka Hasanbegovića. Od dobro upućenih insajdera iz HDZ-a doznajem, da nikako nisu htjeli ni smjeli dopustiti da Zlatko Hasanbegović, Hrvat muslimanske vjeroispovijesti, postane lider i jedini uvjerljivi reprezentant konzervativnih i domoljubnih politika… I tako je Zlatko Hasanbegović, ni kriv ni dužan, postao glavni kamen smutnje i malj u konačnom obračunu s Tomislavom Karamarkom!

Frapantni i zastrašujući podaci…

Ali ništa od toga se ne bi dogodilo, da ne postoje itekako čvrste indicije da se na izborima 2015. godine dogodila – povijesna pljačka izbornih rezultata! Nakon što je Tomislav Karamarko doživio kompletan politički brodolom, nije mu preostalo ništa drugo nego da u svojoj vlastitoj samoći i privatnoj istrazi, snažne indicije o krađi izbora – pretoči u realne dokaze.
Na tom istraživačkom putovanju Karamarko je kontaktirao kompromitiranog Vargu iz danas aktualne afere „SMS”, stručnjaka za komunikacije, zamolivši ga za pomoć u svojoj privatnoj istrazi glede moguće krađe izbora. Taj kontakt i razloge za taj kontakt, Tomislav Karamarko javno je i priznao pred svekolikom hrvatskom javnošću. Jer, moguće dokazivanje moguće krađe izbora 2015. skinulo bi stigmu s Tomislava Karamarka, ali bi i njegov HDZ bio promatran u sasvim novom pobjedničkom svjetlu nakon „loših” izbornih rezultata i rušenja „vlastite Vlade”.
Međutim, „gospodin SMS Varga” nikada Tomislavu Karamarku nije dostavio uvjerljive dokaze o pljački na parlamentarnim izborima 2015., pa je stoga istraga o tim izborima krenula prema analizi izbornih rezultata u brojnim izbornim jedinicama. E, tu se došlo do frapantnih i zastrašujućih podataka…

=====================================================

ZORAN GRGIĆ: Optužujući podaci iz izbornih jedinica

Obrada birača u minutama ili – sekundama?

U svom istraživačkom radu i u potrazi za istinom došao sam do jednog od najbolji analitičara u Hrvatskoj, gospodina Zorana Grgića, tražeći od njega utemeljenu analizu marljivo prikupljenih podataka po izbornim jedinicama na parlamentarnim izborima 2015. godine. On je došao do zapanjujućih zaključaka i najbolje je da njegovo živo analitičko svjedočanstvo danas predočimo hrvatskoj svekolikoj javnosti. Jer „zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju…“!
Gospodine Grgiću, možete li jednostavnim rječnikom približiti čitateljima novina 7Dnevno, moduse operandi mogućih nepravilnosti na spornim parlamentarnim izborima?
– Mogu! Svaka prijevara, poput mađioničarskih trikova počinje bitno prije cirkuske predstave. Prvo se postavi bina. Mađioničar s pobočnicom izađe na binu, maše rukama i eto, trik se dogodi…
Prije samih izbora, MUP pod kontrolom SDP-a obilazio je glasače po kućnim adresama i tko nije pronađen dva puta za redom doma, brisan je s te adrese, a automatizmom i iz biračkog popisa. I sam sam doživi takvo poniženje. Morao sam odlaziti seoskom pendrek-efendiji objašnjavati kako sam se nalazio službeno u Zagrebu, u Saboru, kao član Vijeća…

Izostalo ‘nadgledanje izbora’…

Ergo, kakve veze ima ustavna sloboda putovanja sa zagarantiranim pravom na biranje?!
– Nikakve veze naravno, ali ta staljinistička priprema bila je samo montiranje pozornice za ono što će uslijediti. Bojim se da je krađe bilo i tijekom izbornog dana i nakon zatvaranja birališta. Ljudi koji su „pobrisani“ iz popisa nisu znali, a nitko ih nije uputio kako ostvariti svoje izborno pravo. GONG je nekim čudom ovaj put odustao od svojeg poslanja – „nadgledanja izbora“… Zbunjujuće, na nekim izbornim mjestima, nisu postavljeni niti stranački promatrači, a bilo je i blokiranja stranačke ekipe Živog zida, o čemu je Vilibor Sinčić svjedočio u Bujici… pojavile su se i snimke zapečaćenih izbornih kutija tijekom dana bačenih u smeće!? Posljedično, ŽZ je za smiješno mali broj izgubio zastupnika u Istri. Slučajnost? Teško… Ali, sve je to mali nestašluk u odnosu na 8 do10 mandata koji su „pokradeni“ HDZ-u…
Davno, kada je Henry Ford počeo s industrijalizacijom auto industrije, osmišljena je nova grana znanosti – studij vremena i rada. Pojednostavljeno, Ford je sa štopericom u ruci, razlomio radni proces na sastavne pokrete i mjerio, najbržeg radnika, najsporijeg, neuvježbanog, mladog, starog… i uprosječio normu. NORMA je vrijeme za koje svatko može izvršiti neku radnja, primjerice, usporediti podatke s osobne s podacima na biračkoj listi… Istodobno, NORMA pokazuje i granice ljudskog rada, primjerice, netko će brojati listiće brže, netko sporije, ali sva će odstupanja biti predvidiva…
Dakle, ako se obradi jedan glasač svakih 120 do 140 sekundi po drugim izbornim jedinicama, nemoguće je u prvoj izbornoj jedinici dobiti PROSJEČNO 60 sekundi po glasaču, a neki „čudotvorci“ su baš na sumnjivim mjestima uspjeli postići i 37 sekundi… Kako je to moguće bez lažiranja?! Nadalje, Hrvati su uvjerljivo najnepismenije birači, jer broj nevažećih listića je veći od svih ostalih manjina. Čudno…
Svaka uljuđena država čuva podatke o svojim građanima, a pod SDP-om je osnovan APIS koji je uhljebio oko 200 mladih ljevičara na poslovima popisa birača i obradi rezultata. Može li lisica čuvati kokošinjac?! Sada se moram obratiti bogovima stohastike i pažljivo objasniti mađioničarski trik broj dva… CGT – Centralni granični teorem…
Zamislimo sada veliku tvornicu koja proizvodi žarulje u milijunskim serijama. Koliko je ispravnih/neispravnih na kraju dana? Nemoguće je svaku ispitati, te će proizvođač uzeti, primjerice, uzorke od po 100 komada i svaki uzorak pažljivo ispitati. CGT kaže kako će sve vrijednosti iz pažljivo uzetih uzoraka biti INDENTIČNE po svim karakteristikama osnovnog skupa iz kojeg su uzete. Tako se rade i izlazne ankete, ako se rade profesionalno, te obično – predviđaju pobjednika. Jedini izuzetak su „istraživanja“ koja radi ekipa s „udbaških nauka“ tj. „politologija + ONO i DSZ…“

Birači nisu žarulje…

Primjerice, ako proizvodnja milijuna žarulja ima 2 posto neispravnih, kad uzimate uzorke neki će imati jednu, neki 2 neispravne žarulje, mnogi nula, ali prosjek svih uzoraka biti će skoro točno 2 posto. Može li neki uzorak odstupiti i imati, recimo, 7 neispravnih žarulja na 100 ispitanih? Može. Može li biti nekoliko tako čudnih uzoraka za redom? Možda i može, ali takvo čudo je isto kao da dobijete osam puta za redom na lotu… Dakle – ne ide! Mogu li uzorci tako radikalno odstupati za cijelu Hrvatsku? NE!
U konkretnom primjeru, izlazne ankete ozbiljnih istraživača, ali i popisi koje vode aktivisti stranaka pokazali su jasnu pobjedu HDZ-a. Kada je počelo brojanje glasova pokazalo se kako je to točno na 50 posto prebrojanih, na 80 posto prebrojanih… I onda se dogodilo čudo, koje ni bogovi stohastike ne mogu objasniti!?
Na nekim izbornim mjestima svi su glasali po CGT-u tijekom dana, a onda od 17 sati do zatvaranja izbornih mjesta BAŠ NITKO nije glasovao za HDZ, baš nitko nije glasovao za Živi zid!? I takva slučajnost se dogodi baš na „čudotvorno“ brzim glasačkim mjestima na kojim su obrađivali birače znatno brže nego što bi to Fordova norma dopuštala?!
Ma dajte, molim Vas, to mora biti muljaža!!! U prilog ovim tvrdnjama prilažem čitateljima detaljnu analizu s nekih izbornih mjesta u Hrvatskoj pa neka vaši čitatelji to pažljivo proanaliziraju i sami donesu autonomni sud. (K.M.K.)

*******************************************************************

Analiza izbora za zastupnike u Hrvatskom saboru, 2015.

Otpada nametnuta javna tvrdnja da je HDZ bio izborni gubitnik!!!

Iz samo ovih nekoliko primjera proizlaze mnoge zanimljive analize i zaključci, međutim, oni u svakom slučaju potvrđuju, da su izborni rezultati dulje pripremani i da su krivotvoreni! Ne zaboravimo, da su izbori u demokratskom svijetu nešto najsvetije (neki izborni dan i zovu – blagdanom demokracije), te da je nezamislivo prijevarom doći u bilo koju poziciju državne vlasti!

pripremio: Zoran GRGIĆ, statistički analitičar

Da bismo razumjeli današnju političku situaciju u Hrvatskoj, kratko ćemo razmotriti uzrok svih političkih događanja u svezi s događanjima oko parlamentarnih izbora za Hrvatski sabor održanih prije tri godine. Naime, zaprepastile su nas indicije, koje su ukazivale da su rezultati tih izbora krivotvoreni, te da je Domoljubna koalicija tako ostala bez 8 do 10 zastupnika! Jednostavno i bez velikih analiza, naime, „upada u oči“ nekoliko činjenica:
Prvo – velika izlaznost birača. To je u redu, ali, u I. izbornoj jedinici ona jako odskače od ostalih i iznosi – 70,07 posto. U ostalim izbornim jedinicama izlaznost se kreće od 59,68 posto (V. izborna jedinica) do (isto skokovitih) 65,90 posto u VII. izbornoj jedinici. U ostalim jedinicama ona se, uglavnom, kreće oko 60 do 63 posto.
Nadalje, izrazito kratko prosječno vrijeme izlaska na biralište po jednom biraču; u I. izbornoj jedinici ono iznosi kroz cijeli dan samo 60 sekundi po biraču! Jasno, da je takav prosječni cjelodnevni tempo izlaska na birališta fizički neodrživ. Za razdoblje od 7 sati ujutro do 16,30 poslije podne, taj prosjek u I. izbornoj jedinici iznosi 64 sekunde po biraču, a nakon toga, od 16,30 do 19 sati on je nevjerojatnih – 47 sekundi! Ako je to prosječna vrijednost, jasno je, da je bilo i kraćeg (!) vremena izlaska na biralište po biraču.
(Treba se podsjetiti, da su ovaj put na izborima bile „plahte“ s podužim popisom kandidiranih stranaka i pojedinaca, te da je trebalo, također, po preferencijalnom načelu, zaokružiti i favoriziranog kandidata, za što, uz identifikaciju i tijek izbornog procesa nije dovoljno niti nekoliko minuta po biraču!).

Prosječne cjelodnevne vrijednosti…

Uz već navedenu I. izbornu jedinicu, najmanji cjelodnevni vremenski prosjek izlaza na birališta po biraču (manji od 120 sekundi ili manje od 2 minute) imaju još, redom: VIII., X. i VII. izborna jedinica, manji od 150 sekundi ili manje od 2 i pol minute: VI., IX. i IV jedinica, dok za II., III. i V. jedinicu taj prosjek iznosi nešto više od 150 sekundi, dakle, za cijeli izborni dan malo više od 2 i pol minute po biraču…
I ovako niske, prosječne cjelodnevne vremenske vrijednosti drastično padaju u posljednja dva i pol sata izbora (u kojem razdoblju samo dvije izborne jedinice – II. i III. – imaju prosjek po biraču veći od 120 sekundi), što dovodi do vrlo zanimljivih zaključaka. Potaknuti tim podatcima, malo smo se pozabavili I. izbornom jedinicom, odnosno službenim podacima Državnoga izbornog povjerenstva za birački odbor Zagreb-Centar, zapad. Evo samo najbitnijih podataka:
U I. izbornoj jedinici pristupilo je glasovanju 236.108 birača.
Od toga, 201.458 birača (85.32%) spada pod Zagreb-Centar, zapad (I. izbornoj jedinici pripada još 8 biračkih odbora: Bistra, Brdovec, Dubravica, Jakovlje, Luka, Marija Gorica, Pušća i Zaprešić, s ukupno manje od 15 posto birača te izborne jedinice).
Slično tome, od ukupno 327 biračkih mjesta u I. izbornoj jedinici (drastično mali broj u odnosu na druge izborne jedinice – prilog, Book1), 261 je redovitih i 19 posebnih (zajedno više od 85%) biračkih mjesta, koja spadaju u Zagreb-Centar, zapad.
Od 261 ovdje obrađenog biračkog mjesta, na njih čak 180 (69%) ili više od 2/3 biračkih mjesta, vremenski prosjek izlaska na glasovanje po biraču za cijeli dan iznosi ≤ 60 sekundi (manje od 60 ili jednako 60 sekundi!).
Na skoro polovicu od tih 180 biračkih mjesta, na njih čak 87 (33%) ili 1/3 svih biračkih mjesta u Zagreb-centru, zapad, prosjek izlaska birača iznosi ≤ 50 sek. (manje od 50 ili jednako 50 sekundi!).
6. Na 9 biračkih mjesta prosjek vremena izlaska na izbore po biraču iznosi ≤ 40 sekundi (manje od 40 ili jednako 40 sekundi!!!).
Ti, najniži cjelodnevni vremenski prosjeci izlaženja na izbore po biraču, jesu:
– 37 sekundi (!!!): biračko mjesto broj 225 u Vrapču–jug;
– 38 sekundi (!!!): biračko mjesto broj 53 na Šalati;
– 39 sekundi (!!!): biračka mjesta broj 71 u Savskim kutima i broj 76 u
Starom Trnju;
– 40 sekundi (!!!): biračka mjesta broj 62 (Cvjetno naselje), broj 88 (Vrbik), broj 93 (Bukovac), broj 99 (Dobri Dol) i broj 124 ( Ružmarinka) – i slično tome i slično…!
Dakako, i opet, ako su to prosječne cjelodnevne vrijednosti, one su u nekim dijelovima dana bile i manje!

Ima li asocijacija na Sjevernu Koreju?

Nadalje, čak i uz pretpostavku, da je na pojedinim od tih biračkih mjesta moguće bilo i 5(!) glasačkih kutija, značilo bi, da je tijekom čitavoga dana, uz sve te kutije, svake 3 minute bilo novih 5 birača – neprestano, čitav dan!
Zanimljivi su, isto tako, podatci o izlaznosti birača na izbore za Zagreb-Centar, zapad. Tako na samo 29 biračkih mjesta (11,11%) – izlaznost birača je ispod 65%; na njih 111 (42,53%) – izlaznost iznosi između 65% i 70%,
na 109 biračkih mjesta (41,76%) – izlaznost je između 70 i 75%, a
na 12 (4,60%) mjesta – izlaznost je veća od 75%!!!

Najveća izlaznost (veća od 75%!!!) odnosi se na slijedeća biračka mjesta:
– 75,15%: biračko mjesto br. 71 u Savskim kutima;
– 75,31%: biračko mjesto br. 127 na Peščenici;
– 76,13%: biračko mjesto br. 117 u Mašićevoj ulici;
– 76,26%: biračko mjesto br. 79 na Trnjanskoj Savici
– 76,27%: biračko mjesto br. 225 u Vrapču-Jug;
– 76,56%: biračko mjesto br. 41 na Medveščaku;
– 76,64%: biračko mjesto br. 53 na Šalati;
– 76,66%: biračko mjesto br. 170 u Horvatima – Srednjaci;
– 76,94%: biračko mjesto br. 88 u Vrbiku;
– 77,56%: biračko mjesto br. 62 u Cvjetnom naselju;
– 78,76%: biračko mjesto br. 55 na Tuškancu;
– 79,55%, dakle, 80% !!!: biračko mjesto br. 66 u Cvjetnom naselju.

Ima li asocijacija na Sjevernu Koreju? Prisjetimo se, da je samo na referendum o samostalnosti Hrvatske izašlo oko 83 posto birača!
Iz samo ovih nekoliko primjera proizlaze mnoge zanimljive analize i zaključci, međutim, oni u svakom slučaju potvrđuju, da su izborni rezultati dulje pripremani i da su krivotvoreni! Time otpada, dakako, i nametnuta javna tvrdnja, da je HDZ izborni gubitnik!!!
Ne zaboravimo, da su izbori u demokratskom svijetu nešto najsvetije (neki izborni dan i zovu – blagdanom demokracije), te da je nezamislivo prijevarom doći u bilo koju poziciju državne vlasti!
Nažalost, iz takvih namještenih izbornih rezultata proizašle su i stanovite poslijeizborne kombinacije u Vladi, te – s obzirom na predizborna očekivanja – neodgovarajući i prespori potezi nove Vlade, ali i time pitanje – koji su se zadaci i ciljevi DOMOLJUBNE KOALICIJE mogli ostvarivati i kojim tempom, odnosno, kojim je putom krenula Hrvatska u tom prevažnom trenutku?

Pitanje opstojnosti Hrvatske

Mnogi su se, dakako, zapitali, zašto – a osobito nakon one noći u pregovorima s Mostom, kada je predsjednik HDZ-a decidirano rekao, da se HDZ neće dati ni od koga ucjenjivati – dakle, zašto tada nisu prekinuti pregovori i ponovno raspisani izbori? Odgovor je vrlo jednostavan: osnovni je cilj HDZ-a bio maknuti s vlasti „crvene kmere“, koji su počeli rušiti instituciju po instituciju u Hrvatskoj, dovodeći tako u pitanje i njezinu daljnju opstojnost kao samostalne države!!!
Točno je i to, da – iako se po tadašnjem raspoloženju naroda moglo predmnijevati, da bi Domoljubna koalicija realno dobila na ponovljenim izborima i (znatnu) nadpolovičnu većinu – u nove izbore nije mogli tada ići, jer – ne zaboravite! – SDP je držao u rukama APIS (koji je izbornu prijevaru i proveo) te HRT, s njegovom snažnom predizbornom mašinerijom u korist jedne političke stranke i, ako hoćete, ne baš prohrvatske ideologije… Dakle, držeći u ruci te jake poluge i bez obzira na realnost, „službeni“ rezultati ponovljenih izbora bili bi opet frizirani, sada još malo bolje u korist onih, koji su bili spremni na takve izborne prijevare!
A, o sramoćenju u svijetu Hrvatske kao države – o tome da i ne govorimo!
Zanimljivo, da i predvodnici MOSTA izjavljuju, kako ne vide razloga zašto bilo što mijenjati u APIS-u!?
Iz svih tih razloga – iako se i u ovako namještenim izbornim rezultatima relativni izborni pobjednik – HDZ – odrekao mjesta Predsjednika Vlade, odrekao se sudjelovanja nekih svojih vrijednih i sposobnih ljudi u radu Vlade i u radu Sabora i u inim državnim i javnim institucijama, riskirajući time ponekad i gubitak povjerenja svojih članova koji nisu razumjeli ili nisu mogli dokučiti razlog tih i takvih (kako bi to rekao pokojni predsjednik Tuđman) odluka u kadroviranju, odrekao se tako i znatnijeg utjecaja na tijek i tempo promjena. Ali, sada je, valjda, iz ovoga svega jasno, da je na to bio primoran, jer mu je – kao najvećoj i iznad svega, državotvornoj stranci – vodilja bila samo ideja: kako izvući Hrvatsku iz klizanja iz njezine samobitnosti, ili – kako joj u datim okolnostima očuvati već narušeni put opstanka kao samostalne države…!
Dakako, da su i svi kasniji događaji – omogućeni tako provedenim izborima!
Najzanimljivije je u svemu, da niti u HDZ-u nije bilo dostatne reakcije, te da su svi Karamarkovi oponenti započinjali kritiku njegovog vodstva stranke i uloge u Vladi RH u proteklih pola godine s rečenicom: “…nakon što HDZ na proteklim parlamentarnim izborima nije postigao očekivani rezultat…“ !!!
Vrijeme je za radikalne promjene izbornog zakonodavstva!