Vlada u duginim bojama!

0
482
Photo: Jurica Galoic/PIXSELL

Po svim statistikama i izračunima, glede nezaustavljivog vala iseljavanja iz Hrvatske, možemo bez sumnje tvrditi da će HDZ 'ubiti' više Hrvata, nego što je to učinio diktator Tito

LGBT zajednica kreativno se potrudila izbacivši na hrvatsko tržište slatku slikovnicu za djecu pod nazivom, „Moja obitelj u duginim bojama“, izazvavši pritom očekivanu lavinu reakcija, poglavito onih iz konzervativnih krugova hrvatskog društva. Slikovnica „Moja obitelj u duginim bojama“ promiče ideju jednakopravnosti, a intencija je kako je posve normalno i prirodno da djeca za „roditelje“ imaju dva muškarca od kojih je jedan mama, a drugi tata, ili dvije žene u istoj ulozi.

Kada su u pitanju dva homoseksualca kao roditelji usvojene djece, i za nas malo starije jako je teško odgovoriti na pitanje, tko je tu mama, a tko tata, tko je rodio, a tko napravio dijete. Možemo samo zamisliti kako je to važno pitanje zbunjujuće za djecu, kada tijekom odrastanja postanu dosadna svojim znatiželjnim pitanjima. Kod lezbijskih parova stvar je malo jednostavnija, jer može se utvrditi tko je biološka majka djeteta, ali kad-tad, dijete će postaviti jednostavno pitanje – tko mu je biološki otac? Potpuno suprotno LGBT slikovnici, „Moja obitelj u duginim bojama“, vrlo jasno je u ustavnoj odredbi izražena definicija braka koja implicira i definiciju obitelji, a ta definicija je i dobila pravo ustavnosti zahvaljujući nepobitnim dokazima da je brak muškarca i žene najbolje i najprirodnije obiteljsko okruženje za rađanje, rast i odgoj djeteta na dobrobit cijele zajednice.

Loading...

U cijelu priču oko ove slikovnice u „duginim bojama“ uključila se i Vlada RH, poglavito Ministarstvo obrazovanja, koje je pod hitno izašlo s dokumentom u kojemu piše da slikovnica „Moja obitelj u duginim bojama“ ne zadovoljava kriterije uvrštavanja u predškolski ili školski nastavni program. Istina je, zapravo, da LGBT zajednica nije nikada službeno ni zatražila uvrštenje slikovnice u nastavni program, pa nam nije jasno, zbog čega ministrica Divjak bez relevantnog obrazloženja, odbija nešta što nitko nije ni tražio. Možemo samo nagađati, ali vjerojatno se radi o spinu koji bi trebao zaustaviti daljnji pad popularnosti ove Vlade, čija popularnost uvelike ovisi o mišljenju većinskog kršćansko-demokratskog biračkog korpusa. Ispada da je LGBT zajednica nabacila loptu na zicer, a ministrica Divjak je zakucala tricu!?

Možda pravo obrazloženje ministrice Divjak o neprihvatljivosti bračnih i obiteljskih konstrukata LGBT zajednice stoji u poražavajućim statistikama koje priznaje i sama LGBT zajednica. Naime, statistike iz kasnih devedesetih govore da su LGBT osobe među vodećim u svijetu u promiskuitetu. Statistike govore da peder tijekom svog „predatorskog“ života promijeni više stotina seksualnih partnera, a čak 23 posto pedera u svom životu promijeni više od 1000 seksualnih partnera. Nadalje, statistike tvrde da su LGBT osobe najrizičnija skupina koje prenose teške i lake oblike seksualnih zaraznih boleština. Teško je zamislivo da u takvom okruženju bilo tko može tvrditi kako je to za rast i odgoj djece dobro, kako je to dobro za društvo u cjelini. Da promiskuitetna prostitucija ne može služiti općem dobru, još uvijek je tabu tema i službena politika nevoljko se o tome izjašnjava. Zbog čega?

Ako radikalno zaoštrimo ovo pitanje, vidjet ćemo da se vrh hrvatske politike zapravo bavi klasičnom prostitucijom, kršeći vlastita statutarna opredjeljenja, odustajući od ideoloških i svjetonazorskih polazišta kao temelja postojanja političkih stranaka. Kako netko može osuditi promiskuitet i prostituciju kada se, u političkom smislu, vrlo aktivno sami time bave? Andrej Plenković, prije izbora koje je dobio, zaklinjao se u stratešku suradnju s Mostom, a za ključ svog političkog uspjeha izabrao je Pupovca, Radina i manjine. Da bi to mogao operacionalizirati, morao se riješiti „katolibana“ i „ustaša“, premda je i s njima bez problema mogao sastaviti stabilnu Vladu. Sljedeći korak u eutanizaciji „desnice“, nakon izbacivanja potrošenog Mosta, bilo mu je uspješno preslagivanje Vlade u koju se usidrila stranka HNS, a Pupovac je koalicijskim sporazumom dobio još veću političku moć.

Ako tome pridodamo Sauchu i raznorazne sauchizatore, vidjet ćemo da se ovdje radi o klasičnom političkom promiskuitetu i prostituciji, a jedno i drugo začinjeno je debelim torbama punim – para. Pa ne možeš u javnu kuću bez para, to je svima poznato! Ali u ovom slučaju političke prostitucije, stvari su sasvim obrnute. „Javna kuća“ plaća ti da postaneš njen član, a onda ti plaća da „ševiš“ i siluješ hrvatski narod, kao u slučaju srpskih Novosti ili Vrdoljakovih razdjelnika!?

Andrej Plenković promovirao je novu pomirbu hrvatskog naroda, po uzoru na onu Tuđmanovu. Naravno, to nema blage veze s Tuđmanom, jer Plenković je, zapravo, uspio pomiriti samo neutažene „seksualno-političke“ apetite unutar svoje Vlade! Instalirao je pravi „grupnjak“, tako da mogu svi sa svima. Kršćani s ateistima, ustaše s partizanima, demokrati s komunistima, branitelji sa četnicima, muško s muškim, žensko sa ženskim, liberali s konzervativcima! Udri brigu na veselje! Gdje je u toj slici, koja se kao dominantna poruka šalje u široki javni prostor, većinski, kršćansko-demokratski hrvatski narod?

Drugo što je Andrej Plenković promovirao nakon ove idilične slike pomirenja unutar Vlade, politička je i društvena stabilnost države i ekonomski prosperitet. Kada bi bilo istinskog pomirenja u Hrvatskoj, kada bi bilo istinskog gospodarskog napretka, blagostanja, duhovnog prosperiteta, mogli bi bez sumnje priznati da je Plenkovićev model političkog salto mortalea učinkovit i svi bi bili sretni i zadovoljni ovom „Vladom u duginim bojama“. No, je li tome tako?

Možemo li i smijemo li biti zadovoljni kada je na djelu afera „Agrokor“, koja će još kulminirati, uništenje poljoprivredne proizvodnje, pretvaranje Slavonije i Baranje u spaljenu zemlju, jačanje uvoznog lobija, porast uvoza svježeg mesa i poljoprivrednih proizvoda za 20 posto, demografska katastrofa, iseljavanje mladih obrazovanih ljudi, slom brodogradnje u koju je već ranije ulupano više od 10 milijardi kuna proračunskog novca, dvije milijarde eura duga zdravstva, gubitak arbitraža s Mađarima oko INE-MOL-a, što se mjeri u milijardama kuna. Pa onda činjenica da će ove godine bankarski sektor otpustiti oko 2000 radnika, da se zatvaraju bankarske poslovnice, smanjuje se plasman osobnih i poslovnih kredita pravnim subjektima, što rezultira manjom potrošnjom i smanjivanjem investicija. Pa onda, prema projekcijama Svjetske banke i HNB-a, očekuje se pad BDP-a na 2,5 posto, umjesto rast na 4 posto, što će se neminovno odraziti na zapošljavanje. Statistike već za prosinac prošle godine bilježe rast nezaposlenosti, ma koliko se trudile frizirati stvarne brojke. Prividna konsolidacija državnih financija utjecala je isključivo na pozitivniji kreditni rejting Hrvatske što, zapravo, znači da ćemo se još više, ali malo jeftinije zaduživati, kako bi vratili abnormalne dugove i olakšali si situaciju dužničkog ropstva iz kojeg, očito, nema izlaska.

Glede pomirbe, Plenković je to uspio uspostaviti jedino u ovoj klijentističkoj, torbarskoj Vladi u kojoj su zadovoljene sve materijalne i duhovne potrebe pojedinaca ove „Vlade u duginim bojama“. Svjetonazorske podjele su sve veće, jaz između bogatih, blokiranih i ovršenih sve je dublji, ispod površine ove lijepe slike koja se šalje u javnost buja erupcija nezadovoljstva, manjine dominiraju nad većinom. Ekonomska stabilnost zemlje je ugrožena, blagostanje i prosperitet možemo samo sanjati. Po svim statistikama i izračunima, glede nezaustavljivog vala iseljavanja iz Hrvatske, možemo bez sumnje tvrditi da će HDZ „ubiti“ više Hrvata, nego što je to učinio diktator Tito.

Kada bi danas Jakovu Sedlaru palo na pamet snimiti novi „Četverored“ i kada bi u četverored poslagao blokirane, ovršene, umirovljenike s bijednim mirovinama, radnike koji ne primaju plaću, nezaposlene, iseljene, dobili bismo novi „Križni put“ Hrvata, dobili bismo neprekinutu kolonu dugačku od Bleiburga do Beograda. Za to stanje, isključivi je krivac HDZ, a s obzirom da je imao priliku najduže vladati, nikada nije učinio ono što je kratkoročno učinio Franjo Tuđman u Domovinskom ratu. HDZ nije ostvario zajedništvo i pomirbu većinskog demokršćanskog hrvatskoga naroda koji ima dvotrećinski, pobjednički izborni potencijal. HDZ nije ostvario politike koje bi se temeljile na zaštiti nacije i države, koje bi se temeljile na kršćanskim načelima. Činjenica je da u ovoj koaliciji „duginih boja“, od takve politike ne će biti ništa…

Ali, vrijeme neumoljivo teče i doći će vrlo brzo do naplate računa, a samim time i do – političke odgovornosti. Hrvatski narod, u ovoj sezoni prividne idile, morat će se dobro zamisliti i upitati – jesmo li mi za to da ova Vlada i nadalje bude „Moja Vlada u duginim bojama“ ili Vlada jedinstvene, hrvatske, nacionalne boje?