Vratiti Hrvatsku njenim građanima – to je izazov, koji još čeka…

screenshot

Na međunarodnoj konferenciji koju je 9. i 10. svibnja organizirao Institut Nézopőnt Intézet u Budimpešti - poznato mađarsko ime na području političke i ekonomske analize zemalja Srednje Europe - prezentiran je tzv. indeks dobrog upravljanja ('Indeks dobrog (ili lošeg) upravljanja' – 'good governance index'). Indeks objektivno otkriva koliko je zemlja uspješna u ključnim točkama koje definiraju njezinu svakodnevnu praksu upravljanja. U analizu Instituta uključene su bile - Austrija, Bugarska, Češka, Hrvatska, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija

Hrvatska spada u srednju Europu: kroz nju se stari kontinent spaja sa sferom toplih mora. Sudbina Hrvatske tiče se srednje Europe i sudbina srednje Europe tiče se Hrvatske. U tom smislu, bitan događaj bila je međunarodna konferencija koju je 9. i 10. svibnja organizirao Institut Nézopőnt Intézet u Budimpešti. Nézopőnt je poznati institut na području političke i ekonomske analize zemalja Srednje Europe.

Institut, na čelu s direktorom, Ágostonom Mrázom i dr. Fazekas Mártom, predsjednicom Uprave, podijelio je konferenciju na dva tematska dijela. U četvrtak, 9. svibnja prezentiran je tzv. indeks dobrog upravljanja (“Indeks dobrog (ili lošeg) upravljanja” – „good governance index“). Izrada takvog indeksa vrlo je zahtjevna – indeks objektivno otkriva koliko je zemlja uspješna u ključnim točkama koje definiraju njezinu svakodnevnu praksu upravljanja. U analizu Instituta uključene su bile Austrija, Bugarska, Češka, Hrvatska, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija. Opći sažetak bio je u studiji koja je također predstavljena na konferenciji za novinare:

Analiza Hrvatske prof. dr. Kristijana Kotarskog

„Naša studija procjenjuje postignuća 2018. uzimajući u obzir tri aspekta upravljanja – ekonomski rast, društveno blagostanje i političku stabilnost. Svi aspekti temelje se na pet čimbenika (primjeri: financijska politika, materijalna sigurnost, povjerenje javnosti), a čimbenici uključuju tri kvantitativna pokazatelja (primjeri: proračunski saldo, inflacija, stopa nezaposlenosti) i jedan kvalitativni pokazatelj (pogled stručnjaka). Dobijajući rezultate za ukupno šezdeset pokazatelja, oslanjali smo se na statističke podatke, istraživanja javnog mnijenja i mišljenja stručnjaka koji su ove pokazatelje, za zemlju iz koje dolaze, konkretno kontekstualizirali“.

Izrada “Indeksa dobrog (ili lošeg) upravljanja” (GGI – good governance index), bio je sveobuhvatan projekt. On pretpostavlja stvaranje šezdeset manjih analiza koje otprilike pokrivaju jednu ili dvije stranice tiskanog teksta na engleskom. Sve analize zajedno prikazuju situaciju u nekoj zemlji. Ja sam sam napravio analizu za Sloveniju – trebalo mi je doslovno mjesec dana vrlo intenzivnog rada. Konačna analiza ne daje odgovor na pitanje – koja zemlja ima najveći BDP (najbogatija je), ali odgovara na pitanje – koliko je zdravo stanje u cjelini, kako se država odgovorno ponaša prema svojim građanima, posebno najslabijima? Nadalje, ona govori o tome gdje su slabosti zemlje i gdje su njezine jake strane.

Koliko je analiza objektivna, pokazuje činjenica da je 540 pojedinačnih analiza provedenih za svaku od devet zemalja, dalo kohezivne rezultate koji su potvrdili očekivanja. Najviše je tako bila rangirana Austrija, a slijedile su Češka i Mađarska (te Slovenija). Za Hrvatsku je analizu pripremio, prof. dr. Kristijan Kotarski, s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Riječ je o jednom od najdubljih razmišljanja o Hrvatskoj, pa sam njegove nalaze sažeto sumirao.



Očajna politička situacija…

WGI (World government index – Indeks svjetskog upravljanja, vrlo je sličan indeksu koji smo gore opisali, tj. GGI) – on govori o općoj dobrobiti zemlje (sigurnost, socijalna, vladavina prava, ekonomske mogućnosti, ravnopravnost spolova, zaštita prava u okruženju i općoj sreći). Prof. Kotarski je ustvrdio kako je Hrvatska na niskom stupnju – najbolje je rangirana Estonija, a samo su Bugarska i Rumunjska ispod Hrvatske. Ali to nije kritično, jer se WGI može popraviti…

No, problemi se nižu kod daljnjih analiza. Tako je Hrvatska vrlo osjetljiva zemlja, u stanju jedva dovoljne stabilnosti. To se objašnjava činjenicom da je posljednjih godina bila u stanju pada gospodarske kompleksnosti. Hrvatska je, inače, turistički gigant – turizam čini gotovo dvadeset posto ukupnog BDP-a zemlje. S obzirom da je Hrvatska najzaduženija među svim usporedivim zemljama – njezin dug iznosi čak 180 posto ukupnog društvenog proizvoda – možemo zamisliti do kakve bi nacionalne katastrofe dovela destabilizacija države uzrokovana čimbenicima koji su danas najjači faktori stvaranja kaosa u svijetu…

Hrvatska životno ovisi o dva mjeseca ljetne turističke sezone. Ako bi došlo do težeg terorističkog napada ili agresije jedne od susjednih zemalja koje ne skrivaju teritorijalne zahtjeve prema Hrvatskoj (to nije Slovenija) – a s Hrvatskom su već ratovale – dogodila bi se katastrofa. A što je najgore – destabilizacija, faktor osjetljivosti i izvor neriješenih problema – „stabilizirani“ su najgorim mogućim čimbenicima, onima koji doslovce onemogućavaju promjenu na bolje. Od svih zemalja s kojima se Hrvatska uspoređuje, ni u jednoj nije politička situacija toliko očajna. Hrvatska je rekorder u najduljem stažu jedne političke partije na vlasti. Nigdje drugdje nije jedna stranka bila toliko vrijemena na vlasti, kao HDZ u Hrvatskoj…

Dvije alternative: politika ili emigracija…

Od 1990 do 2016. godine, 41% svih parlamentarnih mandata (saborskih zastupnika) bilo je iz HDZ-a. S njim je usporediv samo SDP, koji je isto takav rekorder: U spomenutom periodu njemu je pripalo 25% parlamentarnih mandata. Samo su tri stranke, od 22 najjačih stranaka u središnjoj Europi, u tom vrijemenu osvojile više mandata od SDP-a. Uz ovo ide i najcrnija analiza: naime, Hrvatska je rekorder u tome, što ljudi misle o društvenoj promociji, tj. kako steči nekakvu poziciju u društvu. Između alternative – a) napredovati pomoću inteligencije, rada, stručnosti i znanja ili – b) krenuti zaobilaznim putem preko veza i kršeći zakon – za drugu varijantu u Hrvatskoj opredijelilo se 41% anketiranih. Ni u jednoj drugoj zemlji nema takvog usporedivog rezultata.

To znači, da su ljudi u Hrvatskoj bez nade – situacija je betonirana i postoje samo dvije alternative – ili krenuti u politiku (HDZ, SDP) ili emigrirati… Daljnja istraživanja ukazuju da Hrvatska gubi i demografsku bitku, te da ima alarmantan broj mladih stručnjaka koji odlaze u tuđinu i više se ne vraćaju…

Što se autora ovih redaka tiče, ja mislim da je hrvatska vlast potpuno nedemokratična u jednom veoma preciznom pitanju – autoceste – kao i ova što će preko mosta Pelješac spojiti Dubrovnik s Domovinom – iz nerazumljivih razloga nisu dostupne ljudima. jer, s današnjom prosječnom plaćom, Hrvat ne može platiti cestarine i one ga frustriraju. Hrvatska bi morala još danas uvesti vinjetni sustav, kako bi autoceste stvarno predala ljudima. To bi rezultiralo i manjim brojem prometnih nesreća i stradanja ljudi u njima – i to je fenomen po kojem je Hrvatska još jedan rekorder u Europi.

Vratiti Hrvatsku njenim građanima – to je izazov, koji još čeka…

 

autor je profesor na Sveučilištu u Ljubljani,

član Europske akademije znanosti i umjetnosti

Facebook Comments

Loading...
DIJELI