Vučić i Pupovac ‘bačkopalanački’! Četnički dernek u organizaciji (po)četničkog vojvode, Alexa Vučića

0
2477

Bačka Palanka je novo-staro strateško uporište 'vascelog srpstva' kao 'antemural' nebeskog naroda nadomak obećane zemlje Hrvatske. Baš kao Mojsije, koji je vidio obećanu zemlju i - preminuo. No, srbijanski Mojsije, Vučić, upravo budi srpski narod, te poziva na san o obećanoj zemlji Hrvatskoj, onaj isti koji im je brutalno prekinula hrvatska 'Oluja' 1995. Gromoglasnim razglasom šalje poruku sve do Vukovara, uz taktove pjesme, 'Slobo, Slobo, donesi salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate', jer - Hrvati su Hitlerova genocidna sljedba...

Čini mi se da bi „traktor, traktor, traktorče…“ mogao biti primjeren naslov za najveći četnički dernek u organizaciji (po)četničkog vojvode, Alexa Vučića, neki dan u Bačkoj Palanci. Bačka Palanka, kada se od Iloka mostom prijeđe preko Dunava, ima u ovom novom srpskom epu simboličko značenje. Bačka Palanka je bila prvo utočište za dio traktorista i zečeva iz 1995., jer kada su srpski pobunjenici na traktorima konačno prešli Dunav u organiziranoj „bežaniji“, tek tada su mogli odahnuti i odagnati strahove od „ustaških koljača“, a te strahove su im u gene usadili velikosrpski vlastodršci.

Izbor za održavanje četničkog derneka pod kolokvijalnim naslovom, „Traktor, traktor, traktorče…“ nije slučajno pao na Bačku Palanku. Tik na granici s Hrvatskom (pljuneš preko Dunava), taj dernek s jedne strane sije strah prema Hrvatima s tog dijela Lijepe naše, a s druge strane, njihov vožd ohrabruje srpski narod (jer, eto, naši hrabri četnici su opet na hrvatskoj granici, samo još treba forsirati Dunav), hrabri onaj narod kojemu je usađeno vjerovati da su Hrvati povijesno genocidan narod i prirodni vječiti neprijatelji srpstva.

Loading...

Tako je Bačka Palanka postala novo-staro strateško uporište „vascelog srpstva“ kao „antemural“ nebeskog naroda nadomak svoje obećane zemlje Hrvatske. Baš kao Mojsije, koji je s brda „Nebo“ imao čast vidjeti obećanu zemlju nakon čega je preminuo. Na veliku radost srpskog naroda, njihov Mojsije, Vučić, još uvijek je živ i upravo budi srpski narod, te poziva na san o obećanoj zemlji Hrvatskoj, onaj isti san koji im je brutalno prekinula hrvatska „Oluja“ 1995. godine. Gromoglasnim razglasom od 1000 kilovata šalje poruku sve do Vukovara, uz taktove pjesme, „Slobo, Slobo, donesi salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate“, jer – Hrvati su Hitlerova genocidna sljedba.

Nije li se Pupovac već očitovao…?

Orkestrirano, u snažnom zajedništvu s patrijarhom Srpske pravoslavne crkve, uz pomoć petokolonaša, Milorada Pupovca, koji ima čast rovariti u Plenkovićevoj vladi, gazimestanskom retoričkom vještinom tješi „traktoriste“ i „mobiliše“ ih na nove ratne puteve, danas razglasom, a sutra „vebeerovima“, tenkovima i svom mogućom srpskom željezarijom. Nije li to isti onaj „europski“ Vučić, miljenik EU-a i hrvatskih veleizdajničkih vucibatina, koji je tek nedavno dočekan na „red carpetu“ Pantovčaka uz vesele taktove pjesme, „Lijepa naša haubico“, kako su to inspirativno ispjevali „gebelsići“ iz Pupavčevih „Noboctu“, uz pomoć tri milijuna dvjesto kunića iz Plenkovićeve blagajne? Nije li to isti onaj Vučić iz okupirane Gline, onaj Vučić koji je lažljivo, ćosićevski, nedavno proglasio embargo na mržnju, onaj koji našu Predsjednicu zove na samoubilački put u Beograd, a još uvijek skriva istinu o kostima naših nestalih Hrvata, da se ne bi doznalo kako i zašto su brutalno pobijeni, raskomadani i spaljeni?

S druge strane granice, duboko u srcu Hrvatske, u srcu kraljevskog grada Knina, u dekoru nacionalnih zastava i simbola, u strogo kontroliranom protokolarno „okupiranom“ Kninu, uz poneki protestni zvižduk velemošcima, mogli smo čuti anemične odgovore naših vrlih europejaca na ratnohuškačke Vučićeve bubnjeve. Pa, nije ni moglo biti orkestriranog zviždačkog prosvjeda kada je, ako izuzmemo sve one koji su protokolarno, po zapovijedi, morali biti na svečanosti pobjede, u Kninu bilo jedva tisuću ljudi uključujući i domaće stanovništvo.

Ali smo na Kninskoj tvrđavi vidjeli veliku koaliciju, čuli smo gotovo identične izjave Bernardića i Plenkovića, koji „snažno“ upozoravaju Vučića da je na Hrvatsku izvršena velikosrpska Miloševićeva agresija. Vidjeli smo i Plenkovića kako lista poruke s mobitela u trenutku kada se s dubokim pijetetom čitaju imena poginulih hrvatskih branitelja. Dakle, naši „državnici“ misle da je pokojni zločinac, Milošević, glavni krivac, a Aleksandar bačkopalanački je europejac, ni luk jeo, ni luk mirisao!? A gdje je tu odgovornost JNA???

Najzanimljivija je, svakako, izjava Branka Bačića, anemičnijeg od anemičnoga, koji poziva „bačkopalanačkog“ Milorada Pupovca na očitovanje, dajući Pupavcu još jednom bonus politički manevar. Nije li se Pupovac već očitovao, jer umjesto da bude na vrhu Kninske tvrđave, ako voli svoju domovinu kao Tesla, on se opredijelio za „bačkopalanačku“ velikosrpsku utvrdu? Kakvo očitovanje je još potrebno, makar i prosječno inteligentnom čovjeku ili puku? Nije li Pupavčevo opredjeljenje i proaktivno podupiranje Vučića „bačkopalanačkog“, dovoljan razlog za raskid svih koalicijskih sveza s njim i njegovom saborskom bulumentom iz SDSS-a?

Kako možemo nazvati čovjeka koji ne želi slaviti najveći Dan hrvatske pobjede, zajedno s koalicijskim partnerima iz HDZ-a, čovjeka koji nasuprot tome otvoreno žali zbog srpskog okupatorskog poraza? Što je Pupovac, ako ne veleizdajnik, a da je etički veleizdajnik, to je kristalno jasno kazao HNES (Hrvatsko nacionalno etičko sudište) pod predsjedanjem prof. emeritusa, Zvonimira Šeparovića, dok su u Sudskom vijeću sjedili mnogi intelektualci od kalibra, kakav je prof. dr. Zdravko Tomac, akademik Josip Pećarić, prof. Nevenka Nekić, dr. Nikola Dabelić, odvjetnik Zvonimir Hodak i mnogi drugi uglednici… Neka mi oproste oni koje nisam spomenuo.

U Pupovčevom postupku nema lojalnosti, nema nikakve tajne, niti javne lucidne diplomacije! Taj „bačkopalanački“ čin jednostavno je – veleizdajnički čin. Ako ćemo već o lojalnosti, onda treba usporediti Pupavčevu lojalnost Hrvatskoj s lojalnošću hrvatskog, vukovarskoga branitelja, Predraga-Peđe Mišića. Kada je HNES u Vukovaru sudio Stanimiroviću zbog etičke veleizdaje, Predrag-Peđa Mišić, kao član HNES-a, bio je pozvan kazati nekoliko riječi. I kazao je doslovno ovako: „Ja se ponosim svojom srpskom nacionalnošću i s ponosom sam branio Vukovar i svoju Hrvatsku, svoju domovinu. I meni kao Srbinu ne trebaju nikakva veća prava nego što ih ima svaki Hrvat i svaki građanin Hrvatske!“ Eto, što je lojalnost, eto, što lojalan čovjek misli o srpskim pravima u Hrvatskoj, ali, nažalost, takvih Srba nema u vladajućoj koaliciji! Zašto?

Srbi okrutniji prema Židovima od Hitlera!

Prije nego što rasvijetlimo pozadinu ove nove srpsko-hrvatske koalicijske igre, potrebno je radikalno zaoštriti i analizirati izjavu Aleksandra Vučića i ulogu Milorada Pupovca u tom kontekstu: „Hitler je želio svijet bez Židova, a Hrvatska je željela Hrvatsku bez Srba!“ Nije slučajna ta usporedba Hitlera s Hrvatskom, a još više nije slučajna usporedba Srba sa židovskim narodom. Poznato je da su Srbi „nebeski narod“, a iz svih njihovih memoranduma i povijesnih zapisa kristalno je jasno da je Hrvatska njihova obećana zemlja, koju su u brutalnoj agresiji okupirali, čineći etničko čišćenje, kako bi svom snu o svojoj obećanoj zemlji pridodali ono što im nikada nije ni teoretski pripadalo.

Osim toga, nije samo Hitler želio svijet bez Židova, već je Srbija u nevjerojatno brutalnoj zločinačkoj čistki konačno riješila židovsko pitanje i prva u Svijetu izvjestila Hitlera da je Srbija slobodna od Židova – „Judenfrei“. Za taj „poslić“, sam Hitler im je posudio mobilne plinske komore „dušegupke“, ali ih je jednom prilikom, dokumentom i upozorio da su preokrutni u tim zločinačkim likvidacijama. Dakle, Hitler je upozorio Nedića da su Srbi okrutniji prema Židovima od samog Hitlera! Srbi su glede Židova imali dva motiva. Dodvoriti se Hitleru i riješiti se konkurencije Židova, jer ne mogu na Svijetu biti dva „nebeska naroda“.

Vučić nam poručuje upravo to, da i on ima pravo na taj epitet i na obećanu zemlju. On poručuje da i on i Srbija, kroz svoje memorandume, imaju plan „Mojsije“, kakav ima Izrael u vječnoj potrazi za svojom obećanom zemljom, a ta potraga traje i dan danas. U planu „Mojsije“ i Hrvatska ima svoje počasno mjesto, kao jedna od poželjnih zemalja ugodnih za odmor, ali i za život. I eto ti konkurencije – dva nebeska, izabrana naroda, a jedna je Hrvatska… Ipak razlika je drastična, jer Izrael nije nikada, niti će ikada izvršiti brutalnu agresiju na Hrvatsku, a ako i imaju nekih planova, oni će te planove pokušati ostvariti tipično židovski – prijateljskom poslovnom suradnjom koja se očituje u prodaji vojnih zrakoplova Hrvatskoj, a ta će trgovina rezultirati širom strateškom suradnjom, što je vidljivo prostim okom sa Kninske tvrđave.

I to je, zapravo, trn u oku europskog velikosrbina, Aleksandra Vučića, jer mu zbog strateške suradnje Izraela, SAD-a i Hrvatske, obećana zemlja Hrvatska klizi kroz lakome prste. Osim toga, srpski antisemitizam nije ni slučajno počeo srpskim savezništvom s Hitlerom. Hitler im je samo pomogao da se pragmatično riješe Židova, kojih su se u povijesti uvijek željeli riješiti. To je zapisano!

I tako, „traktor, traktor, traktorče“, sve do „trotakta“, stigli smo do Milorada Pupovca i njegove uloge u cijeloj ovoj priči koja liči na Lošine teorije urote. A nije teorija urote i u mnogočemu se slažem s admiralom Lošom! Uloga Milorada Pupovca u hrvatskoj politici zrcali se u izjavi, Vase Ćubrilovića, iz davne 1939. godine, još prije proglašenja NDH, a koju su srpski akademici, poznajući hrvatski narod koji nikada ne odustaje od svoje nacionalne Države, utkali u svoje memorandume. Dakle, akademik Vaso Čubrilović, je rekao i, zapravo, je izdao zapovijed: „Srpski narod u Hrvatskim zemljama mora uvek biti spreman sprečiti i dekonsolidovati svaki mogući pokušaj stvaranja bilo kakve Hrvatske države“!

Ta rečenica, misao je vodilja u svim srpskim memorandumima, ona se oživotvorila 8. i 9. travnja 1941., kada su počeli monstruozni pokolji hrvatskog življa u Donjim Mostima kraj Bjelovara, dakle prije službenog proglašenja NDH. Srpski narod u Hrvatskim zemljama, inspiriran „Miloševićem gazimestanskim“, pod „vođstvom“ psihijatra Raškovića, krenuo je još jednom memorandumskim tragom Vase Čubrilovića, a o balvanima i moru hrvatske krvi nakon toga, izlišno je trošiti riječi. Sve se zna! Eto, to je Pupovčeva uloga. Raditi sve da Hrvatska oslabi i konačno nestane u nekom novom neojugoslavenskom „regijonu“!

Najelegantnije izazvati prijevremene izbore

A hrvatska Vlada, koja je ionako slaba, pred totalnim, galopirajućim demografskim slomom, s tanašnom većinom koju drži Pupovac, Plenkovićev biser, mora tražiti nove puteve opstanka. Nakon „uspješno“ riješene afere Agrokor, nakon nogometnih i inih „olujnih euforija“, HDZ je poentirao s tek 1 posto rasta popularnosti. U vremenu koje ih čeka, u vremenu kolapsa brodogradnje, mirovinskog sustava, zdravstva, u vremenu snažnog rasta uvoza poljoprivrednih proizvoda, pada izvoza i industrijske proizvodnje, prava je bajka očekivati bilo kakav rast popularnosti Plenkovićeve vlade. Prije je za vjerovati da će popularnost Plenkovića doživjeti slobodan pad.

A Pupovac „bačkopalanački“, uzeo je Plenkoviću još barem 100.000 glasova hrvatskih domoljubnih birača u ovoj hitlerovsko-srpskoj aferi, dajući svom voždu Vučiću legitimitet da ćosićevski laže, a istodobno tjerajući Plenkovića još bliže u zagrljaj velike koalicije. Plenkoviću je prije totalnog kraha, što bi značilo njegovu političku odgovornost i gubitak stranačke i državne funkcije, najelegantnije izazvati prijevremene izbore i to što prije. Ali, ne smije sam bez povoda ići u prijevremene izbore, jer tada bi teško trpio optužbe da je HDZ još jednom srušio vlastitu Vladu.

Naravno da je ta medijska bajka o rušenju vlastite Vlade – totalna laž, trolanje i spin, jer Karamarkovu vladu su srušili Most i Orešković, uz pomoć HDZ-ovih urotnika iz EU-parlamenta. Ali, to se ne smije priznati, jer onda više nitko ne bi smio optuživati Karamarka da je srušio vlastitu vladu… Ni ova Plenkovićeva vlada nije ni HDZ-ova, niti hrvatska, jer za tu Vladu ni jedan hrvatski domoljub ne bi glasovao ni u ludilu. Mislim da se ne trebam previše truditi dokazivati da su hrvatski birači još jednom brutalno prevareni, nakon što je Plenković zasjeo u Banske dvore!?

Dakle, treba torbarski nahuškati Pupovca da napravi incident u Bačkoj Palanci, fiktivno ga istjerati iz vladajuće većine i to hrvatskim „hlebincima“ prezentirati kao državničku odluku koja je rezultirala prijevremenim izborima. U tom slučaju ne bi Plenković sam rušio svoju Vladu, već bi to učinio, hrvatskom narodu, omraženi Pupovac. I evo ti političkih bodova koliko hoćeš! A za Pupovca je lako, jer on je ionako pred političkom mirovinom, kao što je bila i Vesna Pusić, koja je fiktivno napustila „razdjelnika“ Vrdoljaka i HNS, kako bi Plenkoviću olakšala preslagivanje s tom notornom, klijentelističkom strankom.

Prijevremeni izbori što prije, odgovaraju Plenkoviću da još više učvrsti svoju poziciju u mogućoj velikoj koaliciji, dok Bernardić čisti SDP od jastrebova. Plenkoviću je važno preduhitriti bilo kakvu konsolidaciju, njemu mrske demokršćanske desnice, koja je ionako razjedinjena i uvijek posvađana. Velika koalicija s umivenim Bernardićem i SDP-om, zapravo, bi bila uvertira za veliku regionsku ili konfederalnu koaliciju s Vučićem, a i Vučić i Plenković su pravi miljenici mame Angele Merkel, koja promovira „region“ kao – petu europsku brzinu. A osim torbe para, to itekako odgovara i Pupovcu, jer time bi ispunio memorandumski san Vase Čubrilovića o totalnoj dekonsolidaciji hrvatske države i bez ijednog balvana gurnuo bi Hrvatsku u zagrljaj Beograda.

Tom i takvom politikom, umjesto da Srbima uvedemo vizni režim, umjesto da diplomatske odnose stavimo u hladni pogon, da srbijanske pobunjenike povratnike iza žilet žice tretiramo kao sve imigrante, mi ih zovemo da se na traktorima vrate u opustošenu i napuštenu Slavoniju i Baranju, jer eto, nedostaje nam radne snage. Zamislite koja je to paradoksalna politička vratolomija!? Eto, zbog toga s Kninske tvrđave nismo čuli niti jednu pravu državničku izjavu, ni reakciju prema „europejcu“ Vučiću „bačkopalanačkom“.

Doduše, Predsjednica je izgleda, ipak, odlučila odgoditi svoj put u Beograd, a ako je tako, ta njena odluka govori da su svi komentatori koji su tvrdili da je primanje Vučića u Zagrebu bila katastrofalna pogrješka – bili u pravu. Jer, Vučić „gazimestanski“, „glinski“, „zagrebački“ ili „bačkopalanački“ isti je Vučić uvijek – i onda i danas. Čak štoviše, današnji Vučić je višestruko opasniji, jer u Srbiji je apsolutni vladar politika i medija…

Jedini državnik u ovoj „olujnoj“ priči, bio je samo, Marko Perković Thompson, sa svojim stihovima: „Goni bandu preko izvora…!“ U očekivanju kaznene ili prekršajne prijave za Marka Perkovića Thompsona, mogu samo kazati: „Demokršćani, ujedinite se, pomirite se i spriječite ovaj izgledni politički scenarij…!“