"Idemo večeras sve na dernek feštu? Da, idemo... Da bolje komentiramo kako ova izbacila cice, ona obukla kratki mini da joj picić sijeva, ona popila gajbu pive pa prešla na pelin, ona se penjala po stolovima...", dio je bloga Irene Brajduć
Lička blogerica Irena Brajdić mogla bi se nazvati svojevrsnom, ženskom inačicom popularnog Jadranka Hodaka poznatijeg pod imenom “bloger Krule”.
Obzirom da već neko vrijeme osvaja svoju vjernu publiku, vrijeme je da se s njom upozna i šira hrvatska javnost. Evo kako Irena Brajdić doživljava Dan žena:
“Daaaa, daaaa, daaaa, neka počne narodno veselje… Živjele crne, smeđe, plave, mršave i debele…
Jer kako reklame kažu “sve smo to mi”… Žene, majke, kćeri, sestre, svekrve, ljubavnice… I nikad mi nije bilo jasno da li u tu kategorija spadamo sve ove gore navedene ili se u to “ne uklapa” ona koja nema taj “dijamant” na ruci’? Za mene bilo i ostaje i dalje nepoznanica…
Što danas?
Od danas smo pametnije i zrelije? Od danas nam srce bliže peti? Od danas nas netko više cijeni?Od danas je ista pi*ka materina..
Od danas ne moramo biti čvrsta kao stijena, jaka kao čelik, velika kao brdo, voljeti za duplo, stupati vojnički, boriti se kao ljuti lav, rikati kad nas nitko ne čuje??
Od danas ovaj famozni Dan žena je samo još jedan dan u mjesecu, godini i godinama koje dolaze koji me samo podsjeti da ja nešto kao žena moram…
Moram biti lijepa, pametna, dobro kuhat, još bolja biti u krevetu, vjerna, nasmijana, dobra snaša, majka, žena, prijateljica, osuđivana zbog pogrešaka, vješana zbog predrasuda, nevino okrivljena, odgovorna za svaku svoju misao i pokret, dostupna u svako doba dana i noći, mobilna i kad sam bolesna, nađinđurena holivudskim osmijehom i kad se raspadam i samo bi da ćutim i plačem,moram….Moram….
Sve to, to sam ja, to ste vi, žene moje..
Zna se gdje nam je mjesto….
Ako neka ima više sreće i sitno mozga pa se uspije izboriti za svoje mjesto pod suncem-ganja karijeru, nije za familiju i proširivanje loze.
Ako ima smisla za ljepotu, koju lijepu suknjicu-tjera modu, što će mi takva..
Ako ima bolju plaću-“dala” šefu..
Ako pazi na svoje dvije čvrste ruke i uredne nokte-ta nije za kopat i guliti krumpire.
Ako nije udana-nešto kod nje ne štima.
Ako nije majka-rođena sa greškom.
Ako ne kuha po standardima Golih kuhara-nije je žena majka naučila.
Ako nasljednici prezimena bolesni-ti si kriva, otvorila prozor pa ih drmno propuh.
Ako se jača polovica nasukala ko bela lala od alkohola-ti stalno kvocaš pa me time tjeraš iz kuće..
Ako u prolazu sretneš starog prijatelja-to ti bivši ili petljaš nešto s njim.
Ako žena predsjednica-tu je*e tko stigne..
Ako brod tone-žena na brodu znači nesreću.
Ako se vode ratovi u svijetu-jebi ga, žena…
I eto, to jesmo, nismo, moramo, ako, to smo mi..
Ali nemojmo se zavaravat i pitat od kuda to???
Bile mi te plave, crvene, crne, mršave i debele same smo sebi najveći neprijatelj i prijatelj… Sve bi živjele po uzoru Sex i grad, Samantha i Cary i ostala družina, nas par najbolje druge, dijelimo suze i plač a ne bi nas okupilo u par po dvije da je potrebno za rat.
Draga, mila, lipa, ljubljena, super si, a zamani leđima, kurva, glupača, blesava, bijednica i svi ostali pridjevi koji idu uz to..
Idemo večeras sve na dernek feštu?
Da, idemo…
Da bolje komentiramo kako ova izbacila cice, ona obukla kratki mini da joj picić sijeva, ona popila gajbu pive pa prešla na pelin, ona se penjala po stolovima, ona tamo neka rigala u wc-ju, ona tamo stalno visila na mobitelu, sigurno je muž provjerava, ona tamo natuca na onim peturinama koda je izje*alo cijelo selo, ona tamo nije se makla iz ćoška, boji se da ne bi mužu tko prenesao, ona tamo ušla u kolo a nezna ni hodat kako treba, ona tamo otišla nekuda prije ponoći, sigurno je ljubavnik zvao, ona tamo otišla na wc, nema je dugo, sigurno sere, ona pojela cijeli tanjur kolača kao da nikad slatko nije vidila, ona tamo cucla pelin, ona tamo se druži s onom jer ima para, ona tamo jadana nije imala za pravu frizuru, ona tamo nema android mobitel nego neka krama u ruci, sirotinja, onoj se muž kurva a ona to jadna ne zna…
I tako, to smo mi žene..
E “je*emo” li jedna drugu bez pardona… I nemojmo kriviti više sile, velesile, državu, institucije, loše brakove, zakone, liturgije, nego pogledajmo se u to je*eno ogledalo i zapitajmo “moram li ja biti kao druge?”
I tako, tko voli nek ide na fešte, slavi, obavlja rituale, laže samu sebe da je bolja i vrednija, glumi dobru prijateljicu i dobročinitelja, ali ja ostajem i dalje sama i bez najbolje prijateljice koju ne da ne mogu imat nego ne želim, palim cigar,naginjem pelin, upssss, kavu i pravim se da mi je od sutra taj fan fatal osmi mart promijenio nešto….