Nakon odstupanja s banske časti Mažuranić je nastavio živjeti u Zagrebu, u kući u Jurjevskoj ulici, gdje je dio mladosti provela i njegova unuka Ivana Brlić-Mažuranić.
Dana 21. veljače 1880. godine Ivan Mažuranić napustio je banski položaj, nezadovoljan financijskim položajem Hrvatske prema Ugarskoj te politikom prema Vojnoj krajini, između ostaloga. Ukupno je Mažuranić na položaju bana proveo šest godina i pet mjeseci (od 1873. do 1880. godine), tijekom kojeg je razdoblja proveo mnoge modernizacijske reforme. Zanimljivo je da se Mažuranićevo banovanje poklapalo s razdobljem tzv. Divljeg zapada u Sjedinjenim Američkim Državama. Dapače, velik dio prepoznatljivih američkih filmova u žanru vesterna prikazivao je vremensko razdoblje upravo 1870-ih i 1880-ih godina, u doba velikog širenja željeznica prema američkom Zapadu. Mažuranić je u trenutku stupanja na bansku funkciju bio u 60. godini života, a odstupio je u dobi od 65 godina. Po svojoj je godini rođenja (1814.) Mažuranić bio nešto stariji od cara Franje Josipa i nešto mlađi od Ljudevita Gaja i bana Josipa Jelačića. Američki general i predsjednik Ulysses S. Grant bio je gotovo Mažuranićev vršnjak, a zanimljivo je da su im se i razdoblja maksimalnog političkog utjecaja uvelike poklapala (Grant je bio predsjednik SAD-a od 1869. do 1877. godine, a Mažuranić hrvatski ban, kako je već spomenuto, od 1873. do 1880. godine). Nakon odstupanja s banske časti Mažuranić je nastavio živjeti u Zagrebu, u kući u Jurjevskoj ulici, gdje je dio mladosti provela njegova unuka Ivana Brlić-Mažuranić. U Zagrebu je Ivan Mažuranić i preminuo 1890. godine, u 76. godini svog života.