Mongoli su strahovito porazili ugarske snage. Poginuli su dva nadbiskupa i tri biskupa te brat kralja Bele IV., herceg Koloman.
Dana 11. travnja 1241. godine dogodila se Bitka na rijeci Šaju između mongolskih i kršćanskih snaga. Ugarska vojska na čelu s tadašnjim kraljem Belom IV. suprotstavila se mongolskoj vojsci predvođenoj Batu-kanom, unukom moćnog Džingis-kana. Zanimljivo je da je Batu-kan bio jedan od mogućih nasljednika funkcije velikog kana tj. vrhovnog vladara cijelog Mongolskog Carstva, koje se u to vrijeme protezalo od Srednje Europe do Kine. U vrijeme Bitke na rijeci Šaju veliki kan bio je Ogotaj, Batu-kanov stric. U vojski kralja Bele IV. nalazili su se tadašnji vodeći ugarski Crkveni i svjetovni velikaši, uključujući ostrogonskog nadbiskupa i primasa Ugarske Mátyása Rátóta, kaločkog nadbiskupa Ugrina Csáka, hercega Kolomana (mlađeg brata kralja Bele IV.) i palatina Dénesa Tomaja. Mongoli su strahovito porazili ugarske snage. Poginuli su čak i spomenuti nadbiskupi Mátyás Rátót i Ugrin Csák, te još tri biskupa. Herceg Koloman preminuo je uskoro od rana zadobivenih u bitki, no kralj Bela IV. uspio je izvući živu glavu i uskoro se sakrio na brdu Gradecu pokraj biskupskog Zagreba, u bijegu pred Mongolima prema Jadranskom moru.