8 hrvatskih građevina na Popisu svjetske kulturne baštine

UNESCO-va Svjetska baština, utemeljena 1975. godine, dijeli se na prirodnu baštinu i kulturnu baštinu, dok se nematerijalna kulturna baština vodi na posebnom popisu. Riječ je o područjima posebnog kulturnog, povijesnog, znanstvenog ili drugog značenja koji uživaju međunarodnu zaštitu. Da bi bio uvršten na Popis kulturne baštine, objekt mora imati jedinstvenu vrijednost i ispuniti barem jedan kriterij za upis koji određuje UNESCO-v Odbor za svjetsku baštinu. Do sredine srpnja 2017. na Popis svjetske kulturne baštine uvrštena su 832 lokaliteta, uz još 35 koji spadaju i pod kulturnu i pod prirodnu baštinu. Osam ih je smješteno u Hrvatskoj.


Broj_8Povijesni kompleks Splita i Dioklecijanova palača (1979.)

Palača rimskog cara Dioklecijana predstavlja remek-djelo kasnoantičke arhitekture. Osim toga što je jedna od najbolje očuvanih rimskih palača na svijetu (posebno su dobro očuvani vanjski zidovi), ova građevina sadrži niz arhitektonskih formi koje nagovješćuju ranokršćansku, bizantsku i srednjovjekovnu umjetnost. Pored funkcije carske rezidencije, palača je služila i za smještaj vojnika, hramova i gospodarskih objekata. U sklopu kompleksa nalazi se i Dioklecijanov mauzolej (danas dio Katedrale sv. Dujma). U ovaj lokalitet ubrajaju se i srednjovjekovne romaničke crkve, gotičke, renesansne i barokne palače te srednjovjekovni obrambeni objekti unutar rimskih zidina.


Broj_7Stari grad Dubrovnik (1979.)

Nazivan „biser Jadrana“, Dubrovnik je u 13. stoljeću postao značajna sila na Jadranu, a vrhunac je doživio u 15. i 16. stoljeću. Unatoč razornom potresu 1667., Dubrovnik je sačuvao obilje prekrasnih građevina izrađenih u gotičkom, renesansnom i baroknom stilu. Među njima su Palača Sponza, Rektorova palača, Katedrala Velike Gospe, Crkva sv. Spasa, Crkva sv. Blaža, Franjevački samostan, Onofrijeve česme, Knežev dvor, Kula Minčeta… Dubrovnik je stradao u Domovinskom ratu kad je pretrpio više stotina hitaca iz topničkog oružja. Nakon kraja rata provedeni su restauratorski radovi uz potporu UNESCO-a.


Broj_6Kompleks Eufrazijeve bazilike u povijesnom središtu Poreča (1997.)

Kompleks religijskih građevina u Poreču potječe iz 6. stoljeća i najbolje je sačuvan starokršćanski episkopalni kompleks na svijetu. Eufrazijeva bazilika ili Eufrazijana nazvana je prema biskupu koji je dao temeljito preurediti katedralu i ukrasiti ju znamenitim mozaicima, prekrasnim primjercima bizantske umjetnosti. Posvećena je uznesenju Blažene Djevice Marije. Kompleks se sastoji od više zgrada uključujući atrij, osmerostranu krstionicu, memorijalnu kapelu, biskupski dvor itd. U njemu su na izuzetno atraktivan način spojeni elementi klasicizma i bizantskog stila.


Broj_5Povijesni grad Trogir (1997.)

Trogir je uvršten na Popis kao izvanredan primjer kontinuiteta grada. Među tekovinama grada ističe se ulična mreža iz helenističkog razdoblja koju su kasniji graditelji proširivali, nadograđivali i ukrašavali raznim javnim i stambenim zgradama. Ističu se predivne romaničke crkve upotpunjene izuzetnim renesansnim i baroknim zgradama izgrađenim u vrijeme mletačke vlasti. Najznamenitija je trogirska katedrala sv. Lovre u romaničkom stilu sa znamenitim Radovanovim portalom koji je izgrađen u 13. i 14. stoljeću.




Broj_4Katedrala Sv. Jakova u Šibeniku (2000.)

Šibenska katedrala izgrađena je između 1431. i 1535. godine. Svjedoči o važnim razmjenama na području spomeničke umjetnosti između sjeverne Italije, Dalmacije i Toskane tijekom tog razdoblja. Na mjestu glavnog arhitekta izmijenila su se trojica majstora – Francesco di Giacomo, Juraj Dalmatinac i Nikola Firentinac. Izgradili su strukturu u cijelosti od kamena, a rabeći jedinstvenu tehniku za izradu svodova i kupole katedrale postigli su sklad kamene cjeline, metode slaganja i apsolutne harmonije unutar zgrade. Dekorativni elementi katedrale – primjerice friz ukrašen skulpturama od 71 lica – također su iznimno vrijedni. Riječ je o nevjerojatno uspješnom spoju gotike i renesanse.


Broj_3Starogradsko polje (2008.)

Starogradsko polje na Hvaru je kulturni krajolik praktički nepromijenjen od doba kad su ga kolonizirali Jonjani s grčkog otoka Para (Parosa) u 4. stoljeću pr. Kr. Pokriva područje od 1376 hektara između Starog Grada i Vrboske. Od starogrčkog razdoblja do današnjih dana odlikuje se neprekinutom poljoprivrednom tradicijom, uglavnom vezanom za uzgoj vinove loze i masline. Nadalje, antički suhozidi i međe te mala kamena skloništa svjedoče antičkom geometrijskom sustavu podjele zemljišta kojom su se služili stari Grci. Taj sustav ostao je u uporabi i gotovo nepromijenjen kroz 24 stoljeća. Polje je ujedno prirodni rezervat, a na njemu se nalazi i 120 arheoloških nalazišta.


Broj_2Stećci (2016.)

Stećci su kameni nadgrobni spomenici podignuti u razdoblju od 12. do 16. stoljeća. Najveći broj (oko 60000) nalazi se u Bosni i Hercegovini, dok ih je u Hrvatskoj sačuvano oko 4400, u Srbiji 4100, a u Crnoj Gori 3500. Nalaze se poredani u 28 nekropola, od kojih su u Hrvatskoj Cista Provo i Konavle. Prostorni raspored uglavnom im se poklapa s granicama srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva. Većina ih je, nažalost, u vrlo lošem stanju. Ukrašeni su reljefima s vjerskim i svjetovnim motivima (križevi, polumjeseci, ljiljani, kolo, lov, viteški turniri, ples, vinova loza itd.), a uz njih su pokopani ljudi svih vjera srednjovjekovne Bosne.


Broj_1Obrambeni sustavi Republike Venecije od 15. do 17. stoljeća (2017.)

Ovaj se lokalitet sastoji od 15 objekata na teritoriju Italije, Hrvatske i Crne Gore. Smješteni su na području većem od 1000 kilometara od Lombardije u Italiji do Kotora u Crnoj Gori. S teritorija Hrvatske na Popis su uvršteni obrambeni sustav Zadra i Utvrda sv. Nikole u Šibeniku. Utvrde su štitile mletačke posjede Stato da Terra (ili Domini di Terraferma), to jest okolicu i zaleđe Venecije, kao i Stato da Mar, odnosno posjede u Dalmaciji, Albaniji, Grčkoj, Crnoj Gori i na Cipru, od pretenzija drugih sila. Razvoj vatrenog oružja od 15. do 17. stoljeća doveo je do razvoja utvrda zvjezdolikog tlocrta poznatih kao trace italienne ili fortificazione alla moderna.

Piše: Boris Blažina

Original možete pronaći na povijest.hr

Facebook Comments

Loading...
DIJELI