Bibliotheca Alexandrina svečano otvorena (2002.)

Najveća i najznačajnija knjižnica starog vijeka nalazila se u egipatskoj luci Aleksandriji. Osnovao ju je Ptolomej I. u 3. st. pr. Kr. i navodno je sadržavala do 700.000 svitaka. Više je puta teško oštećena, a posljednja djela nestala su početkom razdoblja islamizacije.

Ideja o ponovnoj izgradnji veličanstvene knjižnice nastala je još 70-ih godina prošlog stoljeća među profesorima na aleksandrijskom sveučilištu. Prvo zemljište kupljeno je  1985. na kojem su arhitekti iz ureda Snøhetta s Craigom Edwardom Dykersom, Kjetilom Trædalom Thorsenom i Christophom Kapellerem osmislili novu, modernu knjižnicu Bibliothecu Alexandrinu na površini od 85.000 m². U njoj je predviđeno čak 2000 mjesta za čitanje i police 8 za milijuna knjiga. Uz knjižnicu se nalaze muzeji, galerije i kulturni centar te istraživački instituti, planetarij i multifunkcionalne dvorane. Pokrovitelji Alexandrine bili su UNESCO i egipatska vlada. U financiranju izgradnje najviše su sudjelovale vlade Egipta, Iraka, Sudijske Arabije i Ujedinjenih arapskih emirata te UNESCO. Gradnja je trajala šest godina i dovršena je 2001. dok je svečano otvorenje bilo na današni dan 2002. godine. Ukupni troškovi iznosili su gotovo 220 milijuna američkih dolara, što je izazvalo veliku kritiku s obzirm na visok udio nepismenih i siromašnih u Egiptu. 

Najuočljiviji element zgrade je stakleni nakošeni krov promjera 160 metara koji pada prema moru. Površina krova predstavlja ploču s mikroprocesorima. Prozori su tako postavljeni da je danje svjetlo maksimalno iskorišteno. Na južnoj fasadi visokoj 32 metra prikazani su znakovi i slova iz svih pisama na svijetu, što simbolizira znanje iz čitavog svijeta. Direktor Alexandrine je bivši potpredsjednik Svjetske banke Ismail Serageldin. Danas je ova ustanova najveća knjižnica Afrike i Bliskog istoka. Trenutno ima preko pola milijuna naslova. Povodom otvorenja mnoge zemlje vratile su vrijedne spise. Tako je Španjolska donirala neke dokumente iz vremena maurske vlasti u toj zemlji. 

Piše: Marsela Alić

Original možete pronaći na povijest.hr



Facebook Comments

Loading...
DIJELI