Kalmarska unija bila je savez Danske, Norveške i Švedske (1397. – 1523.). Unijom su bili obuhvaćeni dijelovi Finske (pod švedskom vlasti), Island, Farski otoci, Šetlandsko otočje i Orkney (pod norveškom vlasti) te povremeno njemačka državica Schleswig-Holstein. Unijom je otpočetka dominirala Danska. Kako je Švedska gospodarski jačala, tako je rasla i politička moć te borba za samostalnost.
Bitka kod Bogesunda dogodila se 19. siječnja 1520. kratko prije Švedskog oslobodilačkog rata (1521. – 1523.). u kojem je švedski plemić Gustav Vasa svrgnuo dansko-norveškog kralja Kristijana II., nakon čega je raspuštena Kalmarska unija.
Kod švedskog grada Ulricehamna, na jezeru Åsunden sukobile su se švedske trupe pod vodstvom regenta Stena Sturea Mlađeg s danskom vojskom pod vodstvom Ottea Krumpena. Šveđani su izgubili bitku, a Sten Sture je teško ranjen i umro od posljedica ranjavanja. Zatim su danske trupe umarširale u Stockholm, gdje se danski kralj Kristijan II. krajem iste godine proglasio švedskim kraljem.
Piše: Marsela Alić
Original možete pronaći na povijest.hr