Bitka triju careva (1805.)

0
46

Napoleonu je pobjeda omogućila da na koljena baci Austrijsko Carstvo.

Jedna od najslavnijih Napoleonovih pobjeda uopće – ona kod Austerlitza – dogodila se na drugog prosinca 1805. godine, točno godinu dana nakon što se proglasio carem Francuza. Ovu bitku nazivaju i Bitkom triju careva, jer su na bojnom polju službeni zapovjednici vojski bili – francuski car Napoleon, ruski car Aleksandar i austrijski car Franjo. U stvarnosti Napoleon doista jest osobno zapovijedao svojom vojskom, no austrijski car Franjo nije bio profesionalni strateg, pa je samo nominalno bio na čelu vojske. Austrijsku je vojsku zapravo vodio princ Johann von Liechtenstein, a cjelokupnom rusko-austrijskom silom zapovijedao je poznati ruski maršal Kutuzov.

Loading...

Napoleon je raspolagao sa oko 70.000 vojnika, dok ih je zdržena austrijsko-ruska strana imala oko 85.000 tisuća. Napoleonova pobjeda opisuje se kao briljantan strateški uspjeh. Naime, kako je raspolagao sa manje vojnika za mjesto sukoba izabrao je brežuljkast kraj uz cestu Beč – Brno, približno 20 km zapadno od Brna, blizu tadašnjeg sela Slavkov (njemački  Austerlitz). Da obmani saveznike o svojim nakanama, fingirao je povlačanje svojih jedinica u panici i neredu, a u jednom trenutku čak je predložio i pregovore o premirju. Tako je namamio saveznike da krenu u opći napad na mjestu gdje je on želio. Francuzi su zatim zauzeli uzvisinu Pratzen u središtu bojišta odakle su u jurišu probili protivnički centar i podijelili neprijateljske snage. Nakon proboja korpus maršala Davouta počeo je opkoljavati koalicijske snage, u kojima je nastala je totalna pomutnja i kaos, te je bitka bila izgubljena. Francuzi su u bitki izgubili 9.000 vojnika (svega 12 %), doku su saveznici ostali bez trećine svojih snaga (27.000 vojnika).

Pobjeda kod Austerlitza označava zenit Npoleonovog uspona. Njome je okončana Treća antinapoleonska koalicija. Rusi su se povukli prema Poljskoj, te se s Prusijom udružili u Četvrtu koaliciju, a Austrijanci su bili prisiljeni tražiti primirje i potpisati ponižavajući Požunski mir 26. prosinca.

piše: Dražen Krajcar