Partolirajući Jadranom brod je imao dvojnu funkciju – čistio je podmorske mine i prisluškivao je jugoslavenske radijske komunikacije.
Britanski minolovac HMS Coriolanus potonuo je petog svibnja 1945. u Jadranskom moru nedaleko od Novigrada. Ironijom sudbine minolovac je sam naletio na minu koja je eksplozijom raznijela trup broda koji se ubrzo našao na morskom dnu, gdje leži i danas.
Coriolanus je izgrađen 1939. godine, i to kao ribarska brodica, ali je 1941. godine zbog čvrste konstrukcije ojačane čeličnim trupom uključen u sustav ratne mornarice. Preuređen je u minolovca te je dobio oznaku T-40.
Minolovac je bio težine 545 tona, duljine 50 metara i širine 8,5 metara, naoružan jednim topom od 12 funti i s tri topa od 20 mm, te s 30-ak dubinskih bombi za protupodmorničku borbu. Postizao je brzinu od 12,25 čvorova, a opsluživala ga je posada od 35 ljudi. Pogon mu je omogućavao parni stroj trostruke ekspanzije, napajan parom iz jednog cilindričnog kotla.
Coriolanus je raspoređen u Sredozemno more gdje je sudjelovao u poznatim akcijama iskrcavanja saveznika u Afriku (operacija Torch) i na Siciliju (operacija Husky). Zatim je neko vrijeme patrolirao uz sirijsku obalu da bi 1945. godine napokon uplovio u Jadransko more. Partolirajući Jadranom brod je imao dvojnu funkciju – čistio je podmorske mine i prisluškivao je jugoslavenske radijske komunikacije. Stvaranjem puta kroz minska polja Coriolanus je na kraju i nastradao.
Ne postoje točna saznanja o godini otkrića olupine, no zna se da su lokalni ribari prvi spominjali mogućnost postojanja potonulog broda zbog čestog gubitka svojih mreža, a 1987. godine uočila ga je grupa talijanskih ronilaca. Lokalitet gdje se nalazi olupina zaštićen je od strane Ministarstva kulture.
piše: Dražen Krajcar
Original možete pronaći na povijest.hr