Poznati osmanski putopisac iz 17. stoljeća Evlija Čelebi (tur. Evliyâ Çelebi), rođen je 25. ožujka 1611. godine u Istambulu. Studirao je teologiju, a 1636. stupio je u službu sultana Murata IV. te sudjelovao u ratu protiv Perzije. Sudjelovao je i u ratovima na Kreti, u Hrvatkoj, Ugarskoj, Austriji i Rusiji pod sultanima Ibrahimom I. i Muhamedom IV.
U službi rođaka Mekel-Ahmed-paše, koji je zauzimao visoke položaje, više od 40 godina putovao je Osmanskim Carstvom, tako da je upoznao mnoge njegove krajeve i naselja. O svojim je doživljajima napisao Putopis (tur. Seyahatnama), u kojem u deset svezaka opisuje doživljaje, iznosi anegdote i priče, ali daje i jedinstvena svjedočanstva za kulturnu povijest. Opisao je krajeve u azijskom dijelu Osmanskog Carstva (Malu Aziju, Siriju, Palestinu, Armeniju, Arabiju te područja današnjeg Iraka i Irana), ali i u njegovom europskom dijelu (uključivši područja današnje Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Mađarske i Krima). Opisao je i neke krajeve u Africi, poput Egipta i Sudana.
Čelebijevi opisi izvanredno su zanimljiv izvor za povijest, unatoč nekim preuveličanim i fantastičnim opisima. Pretpostavlja se da je Čelebi preminuo 1682., no točan datum njegove smrti nije poznat. Prigodom 400. obljetnice njegova rođenja, UNESCO je 2011. proglasio godinom Evlije Čelebija.
piše: Dražen Krajcar
Original možete pronaći na povijest.hr