Među istočnim gotima sredinom 6. stoljeća došlo je do krize vodstva. Njihov vođa Hildebad teško je postigao mir s bizantskim carem Justinijanom. Nakon što je Hildebada ubio njegov sunarodnjak Gepid 541. na banketu, naslijedio ga je Rugier Erarich. On je ponovno pokrenuo rat protiv Istočnog Rimskog Carstva. Međutim, istočnogotsko plemstvo nije priznavalo Rugiera za legitimnog Hildebadovog nasljednika. Već sljedeće godine ubio ga je Hildebadov nećak Totila.
Totila je izgradio flotu i obnovio rat s Istočnim Rimskim Carstvom. Ono je bilo oslabljeno zbog teških borbi protiv Sasanida i epidemije kuge. Početkom Drugog gotskog rata Goti su čak bili dosta uspješni – potjerali su istočnorimsku vojsku prema jugu Apeninskog otoka i 17. prosinca 546. nakratko zauzeli Rim. Tijekom opsade uništeni su akvedukti, a rimske terme više nikad nisu vraćene u funkciju. Prekinuto je navodnjavanje, mlinovi više nisu radili. Stoga su Rimljani prebacili mlinove na brodove na rijeku Tiber. Tako su izmišljeni brodski mlinovi.
Istočnorimska vojska imala je istodobno dva fronta. Slavni vojskovođa Belizar morao je iz borbe protiv Sasanida, gdje je bila većina vojske i najbolji ratnici, prebaciti se na Apeninski poluotok. Zbog ratova čitava je istočnogotska zemlja bila opustošena. Vladala je glad i teška okrutnost. Nakon ovog rata čitav Apeninski poluotok ušao je u razdoblje stagnacije, koje označava kraj antike i početak srednjeg vijeka.
Istočnogotski vođa Totila postao je toliko očajan da je u borbu slao robove. No ništa nije pomoglo. Belizar je vratio Rim 547. godine i držao ga do 549. kad su ponovno preuzeli Istočni Gori. Borbe za Vječni Grad pretvorile su ga u ruševine. Drugi gotski rat završio je 550. godine. Te su godine održane posljednje antičke utrke kola u Circusu Maximusu. Već sljedeće godine Bizant napada na čelu s novim vojskovođom.
Piše: Marsela Alić
Original možete pronaći na povijest.hr