Kako su brodovima otpremljeni protivnici Revolucije

U rujnu 1922. iz Petrograda je isplovio Oberbürgermeister Haken, a u studenom ga je slijedio Preussen. Tim je brodovima nadjenut nadimak filozofski parobrodi jer su prevozili istaknute ruske i ukrajinske intelektualce. Među putnicima našlo se oko 160 liječnika, sveučilišnih profesora, ekonomista, pisaca, pravnika, inženjera, političara, svećenika i studenta. Svi ovi ljudi prognani su iz sovjetske Rusije uoči formiranja SSSR-a.

Svi su optuženi za istu stvar: „Od prevrata u listopadu (ime) ne samo što se nije pomirio s vlašću radnika i seljaka koja postoji u Rusiji, nego usto nije niti na jedan trenutak obustavio svoje antisovjetske aktivnosti.“ Većina njih nije se aktivno protivila sovjetskoj vlasti – njihov jedini prijestup bilo je to što su zagovarali ideale različite od komunističkih. Primjerice, neki su u filozofskom smislu bili spiritualisti, a ne racionalisti. Mnogi su bili iznenađeni ovom odlukom jer se stanje u državi konačno bilo počelo smirivati kako se primicao kraj Ruskog građanskog rata. Tako je istaknuti filozof Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev nedavno bio dobio profesorsko mjesto na moskovskom sveučilištu koje je sad odjednom morao napustiti.

Zapravo su boljševici sve pomno isplanirali. Kad je postalo jasno da će pobijediti oružane protivnike u Građanskom ratu, krenuli su pripremati teren za preuzimanje potpune kontrole nad društvom. Lenjin je u svibnju 1922. uputio pismo Feliksu Dzeržinskome, šefu sigurnosne službe GPU, da uposli „marljivog, obrazovanog i pažljivog“ službenika „da sistematski prikupi podatke o političkoj pozadini, radu i književnoj aktivnosti profesora i pisaca“. Idućeg su mjeseca osnovane dvije komisije koje su sastavile popis politički nepodobnih profesora, odnosno studenata. Uhićenja su izvršena u vrlo kratkom roku – 16. i 17. kolovoza, a obuhvatila su 195 osoba.

Uhićeni su zatim obavješteni o svojim prijestupima te da će biti deportirani iz države. Rečeno im je i da će biti strijeljani ako se pokušaju vratiti. Neke zajednice i institucije uputile su prosvjedne note boljševičkim vlastima, ali samo je u malom broju slučajeva odluka o deportaciji poništena. Imovina deportiranih je zaplijenjena – dopušteno im je sa sobom ponijeti samo dvije hlače, dva para čarapa, sako, kaput, šešir, dva para cipela, donje rublje i nešto sitnog novca.

Među istaknutim žrtvama ove čistke bili su, uz Berdjajeva, filozof Ivan Aleksandrovič Iljin, svećenik Vladimir Vladimirovič Abrikosov, filozof Semjon Frank, pisac i filozof princ Sergej Trubeckoj, vjerski mislilac i filozof Nikolaj Losskij i ekonomist Boris Davidovič Brutskus.



Paradoksalno je da su ovom odlukom boljševičkih vlasti zapravo spašeni životi protjeranih intelektualaca – da su ostali u Rusiji, gotovo bi sigurno svi bili ubijeni u Staljinovim čistkama 1930-ih.

Piše: Boris Blažina

Original možete pronaći na povijest.hr

Facebook Comments

Loading...
DIJELI