Karađorđe podigao ustanak u Srbiji (1804.)

Prvi srpski ustanak, poznat i kao Karađorđev ustanak, započeo je 14. veljače 1804. godine. Radilo se o ustanku Srba protiv Osmanlija, koji je započeo na prostoru Šumadije. Velik dio današnje Republike Srbije u to je vrijeme bio u sastavu Osmanskog Carstva, i to kao Smederevski sandžak. Taj sandžak često je nazivan i Beogradskim pašalukom. Kao jedan od vođa Prvog srpskog ustanka istaknuo se Đorđe Petrović, poznat i kao Karađorđe. On se nakon početnih uspjeha nametnuo za vojnog i političkog vođu cijelog ustanka.

Kao neposredni povod ustanka bila je tzv. sječa knezova – pogubljenje srpskih narodnih glavara početkom veljače 1804. godine. Ustanak je započeo u mjestu Orašac u Srbiji, na lokaciji zvanoj Marićevića jaruga. Orašac se nalazi pokraj današnjeg Aranđelovca u Šumadijskom okrugu, otprilike 50 kilometara južno od Beograda.Ustanak se ubrzo proširio na cijeli cijeli sandžak te su Srbi zauzeli veliki teritorij. Na oslobođenom području započeo je bezobziran progon muslimanskog stanovništva. Bila je uspostavljena civilna vlast, koju su preuzeli Karađorđe i upravno tijelo Praviteljstvujušči sovjet. Karađorđeva autokratska vlast bila je potvrđena odlukama Praviteljstvujuščega sovjeta (priznao mu je nasljednu čast verhovnoga serbskog predvoditelja) i skupštine ustaničkih starješina (potvrdili ga za verhovnog vožda).

Sultan Selim III. nato šalje bosanskog vezira Bećir-pašu da umiri ustanike, ali to nije uspjelo. Zato sultan naređuje novom beogradskom paši, Hafiz-paši da uguši ustanak. Međutim Srbi su dočekali pašu i potukli njegovu vojsku u Bitki na Ivanovcu.

Godine 1806. sultan šalje veliku vojsku iz Bosne i Niša na ustanike, ali su ih Srbi pobijedili – Bosansku na Mišaru, a Nišku kod tvrđave Deligrad. Nakon toga započinju pregovori te je zaključen tzv. Ičkov mir prema kojem Srbi dobivaju neke povlastice. Tada se umiješala carska Rusija koja nagovara Srbe da nastave s ustankom. Godine 1807. Srbi oslobađaju Beograd te zajedno s Rusima pobjeđuju Osmanlije u tri sraza u Negotinskoj nahiji. Srbi su do 1809. oslobodili čitav pašaluk te neke dijelove Bosne i Novopazarskog sandžaka, a tada dolazi do preokreta. Zbog međusobne svađe vodećih vojvoda Srbi su teško poraženi u Bitki na Čegru, a Rusko Carstvo 1812. godine s Osmanskim Carstvom potpisuje Bukureštanski mir zbog napada Napoleona. Prema odredbama osme točke tog mira srpski ustanici trebali su dobiti autonomiju. Ali Srbi na to nisu pristali već su nastavili s ratovanjem. Zato 1813. osmanska vojska je sa svih strana napala Srbiju i slomila ustanak.

Karađorđe i naugledniji vojvode pobjegli su u Habsburšku Monarhiju, a zatim u Rusiju. Već 1815. izbio je Drugi srpski ustanak koji je doveo do stvaranja Kneževine Srbije. Spomenimo da je Karađorđev unuk Petar Karađorđević postao 86 godina nakon Karađorđeve smrti srpskim kraljem (nakon svrgavanja prethodne dinastije Obrenovića).



piše: Dražen Krajcar

Original možete pronaći na povijest.hr

Facebook Comments

Loading...
DIJELI