Ukrajina je od 17. st. bila u savezu s Rusima. Razlog stvaranja saveza bio je protjerivanje poljske vojske iz Ukrajine i Bjelorusije. Nakon osnivanja Ruskog Carstva Ukrajinci više nisu mogli održati svoj status unutar Carstva, a Rusi su sve manje poštovali davno postignuti dogovor.
Ukrajinci su bili mnogo obrazovaniji od Rusa, zapravo, bili su jedan od najobrazovanijih naroda tadašnje Europe. Smatrali su da su politički ravnopravni Rusima, a svoju državnu smatraju zasebnom državom u sklopu Ruskog Carstva. Stoga su u ratovima i političkim pitanjima slijedili svoju, neovisnu politiku, koja je bila protivna Rusima i njihovim saveznicima. Stoga počinju ruski napadi na Ukrajinu koji će se voditi nekoliko stoljeća. Rusi će gušiti kulturu, jezik i religiju do te mjere da 1863. uvodi zabranu ukrajinskog jezika, a sveučilišta i kazališta su zatvorena. Započinje prisilna rusifikacija Ukrajinaca.
U 19. stoljeću razbuktava se narodni preporod, jača ukrajinski politički život i ideja o neovisnoj državi. Da bi intelektualci probudili narodnu svijesti, počinju izdavati djela na ukrajinskom jeziku. Ukrajinci su imali zavidnu razinu obrazovanja, pa su mnogi danas poznati ruski pisci, umjetnici i intelektualci zapravo bili ukrajinskog porijekla. Borba za neovisnost trajala je do 1917. godine kada su se raspale carska Rusija i Austro-Ugarska u kojima su se nalazili povijesne ukrajinske regije.
Ubrzo nakon raspada spomenutih carstava 1917. počinje Ukrajinska revolucija, tj. borba različitih ideoloških grupacija koje su vidjele rješenje ukrajinskog pitanja na različite načine. U nekoliko godina izmijenjivale su se vlade koje nisu ostale dovoljno dugo da bi provele svoje ideje u djelo. Ukrajinski parlament (Centralna Rada) uspijeva proglasiti Ukrajinsku Narodnu Republiku u studenom 1917. godine koja se još nalazila u sastavu Rusije. Nakon samo dva mjeseca, 22. siječnja 1918. godine, ukrajinski parlament proglašava potpunu samostalnost i odcjepljenje od Rusije.
Original možete pronaći na povijest.hr